Objavljeno u Nacionalu br. 799, 2011-03-08

Autor: Plamenko Cvitić

RH spremna za vojnu akciju u Libiji

Hrvatska vlada ne podupire režim Moamera Gadafija i podržava sve sankcije međunarodne zajednice: ako NATO intervenira u toj afričkoj zemlji, Hrvatska će morati poslati i svoje vojnike

MINISTAR OBRANE Davor Božinović nedavno se susreo s veleposlanikom SAD-a Jamesom Foleyjem a smatra se da su razgovarali i o sukobima u Libiji MINISTAR OBRANE Davor Božinović nedavno se susreo s veleposlanikom SAD-a Jamesom Foleyjem a smatra se da su razgovarali i o sukobima u Libiji Hrvatska osuđuje režim Moamera Gadafija i njegovo ponašanje u sadašnjim burnim događanjima u Libiji, a taj svoj stav predstavnici hrvatske vlade uskoro će iznijeti i na sastancima Ujedinjenih naroda i NATO-a. O svom stavu Vlada će u sljedećih nekoliko dana izvijestiti i hrvatsku javnost, saznao je Nacional iz državnog vrha. Mario Nobilo, državni tajnik za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova, za Nacional je objasnio: “Hrvatska vlada od početka prati zbivanja u Libiji, ali dok je trajalo izvlačenje hrvatskih državljana iz te zemlje, smatrali smo da Vlada treba biti oprezna u iznošenju bilo kakvih stavova, prije svega zbog sigurnosti naših državljana. Sada se pak može kazati da Hrvatska u potpunosti podržava sve sankcije koje je međunarodna zajednica nametnula libijskom državnom vrhu, smatramo da vrijeme radi protiv sadašnjeg režima i da su simpatije međunarodne zajednice i Hrvatske na strani obespravljenih. U tom smislu Hrvatska će slijediti svaki scenarij međunarodnih organizacija u kojima smo zemlja članica, jer se zalažemo za ublažavanje velike humanitarne krize u Libiji”, kazao je Nobilo.


Posljedice nemira u Libiji posljednjih su dana bile tema u najvišem državnom vrhu, jer je Hrvatska punopravna članica NATO-a o čijoj se mogućoj vojnoj intervenciji u Libiji spekuliralo u mnogim vladama. O tome je visoki predstavnik hrvatske vlade upoznat s vojnom problematikom za Nacional izjavio: “Intervencija NATO-a u Libiji zasad nije izgledna, ali u mnogim europskim zemljama svakim se danom sve više strahuje od golemog broja izbjeglica iz Libije.

Ako se sukobi u Libiji nastave na dosadašnji način, deseci, a možda i stotine tisuća izbjeglica preko Sredozemnog mora će doprijeti do obala europskih mediteranskih zemalja. Trenutačno su zbog mogućeg velikog vala izbjeglica najviše zabrinute Španjolska, Francuska i Italija, no posljednjih dana pojavile su se naznake da bi tisuće Libijaca mogle osvanuti i na obalama Jadranskog mora, pa preko Hrvatske pokušati stići dalje u Europu”. Budući da je Hrvatska od travnja 2009. punopravna članica NATO-a, ako taj vojni savez doista odluči krenuti u neku vojnu akciju, o čemu se uostalom i nagađalo posljednjih tjedana, Hrvatska bi također sudjelovala u donošenju te odluke, a nije isključena ni mogućnost da bi hrvatski vojnici u okviru NATO-a sudjelovali u nekoj vrsti vojne intervencije u Libiji. S druge strane, o situaciji u Libiji već danima se raspravlja i unutar Europske unije, jer vlade europskih mediteranskih zemalja strahuju da bi se upravo one mogle naći na udaru masovnog priljeva izbjeglica. Zbog toga ne začuđuje činjenica da Francuska već nekoliko dana predlaže sazivanje europskog summita, na kojem bi se utvrdila zajednička strategija u vezi s libijskom krizom i njezinim mogućim posljedicama.

GLAVNI TAJNIK NATO-a Andres Fogh Rasmussen izjavio je da još neće biti vojne intervencije u Libiji, ali se ta odluka može vrlo brzo promijeniti, što pokazuje i sve veći broj američkih zrakoplova u Sueskom kanalu GLAVNI TAJNIK NATO-a Andres Fogh Rasmussen izjavio je da još neće biti vojne intervencije u Libiji, ali se ta odluka može vrlo brzo promijeniti, što pokazuje i sve veći broj američkih zrakoplova u Sueskom kanalu Tom zahtjevu pridružila se i Italija, pogotovo nakon što je Cecilia Malmström, povjerenica Europske komisije za useljeništvo, javno kazala da “EU neće vraćati ljude koji bježe iz Libije”. Strah od mogućeg vala izbjeglica itekako je realan jer je, prema podacima zapadnoeuropskih vlada, od početka izbijanja nemira u Libiji iz te zemlje u susjedne države Egipat i Tunis prebjeglo više od 150.000 Libijaca, a svakim danom ta se brojka povećava. Osim libijskih izbjeglica, čelnici Europske unije zabrinuti su i zbog mogućeg priljeva izbjeglica i iz drugih kriznih žarišta Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Samo proteklog vikenda prosvjedi nezadovoljnika održani su u Alžiru, Jemenu, Bahreinu, Egiptu, Omanu i Angoli. Sjedinjene Države i europske zemlje s posebnom pozornošću prate i događanja u Saudijskoj Arabiji, najvećem svjetskom izvozniku nafte: iako je tamošnje ministarstvo unutarnjih poslova objavilo da neće dopustiti prosvjede koji bi se trebali održati potkraj ovog tjedna, nitko nije siguran hoće li to odvratiti prosvjednike od njihovih najavljenih planova. Ipak, mnogima je najviše u fokusu situacija u Libiji. Sukobi snaga Moamera Gadafija i narodnih ustanika traju već više od tri tjedna, a na ozbiljnost situacije upozoravaju i moguće najave vojne akcije NATO-a ili čak samostalne intervencije Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Nacionalov sugovornik iz Ministarstva obrane zasad odbacuje mogućnost akcije NATO-a: “Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen krajem prošlog tjedna je javno kazao da NATO zasad nema namjeru intervenirati u Libiji. No to ne znači da vojni savez ne prati sva događanja i da nije moguća i promjena tog stava. Uostalom, u petak je ministar obrane Davor Božinović primio u službeni posjet američkog veleposlanika Jamesa Foleyja. Ne zna se o čemu su sve razgovarali, no nije isključeno da su se dotakli i teme o Libiji jer se američka diplomacija posljednjih dana intenzivno konzultira o tome s mnogim zemljama.” 
 Kako god bilo, eventualna intervencija u Libiji komplicirana je iz niza razloga, primjerice jer pobunjenici u Libiji nemaju jasno definirane vođe, jasan cilj svog djelovanja, ne vjeruju strancima jer smatraju da su mnoge strane vlade proteklih desetljeća surađivale s Gadafijem, a mnogi ustanici zapravo nipošto ne žele da na teritorij Libije kroči ijedan strani vojnik, a pogotovo ne Amerikanci. Jedan od vojnih eksperata iz MORH-a za Nacional je objasnio mogući razvoj događaja u Libiji. “Po svemu sudeći, vrlo je izvjestan dugotrajni građanski rat u Libiji, a nakon njega Libija bi se mogla podijeliti na dvije, možda čak i tri države. Libija je ionako država s nizom različitih plemena koja međusobno nemaju puno toga zajedničkog, a trenutačno ne postoji ni kakva-takva oporba ili vođa koji bi mogao imati kohezivni faktor.

Uostalom, istočni dio Libije, odnosno područje oko Bengazija zapravo je vrlo islamistički nastrojeno, a prema nekim podacima samo iz grada Darnaha pedesetak dobrovoljaca ratuje protiv Amerikanaca u Iraku, pa je teško očekivati da bi Sjedinjene Države bez dvojbi pomagale pobunjenicima u istočnom dijelu Libije. O nepovjerenju libijskih ustanika svjedoči i bizaran događaj ovog vikenda: šestorica pripadnika britanskih elitnih SAS jedinica i dva pripadnika MI6-a iskrcali su se helikopterom na istoku Libije, a pobunjenici su ih, umjesto da s njima razgovaraju o mogućoj suradnji, odmah uhitili i na kraju su pušteni tek nakon mukotrpnih pregovora vrha britanske diplomacije. Tako je cijela akcija kompromitirana a Britanci poniženi, pa je pitanje koja će od stranih država u sljedećim danima poželjeti s ćudljivim pobunjenicima stupiti u kontakt ili im nuditi pomoć”, zaključio je Nacionalov izvor. Ukratko, mogućnost vojne intervencije zapadnih sila trenutačno je jako malo izvjesna, no i taj stav može se promijeniti u nekoliko dana. Kako ističu Nacionalovi izvori, zapadni svijet će pomno motriti situaciju u Libiji i vjerojatni razvoj građanskog rata u toj zemlji pružajući tek humanitarnu pomoć izbjeglicama i eventualno potajno potpomažući pobunjenike protiv Moamera Gadafija. Takvo stanje moglo bi se promijeniti samo ako dođe do novih bitnih događaja, odnosno tzv. triggera koji bi mogli inicirati stranu vojnu intervenciju, a u političkim, diplomatskim i vojnim krugovima spominje se čak pet takvih situacija: prva je mogućnost da libijski revolucionarni vođa Moamer Gadafi naredi još snažniju ofenzivu protiv pobunjenika i još veća krvoprolića civila. Na to se nitko u zapadnom svijetu i Ujedinjenim narodima ne bi mogao posve oglušiti, a izvjesno je da bi takav razvoj događaja doveo do još veće migracije izbjeglica koji bi počeli nadirati u europske države. Druga, zasad rijetko spominjana mogućnost je da Gadafi protiv svojih sunarodnjaka iskoristi bojne otrove, odnosno oružje za masovno uništenje. O toj prijetnji, zbog očite paralele s rušenjem režima Saddama Husseina u Iraku, mnogi u Europi i Sjedinjenim Državama i ne žele ozbiljno razgovarati, no zanimljivo je da na tu eventualnu opasnost posljednjih dana upozoravaju izvori iz - britanske vlade. Po njima, Moamer Gadafi već nekoliko godina negdje u libijskoj pustinji skriva zalihe bojnih otrova. Premda se, naime, Gadafi još 2003. službeno odrekao oružja za masovno uništenje, neki vojni analitičari smatraju da je potajno u tajnim podzemnim pustinjskim skladištima pohranio 15 tona sirovine za proizvodnju iperita, bojnog otrova kojim se mogu puniti projektili.

moamer gadafi 
može povući različite poteze, primjerice narediti još veću ofenzivu protiv pobunjenika i još veća ubijanja civila, zapaliti naftna polja ili upotrijebiti bojne otrove moamer gadafi može povući različite poteze, primjerice narediti još veću ofenzivu protiv pobunjenika i još veća ubijanja civila, zapaliti naftna polja ili upotrijebiti bojne otrove Treća mogućnost eskalacije sukoba u Libiji je da Moamer Gadafi ostvari svoje već izrečene prijetnje i počne uništavati i paliti naftne izvore. Taj scenarij zasad nije očekivan jer bi to gospodarski i strateški gledano bio Gadafijev samoubilački čin: time bi libijski vođa izgubio i ono malo stranih vlada koje se, zbog kupnje nafte iz libijskih izvora, oportunistički ne protive njegovu režimu a i znakovito pokazao da mu je ostanak na kakvoj-takvoj vlasti važniji čak i od potonuća Libije u krajnje siromaštvo. Četvrta je mogućnost da se nemiri u Libiji preliju i u druge zemlje Bliskog istoka i Afrike, od čega zapadne države najviše strahuju, da bi ozbiljni prosvjedni valovi mogli stići i do Saudijske Arabije ili Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tada nije isključena čak ni mogućnost da neke strane zemlje, a možda i Sjedinjene Države samostalno interveniraju u tim zemljama o čijoj nafti ovisi velik dio svjetskog gospodarstva. Posljednja, i zasad najmanje izvjesna opcija je da kaotičnu situaciju u Libiji iskoristi Al-Kaida i ondje stvori svojevrsno utočište za svoje pripadnike. U tom slučaju moguće je predvidjeti nastavak nemira i širenje u druge arapske zemlje, a nije isključeno ni da bi Al-Kaidini teroristi iskoristili mogućnost da se kao tobožnje izbjeglice iz Libije relativno jednostavno infiltriraju u europske zemlje. No čak i da se ostvari neki od navedenih scenarija, u zapadnoeuropskim zemljama i članicama NATO-a još uvijek nema jasnog stava kakva bi vojna intervencija u Libiji uopće bila moguća. Budući da ni jedna strana zemlja nipošto ne želi u Libiju poslati svoje vojnike, najizvjesnija je mogućnost da zapadni svijet donese odluku o tzv. no fly zoni, odnosno zoni zabrane letenja, što bi značilo da Gadafi u borbama protiv pobunjenika ne bi mogao koristiti svoje vojne zrakoplove i helikoptere. Ta ideja se početkom prošlog tjedna pojavila kao “idealno” rješenje mnogih političara u SAD-u i Europi, sve dok američki ministar obrane Robert Gates nije zorno objasnio što bi, zapravo, uključivalo primjenu “no fly” zone: da bi ona bila efikasna, odnosno da bi američki ili bilo čiji vojni zrakoplovi mogli uništiti svaki Gadafijev zrakoplov ili helikopter koji poleti, bilo bi nužno da se prije toga ciljanim bombardiranjem potpuno uništi kompletna Gadafijeva protuzračna obrana. U protivnom, saveznički vojni avioni bili bi u opasnosti da ih na libijskom teritoriju obaraju Gadafijeve protuzračne rakete, a taj rizik si nitko ne bi htio dopustiti. Drugim riječima, za uspostavu “no fly” zone, koja djeluje kao “čista” i samo preventivna mjera, ionako bi trebalo zračnim napadima bombardirati Gadafijeve vojne komplekse, što bi već sama po sebi bila - vojna intervencija. Prema riječima Nacionalova izvora iz MORH-a, u ideji o uspostavi “no fly” zone postoji još jedan konkretan problem. “Posljednjih dana strani mediji izvještavaju kako se brodovi američke šeste flote približavaju obalama Libije, što je točno, ali riječ je o amfibijskim brodovima koji operativno ne mogu provesti operaciju ‘no fly’ zone.

Sjedinjene Države eventualno bi mogle iz Crvenog mora prema Libiji uputiti svoj nosač zrakoplova USS Enterprise koji ima oko 70 zrakoplova, ali to je zapravo premalo: za ‘no fly’ zonu SAD bi nadomak Libije trebao imati bar dva nosača zrakoplova, a američka vojska trenutačno to nije u stanju, neki nosači su blizu Koreje, neki su potrebni blizu Afganistana, a neki moraju biti nadomak Iraka. Drugim riječima, sa samo jednim nosačem SAD ne može uspješno provesti operaciju ‘no fly’ zone, osim u slučaju da u cijeloj akciji sudjeluju i neke druge države te da dio vojnih zrakoplova bude stacioniran u nekoj susjednoj zemlji, primjerice u Egiptu, što je u sadašnjim okolnostima vrlo neizvjesna opcija. Čisto za usporedbu, u NATO-ovoj akciji ‘Saveznička sila’, odnosno bombardiranju Jugoslavije u proljeće 1999. sudjelovalo je oko tisuću vojnih zrakoplova NATO-a. Iz tog podatka svatko može zaključiti koliko je realno moguće da jedan američki nosač sa 70 zrakoplova može provesti zabranu letenja u tako velikoj zemlji kao što je Libija”, zaključio je Nacionalov izvor.

Vezane vijesti

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Sa zgrade Hoto tornja (zgrada T-coma) u Savskoj ulici u Zagrebu pao je komad staklene stijene pri čemu je ozlijeđen zaštitar, doznaje se u… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 08.03.11. 02:40

Kak cucki rezhimo na kog god nam veliju
A na domacha goveda ni kad se prezhderu djeteline !!!!


registracija
16/6/09

Trenk, 08.03.11. 07:35

Odmah im ustupamo svoje generale:
Rojsa, Norca, Miru Tudjmana, Seksa, Glavasa,Markaca, Zagorca, Cermaka, Praljka,Gotovinu .
Jao se Gadafiju.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika