Objavljeno u Nacionalu br. 354, 2002-08-28

Autor: Milivoj Đilas

Lijanovići pripremaju prodor u Hrvatsku

Rat Lijanovića i Gavrilovića

Nakon ostavke Mate Brstila, dosadašnjeg ravnatelja Uprave za veterinarstvo RH, došlo je do otvorenog sukloba između mesoprerađivača u Hrvatskoj i BiH, pogotovo između najvećih, petrinjskog Gavrilovića i širokobrijeških LIjanovića: i jedni i drugi žele na tom mjestu svog čovjeka

Đuro GavrilovićĐuro GavrilovićOstavka Mate Brstila, ravnatelja Uprave za veterinarstvo RH, ponovno je razbuktala ozlojeđenost među mesoprerađivačima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pogotovo između najvećih, petrinjskog “Gavrilovića” i širokobrijeških “Lijanovića”. Čim se pročulo da Brstilo napušta sadašnju funkciju, počela su spekuliranja oko njegova nasljednika, a prijedlog Hrvatske veterinarske komore, iako još uvijek neformalan, vrlo je jasan – u HVK-u smatraju da bi najbolji nasljednik Brstila bio njegov prethodnik, Marko Tadić, danas na mjestu direktora Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine. Kao profesor na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu, ali i na fakultetu u Ljubljani i Sarajevu, Tadić je stekao velike bodove tijekom svoga mandata na mjestu ravnatelja Uprave za veterinarstvo RH, koju je faktički iz ničega stvorio i osposobio. A njena se djelotvornost pokazala tijekom rata, kada je Hrvatska uspjela izbjeći masovniju pojavu bolesti kod životinja, ali i potencijalne zaraze kod ljudi.

MESARSKE SPLETKE Komora predlaže da novi ravnatelj Uprave za veterinarstvo RH postane Marko Tadić, koji je prijatelj Lijanovića: u Gavriloviću se boje da će on ukinuti zabranu uvoza mesa iz BiH i omogućiti Lijanovićima da osvoje hrvatsko tržište OPASNO MESO IZ BOSNE Pojavi li se na tržištu meso sumnjive kakvoće, Hrvatska bi mogla biti isključena iz međunarodnih organizacija Unatoč pohvalama, Tadić je u svibnju 1996. zatražio razrješenje, a kad ga je dobio, uzeo je i bosanskohercegovačko državljanstvo te počeo osnivati tamošnji Ured za veterinarstvo, što kao jednu od svojih najvećih zadaća danas privodi kraju. Njegov eventualni ponovni dolazak u Hrvatsku, na funkciju koju je već “okusio”, otvara i pitanje rada u dvjema državama, na dvjema istovjetnim visokim funkcijama, no struka mu je spremna koješta progledati kroz prste jer su mu znanje i iskustvo, ali i poznanstva diljem Evrope, nemjerljivi. Osim toga, Tadićeva supruga Vera bila je jedno vrijeme na funkciji hrvatskog konzula u Stutgardtu, pa obitelj ima i diplomatskog iskustva i veza. No mnogi Tadića smatraju odanim obitelji Ivanković, vlasnicima mesne industrije Lijanovići, koje smatraju zaslužnima i za brzo stjecanje Tadićeva drugog državljanstva, što se domaćim mesoprerađivačima nimalo ne sviđa.

Donekle je ta antipatija i razumljiva. Kako Uprava za veterinarstvo određuje veterinarsko-sanitarne uvjete za uvoz životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, tako će novi ravnatelj Uprave biti u prilici određivati tko može uvoziti meso i mesne prerađevine u Hrvatsku i odakle. Naime, zbog pojave raznih oboljenja kod životinja, među kojima je u zadnjih nekoliko godina najpoznatije kravlje ludilo, propisani uvjeti veterinarskih uprava pojedinih država iznimno su postroženi. A Hrvatska je, zahvaljujući poštivanju postavljenih uvjeta, pošteđena posljedica koje su donijela životinjska oboljenja, kako u proizvodnji tako i na tržištima mesa i mesnih prerađevina diljem svijeta. Međutim, liberalizacija uvjeta za uvoz mesa i mesnih prerađevina mogla bi imati negativne posljedice za cijelu državu.

Osim mogućih velikih zdravstvenih posljedica, na uvozu mesa u Hrvatsku okreće se i velik novac, što predstavlja dodatni problem. Naime pad poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj uvjetovao je povećani uvoz mesa i mesnih prerađevina. Primjerice, dok je Hrvatska u 2001. izvezla goveđeg i svinjskog mesa i mesnih proizvoda u nešto većoj vrijednosti od 1,9 milijuna dolara, uvoz je bio višestruko veći – čak u vrijednosti od 46 milijuna dolara. Doda li se tomu da Hrvatska uvozi ovčje, kozje, konjsko i magareće meso – dok istodobno ništa od toga ne izvozi, te da je čak i uvoz pilećeg mesa i prerađevina od njega veći od izvoza, očigledno je da hrvatske potrebe daleko premašuju njenu proizvodnju. U takvoj situaciji, imati “svoga” čovjeka na čelu Uprave za veterinarstvo više je nego potreba mesoprerađivačke industrije, ali i svih uvoznika gotovih mesnih prerađevina.

Iako je Marko Tadić već obnašao dužnost ravnatelja hrvatske Uprave za veterinarstvo (od kraja 1992. do 1996.), u Gavriloviću, pak, smatraju da bi upravo on bio loš izbor za mjesto novog ravnatelja, što potkrepljuju višegodišnjim spekulacijama da je Marko Tadić vrlo blizak s Mesnom industrijom Lijanovići. Sam Tadić je vrlo čest gost obitelji Ivanković, vlasnika mesne industrije Lijanovići. Ali to ne kriju ni on ni Ivankovići. Smatraju da je normalno da direktor Ureda za veterinarstvo bude upoznat sa svim procesima proizvodnje, ali i problemima s kojima se najveća mesna industrija u BiH susreće (Lijanovići trenutačno drže skoro polovicu bosanskohercegovačkog tržišta mesa i mesnih prerađevina). Ali postroženi kriteriji uvoza mesa i mesnih prerađevina u Hrvatsku Lijanovićima su velika smetnja – trenutačno mogu izvoziti samo meso peradi i prerađevine od njega, te mesne proizvode koji dozrijevaju više od devet mjeseci, što uglavnom znači pršut. Čak i s tako reduciranom mogućnošću izvoza u Hrvatsku, Lijanoviće prati žig da su svojim niskim cijenama pršuta uništili proizvodnju ovog delikatesnog proizvoda u većem dijelu Dalmacije.

Kako je Nacionalu objasnio izvor iz Gavrilovića, u petrinjskoj tvrtci strahuju da bi ponovni dolazak Marka Tadića na čelo hrvatske Uprave za veterinarstvo vjerojatno otvorio Lijanovićima niz mogućnosti da svoje proizvode počnu plasirati na hrvatsko tržište. U Gavriloviću svoje strahove opravdavaju “državnim interesima”. Naime, sve do 2000. zbog stočnih su bolesti tvrtkama iz Bosne i Hercegovine hrvatske vlasti zabranile da izvoze u Hrvatsku, s tim da je područje Herceg Bosne bilo izuzeto. Promjenom vlasti u Hrvatskoj, počeli su primjenjivati isti kriteriji za cijelu BiH, pa više nitko nije mogao izvoziti u Hrvatsku. Tijekom preliminarnih dogovora o nedavno potpisanom trgovinskom sporazumu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, hrvatski su pregovarači spoznali kako BiH nije članica ni jedne međunarodne asocijacije za kontrolu proizvoda životinjskog podrijetla, pa je iz toga sporazuma izbačen velik dio tih proizvoda, izuzevši već spomenuto meso peradi i proizvode koji dozrijevaju devet ili više mjeseci.

Zbog istoga razloga – nečlanstva u međunarodnim asocijacijama – bosanskohercegovačkim tvrtkama zatvorena je većina evropskih tržišta. Lijanovići tako izvoze u Srbiju i Crnu Goru, Makedoniju, na Kosovo, Bugarsku i Rumunjsku, ali im sve to nije dovoljno jer svoju proizvodnju žele širiti, kako je Nacionalu rekao Jerko Ivanković, direktor Mesne industrije Lijanovići. Taj nedostatak donekle nadoknađuju proizvodnjom u pogonima “5. maja” u Bjelovaru, a prije su to radili u Gavriloviću, čime osiguravaju djelomičnu prisutnost na ovdašnjem tržištu, ali su im zbog hrvatskih carina cijene mnogo veće nego što bi bile da ovdje mogu plasirati proizvode iz pogona u BiH. Ured za veterinarstvo BiH upravo je izradio Zakon o veterinarstvu, koji je već usvojio Zastupnički dom bosanskohercegovačkog parlamenta, a treba ga potvrditi i Dom naroda. Marko Tadić, ravnatelj Ureda, smatra da će upravo donošenjem toga zakona Bosna i Hercegovina postati spremna za članstvo u međunarodnim asocijacijama za kontrolu proizvoda životinjskog podrijetla, čime bi se njenim mesoprerađivačkim tvrtkama otvorila sva evropska tržišta.

No dok se to ne dogodi, ulazak Lijanovića na hrvatsko tržište s proizvodima stasalim u BiH mogao bi imati za Hrvatsku negativne posljedice. U Gavriloviću smatraju da je Hrvatska teškom mukom stekla sva svoja članstva u međunarodnim asocijacijama i, da bi u njima ostala, mora striktno poštovati sva ograničenja koja ona donose. Pojavi li se na tržištu meso i mesne prerađevine čije je podrijetlo sumnjivo ili dolazi iz država u kojima su životinjske bolesti učestala pojava, brisanje iz tih asocijacija vrlo je vjerojatno, što mesoprerađivačima zatvara mogućnost izvoza. Povratak u te asocijacije težak je i dugotrajan, ali i sami su potrošači u tom slučaju ugroženi. No ne treba zaboraviti da je upravo Marko Tadić, od kojeg strahuju u Gavriloviću, ali i ostalim mesoprerađivačkim industrijama, u vrijeme svoga ravnanja Upravom za veterinarstvo osposobio Hrvatsku da postane članicom svih tih asocijacija.

Kako za Lijanoviće ipak ne mogu vrijediti posebni zakoni, dolazak njihovih proizvoda na hrvatsko tržište značio bi da i drugi mesoprerađivači iz BiH na našem tržištu mogu prodavati svoje proizvode. S te strane opravdana su strahovanja domaćih mesoprerađivača – čak je i u medijima objavljeno više dokaza o tome da se u BiH uvozi meso iz zemalja u kojima kontrola životinjskih sirovina uopće nije ustanovljena. Tako je, primjerice, javnosti podastrijet dokaz o uvozu mesa u BiH iz Indije, koja u cijeloj državi ima svega nekoliko instituta koji su osposobljeni kontrolirati namirnice u skladu s europskim standardima, što je potpuno zanemarivo za državu s više od milijardu stanovnika.

Što se, pak, samih Lijanovića tiče, oni ne kriju svoju želju da prodru na hrvatsko tržište – ono je dovoljno veliko i njima iznimno zanimljivo. Ono što rade u bjelovarskom “5. maju” samo je dio njihovih želja i ideja, ali smatraju da je trenutačno nepovoljna klima za bilo kakva njihova ulaganja u Hrvatsku. A odnedavno se u BiH spekulira da će čak iz Hrvatske iseliti i sve pogone. Nakon političkih pritisaka na Ivakoviće, koji su kulminirali postavljenjem bombe pod automobil, što se tumači kao poruka da Hercegovina neće mirno gledati njihovo priklanjanje SDP-u BiH. Nadalje, nedavno je i državna porezna inspekcija utvrdili da Lijanovići duguju porezni iznos od 32 milijuna konvertibilnih maraka, što je značajna svota i za tako veliki koncern.

Posljedica svega je bila medijska najava kako Lijanovići napuštaju BiH i sele se u Hrvatsku. Ali Jerko Ivanković kaže da za sada nema razloga seliti se u Hrvatsku, u kojoj je skuplja radna snaga i veće carine i porezi. Sarajevski izvori navode kako je cijela priča servirana ne bi li se izvršio pritisak na Marka Tadića i Ured za veterinu, a sve s ciljem izglasavanja umnogome liberalnijeg Zakona o veterini, koji bi trebao unijeti reda na nesređeno bosanskohercegovačko tržište mesom i mesnim prerađevinama. U Lijanovićima uvjeravaju kako je najava njihova seljenja plod nečije mašte, ali hrvatski su mesoprerađivači dodatno uplašeni i zbog reklame za Lijanoviće, koja se odnedavna ponovno prikazuje na HTV-u u udarnim terminima, a prikazuje tvornicu u izgradnji, s porukom “Svijet nas je prepoznao, jeste li vi?”. Neki su u tome već vidjeli da Lijanovići dograđuju “5. maj”, za koji se ionako spekulira da je odavno u vlasništvu ovih Širokobriježana, što oni pak negiraju.

Strah od Lijanovića i njihova dolaska u Hrvatsku podgrijava i navodna Lijanovićeva povezanost s predsjednikom RH Stipom Mesićem. Iako su višekratno negirali da su za predizbornu kampanju dali bilo kakav novac Stipi Mesiću, mesoprerađivači su i dalje uvjereni kako je nekakav novac Mesićev stožer od Lijanovića ipak dobio, i svi demantiji ne mogu promijeniti to uvjerenje. A nedavni susret predsjednika Mesića s Markom Tadićem, kao direktorom bosanskohercegovačkog Ureda za veterinarstvo, ponovno je hrvatske mesoprerađivače digao na noge. Iako neslužbene informacije govore kako se Marko Tadić ne namjerava vraćati na bilo koju funkciju u Hrvatskoj, nego da želi završiti započeti posao u BiH a potom se – vjerojatno – posvetiti znanstvenom radu, strah domaćih proizvođača od konkurencije toliko je jak, ponekad i neracionalan pa “pušu i na hladno”, i na najmanju indiciju kako bi se u Hrvatskoj mogla pojaviti nova mesoprerađivačka tvrtka.
Donekle je taj strah i razumljiv. Svakogodišnji štrajkovi poljoprivrednika, koji prisiljavaju državu da otkupne cijene pšenice i drugih žitarica budu daleko iznad prosječnih u Europi, rezultirali su iznimno skupom hranom koju konzumira domaće stanovništvo. Stabilan i nerealan tečaj kune u odnosu na svjetske valute svaki izvoz, pa tako i hrane, čini neisplativim za izvoznike. Kako je hrana potreba koje se stanovništvo ne može odreći, domaćim je proizvođačima mesa i mesnih prerađevina preostalo samo domaće tržište, i svaki poremećaj, pa čak i mala promjena na njemu, ujedno znači drastično smanjenje njihovih prihoda. Jeftinije meso i prerađevine koje bi se uvozile iz BiH domaćoj bi mesnoj i mesoprerađivačkoj industriji ograničila profit. Veliki bi opstali uz velike troškova, mali puno teže. Sve to stvara zatvoreni krug skupe hrane, visokih poreza i lobiranja protiv konkurencije, koji aktualna Vlada, uporna u skupljanju kratkoročnih političkih bodova, nikako da presječe.

Ni Bosna i Hercegovina nije u zavidnom položaju. Prije svega, proizvodnja je toliko mizerna da BiH skoro da i nema proizvoda koje bi mogla izvoziti bez posljedica za vlastito tržište. Što se samog mesa tiče, osjetan je nedostatak koji se kompenzira uvozom, dok bi se izvoziti moglo samo nešto janjetine i baby beefa. Odlazak Lijanovića iz BiH nesumnjivo bi proizveo “tektonske” poremećaje na tamošnjem tržištu, a nije sigurno da bi oni uspjeli svojim dolaskom u Hrvatsku kompenzirati sve što bi tamo izgubili, čak i s mnogo liberalnijim carinskim propisima nego što su sadašnji. Stoga zvuči itekako razumna tvrdnja Jerka Ivankovića da je Mesnoj industriji Lijanovići, ali i svim mesoprerađivačima u BiH, u interesu sređivanje stanja u matičnoj im državi, te zbog jeftinije proizvodnje u njoj izvoz na druga tržišta. Moglo bi se čak reći da je Lijanovićima veći interes da Marko Tadić sredi stanje u Bosni i Hercegovini nego da im otvori tek Hrvatsko tržište.

Vezane vijesti

Dragan Čović na novom suđenju izjavio da nije kriv

Dragan Čović na novom suđenju izjavio da nije kriv

Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović izjasnio se u četvrtak pred županijskim sudom u Sarajevu kako se ne osjeća krivim po optužnici koja ga tereti za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika