Objavljeno u Nacionalu br. 358, 2002-09-25

Autor: Ante Nobilo

Pravni skalpel

Zar su Gotovina i Ademi građani drugog reda u odnosu na Bobetka

Na prvi jači potres Račanovo proeuropsko ruho se raspalo, a tuđmanizam izbio i ponovno zavladao hrvatskom političkom scenom na kojoj gotovo nema glasa protiv: Europa i Hrvatska kao pravna država u ovom trenutku definitivno je izgubila

Ante Nobilo, zar su Gotovina i Ademi građani drugog reda u odnosu na BobetkaAnte Nobilo, zar su Gotovina i Ademi građani drugog reda u odnosu na BobetkaMaske su pale. Račan, Čondić, G. Granić, Pašalić, Sanader, M. Granić i Budiša zauzimaju jedinstven stav o faktičnom odbijanju suradnje s ICTY-jem u slučaju Tužiteljstvo protiv generala Janka Bobetka.
Vječno Račanovo taktiziranje u završnici njegova mandata dovelo ga je u zagrljaj pašalićevsko-čondićevih snaga. Naime, Račan je u prvoj polovici svog mandata izbjegavao izvršiti radikalan obračun s Tuđmanovim političkim naslijeđem u kojem je odbijao detuđmanizirati Hrvatsku te faktički na Tuđmanovu osnovu navlači proeuropsko ruho. Na prvi jači potres proeuropsko ruho se rastrgalo, a tuđmanizam izbio i ponovno zavladao hrvatskom političkom scenom na kojoj gotovo nema glasa protiv.
Vlada je kupovala vrijeme, ali to se nije moglo činiti unedogled. Optužnica protiv generala Bobetka morala je doći, a vlast je propustila u međuvremenu postaviti jasne političke i pravne standarde koji će biti izraz vladavine prava i našeg opredjeljenja da budemo dio međunarodnog političkog i pravnog sustava.
Sada, pod pritiskom desnice koja je jedva dočekala optužnicu protiv Janka Bobetka, očekujući da će Račan nastaviti suradnju s Tribunalom kako bi uz novi nacionalni naboj srušila navodno proeuropski orijentiranu Vladu, Račan vrši politički salto mortale. Račanov dugogodišnji politički instinkt, izgrađen u sustavima u kojima je oduvijek vladala politika a nikada pravo, izvodi neočekivani politički potez i praktički staje na čelo otpora prema Haaškom tribunalu i zahtjevu za izručenje generala Bobetka. Na taj način vrlo efikasno izbija svaki argument iz ruku oporbe te politički maestralno postiže svoj cilj – ostaje na vlasti. U ovom trenutku nema te ozbiljne oporbe koja bi ovakvom Račanu, sada, u jeku nacionalne krize, mogla zatražiti njegovu smjenu. Možemo zaključiti da je Račan opet nadmudrio svoje političke protivnike, da je uspio, da je ova i ovakva vlada uspjela, da su uspjeli SDP, HSS, LS…
A gdje je tu Hrvatska? Gdje je tu civilno društvo, gdje je vladavina prava, gdje je europska Hrvatska u koju smo se zaklinjali?
Europska Hrvatska i Hrvatska kao pravna država u kojoj vlada nacionalno i međunarodno pravo definitivno je izgubila i u ovom trenutku čak ne vidimo ni zametak političkih snaga koje bi nas u nekoj budućnosti ozbiljno mogle pretvoriti u državu vladavine prava.
O čemu je riječ?
Hrvatska Vlada radi svog opstanka na vlasti donosi političku odluku kao rezultat klasične borbe za opstanak, a kako je deklaratorno to ipak proeuropska vlada, pokušava tu svoju političku situaciju i tu svoju političku odluku zaogrnuti u pravno ruho kako bi se lakše suprotstavila pritiscima međunarodne zajednice. Međutim, na taj način Vlada u potpunosti i do apsurda razotkriva svoje pravne namjere. Istup predstavnika Vlade, potpredsjednika Gorana Granića, na HTV-u u “Meridijanu 16”, gdje je zaključio kako je točka 1. optužnice, gdje se general Bobetko optužuje za progon srpskih civila, “u suprotnosti sa zadaćama koje su hrvatske oružane snage obavljale u skladu s Ustavom i Zakonom o obrani” te da će stoga Vlada činiti ispitivanje ustavnosti ovakve optužnice, predstavlja pravni apsurd.
To što Ustav i zakoni propisuju zadaću Hrvatske vojske nije nikakav argument da možda Janko Bobetko nije kršio Ustav i zakone i da ga se upravo zbog toga kazneno goni. Ovakvo pravno shvaćanje izraz je pravne tradicije oličen u sucu Ustavnog suda Milanu Vukoviću koji je dao poznatu i u međunarodnoj zajednici toliko puta ponavljanu izjavu da hrvatski vojnicu nisu mogli počiniti zločin jer su branili svoj dom. Kako je Ustav i Zakon zabranjivao ne samo generalu Bobetku nego i svim vojnicima i svim građanima da čine zločin, iz toga proizlazi da nitko zločin nije mogao počiniti.
Ova izjava je jednako tako jaka kao i recimo tvrdnja da neki radnik nije ništa ukrao u svojoj tvrtki jer mu Statut tvrtke zabranjuje da otuđuje imovinu tvrtke.
Vlada će morati naći mnogo jače pravne argumente ako želi stvoriti pravni okvir koji će kako-tako držati vodu bar određeno vrijeme i tako pomoći Vladi da prebrodi ovu krizu.
Nadalje, ista ta vlada koja sada ocjenjuje da je optužnica protiv generala Bobetka neustavna, te argumente nije upotrebljavala kad je postupala po optužnicama Haaškog tribunala protiv Gotovine i Ademija. Kod Ademija se čak radilo o činjenično istom događaju, a ipak mu je optužnica uručena i u urednoj proceduri mu je Vlada pomogla da ode u Haag i ondje se stavi na raspolaganje sudu.
Gdje je tu onda jednakost građana pred zakonom, mora li primjena hrvatskog zakona i Ustava ovisiti o stupnju problema koje ima Vlada? Naime, u slučaju Gotovine doslovno se dopustilo da Gotovina pobjegne, a kod slučaja Ademija očito je prevagnulo to što je on Albanac pa njegov odlazak u Haag neće imati tako štetne posljedice. Ako je riječ o principijelnom postupanju i dosljednoj primjeni zakona, Vlada bi morala u svim sličnim slučajevima na sličan način postupati. I Gotovina, i Ademi, i Bobetko su vojnici – generali Hrvatske vojske, a kako ih se tereti za slična djela, trebalo je postupati na sličan način. Vlada ne bi smjela kršiti zakone, ma o kome bila riječ. Ona ne bi smjela svjesno i namjerno kršiti zakone pa makar se radilo i o opstanku te Vlade jer važniji od opstanka jedne vlade je doprinos u izgradnji moderne europske Hrvatske s vladavinom prava kao osnovnim načelom. Za ostvarenje tog ideala isplati se, ako je to potrebno u određenom povijesnom trenutku, i izgubiti mandat jer tako nećemo izgubiti nadu i perspektivu, a odustajanjem svih političkih snaga od izgradnje pravne države gubimo sve, pa čak i nadu.
Optužnica protiv generala Bobetka nije protuustavna, je li osnovana ili ne, o tome sada ne možemo sporiti, o tome će odlučivati sud u jednom zakonitom postupku i to je jedini ispravni put. Optužnica nije protuustavna jer ju je donio mjerodavni organ – Tužiteljstvo ICTY-ja, potvrdio ju je sudac Tribunala, pokriva prostor i vrijeme određene Statutom ICTY-ja, odnosi se na kaznena djela predviđena Statutom ICTY-ja, tj. na kršenje međunarodnog prava. Statut ICTY-ja dio je međunarodnog prava, tj. dio Rezolucije Vijeća sigurnosti br. 827, dakle međunarodna pravna norma koja ima prednost pred međunarodnim zakonodavstvom.
I na kraju, Hrvatska se opredijelila za suradnju s ICTY-jem odlučujući da će surađivati s ICTY-jem i prihvaćajući Rezoluciju Vijeća sigurnosti Hrvatska se lišila prava da arbitrira i umjesto ICTY-ja ocjenjuje osnovanost optužnice. O tom pravu Hrvatske moglo se raspravljati samo u fazi uspostave međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, ali nakon što je Vijeće sigurnosti jednom donijelo taj Statut, mi takve mogućnosti prema međunarodnom pravu više nemamo.
Svi elementi za valjanost optužnice su tu i Vlada RH nema drugu mogućnost nego da optužnicu s nalogom za uhićenje preda mjerodavnom hrvatskom sudu, a ovaj u zakonom predviđenoj proceduri izruči Bobetka međunarodnom tribunalu, ma kako većini u Hrvatskoj okrutno i nepravedno to izgledalo.
Sasvim je drugo pitanje je li general Janko Bobetko kriv ili nije, je li Tribunal u ovoj optužnici preširoko definirao zapovjednu odgovornost, je li prešao granice zapovjedne odgovornosti kao oblika krivnje ili je ušao u međunarodno-pravno neprihvatljive vode, tzv. objektivne odgovornosti po kojoj svaki zapovjednik odgovara za sva djela koja su počinili njegovi podčinjeni, bez obzira na to je li za njih znao prije nego što su izvršena ili nije. Međutim, ova odlučna i najznačajnija pitanja mogu se raspraviti samo u postupku pred sudom onako kako ga je definirao Statut i Pravila o postupku i dokazima. Statut i Pravila daju svakom optuženiku niz mogućnosti da i prije formalne glavne rasprave u prigovorima na optužnicu i raznim pravnim podnescima ta pitanja stave na dnevni red i prisile sud da zauzme jasne pravne stavove o pravnim standardima zapovjedne odgovornosti, ali samo i uvijek pred sudom. Ne u parlamentu, ne u Vladi, ne mobiliziranjem masa i populacijskom politikom.
Ova vlada u ovom trenutku polaže svoj najteži ispit. Jedini kriterij ne bi smio biti opstanak Vlade nego budućnost Hrvatske.

Vezane vijesti

Gotovinina obrana traži odbacivanje novih teza tužiteljstva

Gotovinina obrana traži odbacivanje novih teza tužiteljstva

Obrana generala Ante Gotovine pred Haaškim sudom pozvala je žalbeno vijeće da ne uzme u obzir nove argumente koje je na žalbenoj raspravi održanoj u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika