Stipe MesićU srijedu 31. srpnja, samo dan nakon što je u Saboru izglasano povjerenje njegovoj novoj vladi, premijer Ivica Račan krenuo je novi križarski pohod protiv predsjednika Stjepana Mesića. Samo je pitanje dana kad će se zbog imena ravnatelja novoutemeljenih tajnih službi ponovno rasplamsati rat između Pantovčaka i Banskih dvora. U televizijskom intervjuu premijer Račan najavio je, naime, da će uskoro na čelo obavještajne zajednice, umjesto sadašnjih, privremenih šefova, biti imenovani novi ljudi. Takvo ponašanje premijera Račan izazvala je zaprepaštenje na Pantovčaku. Ustav i zakoni, naime, predviđaju da odluku o imenovanju šefova tajnih službi ne donosi premijer sam, nego samo uz dogovor i supotpis predsjednika države. Uz to, predsjednik Stjepan Mesić već je prije nekoliko mjeseci, upravo u dogovoru s premijerom Račanom, potpisao ukaz o imenovanju Damira Lončarića za ravnatelja Obavještajne agencije (OA), Franju Tureka za prvog čovjeka Protuobavještajne agencije (POA) te brigadira Gordana Čačića za zapovjednika Vojne obavještajne agencije (VOA).
Neuvijena prijetnja premijera Račana doživljena je na Pantovčaku kao još jedna njegova gruba provokacija i manipulacija. Takav ispad premijera Račana, naravno, nije bio slučajan. Štoviše, bio je pomno isplaniran: premijer Račan želio je demonstrirati svoju moć, pokazati da unatoč krize Vlade njegova pozicija prvog čovjeka u državi nije poljuljana niti ugrožena te da će upravo on, bez suglasnosti predsjednika Mesića, postaviti ravnatelje tajnih službi. Problem je u tome što sve veće frustracije zbog pada popularnosti i neuspjeha u upravljanju državnim aparatom, premijer Račan pokušava liječiti preko leđa predsjednika države koji mu je za krize Vlade pružao punu i iskrenu potporu. I koji mu je na kraju dao mandat za sastavljanje nove vlade.
Predsjednik Mesić imenovao je šefove OA, POA i VSA tek nakon dugotrajnih konzultacije s premijerom: čekao se još samo Račanov potpis na tu odluku ali on je ovih dana, potpuno neočekivano, najavio da će umjesto sadašnjih privremenih šefova tajnih službi uskoro biti imenovani posve novi ljudi Premda mu je Mesić za krize Vlade davao punu potporu, Račan ga je izigrao samo nekoliko dana nakon izglasavanja povjerenja novoj vladi Račan se ponio nekorektno i prema HNS-u, LS-u i IDS-u kojima je obećao da Vladu popuniti nestranačkim stručnjacima a onda je u nju imenovao Gordanu Sobol iz SDP-a i Antu Simonića iz HSS-a. Račan nije bio korektniji ni prema predstavnicima manjina kojima je, čim su glasali za njega, bahato zaprijetio da će ih kazniti ako ne izglasaju manjinski zakon: Račan trenira strogoću na onima koji su korektni prema njemu, dok je popustljiv i snishodljiv prema onima kojih se pribojava Nije to, međutim, iznimka u premijerovu ponašanju. Na gotovo isti nekorektan način premijer Račan ponio se i prema HNS-u, LS-u i IDS-u koji su također stali iza njega kada mu je bilo najteže, nakon što ga je napustio Dražen Budiša. Obećao im je da će Vladu popuniti nestranačkim stručnjacima, kako se ne bi narušio postojeći međustranački odnos snaga. Na kraju je izigrao dogovore s Vesnom Pusić, Zlatkom Kramarićem i Ivanom Jakovčićem te u Vladu ugurao predsjednicu Glavnog odbora SDP-a Gordanu Sobol i člana Predsjedništva HSS-a Antu Simonića.
Tako se premijer Račan, samo na sebi svojstven način, zahvalio predsjedniku Mesiću te predsjednicima HNS-a, LS-a i IDS-a na potpori koju su mu pružali za krize Vlade. Svoju pravu prirodu te osebujno tumačenje morala u politici premijer Račan demonstrirao je i prema saborskim zastupnicima nacionalnih manjina. Premda je upravo njihovim glasovima osigurao relativno sigurnu saborsku većinu za prolaz svoje vlade, premijer Račan već im je drugi dan okrenuo leđa. Bahato im je zaprijetio u Saboru, također dan nakon što su i oni podigli ruku za njegovu novu vladu, da će za kaznu biti izglasan još gori manjinski zakon od predloženog, te da će u Sabor moći ući samo preko stranačkih lista. Tako se još jednom potvrdilo da premijer Račan ima hrabrosti i snage trenirati strogoću samo na onima koji su prema njemu korektni, koje drži slabijima od sebe i koji mu ne mogu previše štetiti. Prema onima kojih se pribojava Račan je i dalje jednako dosljedan, a to znači krajnje popustljiv, obziran i uslužan.
Nema sumnje da će bahato ponašanje Ivice Račana natjerati predsjednika Stjepana Mesića da odlučno odbaci premijerov ultimatum. Svojim ponašanjem premijer Račan osporio je, naime, ustavne i zakonske ovlasti predsjednika države te doveo u pitanje njegov autoritet i vjerodostojnost što on, sve i da hoće, ne može dopustiti.
Predsjednik Mesić potvrdio je Nacionalu da odluku o imenovanju Damira Lončarića, Franje Tureka i brigadira Gordana Čačića za nove šefove tajnih službi ne namjerava mijenjati. Ustvrdio je da je ukaz o njihovu imenovanju potpisao tek nakon konzultacija i dogovora s premijerom Račanom te da ne vidi razloga zašto bi sada od toga odustao. Naravno, ako u međuvremenu premijer Račan nije došao do nekih novih informacija i podataka zbog kojih bi predsjednik Mesić morao promijeniti svoju odluku.
No to je gotovo sasvim isključeno jer su prije potpisivanja dokumenata o postavljanju Darka Lončarića, Franje Tureka i Gordana Čačića za ravnatelje novih službi obavještajne zajednice, prikupljena brojna saznanja o njihovu dosadašnjem radu i ponašanju. Nacional je saznao da je iz njih bilo vidljivo da nema nikakvih spornih pitanja iz njihova profesionalnog djelovanja i privatnog života koji bi ih diskvalificirali za obavljanje tih odgovornih dužnosti. Stoga je predsjednik Mesić potpisao ukaz, iako osobno ni jednog od te trojice nikada nije sreo, čime je pokazao potpunu osobnu nezainteresiranost za to tko će biti šefovi obavještajne zajednice.
Objašnjenje Ivice Račana kako ga njegovi koalicijski partneri, prije svih Dražen Budiša, prisiljavaju da na čelo tajnih službi postavi stranačke ljude, sada, nakon odlaska HSLS-a iz koalicije, pada u vodu. Tim više što je Nacional saznao da je i Goran Granić, Vladin član zadužen za obavještajnu zajednicu, predložio premijeru Račanu da prihvati imenovanje Damira Lončarića, Franje Tureka i Gordana Čaćića za šefove tajnih službi. To potvrđuje da je upravo Ivici Račanu najviše stalo do toga da na čelo tih službi postavi svoje ljude. Na tome je premijer Račan počeo posebno inzistirati nakon donošenja novog zakona po kojemu je bivši SZUP, a po novomu POA, u potpunosti izašao izvan kontrole Ministarstva unutarnjih poslova kojemu je na čelu SDP-ovac Šime Lučin. Stoga premijer Račan pokušava na to mjesto, ali i na funkciju ravnatelja Obavještajne agencije, nekadašnjeg HIS-a, dovesti svoje ljude. Te dužnosti, premijer Račan, kao što je i obećao, doista ne namjerava popuniti članovima svoje stranke. I to ponajviše stoga što u one koji se razume u te poslove premijer Račan nema nikakva povjerenja. Stoga se bacio u potragu za ljudima koji će biti odani isključivo njemu osobno.
Premijer Račan spominjao je u posljednje doba dvojicu svojih favorita, Nikolu Vukovića, zamjenika glavnog tajnika Hrvatskog auto-kluba te izvjesnog Pavića iz INA-e. Nacional je saznao da je Nikola Vuković, kao ranije i profesor Siniša Tatalović, zatražio da ga se ne uvrštava među kandidate. Kako ni predsjednik Mesić ni predsjednici stranaka vladajuće koalicije nisu pokazali nikakvo oduševljenje za Račanove kandidate, gotovo sve stranke koalicije predložile su svoje kandidate za te funkcije, što je dovelo do novih napetosti i nesporazuma među koalicijskim partnerima. Prevladava, naime, uvjerenje da se kandidati bez ikakva autoriteta i ugleda u široj javnosti neće moći potvrditi kao uspješne vođe tako osjetljivih i odgovornih službi. Također se smatra da je nužno da barem minimalno poznaju profesionalnu problematiku kako bi se mogli nositi s brojnim izazovima koje nose ti poslovi.
U političkim kuloarima već se dugo najavljuje da će premijer Račan smijeniti sve dosadašnje šefove tajnih službi, prije svega Damira Lončarića, koji je bio na čelu HIS-a i Željka Tureka, koji je bio ravnatelj SZUP-a. Razlog tomu su, tvrdi se, sve snažniji pritisci nekih političkih, medijskih i gospodarskih lobija kojima ne odgovara to što njih dvojica nisu pod kontrolom političkih stranaka, a nikako im ne odgovara ni odlučnost koju su u borbi protiv raznih vrsta kriminala pokazala upravo ta dvojica policajaca. Zbog toga su ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i šef SZUP-a Franjo Turek bili dugo na orkestriranom udaru medijskog ganga Grupo. Takvim lobijima u interesu je da na ta mjesta dođu slabići, ljudi koji se neće usuditi donositi samostalne odluke i koji će ovisiti o političkim sponzorima. Premijera Račana, pak, uvjeravaju da tako osjetljivi poslovi ne mogu biti izvan njegova domašaja i kontrole politike, što on, dakako, objeručke prihvaća.
Na Pantovčaku upozoravaju da odbacivanjem prethodnih dogovora s predsjednikom Mesićem oko šefova tajnih službi premijer Račan ugrožava i dovodi u pitanje funkcioniranje cjelokupnog sustava obavještajne zajednice. Već predugo, više od četiri mjeseca, te službe djeluje bez dovršene zakonske regulative i bez formalno imenovanih šefova. I što je najgore, bez konstituiranih organa za njihov nadzor. Jedna od obveza novih ravnatelja OA, POA i VOA je donošenje pravilnika o metodama i načinima rada tajnih službi. Trojica sadašnjih vršitelja dužnosti ravnatelja tih službi, Damir Lončarić, Franjo Turek i Gordan Čačić, već su izradili svoje prijedloge i sada se čeka samo njihovo usvajanje. Ako, međutim, na čelo tajnih službi dođu ljudi koji nemaju nikakva iskustva s radom u obavještajnoj zajednici to će značiti da će se oni morati mjesecima upoznavati sa situacijom te da će tek nakon toga moći formulirati neki svoj prijedlog o njihovu radu. A to znači da će Hrvatska još najmanje godinu dana imati tajne službe koje će raditi izvan sustava i precizno razrađenih propisa.
Premda je svojstveni Račanov stil da u nedogled odgađa rješavanje problema već nanio previše štete djelovanju Vlade i državnog aparata, on očito ne zna i ne želi drugačije raditi. Uvjeren je, naime, da jedino stavljanjem pred gotov čin svojih partnera može na kraju istjerati vlastitu volju. No iz krugova bliskim predsjedniku Mesiću upozorava se da se ovaj put neće popuštati jer se daljnje toleriranje takva premijerovih ponašanja, posebice kada su u pitanju tajne službe, ne može dopustiti jer to može ugroziti funkcioniranje samih temelja države.
Uz uzrujavanje na Pantovčaku, najava premijera Račana da će upravo on odrediti nove šefove tajnih službi izazvala je i zebnju među koalicijskim partnerima. Nakon što je SDP prigrabio vlast u svim državnim ministarstvima: obrane, unutarnjih i vanjskih poslova te financija, najava da će premijer Račan sam imenovati nove šefove tajnih službi ocijenjena je kao njegov pokušaj da “stavljajući šape” i na tajne službe, definitivno zaokruži svoju osobnu vlast. Takva posesivnost s pravom izaziva zabrinutost među koalicijskim partnerima: u demokratskim sustavima tolika grabež za tajnim službama potpuno je bespotrebna jer su te službe pod strogim nadzorom parlamenata, a ne pojedinih stranka. U krugovima vladajuće koalicije procjenjuje se, međutim, da se premijer Račan ne može osloboditi tuđmanovskih manira, da baš sve mora osobno i sto posto kontrolirati: vlastitu stranku, Vladu, državu, a posebice tajne službe…
Račanova politika manipuliranja dosegnula je vrhunac u srijedu 31. srpnja u saborskoj raspravi o novom Zakonu o manjinama. Unatoč tomu što se broj građana koji se nisu opredijelili kao Hrvati više nego prepolovio, s nekadašnjih 14 posto spao je u svega desetak godina na 7 posto, čime je Hrvatska postala jedna od etnički najčistijih država u Europi, premijer Račan nije se pridržavao ranijih dogovora s predstavnicima nacionalnih manjina, pa je i njih, u posljednjem trenutku, izigrao. Umjesto pozitivne diskriminacije i mogućnosti dva glasa, općeg i manjinskog, kako je to predviđeno Ustavom, Račan je počeo zagovarati mješavinu modela političkog hrvatstva starčevićanskog tipa i klasičnog liberalnog modela države u kojima nema manjina, osim političkih. U takvim državama manjine su svedene na tip kulturne autonomije, a ta najnovija Račanova stajališta podudaraju se s tezom HDZ-a i HSP-a da je manjinsko pitanje u Hrvatskoj riješeno, tako da manjina zapravo više i nema. Time se Račan, umjesto da afirmira vrijednosti moderne liberalne demokracije koja multietičnost i multikulturalnost smatra pretpostavkom i temeljem svake moderne demokracije, ponaša kao da na prostorima bivše Jugoslavije i sadašnje Hrvatske nije bilo rata i tragičnih posljedica različitih vrsta etničkog čišćenja. Takva politika odnosa prema nacionalnim manjinama brzo bi mogle izbrisati razlike između početne starčevićanske ideje o građanskoj državi inspiriranoj francuskom revolucijom i završnom degradacijom tog modela u frankovskoj političkoj ideji i praksi etničke i katoličke nacionalne države Hrvata. Umjesto da odnos prema manjina bude završna faza konstituiranja demokratske države, zahvaljujući Račanovu odustajanju od proklamiranih načela manjinske politike te njegovoj nedosljednosti i političkoj trgovini, to može označiti ulazak Hrvatske u nove teške unutarnje podjele i napetosti.
Uzurpirajući pravo da autonomno određuje šefove tajnih službi te da odustane od načela manjinske politike koju je proklamirao na izborima 2000., Račan očito želi otvoriti novi, vrlo opasan politički front protiv predsjednika Mesića i lijevo orijentirane demokratske javnosti jer time stvara pretpostavke za strateški zaokret nakon kojega će ući u predizbornu kampanju. Time ujedno premijer Račan želi ostvariti još jedan cilj: svjestan da nova vlada neće moći napraviti nikakve značajnije iskorake na gospodarskom planu, on će, kako bi odvukao pozornost od ključnih problema, zabavljati javnost novim kadrovskim spletkama i dokazivati svoje hrvatstvo nepopustljivim odnosom prema manjinama. Premijer Račan upustio se u tu avanturu jer je očito procijenio da mu daljnja potpora predsjednika Mesića, pa i lijevo opredijeljenog biračkog tijela, više nije potrebna te da mu na sljedećim izborima može čak naštetiti u desničarskim krugovima.