Objavljeno u Nacionalu br. 361, 2002-10-16

Autor: Berislav Jelinić

EKSKLUZIVNO: SENZACIONALNA PARTNERSTVA HRVATA U PRAGU

Poznati Hrvati zloupotrebljavaju češko zakonodavstvo

Gibonni, Miljenko Žaja Krojf, Oliver Dragojević, Igor Štimac i drugi postali suvlasnici tvrtki u Pragu zbog stjecanja češke boravišne vize Posljednjih godina u Pragu je registrirano nekoliko desetaka tvrtki čiji su vlasnici hrvatski državljani: većina njih je prijavljena na istoj adresi, direktor im je isti čovjek – Radoja Simić, a gotovo sve tvrtke su potpuno neaktivne i služe samo za stjecanje pogodnosti koje donosi češka boravišna viza

Gibonni je kao i mnogi drugi postao suvlasnik tvrtke u PraguGibonni je kao i mnogi drugi postao suvlasnik tvrtke u PraguPrema onomu što bi se iz Nacionalu dostupnih dokumenata legitimno trebalo zaključiti, češka metropola Prag i Češka Republika proteklog su desetljeća postali vrlo privlačno poslovno odredište za Hrvate. Nacional je prije nekoliko tjedana otkrio da je samo u Pragu, pri tamošnjem Trgovačkom sudu, proteklih nekoliko godina registrirano više desetaka tvrtki čiji su vlasnici hrvatski državljani. Prvi pogled na dokumentaciju o osnivanju tih tvrtki, a posebno na to koji su ljudi suvlasnici, otkriva neke naoko senzacionalne poslovne veze. Primjerice, u Pragu je 22. prosinca 1995. registrirana tvrtka RO-CRO čiji su suvlasnici, zajedno s još 15-ak ljudi, Zlatan Stipišić Gibonni i kriminalac Miljenko Žaja zvani Krojf. Nekoliko mjeseci prije toga, 23. kolovoza 1995. u Pragu je osnovana i tvrtka “Contra”. Među 20-ak javnosti relativno nepoznatih suvlasnika iz Hrvatske, dioničari te tvrtke su i splitski skladatelj Tomislav Mrduljaš, bivši SDP-ov pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi Željko Rački, ali i izvjesni Jovo Mostarac, državljanin tadašnje Jugoslavije iz Srijemske Mitrovice.

ZAŠTO HRVATI ŽELE BORAVIŠNE VIZE U ČEŠKOJ Vlasnik češke boravišne vize ima pravo na ime tvrtke kupiti daleko jeftinije Volkswagene i Škode, čime mogu uštedjeti i po 5000 eura, te u Hrvatskoj upravljati bilo kojom jahtom pod stranom zastavom Istoga dana u Pragu je osnovana i tvrtka “RS Point”, sa sjedištem na adresi Praha 2, Dittrichova 19. Jedan od deset suvlasnika te tvrtke je Nikica Jelavić, koji je trenutačno na suđenju jer je osumnjičen da je vođa jedne mafijaške skupine u Zagrebu. Oliver Dragojević je, zajedno s još desetak Hrvata iz različitih dijelova Hrvatske, 28. travnja 1999. osnovao tvrtku “Princezne”, također sa sjedištem u Pragu, Praha 2, Dittrichova 19. Sa sjedištem na istoj adresi 17. ožujka 2000. u Pragu je svoju tvrtku osnovao i Tino Bralo, veletrgovac kavom koji se ljetos našao u središtu korupcijskog skandala u Bosni i Hercegovini. On je, zajedno sa svojim rođakom Zoranom Garićem i Aleksandrom Lončarom, vlasnik dionica u tvrtki “Logat Investment”, smještenoj također na adresi Praha 2, Dittrichova 19.

U ljeto 2000. suvlasnik jedne tvrtke u Pragu postao je i hrvatski trgovac automobilima Pavo Zubak. On je osnovao tvrtku ACERB zajedno s Dušanom Božićem, Miroslavom Glavočićem, Zvonkom Jurejevčićem, Velisavom Milisavljevićem, Sašom Novkovićem, Mladenom Radanom i Hrvojem Šikićem.

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Igor Štimac kroz suvlasništvo u tvrtki “Jetomi” od 17. lipnja 2002. nominalno je poslovno povezan s Alanom Kurjakom, sinom poznatog liječnika Asima Kurjaka, ali i s Gojkom Beusom, krijumčarom cigareta s opsežnim kriminalnim dosjeom koji u zagrebačkom pritvoru čeka suđenje zbog sumnje da je na čelu mafijaške skupine koja je krijumčarila cigarete. U istoj tvrtki, jedan od suvlasnika je i Toni Brkić, koji trenutačno bježi od hrvatske policije koja ga sumnjiči za krijumčarenje cigareta i udruživanje u zločinačku organizaciju zajedno s Gojkom Beusom.

Što povezuje Zlatana Stipišića Gibonnija i Miljenka Žaju Krojfa? Imaju li tvrtke Tina Brale, Olivera Dragojevića i Nikice Jelavića osim zajedničkog sjedišta još nešto što ih povezuje? Kakvi su to zajednički interesi naveli nekadašnjeg nogometaša Milivoja Bračuna, poduzetnika Petra Pripuza i još 50-ak ljudi da 13. rujna 1995. osnuju tvrtku “Trade delta” baš na istoj adresi kao i Tino Bralo, Oliver Dragojević i Nikica Jelavić? Na koncu, je li doista moguće da su bivši nogometaš Igor Štimac i Alan Kurjak izravno poslovno povezani s kriminalcem i krijumčarom cigareta Gojkom Beusom?

Nacional je proteklog tjedna u Pragu nastojao rekonstruirati što se zapravo krije iza tih tvrtki, zašto su one osnovane i kako se dogodilo da su u nekima od brojnih osnovanih tvrtki ugledni poslovni ljudi, popularni pjevači ili bivši sportaši nominalno postali partneri s kriminalcima. Iz Nacionalu dostupnih dokumenata vidi se da sve spomenute tvrtke, kao i najmanje četrdesetak drugih, povezuje Radoja Simić, hrvatski državljanin koji već desetak godina s obitelji stanuje u Pragu te u najvećem dijelu tih tvrtki obnaša funkciju direktora. Simić je, kako je Nacionalu sam potvrdio, do početka 90-ih u Hrvatskoj radio na carini. Potom je zbog okolnosti o kojima i danas nerado govori ocijenio da je za njega i obitelj najbolje preseliti se u inozemstvo: odluku da se preseli u Prag donio je nakon što je gotovo pukim slučajem izbjegao odvođenje iz Zagreba na likvidaciju u Pakračkoj Poljani, ali i nakon što su ga, kako tvrdi, potpuno neosnovano osumnjičili za neke carinske nepravilnosti.

Po dolasku u Prag Simić je, nakon što je naučio jezik i privikao se na novu životnu sredinu, vrlo brzo iskoristio mogućnosti koje je pružala češka metropola, koja se već u to vrijeme po poslovnim mogućnostima koje je nudila ubrzano približavala razvijenim zapadnoeuropskim metropolama. U gradu u kojem je već tada živjelo 50-ak tisuća državljana SAD-a i u kojem su gotovo svakodnevno svoja predstavništva otvarale mnoge inozemne tvrtke, Simić je isprva prodavao umjetnine i stilski namještaj, što i danas povremeno radi. Potom je nekolicini ljudi pomogao pri registriranju tvrtki u Pragu, a nekoliko godina poslije to mu je postao glavni posao. Dobro poznavanje češkog trgovačkog prava i drugih čeških zakona vrlo brzo mu je neslužbeno priskrbilo reputaciju osobe koja je sposobna brzo i kvalitetno osigurati sve potrebne dozvole za osnivanje tvrtke u Češkoj.

“Premda su češki zakoni prije desetak godina na tom području bili prilično liberalni, iz godine u godinu otvaranje tvrtke u Češkoj postaje sve kompliciranije. No ja omogućujem svim zainteresiranima da što brže ispune sve uvjete kako bi registrirali tvrtku. Unatoč tomu što je to iz godine u godinu sve zahtjevniji posao, ipak je to i dalje mnogo lakše učiniti u Češkoj nego u nekim drugim zemljama Europske unije. Sve što radim u skladu je sa zakonom, a te usluge ne pružam samo hrvatskim državljanima, nego i drugim osobama i tvrtkama s područja bivše Jugoslavije i iz inozemstva. Kvaliteta mojih usluga i zadovoljni klijenti dobrim dijelom su mi omogućili i da dobijem vizu za stalni boravak u SAD-u u trajanju od pet godina. Da u bilo čemu što radim postoji i najmanja nezakonitost, to sigurno ne bih dobio”, rekao je za Nacional Radoja Simić.

Uvidom u dokumentaciju Trgovačkog suda u Pragu Nacional je saznao da su gotovo sve tvrtke u kojima su spomenute osobe povezane kao suvlasnici potpuno neaktivne. Postojeći češki zakoni to dopuštaju, jer je jednom osnovana tvrtka svake godine do kraja travnja poreznim organima tek dužna podnijeti prijavu o poslovanju, makar to bila i prijava u kojoj će se navesti da tvrtka nije imala nikakve aktivnosti. Naknadnom provjerom u katastru u Pragu, Nacional je doznao i da ni jedna od tih tvrtki ne posjeduje u Češkoj nikakve nekretnine. Najvećem broju osoba koje su suvlasnici spomenutih tvrtki glavni motiv za osnivanje tvrtke u Pragu, ili rjeđe u nekim drugim gradovima u Češkoj, jest želja za stjecanjem boravišne vize u toj zemlji. Kako je Češka među zemljama koje će se vrlo brzo naći u sastavu Europske unije, posjedovanje boravišne vize za tu zemlju, ako se to naknadnim zakonima drugačije ne definira, osobama bi trebalo omogućiti lakše kretanje, ali i pokretanje poslovanja na području cijele EU. Postoje i druge pogodnosti, primjerice osoba koja ima boravišnu vizu u Češkoj može dobiti i češku vozačku dozvolu i pravo da na ime tvrtke u kojoj je suvlasnik kupi osobni automobil, što je katkad dosta jeftinije nego u Hrvatskoj. To se posebno odnosi na vozila marke Škoda ili Volkswagen. Kako je “Volkswagen” vlasnik ”Škode”, njegova vozila u Češkoj često su jeftinija nego u drugim europskim zemljama. U konačnici može se dogoditi da se uštedi i do pet tisuća eura ako se neko “Volkswagenovo” vozilo kupi u Češkoj, a ne u Hrvatskoj. Osim toga, u trenutku kada Češka postane članicom EU, osoba s boravišnom vizom u Češkoj najvjerojatnije će moći kupiti automobil ili jahtu po istim propisima kao i svaka druga osoba koja je državljanin bilo koje zemlje članice EU, ako se to naknadno drugačije ne uredi posebnim zakonom. Do tog trenutka ta osoba po odredbama hrvatskog carinskog zakona može, primjerice, uz valjanu vozačku dozvolu, upravljati bilo kojom jahtom koja pod stranom zastavom plovi u Hrvatskoj. Tvrdi se da je ponajviše zbog tog razloga jedno vrijeme suvlasnik tvrtke u Češkoj bio i Stanko Majoli, otac tenisačice Ive Majoli.

Za osnivanje tvrtke u Češkoj potrebno je ispuniti više zakonom propisanih uvjeta. Svaka tvrtka mora imati najmanje jednu punoljetnu osobu kao dioničara. Sjedište tvrtke mora biti pokriveno katastarskim vlasništvom, što znači da ono mora biti u nekretnini osobe koja mora priskrbiti dokaz da je vlasnik te nekretnine. To nije jednostavno osigurati, jer u Češkoj vlasnici nekretnine mogu biti samo osobe s češkim državljanstvom ili osobe koje u Češkoj imaju odobren stalni boravak, što znači da imaju sva prava osim prava glasa na izborima. Minimalni osnivački kapital za jednu tvrtku mora biti 200 tisuća čeških kruna, odnosno otprilike 6700 eura. Direktor tvrtke mora biti Čeh, koji pri osnivanju tvrtke poreznoj upravi mora predočiti pismeni dokaz da Češkoj nije ništa dužan ni po kojoj osnovi. Direktor tvrtke može biti i osoba s dozvolom za stalni boravak u Češkoj, ali ona mora priskrbiti i potvrdu da u Češkoj i u svojoj domicilnoj zemlji nije kažnjavana. Sve tvrtke, osim onih koje se bave slobodnim djelatnostima, moraju imati i posebnu odgovornu osobu, kako bi u slučaju sukoba sa zakonom češke vlasti znale koga trebaju i mogu goniti. Kako se u slobodne djelatnosti ubraja kupoprodaja ili iznajmljivanje nekretnina, dobar dio spomenutih tvrtki u vlasništvu hrvatskih državljana registriran je upravo za obavljanje tih djelatnosti. Kako su tvrtke najčešće osnovane samo da bi bile pokriće dioničarima za traženje boravišne vize, time se izbjegava pribavljanje dodatne dokumentacije koju mora osigurati odgovorna osoba da bi tvrtka dobila tzv. živnostenski list (dozvola za obavljanje djelatnosti koje tvrtka želi obavljati). Većina spomenutih tvrtki kojima su vlasnici hrvatski državljani upravo je zbog toga registrirana upravo za poslovanje s nekretninama.

Radoja Simić za Nacional je izjavio kako ni on kao direktor velikog broja tih tvrtki zapravo ne zna koji su pravi motivi pojedinih osoba da budu suvlasnici tvrtki u Češkoj. Premda je motiv najčešće stjecanje boravišne vize u Češkoj, on nikada ne postavlja suvišna pitanja svojim klijentima, nego im omogući da postanu suvlasnicima u tvrtkama registriranim u Češkoj. Kako mnogi jednostavno ne žele uplatiti kompletan temeljni kapital ili nemaju dovoljno novca da ga sami polože, tako se i događa da se više ljudi nađe unutar jedne tvrtke.

Primjerice, osnivački kapital u tvrtki “Jetomi” je 280 tisuća čeških kruna, a svaki od 14 suvlasnika tvrtke uplatio je ukupno 20 tisuća čeških kruna (oko 700 eura) za svoj dio. Taj iznos uplatili su Milenko Babić iz Kraljevca na Sutli, Gojko Beus iz Zagreba, Toni Brkić iz Ljubuškog, Nebojša Gajić iz Banje Luke, Stjepan Grgas iz Jastrebarskog, Alan Kurjak iz Zagreba, Zlatko Loborec iz Zagreba, Marin Lovreković iz Zagreba, Goran i Bosa Marinković iz Banje Luke, Igor Maksimilijanović iz Zagreba, Zvonimir Ostojić iz Čitluka, Igor Štimac iz Splita te Robert Vicković iz Zagreba. Tom iznosu pridodaje se i dio za usluge Rade Simića, koji obavlja sve proceduralne poslove, naknadno pribavlja boravišne vize i brine se da tvrtke obavljaju sve radnje kako bi sukladno češkim zakonima mogle formalno funkcionirati. Po Simićevim tvrdnjama, nominalni partneri u tvrtkama najčešće se međusobno ne poznaju, niti znaju s kim su zapravo suvlasnici tvrtki. Simić nikada nije upoznao Gojka Beusa, niti je u trenutku kada smo razgovarali znao da je završio u pritvoru, a jednako tako nije znao da je Toni Brkić u bijegu pred hrvatskom policijom.

Prema Nacionalu dostupnim informacijama Igor Štimac ne zna da je suvlasnik iste tvrtke s Gojkom Beusom, s njim ga po svemu sudeći ni u Hrvatskoj ne vežu nikakvi poslovni odnosi, a jednako tako on nikada nije sreo ni svoje nominalne kolege suvlasnike tvrtke s područja Republike Srpske. U trenutku pisanja ovog teksta Štimac još nije dobio boravišnu vizu u Češkoj.

Alan Kurjak u tvrtki “Jetomi” također se našao posve slučajno. On je u Češkoj imao boravišnu vizu već pet godina, ali je zbog zdravstvenih problema prije nekoliko mjeseci nije stigao produljiti. Stoga je Simića zamolio da mu to on naknadno učini. Kako je tih zahtjeva vrlo mnogo, Kurjak se jednostavno našao u istoj tvrtki sa Štimcem i Beusom, iako ih uopće ne poznaje.

Kako je Simić u najvećem dijelu tih tvrtki direktor ili odgovorna osoba, on osobno jamči da tvrtke u Češkoj posluju sukladno svim zakonskim propisima. Ako bi netko možda i pokušao učiniti nešto što nije u skladu sa zakonom, on bi se smjesta povukao iz tvrtke. Mogućnost da se to dogodi, po svemu sudeći, vrlo je mala, jer osobe koje su u Hrvatskoj ili u bilo kojoj drugoj zemlji čiji su državljani kažnjavani zbog kriminala u Češkoj ne mogu ni dobiti boravišnu vizu, što im bilo kakve druge poslovne aktivnosti vrlo otežava.

Osim spomenutih, u Pragu postoje i relativno brojni hrvatski državljani koji ondje doista žive i rade. Svi oni, poput obitelji Simić, rade potpuno legalne poslove i pri tomu i pristojno zarađuju. Prema procjenama nekih hrvatskih poslovnih ljudi iz Praga, ondje boravi nekoliko tisuća Hrvata. Hrvati u Češkoj nisu među problematičnim imigrantima, što su Nacionalu u neslužbenom razgovoru potvrdili i neki pripadnici češke policije. To uvjerenje češke policije zasad ne mijenjaju ni mnoge postojeće neaktivne tvrtke, bez obzira na motive zbog kojih su osnovane.

Vezane vijesti

Osam beskućnika poginulo u požaru u središtu Praga

Osam beskućnika poginulo u požaru u središtu Praga

Osam beskućnika smrtno je stradalo u noći s utorka na srijedu u požaru napuštene zgrade u središtu Praga, izjavila je u srijedu glasnogovornica… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika