ŠPIJUNSKE IGRE Nenad Pejić tvrdi da iza optužnica protiv Jovana Divjaka, Ejupa Ganića i Tihomira Purde stoje dijelovi vojnog i obavještajnog kompleksa u Srbiji“Srbija još ratuje” naslov je teksta koji je nedavno objavio Nenad Pejić, zamjenik direktora Radija Slobodna Evropa, a koji je izazvao iznimnu pozornost. U njemu se iznose argumenti kako iza optužnica protiv Jovana Divjaka, Ejupa Ganića i Tihomira Purde stoje dijelovi vojnog i obavještajnog kompleksa u Srbiji, čiji je cilj nova destabilizacija jugoistočne Europe. Pejić smatra da nije riječ o ekscesima nego smišljenoj srpskoj politici koja želi izjednačiti krivnju za ratove u bivšoj Jugoslaviji, a usput izazvati krize u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prije početka rata u BiH Nenad Pejić je bio glavni urednik Televizije Sarajevo. Od rujna 1993. zaposlen je na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je emitirala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, što je dužnost koju obavlja i danas. U razgovoru za Nacional objasnio je zašto smatra da Srbija želi destabilizirati regiju.

NACIONAL: Može li se reći kako zastupate tezu prema kojoj optužnice iz Beograda pokušavaju izmijeniti povijesnu istinu i umanjiti krivnju Srbije za ratove u 90-ima?

- Ako u nekom gradiću u Srbiji napiše optužnicu, valjda će njezin autor provjeriti kolike su mu šanse da dobije na sudu. Istovremeno zamjenik tužilaštva u Srbiji Bruno Vekarić kaže da je optužnica protiv Tihomira Purde bila slabo napisna. Engleski sud je, isto tako, zaključio da je i optužnica protiv Ejupa Ganića napisana slabo i da je bila politički motivirana. Zaključak je da motiv nije bio dobiti procese protiv Purde ili Ganića, nego nešto drugo. Isto se dogodilo i na primjeru Ilije Jurišića, koji je tri godine proveo u zatoru u Srbiji, a onda se i u njegovu slučaju ispostavilo da je optužnica bila slabo napisana. To će se dogoditi i u slučaju Jovana Divjaka. Srpski tužitelji nisu nesposobni, što znači da iza svega stoji neki cilj, a to je ne dopustiti da se stvari smire i poboljšaju međudržavni odnosi jer to otvara pitanja i daje odgovore na koje Srbija, očito, još nije spremna.

NACIONAL: Radi li se o namjeri destabilizacije Balkana?

- Oni koji pišu optužnice to definitivno i postižu. U svim tim slučajevima postoje mediji koji ovih dana vode medijski linč protiv svojih glumaca koji su u Sarajevu sudjelovali u demonstracijama pristaša generala Divjaka. Optužnice su postigle cilj jer se ponovo dižu tenzije i mržnja, odgađa pomirenje među državama, ali i proces ulaska Srbije u Europsku uniju.

NACIONAL: Kolika je odgovornost Borisa Tadića?

- Tadić izjavljuje da je sklon europskim integracijama, međutim sve u životu ovisi o tome što uspoređujete. Povukao je i nekoliko poteza koje treba podržati, ali on istovremeno ne sprječava one snage koje vode Srbiju u suprotnom pravcu. Recimo, Milorad Dodik često osporava državni integritet Bosne i Hercegovine, a Tadić ga svako malo podržava. Tadić oko sebe ima mnogo ljudi iz starih vremena koji bi rado revidirali povijest.

NACIONAL: Napisali ste kako se iza tih akcija kriju dijelovi vojno-obavještajnog kompleksa u Srbiji.

- Nemam drugog objašnjenja. Čak je i Bruno Vekarić rekao da su optužnice napisane u starim vojnim tužilaštvima. Dakle i on je potvrdio da optužnice dolaze iz tog kruga.

NACIONAL: Kolika je krivnja međunarodne zajednice jer Srbiju nije prisilila da se suoči s krivnjom za ratove i sve što se događalo u 90-ima?

- To je prije svega posao Srbije, a ne međunarodne zajednice. Što je međunarodna zajednica? To je skup država koje u određenom povijesnom trenutku imaju zajednički interes, a interesi su često različiti, i to se vidjelo i na primjeru Balkana. Zato kažem da je suočavanje s prošlosti posao Srbije. Nedavno sam čitao rezultate istraživanja po kojima u Srbiji 40 posto ljudi ne zna tko je granatirao Dubrovnik, a još 14 posto kaže da grad uopće nije bio granatiran. Njih 90 posto ne zna što se dogodilo na Ovčari, petina misli da Sarajevo nikada nije bilo pod opsadom, 70 posto je uvjereno kako je Srbija uvijek vodila obrambene ratove, a 40 posto ih misli kako su četnici bili antifašisti. To je posljedica srbijanske politike i djelovanja tamošnjih medija.

NACIONAL: Znači li to da je Srbija još uvijek faktor nestabilnosti u regiji?

IZVANA GLADAC, A UNUTRA JADAC Iako hrvatski i srpski odnosi idu nabolje, što se očituje i u čestim susretima Ive Josipovića i Borisa Tadića, Nenad Pejić tvrdi da oko srbijanskog predsjednika ima ljudi iz starih vremena koji bi rado revidirali povijest te da u Srbiji ima snaga koje je vode prema europskim integracijama, ali i koje su tome suprotstavljene- Nisam to želio reći. Što se mene tiče postoje dvije Srbije: jedna koja ide u pravcu Europske unije i druga koja vuče nazad. Problem je taj što se te dvije Srbije svađaju na račun nas ostalih i podmeću optužnice, a u biti se radi o borbi unutar Srbije.

NACIONAL: Kao netko tko se godinama bavi političkim prilikama u jugoistočnoj Europi, kako gledate na regionalnu politiku hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, posebno kada je riječ o smirivanju odnosa sa Srbijom?

- Mislim da općenito dolazi do popravljanja situacije u jugoistočnoj Europi. Hrvatsko-srpski odnosi idu nabolje, Bakir Izetbegović kao novi bošnjački član Predsjedništva BiH za razliku od Harisa Silajdžića ne reagira na provokativne istupe Milorada Dodika, ovih dana su uz pokroviteljstvo EU započeli tehnički razgovori između Srbije i Kosova, dakle, stvari se ipak pokreću naprijed. S druge strane, u svim tim zemljama vlada teška ekonomska situacija i postoji veliko nezadovoljstvo građana. U takvoj situaciji moguće su manipulacije ljudima i izmišljanje kako se krivci za njihove teškoće nalaze u susjednim državama.

NACIONAL: Pretpostavljam da aludirate na mogućnost političkih kriza, a ne sukoba?

- Nema više šanse za oružane konflikte. Hrvatska je u NATO-u, koji u cijelosti okružuje Balkan, i zato su sukobi isključeni. Ali realna je opasnost detabilizacije tih država zbog nezadovoljstva masa njihovim osobnim standardom i kvalitetom života, tako što će se ljude izmanipulirati da su krivci za njihove probleme u susjedstvu.

NACIONAL: Dok ste živjeli u Sarajevu, jeste li poznavali generala Divjaka?

- Ne osobno. Možda smo se sretali dok sam bio glavni urednik Televizije Sarajevo, ali nismo međusobno komunicirali.

NACIONAL: U vrijeme sukoba u Dobrovoljačkoj ulici bili ste u Sarajevu i svjedok ste tamošnjih događaja. Je li se doista dogodio masakr nad vojnicima JNA, kao što se tvrdi u Beogradu?

- Da bi se objasnila Dobrovoljačka ulica, treba znati kada se to događalo i što je tomu prethodilo. To su bili dani kada je bombardirana pošta, a JNA je kidnapirala Aliju Izetbegovića, dakle, vladale su iznimno velike emocionalne tenzije. U toj situaciji dogodila su se dva incidenta, i to kod Skenderije i u Dobrovoljačkoj ulici. Izetbegović je kidnapiran kako bi se omogućio odlazak jedinica JNA, koje bi se kasnije popele na okolna brda, presvukle uniforme i odatle bombardirale Sarajevo. Nemoguće je cijeli događaj promatrati u crno-bijelim bojama, ali činjenica je da je Jovan Divjak bio jedini čovjek koji je cijelo vrijeme vikao “Ne pucajte”.

NACIONAL: Je li istinita teza kako su sarajevski branitelji toga dana ubili 40 regruta JNA?

- Točne podatke ima Haaški tribunal, koji je procijenio da nema elemenata za podizanje optužnice zbog Dobrovoljačke ulice. Brojka od četrdeset ubijenih je priča za malu djecu, a u papirima Haaškog tribunala piše da je poginulo pet ili šest vojnika. Da se razumijemo, ne branim nikoga tko je ubio te ljude jer postojao je dogovor da se propusti kolona JNA. Međutim mi govorimo o drugom danu svibnja 1992., i o vojsci koja se povlači, a istovremeno ta ista vojska bombardira Sarajevo, i snajperisti ubijaju građane.