Objavljeno u Nacionalu br. 799, 2011-03-08

Autor: Zoran Ferić

U prostituciji je ljubav amputirana

Muzej prekinutih veza u Zagrebu pun je pritajene tuge. Mnoge od veza raspale su se zbog seksa - a seksa ima i u pornografiji, koja je crno naličje ljubavi. Svaka prostitucija tužan je susret dvaju simboličkih invalida, bića koja nemaju ključ za ljubav

Ferić ZoranFerić ZoranU subotu popodne posjetili smo žena i ja Muzej prekinutih veza u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem gradu. Nevjerojatno koliko pritajene tuge na jednome mjestu, iako su neke priče o prekidima ljubavnih veza i artefakti koji ih prate intonirani humorno. Ima tu i bijesa, ironije, samoljublja, ekshibicionizma, a i neke strašne ravnodušnosti. I svaka od ovih priča, o kojima svjedoče izloženi predmeti, posebna je, a iza nekoliko, često i nevješto sročenih rečenica, skrivaju se ponekad godine i godine strasti, ljubomore, čestih prekida i ponovnih sastajanja. A od svih tamo izloženih ljubavnih priča daleko najviše me je ganula jedna koja se vezuje uz veliki bakreni ključ starinskog izgleda, koji je već dobio zelenu patinu. A priča, koju prema bilješci uz taj ključ, piše žena, vrlo je jednostavna i glasi ovako: „Ljubljana, Slovenija, 23. 01. 1988. – 30. 06. 1998. Govorio si mi o ljubavi i svaki dan poklanjao male poklone: ovo je samo jedan od njih. Ključ od srca. Zaludio si me, samo nisi htio spavati sa mnom. Shvatila sam koliko si me volio tek kad si umro od AIDS-a.“ Strašna je to priča i nekako nokautira čovjeka i u srce i u glavu. Znamo da mnogi parovi, i homoseksualni i heteroseksualni u kojima je jedan od partnera zaražen HIV-om, normalno žive, da se čak i seksaju, naravno s prezervativima i s krajnjim oprezom.


Ovo pak suzdržavanje, kao neka vrsta žrtve, može nas ganuti. Može nas ganuti jednostavno zato što je to dobrota, jednostavna ljudska dobrota čovjeka koji nije osobu koju voli htio izložiti ama baš nikakvoj opasnosti. Priče o žrtvi temelj su naše civilizacije, a prisutne su i u našem religijskom, kao i u književnom iskustvu. U neku ruku žrtva je i ključ ljubavi, točnije ključ je spremnost da se žrtvujemo za voljenu osobu. Tako bismo, naime, svi mi voljeli razmišljati o ljubavi, odgajaju nas da je ljubav upravo to, od prvih dječjih iskustava u vrtiću, preko osnovne i srednje škole, preko literature i filmova, posvuda se, naime, pojavljuje jedna takva velika i požrtvovna ljubav u koju kao mladi ljudi nužno i povjerujemo. Kao što neki vjeruju u Boga, a nikada ga nisu vidjeli, tako mnogi vjeruju i u takvu ljubav, a da je nikad ne iskuse. I ako nešto na ovoj Zemlji i jest od Boga, onda je to takva ljubav. Život nas, međutim, s vremenom često poduči da za takvu ljubav prečesto i nismo sposobni. Ljudi se sretnu, zavole, pišu mailove i SMS-ove, šalju si fotografije i poklanjaju predmete, pomisle: “Ovo je baš to, prava ljubav za čitav život.“

A onda se u cijelu stvar umiješa seks. Mnoge od veza iz ovog tužnog muzeja raspale su se upravo zbog seksa. Obično zbog preljuba, a ponekad i zbog specifičnih prohtjeva pojedinih partnera koje onaj drugi, ili najčešće druga, nije htio ni mogao zadovoljiti. A velika priča o seksu i pornografiji, koji sa ljubavlju nemaju veze i koji su, štoviše, svjetlosnim godinama udaljeni od nje i predstavljaju zapravo njeno crno naličje, pojavila se kod nas prošli tjedan i nosi kodno ime „Kolekcionar“. Ta je policijska akcija iznijela na vidjelo strašnu priču o snimanju pornografije s maloljetnicama, prisilama i ucjenama, priču nalik osječkoj priči o iskorištavanju djevojaka iz doma, iako je modus operandi nešto drukčiji. No ta je priča zapravo logičan proizvod jednog krajnje seksualiziranog društva koje je seksualni užitak stavilo na vrh ljestvice svojih vrijednosti, oko čega se zato vrti golemi novac pa se do djevojaka dolazi i prisilom i ucjenama. Ta priča, uostalom, ima niz aspekata, ali jedan od njih mi je osobito zanimljiv. To je onaj simbolički, kao da se stvarno netko odozgo brine da u naše živote i stvarnost utka i jednu strašnu simboliku. Naime, Damir Šepek, označen kao vođa „kolekcionara“ je invalid, čovjek koji je u prometnoj nesreći ostao bez ruke. S druge strane, u nedjeljnom Jutarnjem mogli smo pročitati i priču o Zvonimiru Ratajcu, stopostotnom invalidu u kolicima, koji je također stradao o prometnoj nesreći, a koji se, nakon što su ga grubo izbacili iz striptiz-kluba, odlučio boriti za seksualna prava invalida. Zvonimir u novinama otvoreno priznaje da momentalno nema djevojku i da ponekad koristi usluge prostitutki. Čudna je to priča o dva invalida, a svaki od njih stoji s druge strane velike barikade koja se zove prostitucija. Jedan je svodnik, a drugi mušterija, jedan je zlostavljač i organizator, a drugi korisnik usluga. Naravno, to što su invalidi, nikako ih ne izjednačava, niti ih možemo kao ljude legitimirati prvenstveno invalidnošću. Ali tjelesni hendikep nam ipak opasno kroji živote. Vođi kolekcionara to što je invalid vjerojatno ne može biti olakotna okolnost, ali u slučaju Zvonimira Ratajca to svakako može biti glavni razlog zbog kojeg živi upravo takav seksualni život. Pri tome postupci Damira Šepeka istinski nas užasavaju, a hrabrosti Zvonimira Kotarca da sa svojom pričom izađe u javnost, uistinu se moramo diviti.

Međutim simbolika ovog suprotstavljenog dvojica u čitavoj priči prilično je jasna: svaka prostitucija, i legalna i ilegalna, tužan je susret dvaju simboličkih invalida, dvaju bića kojima fali upravo onaj veliki zeleni ključ s početka ovog teksta. Prostitucija je svijet i odnos iz kojeg je ljubav naprosto amputirana. To je posao. Zadatak države i društva bio bi da ženama u tom poslu osigura što više dostojanstva, dragovoljnosti, slobode i sigurnost kako se strašne priče kao što je ova iz „Kolekcionara“ više ne bi ponavljale, a zadatak je umjetnosti, onih koji stvaraju priče, izložbama, muzejima, riječima ili filmom, stvoriti što više priča o ljubavi baš u svijetu gdje je smatramo nemogućom. Zašto? Zato što su tako nevjerojatno ljekovite.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 08.03.11. 21:37

Proshetaj gradom , pogledaj ljude oko sebe
Jeli ovaj narod ovo zasluzhio ???
ZBILJA ?????
Prekinute veze
Cijela Hrvatska je muzej !!!
Prostitucija
U zemlji kurvi i konobara
TOGA NEMA !!!
SVE JE BEZ VEZE !!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika