Objavljeno u Nacionalu br. 351, 2002-08-05

Autor: Jasna Babić

Sukob u Viteškom alkarskom društvu

Gradonačelnika Matu Jukića i ostale pašalićevce zgranuo je Kotromanovićev proeuropski govor

Na vojvodinom prijemu oji nisu snimale tv kamere gradonačelnik Jukić se klasičnom desničarskom retorikom obrušio na aktualnu vlast

Susret Ante Kotromanovića i Dražena BudišeSusret Ante Kotromanovića i Dražena BudišeOvogodišnja Sinjska alka protekla je u očitom sukobu između Mate Jukića, predsjednika Viteškog alkarskog društva, i Ante Kotromanovića, alkarskog vojvode. Na vojvodinu prijemu, koji nisu snimale televizijske kamere, Jukić se klasičnom desničarskom retorikom obrušio na aktualnu vlast i šefa države.
Nasuprot tome, Kotromanović je svetkovinu otvorio govorom u kojem je – slikajući Hrvatsku kao mirotvornu europsku zemlju – izgovorio i ovakvu rečenicu: “Možda su neki naši postupci na prošlogodišnjoj Alci bili loši, možda i nepravedni prema nekim pojedincima, no bio je to vrisak boli i osjećaja ljudi ovoga kraja.”
Ove su godine u gledalištu primijećena samo tri plakata u čast Mirka Norca Na alkarskom trkalištu rečenica se jedva čula zbog prilično lošeg ozvučenja. Ipak, iznenadila je novinske dopisnike koji su govor dobili u pisanom obliku: svi su je shvatili kao rječitu ispriku Stipi Mesiću, predsjedniku Republike, koji je otkazao pokroviteljstvo alkarskim svečanostima, jer su ga lani na istom mjestu zborno psovali i vrijeđali.
Svjesni da je ovogodišnja Alka reducirana na paradu domaće desnice, lokalnu sinjsku javnost silno je zanimalo kome će VAD-ov protokol dati viši status: Sanaderu, kao neželjenom frakcijskom pobjedniku, ili Pašaliću, mnogo omiljenijem gubitniku. Tako je alkarska svetkovina postala nekom vrstom protokolarno-političkog kompromisa. Nastupivši kao zvijezda vojvodina prijema, koji šira hrvatska javnost nije imala prilike vidjeti, Jukić se pobrinuo da Pašalić dobije jedno od središnjih mjesta tijekom službenog fotografiranja alkara s političkim uzvanicima. Ali na trkalištu, pred televizijskim auditorijem, scena se bitno izmijenila: dok je Sanader zauzeo reprezentativnu poziciju, Pašalić je gurnut duboko iza njegovih leđa. Štoviše, potisnut je u sjenu liberala Dražena Budiše i Joška Kontića, lokalnog župana Branimira Lukšića, desnih marginalaca Ante Kovačevića i Ante Đapića.
Gubitnik je ipak dobio izvjesnu zadovoljštinu: bio je jedini gost koji je počašćen pljeskom kad je spiker najavio njegovu nazočnost među službenim uzvanicima.
Javno pokajništvo vojvode Kotromanovića, naravno, nije spontano i bez licemjerja. Prije svega, krajnju političku obazrivost zahtijevala su od Kotromanovića najmanje tri gosta u prvom redu počasne lože: Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, Mate Granić, predsjednik DC-a, i Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a. Potpuno svjesni da je, Mesićevim bojkotom, tradicionalna državna i “državotvorna” manifestacija spala na smotru sada već prilično marginalne desnice, spomenuta trojka ipak se nije željela zamjeriti ni sve masovnijem “lijevom” biračkom tijelu.
Čak je i Anto Đapić, predsjednik HSP-a i donedavno zagovornik ustaške ideologije, prvi put pokazao gnušanje prema desnom radikalizmu. Kad su dvojica tzv. ustaša iz publike vrisnuli “Za dom spremni”, Đapić je ljutito prokomentirao da bi takve fašističke provokatore trebalo ušutkati. Utoliko je zanimljivo da se publika ove godine također ponašala drukčije nego lani: u gledalištu su primijećena samo tri plakata u čast Mirka Norca, bivšeg alkarskog vojvode koji je pritvoren zbog ratnih zločina u Gospiću. Nekolicina muškaraca izbrijanog tjemena, koji su uzalud, i prilično osamljeni, dovikivali ustaške parole, stigla je, kako će se kasnije otkriti, iz Bosne i Hercegovine.
Drugim riječima, Kotromanović je pokazao svojim porukama – a taj govor zacijelo nije pisao sam – da je domaća desnica ovogodišnju alkarsku manifestaciju shvatila kao šansu da se, barem javno, odrekne svoje dosadašnje ideologije i izmijeni sliku o samoj sebi. No dokazao je još nešto, podjednako zanimljivo: ako organizatori i političari ne huškaju ljude, Alka se ne mora izroditi u ružnu političku provokaciju.
“To je trik poput žene koja tapira kosu da bi izgledala bujnije”, slikovito je objasnio Sinjanin koji je lani urlao “Mesiću – cigane”, da bi sada s istim žarom pljeskao potpuno drukčijoj alkarskoj poruci.
U malom mistu Sinju, naime, desni politički fanatizam ipak je izmiješan s vrlo praktičnom, profitabilnom stranom života. Mate Jukić, predsjednik VAD-a, ali i sinjski gradonačelnik, napao je Mesića, uvjeren da time osvaja podršku lokalnih glasača o kojoj mu i nadalje ovisi sadašnja funkcija. Ipak, Sinj možda nije onakav kakvim ga Jukić vidi okružen isključivo svojim političkim istomišljenicima. Kao jedan od simptoma, valjalo je osluškivati reakcije ljudi koji su odgledali film Jakova Sedlara o Sinjskoj alci. Premda je VAD za taj projekt platio 250.000 kuna, čak su i potpuni filmski laici sasvim ispravno zaključili da u filmu nema jednog režiranog filmskog kadra: naplativši to prilično visokim iznosom, Sedlar je Sinju izručio jeftinu montažu arhivskih snimki HTV-a i muzejskih fotografija koje su poredane u neku vrstu poluturističke, polupolitičke razglednice u slavu Franje Tuđmana.
Projekcija je završena mlakim pljeskom, no prema zaključku dijela alkarske publike, Jukić se u svom desnom radikalizmu pokazao kratkovidnim plijenom jednog filmskog hohštaplera.
Tome nasuprot, Kotromanović je, izvorno, profesionalni vojnik, Mesić je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga koji jednim potezom pera odlučuje o njegovoj vojnoj karijeri. Logično je da se pokajao, ispričao i stavio u funkciju promućurnijeg i prilagodljivijeg dijela domaće desnice koja je čak spremna na djelomičnu smokritiku. “Među nama nikada nije bilo ovoliko mržnje i razjedinjenosti, nikada većeg jala. Nikada veće zlobe i poruge. Nikada veće podjele na podobne i nepodobne. Nikada strašnije podjele na lijeve i desne. Ipak, moramo sebi priznati da su ova zla počela još u vrijeme bivše vlasti, a iako smo se nadali da neće biti tako to se nastavlja i danas”, rekao je Kotromanović, među ostalim. Prvi put u posljednjih deset godina na Sinjskoj alci “lijevo” i “desno” dobilo je, dakle, tretman ravnopravnih grješnika.
Uostalom, što će biti sa središnjom sinjskom feštom, ako Mesićev bojkot preraste u trajni običaj svih budućih predsjednika?
“Naša je zamisao da Alka postane prvorazredan kulturni događaj, koji će iz počasne lože gledati književni velikani poput Umberta Ecca, a ne političari”, kaže član Udruge veterana i ljubitelja Alke koja je stvorena kao “ljevičarska” alternativa Jukićevoj političkoj manifestaciji.
Druga solucija mnogo je izvjesnija. Povijest pokazuje da bez fizičke ili barem simboličke nazočnosti najviše državne instance – bio to car Austro-Ugarske, kralj Jugoslavije, komunistički predsjednik SFRJ ili šef samostalne hrvatske države – Sinjska alka ostaje tek folklorna atrakcija lokalnih razmjera i politički beznačajna. Pametniji su, dakle, zaključili sljedeće: ako Mesićevo otkazivanje pokroviteljstva postane trajni običaj svih budućih predsjednika Republike, alkarske svečanosti osuđene su na postupnu marginalizaciju, a Sinj postaje tek rubni provincijski gradić koji uskoro, čak ni jednom godišnje, neće zanimati državnu televiziju. Bez slavnih i moćnih uzvanika, samo po sebi, alkarsko nadmetanje već odavno nema dramaturgiju koja korespondira sa senzibilitetom televizijskog gledateljstva; odveć je usporeno, dosadno i razvučeno.
Kao način premošćivanja Mesićeva bojkota, organizatori Alke već su ove godine morali uložiti silan trud da alkarske svečanosti zadrže privid događaja od “općenacionalnog interesa”. Službenim pokroviteljem proglašen je “puk Sinja i Cetinske krajne”, što znači – općinska i županijska vlasti. Time su nestali i tradicionalni sponzori u liku velikih i bogatih državnih poduzeća, pa je kao generalni sponzor nastupila tvrtka DKIG, navodno osnovana u Bavarskoj i silno zainteresirana za razvoj sinjskog turizma. Po svemu sudeći, riječ je o nekom poduzeću koje je pokrilo troškove ovogodišnje Alke zahvaljujući proračunskom novcu sinjske općine. Mjesto predsjednikova izaslanika u počasnoj tribini udijeljeno je Karlu Habsburgu, nasljedniku razvlaštenih monarha davno propalog Autro-Ugarskog Carstva. Istina, riječ je ujedno i o članu Europskog parlamenta, no njegova nazočnost stvorila je dojam potpune političko-simboličke konfuzije: dok je Jukić vrijeđao Mesića kao izdajnika nacionalnih interesa i Domovinskog rata, Alka se istodobno odvijala kao evokacija režima i razdoblja koje je najmanje bilo hrvatsko i državotvorno. Dakako, ni kriv ni dužan, potomak austrougarskih careva, fin i uljudan gospodin, postao je meta zlobnih komentara koje osobno nije zaslužio. Kako je objasnio svojim domaćinima, silno je zahvalan što mu se pružila prilika da u živo vidi vitešku predstavu o kojoj mu je pripovijedala njegova baka Zita, supruga Franje Josipa.
Ali najveću zbunjenost sinjskog javnog mnijenja izazvalo je to što se Kotromanović svojim govorom ne samo pokajao zbog uvreda na Mesićev račun, nego se potpuno odrekao i svih temeljnih poruka lanjske Alke. Dok je lani cijeli svijet optužen za protuhrvatsku urotu, ove godine alkarski vojvoda ukorio je koalicijsku vladu što nije brža u realizaciji svojih obećanja o hrvatskom ulasku u NATO i europske institucije.
“Možda će Sinjani u duši zauvijek ostati desničari. Ali kao štićenici svih vladara i režima, nisu baš spremni na ulogu tvrdoglave opozicije”, zaključio je jedan od boljih poznavatelja lokalnog političkog mentaliteta.

Vezane vijesti

Josipović, Bebić i Kosor na alkarskom prijemu

Josipović, Bebić i Kosor na alkarskom prijemu

Predsjednik Republike Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić i predsjednica Vlade Jadranke Kosor uoči današnje 296. Sinjske alke,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika