7. ožujka, 18 sati Predvodnici prosvjedničke kolone Dean Golubić, Siniša Sudar, Ivor Kranjec, Bruno Filipović, Roman Glas, Mario Kisić, Aleksandar Jakovac, Ivica Filipović i Dalibor LucićPrvi put otkad su krenuli prosvjedi takozvane Facebook grupe, održao se sastanak novih neformalnih vođa. Kod sata na Trgu bana Jelačića, u ponedjeljak u 18 sati, prvi put su se formalno sastali neki od glavnih aktera prosvjedne šetnje Zagrebom. Na sastanak su na kraju zadnjeg prosvjeda bili pozvani svi koji imaju dobru volju sudjelovati u daljnjoj organizaciji prosvjedne kolone. Došlo je 15-ak ljudi od kojih se većina nije ranije poznavala ili su se upoznali tijekom prosvjeda. Nakon kratkog upoznavanja kod sata, krenuli su na sastanak u jedan internet caffe u samom centru Zagreba. Na sastanku je usuglašen glavni cilj prosvjeda - izboriti od Vlade Republike Hrvatske točan datum parlamentarnih izbora.

“Mi nismo istomišljenici, svatko od nas je za neku drugu političku opciju, ali slažemo se da su nam cilj izbori. Mi ne želimo rušiti Vladu, mi samo tražimo izbore!” konstatirali su organizatori prosvjeda koji sebe ne žele nazivati vođama. “Nas 15 je ovdje samo zato što u ovu sobu večeras nije moglo stati 10 tisuća ljudi.” Saša Durović, Dean Golubić, Siniša Sudar, Ivor Hranjec, Ivica Filipović, Aleksandar Jakovac, Danijel Ćorić, Bruno Filipović, Gordan Masnjak i još neki koji su željeli ostati anonimni, ljudi su potpuno različitih profila. Među njima ima i poduzetnika i studenata i nezaposlenih i branitelja i članova nekih udruga, čak i predsjednika neafirmiranih stranaka, stari su od 20 pa do 55 godina.

Dean Golubić izbačen je iz HDZ-a pa je 2009. osnovao stranku Nacionalni demokrati, ali u prosvjedima sudjeluje kao građanin Na početku sastanka svatko od njih iznio je svoje razloge izlaska na prosvjede. “Samo vidim da ovdje nema budućnosti, zato sam došao”, rekao je Ivor Kranjec, student treće godine sociologije i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok je privatni poduzetnik Aleksandar Jakovac obrazložio: “Imam vlastiti privatni posao, nemam financijskih problema, ali nisam zadovoljan s onim što se događa. Moja vizija je isključivo raspisivanje izbora, samo želim da ova Vlada koja nije legitimna ode. Ako treba, neka HDZ opet pobijedi, ali neka o tome odluči narod.” “Naša je prednost ta što nas Vlada podcjenjuje kao naord i misli da može s nama manipulirati”, rekao je jedan od organizatora koji je želio ostati anoniman. Osim usuglašavanja glavnog cilja, organizatori bi željeli da se s prosvjeda uklone bilo kakvi transparenti koji izražavaju nečija politička stajališta, a jedan od tih je svakako i zastava na kojoj piše “Ne u EU.” O tome treba li Hrvatska ući u EU ili ne, složili su se, odlučit će jedino hrvatski narod, a isticanjem takvih zastava od strane pojedinaca u javnost izlazi pogrešna slika o prirodi prosvjeda. Prosvjednici nisu zadovoljni kakva je slika o njima do sada izlazila u javnost, a jedan od razloga je i to što između prosvjednika nije bilo nikakve koordinacije. “Ne želimo više nikakvog psovanja, vrijeđanja, seksizama, lupanja po tramvajima i slično”, dogovorili su se. Isto tako jasno im je da i većini prosvjednika smeta isticanje bilo kakvih političkih poruka, a većina njih ograđuje se i od samozvanog vođe prosvjeda Ivana Pernara. “Taj prosvjed je krenuo spontano i neki od nas su od početka bili u organizaciji, ali su mediji cijelo vrijeme isticali samo Ivana Pernara. Ali u ovim prosvjedima nije riječ o Pernaru niti o Marku, Peri, Saši, Josipu ili bilo kome drugome već o svima skupa. I zato smo se dogovorili da nećemo komentirati nikoga ponaosob pa tako ni Pernara”, rekao je jedan od organizatora ograđujući se od Pernara. Negativan stav dijela javnosti prema Ivanu Pernaru objašnjava i to što se većina sudionika prosvjedima pridruživala tek nakon uobičajenih govorancija na Cvjetnom trgu u kojima je Ivan Pernar do sad imao glavnu riječ, ali su ga već nekoliko puta izviždali. No, glavni dio prosvjeda nisu govorancije na Cvjetnom trgu već upravo prosvjedna šetnja u kojoj je u nekim trenucima sudjelovalo, prema nekim procjenama, i deset tisuća ljudi koji su prelazili i po 10 i više kilometara. Na sastanku je dogovoreno da će prosvjedne rute odsad ipak biti nešto kraće, a u sklopu šetnje i prolaska pored nekih insitucija izvodit će se i povremeni performansi. Saša Durović, bivši profesionalni hokejaš, trenutno suvlasnik jedne tvrtke, od početka je dolazio na prosvjede i počeo je sudjelovati i u njihovoj organizaciji. Kaže da se do sada sve odigravalo spontano, ali je preraslo početne okvire te je postalo očito da je potrebna bolja koordinacija između svih grupa prosvjednika.

Objašnjava da je cilj prosvjeda od početka bio jedan jedini - prijevremeni izbori na kojima će svi imati pravo birati novu Vladu. “Ako to uspijemo ostvariti”, ističe, “znači da svaka sljedeća vlada mora znati da može pasti na ulici. To bi trebalo biti i upozorenje SDP-u koji u svojim redovima također ima osoba za koje se sumnja da su napravili štetu u privredi.” Jedan od istaknutijih prosvjednika koji je također sudjelovao na sastanku organizatora je i Siniša Sudar. Na prosvjedima je sudjelovao od prvog dana i kaže da je namjera bila organizirano izići na ulicu i prenijeti jasnu poruku. “Ne želimo se gurati kao neke vođe”, kaže, “samo želimo bolju organizaciju prosvjeda kako bi se poslala jasnija poruka naroda prema režimu. Dok mi obilazimo institucije, osim što izvikujemo parole, mi prenosimo poruku naroda, a osim poruke HDZ-u da raspišu izbore i skinu se s vlasti, to je i poruka svim ostalim institucijama koje su duboko ogrezle u korupciji i nepotizmu zbog HDZ-a. Jedan od primjera je HRT ili Hrvatska gospodarska komora. Nismo slučajno išli do tih institucija. O tome gdje ćemo sve ići do sada se dogovaralo nas nekoliko predstavnika različitih grupa ili udruga na licu mjesta, a od sada ćemo to pokušati dogovarati unutar ove grupe.” Međutim, ističe, postoje skupine koje pokušavaju diskreditirati prosvjede. Prvi takav ozbiljan pokušaj bilo je čupanje prometnih znakova u Basaričekovoj ulici na prilazu Markovu trgu, a uslijedio je i brutalan okršaj dijela prosvjednika s policijom u Radićevoj ulici za vrijeme prosvjeda branitelja na Trgu bana Jelačića. “Mi smo krenuli prema Radićevoj, cilj nam je bio povući barem dio branitelja za sobom, ali umjesto branitelja za nama su krenuli huligani. Ja to nisam ni znao dok nisu krenule baklje i cigle.

Student sociologije Ivor Kranjec sam je izradio lutku zatvorenika, to mu je bilo prvo šivanje u životuBio sam u prvom redu i pokušavao odgovoriti ljude od nasilja, a kad nisam uspio, povukao sam se. Ne znamo tko točno stoji iza tih divljanja, ali postoje razni provokatori iz stranačkih mladeži, kao i oni iz policije, a cilj im je diskreditirati miran karakter prosvjeda i prikazati nas sve kao huligane”, upozorava Siniša Sudar. On ističe da je isto tako bio protiv paljenja stranačkih zastava HDZ-a i SDP-a te zastave EU. “Ja razumijem prosvjednike koji su palili zastavu, vjerujem da su to bili pojedinci koje je naprosto ponio trenutak i emocije, ali osobno nisam za to i smatram da to šalje apsolutno krivu poruku”, kaže. Ipak, vjeruje da okršaje s policijom konstantno pokušavaju izazvati infiltrirani provokatori. “U jednom od prosvjeda netko je čak proširio glasinu da smo mi koji vodimo prosvjed policajci u civilu i ljudi su počeli bojkotirati naše vodstvo. Naš je plan već tada bio otići do HTV-a, ali je ta grupa odvela ljude u drugom smjeru”, kaže Siniša Sudar. On ima 23 godine, oženjen je i ima dijete. Radio je kao vozač kamiona, ali mu tvrtka nije produžila ugovor pa je trenutno nezaposlen i studira za učitelja cestovnog prometa. Jedan je od članova Pokreta mladih, političke organizacije koja se tek nastoji profilirati. Trenutačno se ne žele deklarirati kao politička stranka već kao pokret koji želi ujediniti mlade pod istim društvenim i političkim idejama, a cilj im je da glas mladih ljudi dođe do izražaja u politici te da mladi ljudi pomalo zauzmu političku scenu. Diplomirani kriminalist Dean Golubić bio je na posljednjih nekoliko prosvjeda zamijećeno lice na čelu kolone. Iako je politički aktivan, bio je član HDZ-a, ali je izbačen iz stranke te je 2009. osnovao stranku Nacionalni demokrati čiji je predsjednik, a bio je i kandidat na izborima za predsjednika države, tvrdi da u prosvjedima sudjeluje isključivo kao građanin. “Potpuno je nebitno što sam ja predsjednik stranke Nacionalni demokrati i ne želim to isticati jer je ovo situacija gdje su se udružili ljudi svih poltičkih opredjeljenja i meni je jasno da 95 ljudi ovdje nisu ni blizu moji istomišljenici. Ali svi imamo isti cilj, a to je da ova vlada mora otići. Ja nisam došao ovdje promovirati svoju političku stranku ni svoje političke ideje. Pridružio sam se prosvjedima nakon one prve šetnje bez izgreda kad su ljudi pokazali da mogu biti disciplinirani, samo što se već tada vidjelo da im nedostaje organizacije i da se grupa brzo raspadne.” Dean Golubić ne zna stoji li iza prosvjeda neka politička grupacija, no kaže da je moguće da neke stranke sudjeluju u prvom dijelu prosvjeda koji se održava na Cvjetnom trgu. Međutim, kad kolona krene inicijativu preuzimaju sudionici. “Ovdje kontrolu doslovno može preuzeti svatko i svi nekako zajedno vodimo kolonu. Kuda krene prvih 15 ljudi, krenu i ostali, no isto tako, ponekad se desi da druga grupa povuće na drugu stranu”, kaže. Upravo zato se i pokazala potreba za boljom koordinacijom prosvjednika.

razni stavovi - jedan cilj Među mladima koji marširaju zagrebačkim ulicama ima i mnogo onih koje politika uopće ne zanima, ali im je dosta besperspektivnostiDean Golubić ima privatnu informatičku tvrtku i smatra da živi prosječnim životom, ali osjeća kakvo je stanje u državi i nada se da će se to stanje promijeniti na dobrobit društva. Po njegovu mišljenju aktualni političari nemaju sluha za građane već brinu samo o svojim interesima. Zato drži da se ni dolaskom SDP-a ili koalicije na vlast neće ništa bitno promijeniti već misli da bi iz politike trebali otići svi koji su u zadnjih 20 godina obnašali bilo kakve funkcije. “Oni trebaju otići jer su pokazali da ne znaju raditi svoj posao, a na to će ih natjerati narod.” Kao što među organizatorima ima ljudi potpuno različitih profila, ista je situacija i među prosvjednicima. Tijekom posljednjih nekoliko prosvjeda razgovarali smo s raznim sudionicima vrlo različitih biografija, motiva i političkih usmjerenja. Iako nemaju jasnu sliku o tome tko bi i kako trebao ubuduće upravljati Hrvatskom, činjenica je da je zajedničko svim prosvjednicima da je postojeći način upravljanja neodrživ te da su potrebne temeljite promjene. Zanimljivo je i da među prosvjednicima postoji velik dio onih koji ne samo da su zaposleni, već rade i na visokim pozicijama u stabilnim tvrtkama ili pak imaju vlastita poduzeća ili obrte. “Samo prošle godine platio sam državi 400 tisuća kuna PDV-a, a s ostalim porezima i doprinosima oko milijun kuna. Da bi oni s mojim novcem gradili WC za tri milijuna kuna i kilometar autoceste za 16 milijuna kuna. E pa zato sam na prosvjedima”, rekao je to za Nacional Hrvoje, 31-godišnji poduzetnik koji u svojoj maloj tvrtki zapošljava petero ljudi. Posao im ide odlično, ali opća društvena i gospodarska klima natjerala ga je da, zajedno s tisućama drugih prosvjednika svaku drugu večer maršira ulicama glavnog grada. Njegov su cilj što bliži izbori. Hrvoje je samo jedan od prosvjednika koji spadaju u kategoriju mladih, ne samo zaposlenih već i dobrostojećih ljudi koji su izašli na ulice zbog nezadovoljstva hrvatskom politikom. Renata, novinarka jednog uglednog dnevnog lista, na prosvjedu je bila privatno, a razloge je ovako obrazložila: “Novinarka sam, ali sam trenutačno građanka i hodat ću dok god se ne dogode promjene zato što mislim da je ovaj narod predugo šutio i sad se tek vidi koliko ljudi ima nešto za reći. Razno razne skupine ljudi su predugo šutjele i sad smo sami sebi dali priliku da nešto kažemo. Predugo smo lutali kao guske u magli, a mislim da je stvar eksplodirala sa svim ovim korupcijskim aferama i da su ljudi shvatili koliko smo pokradeni i da to jednostavno mora prestati. To je vjerojatno razlog zašto su svi ovi ljudi ovdje.” Na pitanje što će se konkretno promijeniti prosvjedima, odgovorila je: “To je vrlo teško pitanje, ljudi su dobro vikali: 'Mi smo oporba.' Ja prva ne znam kome ću dati glas na izborima, sve i da do njih dođe za dva dana. Jer, HDZ, SDP, jednostavno ne vidim tko bi nas vodio u budućnosti. Za početak je dobro što je prestala šutnja. Šutjeli smo 20 godina i mislim da je ljudima prekipjelo.” Prekipjelo je i Katarini, menadžerici u jednog respektabilnoj stranoj tvrtki koja zastupa poznate svjetske brandove. Između poslovnih putovanja u inozemstvo i pretrpanog rasporeda, našla je snage i vremena pridružiti se prosvjedničkom pohodu na zagrebačkim ulicama, iako ima plaću bolju od saborskih zastupnika: “Najviše me živcira bahatost, jer sadašnja vlast uopće nije izabrana nego su se sami izabrali, a ljudi koji nas predstavljaju su smijurija. Svaki srednjoškolac zna bolje govoriti engleski od Jace. Nisu u toku s onim što se događa, ne slušaju stručnjake niti su stručnjaci na pozicijama na kojima bi trebali biti. Očito imamo preveliki državni aparat koji previše troši. Premala smo zemlja za toliko općina. A iskreno, da netko u predizbornoj kampanji kaže koje je sve rezove potrebno napraviti, nitko ga ne bi izabrao jer hoćemo čuti lijepa obećanja. Na žalost, morat će biti još jako dugo loše prije no što nam bude dobro.” Katarina kaže da bi u idealnoj situaciji mladi ljudi trebali živjeti svoj život i ne razmišljati o politici.

“Meni nije bitno tko je na vlasti, sve dok rade svoj posao. Međutim, nije svatko za posao političara, nema svatko moralnu odgovornost da se neće polakomiti kad dođe na poziciju, da se neće igrati Boga. Moja firma odlično stoji, a ipak štedi na svakoj lipi. Ja svom šefu moram donijeti račun za svaku kavu sa strankom, svaki trošak moram pravdati. A pogledajte kako se ponašaju naši političari s državom i državnim tvrkama. Da se mene pita, ja bih izbacila iz politike sve koji su još u Jugoslaviji bili na vlasti. Pa pogledajte Šeksa, taj će umrijeti u Saboru. Dok je njemu dobro, dok ide na janjetinu, ne vidi dalje od svog nosa. Takvi su rođeni da sve rade preko reda. Treba ih doslovno sve maknuti i staviti mlade ljude koji su odrasli u 90-ima”, rezolutna je Katarina koja kaže da je tragično da se danas u tramvaju mogu čuti mladi ljudi na pragu punoljetnosti koji se sjećaju boljih vremena. “Slučajno sam čula razgovor nekih klinaca. Jedan od njih je rekao: “Sjećaš se kad su krafne u Konzumu bile 50 lipa?” A ovaj drugi mu je odgovorio: “Da, ja sam 30 komada kupio odjednom i onda sam ih jeo tjedan dana.” Pa zar nije tragično da se i današnja djeca sjećaju boljih vremena? “ Domagoj, zaposlenik jedne ugledne kartičarske tvrtke, također je bio među prosvjednicima. Kaže da ima solidnu plaću i relativno siguran posao, ali smatra da cijeli sustav jednostavno nije fer te da bi svi ljudi trebali živjeti bolje. Isto smatra i diplomirani inženjer elektrotehnike te voditelj inženjering poslova u jednoj uspješnoj splitskoj tvrtki koji je postavio pitanje: “Zašto prosječni hrvatski građanin ne bi imao 15 tisuća kuna plaću, vlastiti stan i auto? Hrvatska je dovoljno bogata zemlja da bi to mogla imati, samo su krivi ljudi na vlasti. Kako je moguće da je netko 20 godina na vlasti, a da iza toga ne stoje nikakvi rezultati. To bi značilo kao da mi gradimo 20 godina neki objekat, a da nitko nikome ne polaže račune, da nas direktor pita: 'Dečki, kad će to biti gotovo?' a da mi na to samo kažemo: 'Bit će, bit će...' I nikome ništa. Mi koji radimo u privatnim tvrkama jako dobro znamo da moramo opravdati svoje plaće i da moramo u roku dovršiti zadane planove. A kome oni polažu račune? Da li oni imaju reviziju svake godine? Što se mene tiče, na vlasti mogu biti i crveni i crni i bijeli i zeleni, nije mi uopće bitno njihovo opredjeljenje već da rade svoj posao i da ja kao hrvatski građanin mogu pošteno raditi i pošteno zaraditi svoju plaću.” Iako je iz Splita, trenutačno se zbog poslovnih obveza nalazi u Zagrebu, a umjesto u teretanu svaku drugu večer ide na prosvjede i ići će, kaže, i dalje, jer: “Moramo se boriti do kraja.” Indikativno je da je tihu podršku prosvjednicima pružao i jedan dio policijskih snaga koji su osiguravali prosvjede.

Neki od interventnih policajaca koji su u automobilima čekali da kolona prosvjednika prođe čak su i potrubili u znak podrške. Među automobilima koji su se našli na cesti i morali stati dok kolona prosvjednika ne prođe nerijetko je bilo i policijskih automobila, a neki od njih čak su se i rukovali s prosvjednicima. U koloni prosvjednika ove nedjelje bio je i djelatnik jedne zaštitatske kuće koji je rekao da bi mogao dobiti i otkaz ako bi se saznalo da je sudjelovao na prosvjedima. Međutim, revoltiran je stanjem u državi i došao je dati podršku svima koji u ovoj državi nemaju perspektivu. Ogorčen je što za mnoge kriminalne privatizacije iz 90-ih nitko nije odgovarao te što je gospodarstvo spalo na zaštitarske tvrtke i građevinu.