Objavljeno u Nacionalu br. 354, 2002-08-28

Autor: Mladen Pleše

Konačan kraj jedne ružne priče

Napušteni Pašalić odustaje od osnivanja stranke

Pašaliću su njegovi preostali suradnici savjetovali da se na neko vrijeme povuče iz politike te u pozadini čeka povoljniji trenutak za povratak

Umirovljeni general Krešimir Ćosić sav je sretan prihvatio poziv da se uključi u Sanaderov stožer za izradu izbornog programa HDZ-a...Umirovljeni general Krešimir Ćosić sav je sretan prihvatio poziv da se uključi u Sanaderov stožer za izradu izbornog programa HDZ-a...U ponedjeljak, 19. kolovoza, na rođendanskoj proslavi nekadašnjeg predsjednika Mladeži HDZ-a Ante Zoričića u Omišu, Ivić Pašalić javno je obznanio politički bankrot. Svoje sve malobrojnije sljedbenike definitivno je dotukao priznanjem da još jednom mora odgoditi datum osnivanja vlastite političke stranke. Premda su Pašalićeve pristalice najavljivale da će Doktor najkasnije do 15. rujna predstaviti javnosti stranku HDZ Franje Tuđmana, tvrdeći da bi svako daljnje odlaganje bilo pogubno za cijeli projekt, od toga za sada neće biti ništa. Već potpuno uzdrmani Pašalić, po informacijama kojima raspolaže Nacional, sve više razmišlja o ideji da zapravo odustane od osnivanja nove stranke. Čuvenom Doktoru njegovi su preostali suradnici savjetovali da se na neko vrijeme povuče iz politike te da u pozadini čeka povoljniji trenutak za povratak. Ako uvaži tu sugestiju, Pašalićeva višegodišnja politička agonija približiti će se neminovnom kraju.

Nakon odlaska Gojka Šuška i Franje Tuđmana, Ivić Pašalić bio je najznačajniji simbol HDZ-ova rigidnog autokratskog sustava: jedan od najmoćnijih ljudi tog sistema, koji je premrežio obavještajne službe, gospodarstvo, medije svojim kadrovima, ovih je dana, samo nekoliko mjeseci nakon poraza od Sanadera, ostao potpuno sam Samo četiri mjeseca nakon izbornog Sabora HDZ-a svih 6 članova predsjedništva koji su izabrani s Pašalićeve liste, napustili su ga i prešli Sanaderu: prvi ga se odrekao Boižidar Kalmeta, zatim umirovljeni general Krešimir Ćosić i zastupnik Ivan Šuker, zatim se javno od njega distancirao čak i splitski župan Branimir Lukšić, a zatim su ga ostavili i najvjerniji Dario Vukić i Ljerka MIntas-HodakIvić Pašalić u posljednjih je mjesec i pol dana obišao većinu HDZ-ovih ogranaka u Istri, Dalmaciji i njenom zaleđu u grozničavoj potrazi za članovima nove stranke. Njegova ljetna turneja završila je, međutim, potpunom katastrofom. Napustio ga je čak i HDZ Šibensko-kninske županije, koji se nakon višemjesečnog otpora, na kraju ipak odlučio vratiti pod stranačke skute. Za vršitelja dužnosti, umjesto župana Ive Bajice, Pašalićeva vjernog sljedbenika, kojega je Predsjedništvo stranke suspendiralo zbog otkazivanja poslušnosti, imenovao je Joška Odaka, inače odanog Sanaderova sljedbenika. Time je Predsjedništvo HDZ-a likvidiralo i stavilo pod kontrolu posljednje ozbiljnije Pašalićeve džepove otpora. Ponude da prijeđu u Pašalićevu stranku odbili su i mnogi drugi na koje je Doktor sa sigurnošću računao. Tako su se izjalovile sve nade Ivića Pašalića da će za njim krenuti desetak saborskih zastupnika i tridesetak posto HDZ-ove infrastrukture. Uz njega su ostali samo oni koji nemaju kud i koje nitko neće, poput saborskih zastupnika Milana Kovača, Ive Baijice, Ivice Tafre… Najgore je među Pašalićevim pristalicama prošao Ljubo Ćesić Rojs kojega je Doktor odbacio, uvjeren da je jedan od krivaca za njegov poraz na Saboru HDZ-a.

Samo četiri mjeseca nakon što ga je Ivo Sanader pobijedio, a Vladimir Šeks i Branimir Glavaš ponizili na VII općem Saboru HDZ-a, svih šest članova Predsjedništva koji su izabrani s njegove liste, Pašaliću su okrenuli leđa. Prvo ga se javno odrekao zadarski gradonačelnik i saborski zastupnik Božidar Kalmeta, koji je izjavio da je jedina njegova stranka u životu HDZ i “nema govora da bih ga napustio i prešao u bilo koju drugu stranku”. Nakon toga lavina otkazivanja poslušnosti nezadrživo se pokrenula. Umirovljeni general Krešimir Ćosić sav je sretan prihvatio poziv da se uključi u Sanaderov stožer za izradu izbornog programa HDZ-a, a potom se u Sanaderovo naručje bacio i velikogorički gradonačelnik i saborski zastupnik Ivan Šuker. Odmah potom od Pašalića se javno distancirao splitski župan Branimir Lukšić, da bi mu na kraju nož u leđa zabio saborski zastupnik Dario Vukić. Svi su to učinili kad su se uvjerili da im Pašalić više ne može jamčiti ispunjenje političkih ambicija. Stoga su se odmah, bez imalo grižnje savjesti, odrekli Doktora i njegove ideje o osnivanju nove stranke. Kako je Mladež HDZ-a u međuvremenu raspuštena, iz Predsjedništva je izbačen njen predsjednik Krunoslav Gašaparić, posljednja Pašalićeva uzdanica u najvišem tijelu HDZ-a. Takvu katastrofu, k tomu još u tako kratkom roku, nisu mogli poželjeti, a nekmoli predvidjeti ni najveći Pašalićevi protivnici.

Ovih dana Doktor je doživio još jedan šok: izdala ga je čak i Ljerka Mintas-Hodak, njegova kandidatkinja za potpredsjednicu HDZ-a: prijateljima se povjerila da će napustiti HDZ, ali da neće prijeći u Pašalićevu novu stranku, nego među nezavisne saborske zastupnike.

Nekadašnji njegovi bliski suradnici tvrde da je Pašalić od smrti predsjednika Franje Tuđmana neprestano vukao pogrešne korake, a njegova neodlučnost i oklijevanje najbolje su se očitovali upravo ovih dana u stalnom kašnjenju u osnivanju nove stranke. Time je, uvjereni su, doveo u pitanje ne samo svoju, nego i političku budućnost svojih sljedbenika. Sve je uočljivije da Pašalić, kažu, zapravo nema nikakvu političku viziju ni ideju što valja raditi.

Pašalića su uz to, po ocjenama njegovih donedavnih pristalica, definitivno uništili udarci koje je primio posljednjih tjedana od onih od kojih se to najmanje nadao. Obitelj Tuđman nije mu željela dopustiti da ime pokojnog predsjednika postane sastavnim nazivom njegove nove stranke, a na sinjskoj Alci, taborištu radikalnog desničarenja, bio je potpuno marginaliziran: u svečanoj loži gurnut je u drugi red, iza Joška Kontića, Ante Đapića, Ante Kovačevića… Istodobno u redovima njegovih sljedbenika zavladao je potpuni kaos: s Doktorova političkog “Titanica” prvo su počela iskakati najpoznatija imena.

Obitelj Tuđman izrazila je spremnost odobriti mu upotrebu imena pokojnog predsjednika, ali samo pod uvjetom da vodstvo nad ujedinjenom radikalnom desnicom prepusti Miroslavu Tuđmanu. Obitelj također traži da Miroslav Tuđman, a ne Ivić Pašalić, na sljedećim izborima predvodi zajedničku desničarsku Tuđmanovu listu.

Upravo je rasulo u njegovim redovima glavni razlog zašto je Pašalić toliko neodlučan: on naprosto više nema s kim osnovati novu stranku. Egzodus uglednika izazvao je, naime, pravu paniku i među običnim Pašalićevim fanovima: glavom bez obzira od njega bježe čak i manje poznati hadezeovci.

Po ocjenama njegovih donedavno bliskih suradnika Pašalić je stalnim prolongiranjem osnivanja svoje stranke propustio uhvatiti posljednji vlak za ozbiljnije bavljenje politikom. Time, smatraju, Doktor potpisuje konačnu kapitulaciju: već odavno odbačen od javnosti, protjeran iz HDZ-a, moralno i politički kompromitiran, bez vlastite stranke Pašalić je politički mrtvac. Neki od njegovih donedavnih pristalica predviđaju čak da će završiti kao potpuni marginalac ili ,još gore, kao ridikulozna politička ličnost, neka vrsta uljuđenije varijante naci-madraca Ante Kovačevića.

Zbog potpuno pogrešnih strateških procjena Pašaliću su preostala dva jednako bijedna rješenja. Da osnuje stranke s anonimnim, bezličnim osobama bez ikakva ugleda u javnosti, što vodi više nego u sigurnu propast, ili pak svoje usluge pokajnički ponudi Miroslavu Tuđmanu te da mu služi na isti način na koji je služio njegovu ocu Franji Tuđmana. Oba su ta rješenja, međutim, već na početku osuđena na neuspjeh pa će Pašaliću ipak biti najpametnije da posluša savjete svojih suradnika i na vrijeme se povuče iz politike. I tako izbjegne nova, još gora poniženja.

Terminalna faza Pašalićeve političke agonije započela je krajem travnja 2002., nakon njegova poraza na izborima za Predsjednika HDZ-a. Kako je za njega glasovala gotovo polovica izaslanika, u Predsjedništvo je izabrano šest članova s njegove liste, a u Središnjem odboru gotovo polovica, Pašalićeva klijentelistička sljedba bila je sigurna da će se Doktor brzo obračunati sa Sanaderom i njegovim pristalicama. Međutim, odmah se pokazalo da Doktor ne zna igrati na otvorenoj sceni i po demokratskim pravilima igre. Pašalić je vrlo brzo počeo pokazivati prve znakove dezorijentacije, postao je, po ocjenama svojih sljedbenika, bojažljiv, popustljiv i defenzivan. Njegovi suradnici uvjereni su da se Pašalić skanjivao radikalnijih poteza s kojima bi sigurno dokrajčio Sanadera i njegovo vodstvo jer mu je bilo najvažnije kakav će dojam ostaviti u javnosti i medijima. Stoga je većina njegovih sljedbenika brzo zaključila da to više nije bio onaj stari Pašalić koji je tako superiorno upravljao ljudima i vladao situacijama. Doktor je zbog toga počeo gubiti karizmu pobjednika i nedodirljivog vođe i bilo je samo pitanje vremena kada će se njegovi sljedbenici razbježati. Pokazalo se da se Pašalić doduše izvještio u zakulisnim, dvorskim igrama, da je bio majstor u podmetanjima, ucjenjivanju i prijetnjama, da je do maksimuma znao iskoristiti tajnu policiju i njene dosjee u obračunima s političkim suparnicima. No izvučen na javnu scenu Pašalić se potpuno izgubio. Kao ilustraciju Pašalićeva nesnalaženja i nesigurnosti vodeći političari HDZ-a navode zbivanja na nedavnoj sjednici Sabora kada se raspravljalo o prijedlogu Zakona o manjinama. Pašalić se prvi javio za raspravu, no odustao je u posljednji trenutak jer nije doznao kakvo je stajalište po tom pitanju zauzeo Klub zastupnika HDZ-a. Na kraju uopće nije raspravljao o tom zakonu.

Jednako teško razočarenje Pašalić je doživio prateći tisak koji mu je oduvijek bio više nego sklon. Doktor je pod svojom izravnom ili posrednom kontrolom godinama držao znatan dio medija koji su ga nekritički uzdizali do neba, opisujući ga kao najtalentiranijeg, najmlađeg, najinteligentnijeg i najspretnijeg političara, ali i najopasnijeg i najlukavijeg. Sada se međutim urušila i ta posljednja Pašalićeva tvrđava pa se čak i u Jutarnjem listu, njemu tradicionalno sklonim novinama, čak mogao pročitati naslov kako “Ivić Pašalić ima sve manje sudrugova za novu stranku”.

S Pašalićem na smetlište hrvatske političke povijesti odlaze rodjačko- zavičajni, mafijaško-kriminalni i policijsko-ucjenjivački modeli političkog ponašanja. Tako munjeviti krah ubrzala je činjenica da je Pašalić, nakon odlaska Gojka Šuška i Franje Tuđmana, ostao još jedini preostali simbol tog rigidnog i autokratskog političkog projekta. Gojko Šušak i Ivić Pašalić, pod političkim pokroviteljstvom i blagoslovom predsjednika Franje Tuđmana, ispremrežili su svojim poslušnicima sve najvažnije državne institucije, od MORH-a i MUP-a, preko svih financijskih institucija i fondova, do medija. Preko tajnih službi dodatno su utjecali i nadzirali funkcioniranje Tuđmanova režima, što im je omogućilo da gotovo cijelo desetljeće raspolažu neograničenom vlasti u državi. Vjernost svojih sljedbenika, ponajprije iz zavičajno-plemenskog hercegovačkog i južnodalmatinskog kruga, osigurali su basnoslovnim materijalnim, ali i svim ostalim beneficijama, pa nije ni čudno da se još i dan danas javljaju razni nakupci i prekupci, trgovci oružjem, krijumčari i šverceri koji traže od nove vlasti da im isplati ono što su im, bez valjanih ugovora, navodno samo na riječ, obećavali upravo Gojko Šušak i Ivić Pašalić.

Politički sunovrat Ivića Pašalić nije, dakle, samo posljedica njegovih političkih promašaja i osobne odioznosti u javnosti. Pašalić je, naravno, sam najveći krivac za neslavan kraj svoje političke karijere, ali on je i žrtva svojih političkih mentora Gojka Šuška i Franje Tuđmana. Stoga ekskomunikacija Ivića Pašalića označava zapravo početak definitivnog raskida HDZ-a s političkom ostavštinom Gojka Šuška, ali i, što je još važnije, s negativnim dijelom političkog nasljeđa Franje Tuđmana. Kako stranke vladajuće koalicije koje su 3. siječnja dobile mandat da provedu detuđmanizaciju to nisu učinile, taj proces otpočet je tamo gdje je sve i počelo: u HDZ-u. To je najbolji dokaz da se većina političkih ideja, ali ponajprije stil ponašanja i vladanja Ivića Pašalića, Gojka Šuška pa i Franje Tuđmana, nepovratno potrošila.

Vezane vijesti

Veliki poklon fanovima povodom rođendana

Veliki poklon fanovima povodom rođendana

"Na kraju 30-ih... Ja sam ipak samo vaša, vama pripadam i ovu i sve ove godine... Kad sam bila tužna, vi ste me tješili svojim pljeskom i voljeli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika