Objavljeno u Nacionalu br. 358, 2002-09-25

Autor: Mladen Pleše

RAT HDZ-a I SDP-a ZA BOBETKA

Carla Del Ponte lagala je Goranu Graniću o optužnici protiv Bobetka

Goran Granić, potpredsjednik Vlade, više je puta razgovarao s Carlom Del Ponte, posebice nakon vijesti u hrvatskim medijima da se podiže optužnica protiv generala Bobetka, no ona ga je svaki puta umirivala tvrdnjama da su posrijedi spekulacije novinara: to je razlog potpune nepripremljenosti Vlade kada joj je uručena optužnica i njezine neočekivano žestoke reakcije

OKVIR

EU i ključne europske stranačke udruge zatražit će od Hrvatske i njenih stranaka da nastave surađivati s Haagom jer je to osnovni preduvjet za daljnje približavanje Hrvatske europskim integracijamaBobetko o Ademijevom odlasku u Haag
‘Neka ide, za njim neću pustiti ni suzu’

U knjizi ‘Sve moje bitke’ general Janko Bobetko uz ostalo piše o tome kako je donio odluku da se ide u operaciju Medački džep te kako je Mirko Norac zajedno s načelnikom stožera razradio tri varijante operacije. Bobetko tvrdi da je pomagao u izradi planova te kako je naredio da cijela akcija ne smije trajati više od četiri sata. Nakon nekog vremena Bobetko je promijenio priču: počeo je tvrditi kako je te planove razradio Rahim Ademi, a ne Mirko Norac, te kako je prihvatio njegov plan napada koji je predviđao da će operacija trajati tri dana. U svojoj knjizi Bobetko hvali Mirka Norca i Markača kao najzaslužnije što je operacija završila s punim uspjehom, dok Ademija uopće ne spominje u tom kontekstu. Da je Bobetko imao odbojan odnos prema Ademiju pokazuju i njegovi komentari na optužnicu protiv Rahima Ademija. Bobetko je najprije izjavio da neće svijet propasti zbog njegova odlaska u Haag, a na sam dan Ademija putovanja kazao je neka ide, te da za njim neće pustiti ni suzu.

U srijedu, 18. rujna predvečer, premijer Ivica Račan, članovi Vlade i ostali suradnici upoznali su potpredsjednika Vlade Gorana Granića u posve novom svjetlu. Nakon što je Vlada zaprimila haašku optužnicu protiv generala Janka Bobetka, Goran Granić, koji je inače oličenje smirenosti i odmjerenosti, razbjesnio se kao nikada dotad. Shvatio je da ga je glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte teško obmanula. Čak je, tvrde neki njegovi suradnici, to doživio kao svojevrsnu izdaju. Stoga ju je smjesta nazvao telefonom, a svjedoci tvrde da je razgovor bio više nego buran i vrlo neugodan. Granić je oštro zamjerio Carli Del Ponte što ga je mjesecima obmanjivala, jer je više puta razgovarao s njom, posebice nakon posljednjih napisa u medijima da se podiže optužnica protiv generala Bobetka, no ona ga je svaki put umirivala da su posrijedi spekulacije novinara i da nema nikakve nove optužnice protiv hrvatskih generala. Granić je vjerovao da je s Carlom Del Ponte uspostavio korektan odnos i njeno ga je laganje teško povrijedilo. Stoga je neočekivano žestoka reakcija Vlade donekle posljedica i Granićeva ogorčenja ponašanjem haaškog tužiteljstva. To je i razlog zatečenosti Vlade kad joj je uručena optužnica. Dok je HDZ zbog Nacionalova teksta u prošlom broju odmah sazvao konferenciju za tisak, Vlada je tvrdila da nikakvih optužnica neće biti.

Granićeva izjava da će Vlada osporiti ustavnu valjanost tužbe protiv generala Bobetka već je imala odjeka u sjedištu EU u Bruxellesu. Nacional je iz krugova bliskih vrhu EU doznao kako je nakon političkih konzultacija s raznim političkim čimbenicima, pa i vodstvom Europske pučke stranke, udruge europskih konzervativaca, u čije su redove prošli tjedan primljeni HDZ, HSS i DC, dogovoreno da se u Zagreb sljedećih dana pošalje neformalni izaslanik. Njegova je zadaća razgovarati s predstavnicima oporbe Ivom Sanaderom, Matom Granićem i Draženom Budišom i uvjeriti ih da je za Hrvatsku, želi li zadržati primjeren tempo ispunjavanja obveza prema EU, iznimno važno da donese novi Zakon o manjinama. Stoga će se tražiti kooperativnost oporbenih stranka s vladajućom koalicijom kako bi se taj zakon što prije izglasao. Sugerirat će se da se Zakon donese čak i bude li manjkav i nedorečen. Bitno je da se donese osnovica, a nakon toga se može dorađivati i dotjerivati. Pritom će se oporbene stranke upozoriti da su ulaskom u europske udruge dobile određene beneficije, ali da su preuzele i obveze koje su dužne poštovati. Posjet Zagrebu dogovoren je prije podizanja haaške optužnice protiv generala Bobetka. U ponedjeljak, 23. rujna, u Bruxellesu se još nisu komentirala zbivanja u Zagrebu, no Nacionalu je rečeno da će se, s obzirom na posve nove okolnosti, na neko vrijeme vjerojatno odgoditi kontakti s oporbom. U međuvremenu će se zauzeti službena stajališta EU prema najnovijim događajima i tek nakon toga neformalni izaslanik posjetit će Zagreb. Nacional je u off the record razgovoru doznao da će EU pa i ključne europske stranačke udruge zatražiti od Hrvatske i njenih političkih stranaka da nastave surađivati s Haagom, jer je to osnovni preduvjet za daljnje približavanje Hrvatske europskim integracijama. Taj će zahtjev biti adresiran na vladajuću koaliciju i oporbene stranke. Svaki pokušaj da se revidiraju postavke te suradnje ili da se čak odbije izvršiti naloge Haaškog suda, bit će osuđen i protumačen kao odstupanje Hrvatske od preuzetih obveza.

Nacionalu je također rečeno da je apriorno odbijanje bilo kakve suradnje s Haaškim sudom kad je u pitanju optužnica protiv generala Bobetka potpuno pogrešna odluka s dalekosežnim posljedicama. To bi značilo da Vladi u Zagrebu zapravo nije stalo do obrane Bobetka nego do prekida suradnje s Haaškim sudom i izazivanja sukoba s međunarodnom zajednicom. A to može, po procjenama iz Bruxellesa, samo upropastiti Hrvatsku i vratiti je desetljeće unatrag. Ako se nešto može savjetovati Vladi, rečeno je Nacionalu u Bruxellesu, onda je to svakako to da se prihvati komunikacija s Haaškim sudom. Zbog zdravstvenog stanja i poodmakle dobi general Bobetko neće se moći skrivati uz pomoć franjevaca kao general Ante Gotovina. Jednog bjegunca Haaški sud može tolerirati, dvojicu sigurno ne. Unatoč izrečenim sumnjama, pa i optužbama, izvori bliski vrhu potvrdili su Nacionalu da će se još neko vrijeme držati suzdržano.

I doista dosadašnja iskustva, suglasni su pravni stručnjaci koje je konzultirao Nacional, pokazuju da se isključivim stajalištima ništa neće postići osim zaoštravanja odnosa s Haaškim sudom i međunarodnom zajednicom. Za dio odluka tužiteljstva Haaškog suda doista se može reći da su bile motivirane političkim razlozima i da su donesene pod utjecajem raznih međunarodnih političkih čimbenika. Haaško tužiteljstvo itekako vodi računa o političkim okolnostima u kojima donosi neku odluku, pozorno bira koga će i zašto optužiti. Dio stručnjaka smatra da tužiteljstvo griješi kad hladno primjenjuje anglosaksonski model zapovjedne odgovornosti kao da je Hrvatska vojska osnovana u normalnim uvjetima i kao da su je vodili školovani časnici. Haaško tužiteljstvo uopće ne uzima u obzir činjenicu da je HV nastao u nemogućim uvjetima agresije, spontano, te da ju se ne može tretirati kao, primjerice, dobro organiziranu austrijsku vojsku.

Odabir generala Janka Bobetka nipošto nije slučajan. On se zapravo sam nametnuo kao potencijalni haaški osumnjičenik: u brojnim izjavama te u knjizi “Sve moje bitke” kao na pladnju ponudio je haaškom tužiteljstvu niz argumenata za podizanje optužnice. Nekadašnji šef vojne obavještajne službe Markica Rebić odmah po izlasku Bobetkove knjige javno je zavapio: “Pa ovaj će nas sve odvesti u Haag.”

Dođe li do saslušanja ili pak suđenja generalu Bobetku, njegovi branitelji planiraju ga braniti dokumentima koji pokazuju da su zbog zločina nakon operacije Medački džep smijenjeni general Rahim Ademi i časnik Mile Kosović. Time se, tvrde, Bobetko oslobađa odgovornosti za ono što se događalo, a nju moraju snositi general Ademi i časnik Kosović.

Nacionalu je bivši visoki državni dužnosnik potvrdio da je predsjednik Franjo Tuđman bio ogorčen kad je doznao za pokolj srpskih civila u Medačkom džepu. Toliko se razbjesnio da mu se nitko nije usudio reći pravu istinu pa je cijeli slučaj pred njim bio minoriziran. No predsjednik je tražio hitnu istragu i utvrđivanje odgovornosti. Tada je, tvrdi Nacionalov izvor, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak zapravo prokazao Rahima Ademija i Milu Kosovića kao glavne krivce za počinjene zločine pa je predsjednik Tuđman naredio njihovu promptnu smjenu. Takvoj odluci pokušali su se suprotstaviti neki sudionici operacije koji su znali cijelu istinu, ali je Šušak smjesta prekinuo raspravu.
General Bobetko nije bio dosljedan ni u odnosu prema Haaškom sudu. Isprva se hvalio kako jedva čeka poziv za Haag, zatim je govorio da će sam otići ako optuže nekog njegova suborca, da bi na kraju najavio kako se neće odazvati eventualnom pozivu Haaškog suda.

Više je nego očito da Bobetko želi svaliti krivicu za ratne zločine u Medačkom džepu na generala Rahima Ademija. No problem je u tome što u njegovoj knjizi nema gotovo ni riječi o Ademiju, a optužnica protiv njega gotovo je identična optužnici protiv generala Ademija. Ta činjenica otvara niz dvojbi. Ako je tako, zašto Vlada na isti način nije reagirala prije godinu dana te ustvrdila da je optužnica protiv generala Ademija protuustavna? Odgovor je prilično jednostavan. Vlada je danas slabija nego prije godinu dana i ona nema više snage oduprijeti se nasrtajima ekstremnih desničara i ultranacionalista. Stoga je prisiljena kupovati vrijeme i mir suprotstavljajući se Međunarodnom sudu u Haagu. Također je primijećeno da nitko ne govori o tome da su se teški zločini zaista dogodili te da za njih netko mora odgovarati. O tome se šuti, tvrde inozemni izvori, jer dosad u Hrvatskoj gotovo i nije izrečena ozbiljnija presuda zbog počinjenih ratnih zločina.
I dok se haaškom tužiteljstvu može uputiti niz ozbiljnih primjedbi, za raspravna i žalbena vijeća nijedan odvjetnik s kojima je razgovarao Nacional nije rekao da donose odluke pod političkim pritiskom. Sucima Haaškog suda nitko ozbiljan ne osporava objektivnost i želju da budu pravedni i pošteni. Jedina je primjedba što ponekad vijeća ne vode suci nego vrhunski pravnici, sveučilišni profesori i znanstvenici, koji se ponekad baš najbolje ne snalaze u sudnici. No to ne znači da Sud donosi nekompetentne odluke. Upravo suprotno. Sve brojnije oslobađajuće presude, pa i odbacivanja zahtjeva tužilaštva za pokretanje nekih postupaka, pokazuju da su suci potpuno samostalni i neovisni u odlučivanju. Također se pokazalo da Haaški sud temeljito procjenjuje je li zdravstveno stanje optuženika takvo da on može biti ravnopravan sudionik u kaznenom postupku. Stoga nisu rijetke odluke da se optuženicima narušena zdravlja dopušta da se brane sa slobode.

To je razlogom zbog kojeg se general Bobetko sasvim sigurno neće pojaviti pred sudom u Haagu. Njegovo je zdravlje toliko narušeno da on nije sposoban izdržati napore putovanja i suđenja. Uostalom, Mladen Naletilić Tuta godinama je zbog zdravstvenog stanja odgađao odlazak u Haag, a Bobetko je neusporedivo stariji i bolesniji od njega. Upravo zbog takve situacije, Vlada i on osobno, umjesto tvrdog odbijanja suradnje ili prijetnje ustavnim sporom, trebali bi zatražiti liječnički pregled. Dakako, u Zagrebu i u njegovu domu.

Minimalne su šanse da Vlada dobije ustavni spor s haaškim tužiteljstvom. To bi, naime, automatski povuklo za sobom ukidanje optužnica protiv generala Gotovine i Ademija, ali i u svim drugim optužnicama, što je, dakako, nemoguće očekivati. S druge strane, Hrvatska nema zakonske osnove tražiti reviziju odnosa s Haaškim sudom. Među ostalim i zbog toga što je upravo predsjednik Tuđman zatražio osnivanje Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije. Osim toga, Hrvatska nije sudjelovala u osnivanju suda, niti je, kako to neki sada govore, dobrovoljno prihvatila njegovu nadležnost na svom teritoriju. Odluku o osnivanju suda donijeli su Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti i pritom nisu konzultirali Zagreb ni tražili njegovu suglasnost. Sud u Haagu nametnut je od UN-a jer je procijenjeno da u Srbiji, Hrvatskoj i BiH pravosuđe ne funkcionira te da je potrebno izvana procesuirati krivce za ratne zločine. Nigdje također nije predviđeno da domaći sudovi preispituju odluke haaškog tužiteljstva i Suda. To je u suprotnosti s člancima 9 i 10 Pravila o postupku i dokazima Haaškog suda prema kojima Haaški sud ima konkurentnu nadležnost s domaćim sudovima, ali da ima prioritet u svakoj fazi postupka, pa čak i nakon izricanje presude. Čak i tada Haaški sud može odlučiti da preuzme slučaj ako nije zadovoljan domaćom sudskom presudom.

Vlada, naravno, ima pravo pa i dužnost poduzeti sve da osigura zakonit i pravedan postupak protiv generala Bobetka. Pritom, međutim, mora voditi računa o usvojenim ustavnim i zakonskim rješenjima te realnim odnosima ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Čak i da Sabor promijeni Ustavni zakon o suradnji s Haškim sudom, što je gotovo nemoguće jer je za takvu odluku potrebna dvotrećinska većina, međunarodna zajednica neće uvažiti odluku Vlade da više ne surađuje sa Sudom u Haagu. Stoga će Vladi biti potrebno mnogo mudrosti da se izvuče iz situacije u kojoj se našla zbog optužnice protiv generala Bobetka. Vlada nema baš prevelik manevarski prostor, no ima mogućnost da bude glasnija i odlučnije upravo zbog odbijanja SAD-a da stavi svoje vojnike pod ingerenciju novoutemeljenog međunarodnog suda. Time će samo kupiti vrijeme, ali odluku Hahaškog suda, sasvim sigurno, neće promijeniti. To može samo zdravstveno stanje generala Bobetka.

Vezane vijesti

ICTY: Nema istrage protiv Carle del Ponte

ICTY: Nema istrage protiv Carle del Ponte

Raspravno vijeće Haaškoga suda odbilo je u četvrtak kao neutemeljen zahtjev vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja za pokretanjem postupka protiv… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika