Milan Bandić i Zdravko TomacSkupina članova SDP-a predvođena predsjednikom i potpredsjednikom zagrebačke organizacije socijaldemokrata Milanom Bandićem i Zdravkom Tomcem, odlučila je početkom jeseni zatražiti da stranačko vodstvo legalizira postojanje njihove frakcije pod imenom “Hrvatski socijaldemokrati”. Tu dramatičnu novost koja će najozbiljnije uzdrmati same temelje vodeće stranke u Hrvatskoj, otkrio je Nacionalu u petak 12. srpnja jedan visoki državni dužnosnik i član vodstva SDP-a. Objasnio je da su se Tomac, Bandić i njihovi sljedbenici odlučili na taj spektakularni potez zbog procjene da je to jedini način da zaštite pravo na vlastito stajališta te da unutar stranke ozakone razlike u mišljenjima i stanu na kraj samovolji stranačkog vodstva.
Stranke u Hrvatskoj nisu moderne demokratske političke organizacije nego arhaične, rigidne, ideološko-političke udruge političkih neistomišljenika kojima na autoritaran način upravljaju predsjednici partija uz eventualnu potporu nekoliko poslušnika. U strankama u Hrvatskoj, pa tako i u SDP-u, rejting političara kod građana ne znači ništa, njihova politička sudbina ovisi isključivo o vođi stranke. Ako su njegovi poslušnici, mogu računati na društvenu promociju, a ukoliko nisu, neće im pomoći ni najveća popularnost i ugled. U strankama u Hrvatskoj jedino je važno tko će biti predsjednik stranke, sve je ostalo potpuno nebitno što najbolje ilustrira nedemokratsko ozračje u gotovo svim političkim partijama. Ako se u nekoj stranci pojavi još poneka jaka, ambiciozna ličnost, prije ili kasnije dolazi do loma i njena izbacivanja iz stranke. Veliki vođe naprosto ne podnose uz sebe snažne i samostalne ličnosti. Takvo stanje postalo je jednako neizdrživo i članovima stranaka i biračima. Posljedica toga su inicijative don Ivana Grubišića i akademika Ivana Supeka za osnivanje nestranačke Alijanse za treću Hrvatsku, zahtjevi za stručnom Vladom u kojoj neće biti političara, ili pak formiranje Foruma Hrvatske sloge, udruge za dijalog, toleranciju i zajedništvo Zdravka Tomca i Davorina Rudolfija. Sve su to reakcije na amaterizam, neznanje, samovolju i bahatost političkih vođa i njihovih stranaka što će vrlo brzo dovesti do ozbiljnijih izmjena u svim većim hrvatskim strankama, do okupljanja istomišljenika iz različitih stranaka od kojih će neki, sasvim sigurno, osnovati nove političke stranke. “Hrvatski socijaldemokrati” prethodnica su takvim trendovima, zaključio je Nacionalov sugovornik iz vrha SDP-a.
Obznanjivanje inicijative o osnivanju frakcije “Hrvatski socijaldemokrati” – ime jasno sugerira kako Tomac i Bandić smatraju da je SDP zapostavio nacionalnu komponentu u svom djelovanju – novi je, težak udarac već ozbiljno poljuljanim socijaldemokratima. U kratkoj demokratskoj tradiciji Hrvatske još se nije dogodilo da se unutar neke političke stranke pokušava formirati čvrsto organizirana frakcija. Čak i u državama puno razvijenije demokracije rijetkost je da stranačke frakcije imaju različito ime od imena matične stranke. Stoga ne čudi što su upravo ovih dana Ivo Sanader i Dražen Budiša nemilosrdno slomili same nagovještaje da se u HDZ-u i HSLS-u uspostave frakcije, pa su neposlušne članove po hitnom postupku isključili iz stranaka. Kako u većini stranaka u Hrvatskoj doista ne prevladava demokratska atmosfera koja bi tolerirala postojanje frakcija, odluka Zdravka Tomca, Milana Bandića i njihovih zagrebačkih istomišljenika da se pokušaju osloboditi čvrste ruke Ivice Račana, teško će zaživjeti. Već samo objelodanjivanje te inicijative predstavlja težak udarac za autoritet predsjednika stranke Ivicu Račana jer će, bez sumnje, imati dalekosežne posljedice za stabilnost i jedinstvo vodeće stranke u Hrvatskoj.
Nije slučajno da se takva inicijativa pojavila upravo ovih dana. O osnivanju “Hrvatskih socijaldemokrata” počelo se nagađati početkom godine kada je vodstvo SDP-a smijenilo zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića zbog vožnje pod utjecajem alkohola i opiranja policijskoj kontroli. Tada je gotovo cijela zagrebačka organizacija SDP-a stala na Bandićevu stranu zaprijetivši da će, u slučaju kažnjavanja predsjednika gradske organizacije socijaldemokrata, izaći iz SDP-a i osnovati svoju stranku. No tada je predsjednik SDP-a Ivica Račan imao apsolutnu vlast i dovoljno snage i autoriteta da slomi svaki otpor, pa i onaj najsnažnije organizacije SDP-a. Posljednjih dana situacija se, međutim, izmijenila. Ivica Račan uzdrman je kritikama javnosti, udarom dijela medija, otkazivanjem poslušnosti koalicijskih partnera, a njegove nevolje kulminirale su novim sukobom s Draženom Budišom i izlaskom HSLS-a iz vladajuće koalicije. Premda je Ivica Račan uspio izboriti novi mandat za sastavljanje Vlade, ipak je njegova pozicija ozbiljno oslabljena. Ali ne samo u javnosti i među koalicijskim partnerima, već i u vlastitoj stranci. Uz postojeće, u SDP-u se posljednjih dana pojavljuju i nove skupine nezadovoljnika. Posebice iz redova ministara za koje se nagađa da će morati izaći iz Vlade, ali i onih iz vodstva stranke koji su shvatili da ni u ovoj rundi za njih neće biti mjesta u novom Račanovu kabinetu. Prvi puta u posljednjih desetak godina vodeći političari SDP-a, koji doduše još uvijek inzistiraju da se ne objave njihova imena, javno kritiziraju i izražavaju otvoreno nezadovoljstvo ponašanjem predsjednika stranke Ivice Račana. To je najbolji znak da je karizma Ivice Račana ozbiljno načeta. Na tom valu nezadovoljstva izronila je inicijativa o osnivanju frakcije “Hrvatski socijaldemokrati”. Začetnici te ideje procijenili su da Račan u ovom trenutku nema snage presjeći već u korijenu takvu “bogohulnu ideju”.
Objelodanjivanjem inicijative o formiranju frakcije “Hrvatski socijaldemokrati” Tomac, Bandić i njihovi istomišljenici žele ispitati raspoloženje stranačkog članstva i javnog mnijenja o toj ideji. Pažljivo će osluškivati reakcije i ako procijene da bi mogli dobiti potporu zasigurno će zatražiti njenu verifikaciju, a ukoliko pak zaključe da u stranci to neće proći, započet će s pripremama za osnivanje nove stranke.
Takvi planovi vodećih političara zagrebačkih socijaldemokrata ne predstavljaju ipak posebno iznenađenje. Zagrebačka organizacija SDP-a najbrojnija je i najpopularnija stranačka organizacija u Hrvatskoj, a na prošlim izborima za lokalne organe uprave Bandić i Tomac osvojili su daleko najviše glasova. Stoga nisu lako podnosili autoritarno ponašanje Ivice Račana koji nije uvažavao njihovu snagu, moć i popularnost. Suzdržavali su se sve dok Račan nije krenuo na demontažu Milana Bandića. U zagrebačkoj organizaciji SDP-a odluka o Bandidćevu smjenjivanju doživljena je kao atak na njihovu samostalnost i kao osobni obračun Ivice Račana s najvećim i zapravo jedinim pravim konkurentom u stranci. Stoga su Tomac i Bandić odlučili otkazati poslušnost Račanu, no cijeli je naum propao jer se u presudnom trenutku Bandić uplašio i povukao, ostavivši Tomac samog i izigranog. Nakon što je propala koalicija SDP-a, HSLS-a i HSS-a u Zagrebu, smatraju sljedbenici Tomca i Bandića, bilo je samo pitanje vremena kada će doći do sloma i na nacionalnoj razini. Istodobno je, upozoravaju, započeo strmoglavi pad rejtinga SDP-a, s čim se, začudo, slažu i stranački ljevičari, no oni krivnju za to svaljuju baš na Tončeva i Bandićeva leđa.
Tomčevo ogorčenje bilo je dvostruko: protivio se degradaciji Milana Bandića, a i suradnji SDP-a s HNS-om. U strateškom smislu Tomac drži vezivanje SDP-a uz narodnjake Vesne Pusić najvećom pogreškom Ivice Račana. Tomac, Bandić i njihovi istomišljenici zalažu se za odmak SDP-a od lijevog centra, situiranje socijaldemokrata u čistom političkom centru, a osnovni preduvjet za to je da se Račan oslobodi najmilitantnijih ljevičara. Stoga smatraju da su strateški partneri SDP-a HSS i HSLS, a ne HNS, LS i IDS. Bolje je surađivati s reformiranim SDP-om, negoli s tvrdolinijašima HNS-a. Uostalom, Zdravko Tomac je u proljeće predložio Ivici Račanu da SDP razvrgne koaliciju s HNS-om i raspiše izvanredne izbore u Zagrebu. Prije toga Tomac je dogovorio s Draženom Budišom i Zlatkom Tomčićem koaliciju SDP-a, HSLS-a i HSS-a, uvjeren da je to dobitna kombinacija ne samo u Zagrebu nego i na nacionalnoj razini. Ivica Račan je tu inicijativu u posljednji trenutak odbacio te se odlučio za nastavak suradnje s HNS-om. Tomac, Bandić i njihovi sljedbenici uvjereni su da je Račan puno skloniji koaliranju s HSLS-om i HSS-om, međutim odbacio je suradnju u Zagrebu jer se bojao da će prijevremeni izbori rehabilitirati Bandića i ojačati njegovu poziciju unutar stranke.
Čvršće povezivanje s HNS-om, LS-om, IDS-om, PGSS-om i SBSH-om Tomac i Bandić drže fatalnim za budućnost SDP-a jer ono povlači za sobom jačanje stranačkih ljevičara koji se, po njihovu mišljenju, nisu transformirali u socijaldemokrate, već su u suštini ostale “stare komunjare”. Nakon govora predsjednika Stjepana Mesića i premijera Račana u Saboru u povodu Dana državnosti, Tomac je upozorio Račana da je za svoj govor dobio veći aplauz zastupnika HSLS-a, HSS-a i HDZ-a, negoli SDP-a, a da Mesiću nije pljeskao nitko osim socijaldemokrata. Tomac smatra da su dijelu vodećih SDP-ovaca Vesna Pusić i Stipe Mesić puno bliži i prihvatljiviji od Ivice Račana. Stoga već dugo iz Tomčeva i Bandićeva tabora stižu upozorenja da se Račan okružio, doduše, poslušnicima i lojalnim političarima, ali da je problem u tomu što oni ne slijede iskreno Račanovu umjerenu politiku. Većina njih, smatraju Tomac i Bandić, tvrdi su ljevičari koji su uz Račana isključivo iz karijerističkih razloga. Sve to potvrđuje da, premda su u pozadini najnovijeg repozicioniranja unutar SDP-a borbe za vodeće stranačke pozicije, ipak uzroci najnovijih sukoba leže u dubokim političkim i ideološkim razlikama unutar stranke.
Te razlike, kako pada rejting SDP-a, sve više izlaze na vidjelo. Nezadovoljni su mnogi pa se oslabljeni Račan odjednom našao na udaru različitih struja: ljevičari ga optužuju zbog skretanja udesno, dok ga desničari napadaju da je njegovom krivnjom stranka otklizala previše ulijevo. Za to krive upravo Zdravka Tomca i Milana Bandića koje optužuju da su pripadaju desnici, a ne političkom centru. Ovih dana među stranačkim ljevičarima konsternaciju je izazvao brzojav isprike Zdravka Tomca organizatorima proustaškog skupa u Slunju. “Ako se Tomac doista ispričao što nije prisustvovao proslavi 90-tog rođendana ustaškog zločinca Jure Francetića, onda nas dvojica ne pripadamo istoj stranci”, izjavio je ovih dana Ivan Ninić.
Do sada je Ivica Račan samostalno određivao politički kurs SDP-a i potpuno autonomno odlučivao tko će, primjerice, ući u stranačko vodstvo. Većinu glavnih strateških poteza povukao je bez dogovora sa stranačkim kolegama, uvijek ih je u takvim slučajevima stavljao pred gotov čin. Sve se to moglo tolerirati dok je SDP bilježio pobjede, međutim, kad su kola krenula nizbrdo, na vidjelo su počele izranjati duboke razlike i suprotnosti. Stoga sljedeći mjeseci neće biti laki za socijaldemokrate, a posebice će biti teški i neizvjesni za predsjednika stranke Ivicu Račana.