Jadranka Kosor i dalje odbija doći u Sabor. Nitko je tamo ne bi ni šamarao niti vrijeđao, nitko je ne bi ošišao mašinicom na nulu ili prekrio katranom i perjem, ali ona svejedno ne prelazi tih sto koraka preko Markova trga. Ako treba, mogao bi je i vozač prebaciti, ali ne, ona neće.

Zamislite sebe - ako još imate posao - u situaciji kad vas, pomalo ljutito, na razgovor zovne uprava firme za koju loše radite. Ej, uprava! Ne kolege ili šljakeri na nižoj razini korporacijskog hranidbenog lanca, nego uprava! Biste li se odazvali? Ne? Vau, svaka vam čast na hrabrosti! Okej, ali onda vas za tjedan dana, skupa s upravom, na sastanak pozovu i nadzorni odbor i radničko vijeće. Biste li se barem tad odazvali? Molim?! Ni tada?!? E, onda to više ne bi bilo pitanje vaše hrabrosti ili drčnosti, tu bi riječ bila o banalnoj bahatosti i nitko u vama više ne bi, kao dotad, vidio samo lošeg namještenika, nego nekoga čije ponašanje odražava strah i nesposobnost, zakamuflirane ispraznom drskošću. Dobili biste vritnjak, vjerujte mi, i prije no što stignete napisati panični sms: "Cekajte, ipak cu doci, moze sporazumni?". Dobili biste ga zato što ste (sad je i provjereno i dokazano!) glupi, bezobrazni, apsolutno nesposobni i, kad se sve zbroji, totalna šteta za firmu. Na kolektivni ugovor bolje vam je da se uopće ne pozivate, jer cijela firma dobro zna kako ste došli do ovog posla, bez natječaja i bez ikakve zakonske procedure. Nema tog advokata koji bi vas pristao zastupati u radnom sporu, a nema, bogme, ni te firme koja bi vas poslije zaposlila, pogotovo ne na radnome mjestu za koje, i slijepci to vide, ni izbliza niste kvalificirani. Zašto se onda inatite?

Jadranka Kosor: Autor: Robert Anić/PIXSELLAli dobro, ostavimo vas, čitatelju, vi ste tek zrnce škroba u neslanoj krumpir-salati, vratimo se Jadranki Kosor. Dakle, riječ je o premijerki koja odbija izići pred parlament iz kojeg je uporno dozivaju. Zašto ona to odbija? Zbog straha ili drskosti? Zašto se skriva od onih koji su joj dali mandat? Zar doista misli da još ima neki adut u rukavu? Zašto Hrvatsku, i svoju i moju firmu, gura prema bankrotu, i materijalnom i moralnom?

Ako joj je uistinu važno samo to da uđe u povijest time što će baš njezin potpis biti na dokumentu o dovršetku pregovora Hrvatske s Europskom unijom, možda bi joj netko trebao došapnuti kako ima i drugih vrata za historijske udžbenike: recimo, kad bi odmah podnijela ostavku i raspisala parlamentarne izbore, bila bi potpisnik prvog takvog akta u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti. Takvim bi potezom u školskim i inim knjigama zauzela daleko časnije i svjetlije mjesto nego potpisivanjem sporazuma s EU koji će potom propasti na referendumu, i to zahvaljujući upravo njoj, potpisnici.