Hrvatski nogometaš Ivica BanovićHrvatski nogometaš Ivica Banović (30) uspio je s drugoligašem Duisburgom izboriti finale Njemačkog kupa. Kaže da uživa igrajući i živeći u Njemačkoj... - U Njemačkoj sam presretan, po pitanju privatnog života jednako kao i profesionalnog. Nisam ovdje bezveze već 12 godina. Ostat ću ovdje živjeti i nakon što završim igračku karijeru – rekao je veznjak u razgovoru za Totalsport otkrivši i dokad misli igrati: - Osjećam se fizički izvrsno. Nikad nisam bio moćniji. Ne razmišljam uopće o mirovini i zanimanju nakon igračke karijere jer osjećam da ću igrati nogomet još deset godina. Njemačka je čudesna zemlja, kojoj sam vrlo zahvalan na svemu što mi je dala. Kada sam bio mlad, mislio sam samo kako čim prije otići, zaraditi novac i vratiti se živjeti u Hrvatsku. U međuvremenu su se moji osjećaji sasvim promijenili. Ovdje sam sretan i ovdje ću ostati. U Zagreb uvijek volim i mogu doći, na dva ili tri mjeseca, no baza će mi biti Njemačka. Moje dijete ima njemačku putovnicu. Živim u Düsseldorfu a igram u Duisburgu. Svi koji su jednom bili u ovom kraju, znaju zašto mu se toliko divim.

Finale protiv Schalkea, koji će se odigrati 21. svibnja na Olimpijskom stadionu u Berlinu, Duisburg je izborio u utorak polufinalnom 2-1 pobjedom nad drugoligaškim rivalom Energiejem iz Cottbusa. - Razlike između klubova iz 1. i 2. Bundeslige? Jedino u glavi. Cottbus je, recimo, ranije izbacio Wolfsburg, mi smo kod kuće deklasirali Kaiserslautern 2-0 i pobijedili Köln u gostima 2-1. Postoji razlika između Borussije Dortmund, Bayerna i Bayera u odnosu na sve druge, ali deset klubova u donjem dijelu bundesligaške i 7-8 u gornjem dijelu ljestvice 2. Bundeslige apsolutno su podjednaki. U Njemačkoj vam danas igra 90% nogometaša koji su igrali u prvoj i drugoj ligi. Migracije iz jednog natjecanja u drugo i dalje su vrlo česte. *Smatrate li da će njemački klubovi zbog fantastičnog napretka uskoro dominirati europskim natjecanjima? - Mislim da će Nijemci za četiri do pet godina biti dominantni u Europi, te da će Bundesliga biti najjača europska nogometna liga. Način na koji Nijemci rade izuzetan je u svakom pogledu. U mlade se ulaže strahovito puno. Treneri koji rade u klupskim akademijama, a akademije moraju imati svi klubovi prve i druge lige, imaju sposobnosti i znanje dostatno za treniranje profesionalnih momčadi. Standardi njihova licenciranja iznimno su visoki. Fantastičan se značaj ovdje pridaje prehrani i tjelesnoj pripremljenosti. Njemački nogometaši mogli su uvijek trčati strahovito puno, ali današnja reprezentacija, primjerice, trči bolje od bilo koje nacionalne momčadi iz prošlosti.

*Kakav je vaš trenutačan status? Vraćate li se na kraju sezone u Freiburg? - Najvjerojatnije. Imam ugovor s Freiburgom do ljeta 2012. godine. Svaki sam ugovor u životu odradio do kraja, pa namjeravam i ovaj. *Kako ste uopće tako iznenada izgubili status u Freiburgu? - Dobio sam crveni karton protiv Schalkea i potom četiri utakmice suspenzije. Nakon toga momčad je dobila tri utakmice bez mene. Trener mi je došao i rekao da ću sada morati čekati svoju priliku. Nisam želio izgubiti pola sezone pa sam prihvatio odlazak na posudbu. Nisam otišao zbog degradacije. U Njemačkoj je to jednostavno tako, egzaktno i logično. Tu sam već 12 godina i točno znam što mogu u kojem trenutku očekivati. *Iz svega što govorite osjeća se da ste zadovoljni karijerom? Mislite li ipak da je vaš potencijal nagovještavao više? - Moglo je ispasti bolje, ali i lošije. Ja sam prezadovoljan kako je ispalo. Puno sam postigao i puno sam za to dao. Netko odskoči s 22, 23 godine, netko, poput mene, sa 27 ili 28. U klupskom sam pogledu sasvim ispunjen. Ono što mi nedostaje je 20 nastupa za reprezentaciju umjesto dva. No, što je, tu je. Nemam ih. Možda ih nisam dovoljno želio, ne koliko druge životne stvari, poput djeteta, recimo. Meni je i ta dva puta bila čast zaigrati u reprezentaciji. Koliko sam zaslužio, toliko sam dobio. - Nemam na tom planu nikakvih naročitih planova. Kakvi igrači danas igraju u reprezentaciji, morao bih uistinu pokazati mnogo da bih se nametnuo. Uopće, da bih ušao u najširu konkurenciju. Gledam Modrića i Kranjčara i jedino što mogu reći je – svaka čast. Posebno sam impresioniran načinom na koji se razvio Kranjčar. Šteta što mu niti to nije dovoljno da bude standardan u klubu.