Goran Mikuličić, zastupat će Vladu u pravnom nadmetanju s Tribunalom oko utemeljenosti optužnice protiv BobetkaZagrebački odvjetnik Goran Mikuličić, nakon što mu je general Janko Bobetko otkazao daljnju suradnja, više puta posjetio je sjedište Vlade na Markovu trgu. Po mnogima to je siguran znak da će Goran Mikuličić zastupati Vladu u pravnom nadmetanju s Međunarodnim sudom za ratne zločine oko utemeljenosti optužnice protiv generala Janka Bobetka. Nacionalu je ta informacija neslužbeno potvrđena u ponedjeljak, 23. rujna. U razgovoru za Nacional Goran Mikuličić otkrio je manje poznate pojedinosti o tome kako ga je Vlada angažirala kao zastupnika Janka Bobetka i kako mu je generalov odvjetnički tim na kraju otkazao punomoć.
NACIONAL: Tko vam je ponudio da zastupate generala Janka Bobetka pred Međunarodnim sudom u Haagu? – U srijedu, 18. rujna navečer, nazvao me potpredsjednik Vlade Goran Granić koji mi je objasnio da je haaško tužiteljstvo poslalo molbu Vladi da pomogne u organiziranju razgovora haaških tužitelja s generalom Jankom Bobetkom u svojstvu optuženika. Vlada koja je o tome obavijestila Bobetka zaključila je da mu valja osigurati pravnu pomoć. Potpredsjednik Granić ponudio mi je da preuzmem zastupanje generala Bobetlka, što sam ja prihvatio. Dogovorili smo se da odmah stupim u kontakt s tužiteljstvom i osiguram Bobetku svu potrebnu pravnu pomoć.
Sljedeće jutro, u četvrtak, 19. rujna, posjetio sam generala Bobetka u njegovu domu i nakon upoznavanja i razgovora on je prihvatio da mu budem pravni zastupnik. Nakon toga otišao sam u Selsku ulicu u sjedište predstavništva Haaškog tribunala u Zagrebu gdje sam se susreo s predstavnicima haaškog tužiteljstva koji su upravo zbog optužnice protiv generala Bobetka došli u Zagreb. Jedan od njih, Anoura Medegodda iz Šri Lanke, radi na Haaškom sudu šest ili sedam godina i neko je vrijeme pratio suđenje gospićkoj skupini na Rijeci. Moji sugovornici odmah su mi objasnili da imaju zapečaćenu optužnicu i uhidbeni nalog protiv generala Bobetka te da će ih u tijeku dana predati Vladi. Upitao sam ih zašto je Vladi, ako postoji uhidbeni nalog, stigao zahtjev iz Haaga da organizira razgovor s generalom Bobetkom. Uzvrpoljili su se i rekli da je to nesporazum. Pitao sam ih zašto hoće intervju s optuženikom kad znaju da nakon podizanja optužnice s njim ne mogu razgovarati, ako optuženik još nije obaviješten da je optužen. S Bobetkom su mogli razgovarati prije podizanja optužnice ako on na to pristane i nakon podizanja, također ako pristane. U međuvremenu ne. Rekli su da je došlo do zabune, no obrazloženje je bilo prilično nesuvislo, rekao bih čak šlampavo. Bili su, naime, svjesni da po pravilima Suda nisu ovlašteni obavljati bilo kakav razgovor s optuženikom u razdoblju dok optužnica nije javno objavljena, odnosno dok se optuženik nije očitovao o optužnici; osjeća li se krivim ili ne. Stoga su mi rekli da mogu zaboraviti pismeni zahtjev haškog tužiteljstva i da ne namjeravaju razgovarati s generalom Bobetkom.
O tom razgovoru odmah sam obavijestio generala Bobetka kao svog klijenta i Vladu. Nakon što su predstavnici haaškog tužiteljstva uručili zahtjev za uhićenje i optužnicu, uslijedila je formalnopravna procedura ispitivanje kvalitete dokumenata. Ured za suradnju s Haaškim sudom odmah je ustvrdio da dokumentacija pati od formalnog nedostatka adrese. To je otprilike isto kao da vam poštar donese pismo, kaže da je za vas, a na pismu nema vašeg imena i prezimena. Vi mu, naravno, vratite takvo pismo, pa je tako postupila i Vlada.
U petak, 20. rujna, posjetio sam generala Bobetka, kod kojega je bio odvjetnik Bosiljko Mišetić. Kako sam u novinama pročitao da je u međuvremenu angažirao odvjetnika Dumančića, upitao sam ga je li to točno. Nakon što mi je general odgovorio da to nije istina, počeli smo se dogovarati o strategiji obrane. Predložio sam da se bavim procesnim i materijalnim pravom, a da Bosiljko Mišetić, koji se bavi predmetima sličnog činjeničnog fundusa na sudovima u Gospiću i Rijeci, preuzme na sebe činjeničnu građu. Dogovorili smo se da treći odvjetnik, bude li angažiran, preuzme na sebe kontakte s javnošću.
NACIONAL: Kada ste obaviješteni da vam je general Bobetko otkazao punomoć? – Isto poslijepodne kad je Vlada odbila haašku optužnicu. Nešto kasnije nazvao me Goran Granić i rekao da je dobio faks od generala Bobetka u kojem se on zahvaljuje na mojim uslugama i kaže da svoju borbu želi voditi s osobama koje su bile uz njega za vrijeme Domovinskog rata. Prihvatio sam, naravno, takvu odluku generala Bobetka premda sam bio donekle povrijeđen smatrajući da nije u redu da mi ta odluka nije prenesena neposrednim kontaktom.
NACIONAL: Kako ocjenjujete optužnicu protiv generala Bobetka? – U odnosu na optužnice protiv Aleksovskog, odnosno Kordića i Čerkeza, koje sam zastupao, ta je optužnica bitno manjeg opsega i, rekao bih, površnija. U njoj ima mnogo prostora za prigovore zbog nepreciznosti i nedorečenosti. Primjerice, inkriminirati optuženiku da je odgovoran prema zapovjednoj hijerarhiji za smrt stotinjak srpskih civila i vojnika, a pritom se u prilogu uz optužnicu navode imena samo nešto više od 30-ak osoba, to mogućuje ozbiljan prigovor. No čak ni tih tridesetak slučajeva nije dobro obrađeno pa se za jednoga ubijenog kaže da se našao na proplanku kad je počela pucnjava i da je nakon toga pronađen mrtav. Dakle, tužiteljstvo nije utvrdilo tko ga je ubio i zašto. Optužnica je s te strane napravljena prilično neprecizno i površno i ima mnogo mjesta prigovorima protiv nje. Pogotovo stoga što je Haaški sud zauzeo bitno drukčiji stav prema optužnicama nakon što je uslijedila oslobađajuća presuda u predmetu Kupreškić. Tada je sutkinja Patricia Wald zauzela stajalište da svaka žrtva i činjenica mora biti nazvana imenom i prezimenom, da moraju biti navedene i dokazane okolnosti u kojima se to dogodilo te da ne prihvaća neodređena i nedorečena objašnjenja kao što je to bio slučaj do tada. Na osnovi te njene presude, koja je po mišljenju mnogih pravnih stručnjaka prekretnica u radu Haaškog suda, ima jako mnogo prostora da se optužnica ruši u predraspravnoj fazi iz formalnopravnih razloga.
NACIONAL: Drugi dio bitke vodit će se u Hrvatskoj, gdje će se nastojati spriječiti izručenje generala Bobetka? – Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom predviđa da će Vlada postupiti po traženju Haaškoga suda ako je zahtjev, u što, naravno, ulazi optužnica, u skladu sa Statutom i Pravilnikom Suda te da nije suprotna Ustavu RH. Tu također ima mjesta za vođenje pravne bitke. Optužnica protiv Janka Bobetka tako je sačinjena da je pravni okvir inkriminacija tzv. oružani sukob u kojemu su počinjena djela koja su u suprotnosti sa Ženevskim konvencijama o međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu. Da sam ostao braniti generala Bobetka, branio bih ga tako da ustvrdim da ovdje nije riječ o oružanom sukobu nego o vojno-redarstvenoj akciji koju je provela suverena država na svom međunarodno priznatom teritoriju. Prema tome, u Medačkom džepu ne može se govoriti o oružanom sukobu. Ako Ustavni sud utvrdi da kategorija oružanog sukoba, koja se nalazi u optužnici, nije prihvatljiva, mora donijeti odluku da je optužnica u suprotnosti s Ustavom RH, odnosno sa zakonom, i zbog toga neprihvatljiva za Vladu. Takvo što još se nije dogodilo, ali ja bih se apsolutno opredijelio za takvu obranu. O tome će, dakako, odlučiti branitelji gospodina Bobetka, ali i Vlada, jer je i ona ovlaštena da pred Ustavnim sudom pokrene inicijativu ispitivanja ustavnosti. No bolje je da to učine Vladini pravni stručnjaci, odnosno odvjetnici generala Bobetka.
Postoji i drugi scenarij, onaj uobičajeni, da Vlada preko Ministarstva pravosuđa uputi optužnicu Županijskom sudu u Zagrebu koji uspostavlja kontakt s optuženikom, predočuje mu inkriminacije i potom odlučuje hoće li postupiti po uhidbenom nalogu Haaškog suda. Odluku donosi na temelju procjene je li zahtjev Haaškog suda u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku. Zakon o kaznenom postupku poznaje razne vrste pritvora, po novome i kućni pritvor, te je teoretski moguće primijeniti i ovaj oblik osiguranja prisutnosti u postupku. I ministar pravosuđa može odgoditi predaju optuženika Tribunalu u Haagu zbog zdravstvenih razloga. Primjerice, u slučaju Aleksovski izručenje Haaškogm tribunalu zbog zdravstvenih razloga bilo je odgođeno za više od osam mjeseci.
NACIONAL: Nije li, međutim, problem u tome što je u slučaju spora Statut Haaškog suda jači od nacionalnog zakonodavstva? – To je točno, jer je predviđeno da “ako postoje zapreke nacionalnog zakonodavstva bilo koje vrste koje bi priječile tu suradnju, onda je član 29. Statuta nadnacionalan i ima se on primijeniti jer je jači od nacionalnog zakonodavstva.”
Hrvatska je ratificirala rezoluciju kojom je osnovan Sud, prihvatila je sva pravila Suda. Čim ratificirate neku rezoluciju UN-a, ona ulazi u interno pravo i jača je od svakog internog i nacionalnog prava.

Ministar pravosuđa ima mogućnost odgoditi predaju optuženika Haaškom tribunalu zbog zdravstvenih razloga: primjerice, u slučaju Aleksovski, izručenje je zbog zdravstvenih razloga bilo odgođeno za više od 8 mjeseci Goran Mikuličić završio je Klasičnu gimnaziju i Pravni fakultet u Zagrebu. Nakon što je diplomirao, zaposlio se kao pripravnik u Okružnom sudu u Zagrebu, potom je bio zamjenik općinskog javnog tužitelja, pa sudac Okružnog suda u Zagrebu, okružni javni tužitelj u Zagrebu te od 1993. odvjetnik. Goran Mikuličić od 1997. do danas odvjetnik je u predmetu Aleksovski te u predmetu Kordić i Čerkez. Član je radne grupe Haaškog tribunala za sudsku praksu, trenutačno je predstavnik Odvjetničke komore Tribunala (ADC-ICTY) u Komisiji za pravna pravila Tribunala. Goran Mikuličić bio je sudionik i predavač na seminarima koje je organizirao Haaški sud, ICTY Outreach Program, ABA CELLI program itd. Mikuličić je suosnivač i član Upravnog odbora Hrvatskog pravnog centra, sudionik i predavač na seminarima i okruglim stolovima koje su organizirali OSCE i Institut Otvoreno društvo.