SLAVONSKI PODUZETNIK Ivan Ergović najavio je da će politika HUP-a ostati ista jer su problemi isti, no da će se promijeniti način njezine provedbe koji će biti mnogo proaktivnijiVlasnik i predsjednik uprave najvećeg građevinskog koncerna u Hrvatskoj, našičke Nexe Grupe, Ivan Ergović prije dva tjedna izabran je za predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca. Dolazak Ergovića, slavonskog poduzetnika čiji koncern objedinjuje dvadesetak tvrtki u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, na čelo HUP-a u domaćim menadžerskim krugovima protumačen je kao prva naznaka značajnih promjena u načinu na koji funkcionira ta organizacija. Po zanimanju inženjer strojarstva, Ergović je u proteklih dvadeset godina od male cementare u Našicama izgradio regionalnog diva u proizvodnji građevnog materijala, pa se stoga očekuje kako bi kroz svoje djelovanje u HUPu mogao odlučnije braniti interese domaće industrije, koja je posljednjih desetljeća u Hrvatskoj bila zanemarena na štetu trgovine i usluga. Takve namjere Ergović je potvrdio i u razgovoru za Nacional, rekavši kako je njegovo temeljno uvjerenje to da nema bogatog društva bez industrije i proizvodnje, te kako će upravo na tome inzistirati u svom djelovanju kroz HUP.

NACIONAL: Kako ocjenjujete inicijativu guvernera Željka Rohatinskog o smanjivanju obvezne rezerve za domaće banke?

- Ja nisam makroekonomist, ali smatram da je potez HNB-a dobar. Banke će dobiti dodatni kapital tako da se neće morati zaduživati u inozemstvu i logično je očekivati da će biti smanjene kamate. Tu nema ništa sporno, no po meni to nije ključan problem. U Hrvatskoj kapitala zasad ima dovoljno, no problem je uvjeta da bi se netko uopće odlučio investirati. Dakle, vjerujem bankarima kad kažu da imaju novca, ali nemaju dobrih projekata. U okolnostima kakve postoje u Hrvatskoj - visoki porezi, skupa radna snaga i komplicirana birokracija - rijetki će poduzetnici naći računicu za ulazak u investicije. To su problemi koje ne može riješiti središnja banka, nego isključivo Vlada.

NACIONAL: Ima li hrvatska vlada danas uopće podršku poslodavaca?

- Hrvatska udruga poslodavaca nema političkih preferencija među političkim strankama, odnosno između vlasti i oporbe. Mi smo jedan od socijalnih partnera, imamo svoje stavove i zahtjeve i tražit ćemo kroz djelovanje u Gospodarsko-socijalnom vijeću da se ti zahtjevi ispune. Dakle, podržat ćemo svaku vladu koja bude djelovala u tom smjeru. Činjenica je da se potrebne reforme zasad ne događaju i da ne možemo time biti zadovoljni. Zadnje dvije, tri godine HUP kontinuirano upozorava na iste probleme, traži iste stvari - smanjenje parafiskalnih nameta, mekše radno zakonodavstvo i manje poreze, no ništa se ne događa. Očito je kako nas Vlada ne shvaća ozbiljno, a direktna posljedica toga je da doslovno svakog dana nezaposlenost raste. Upravo zato sam prilikom preuzimanja dužnosti predsjednika HUP-a rekao kako će politika HUP-a ostati ista, jer su problemi isti, no da će se promijeniti način njezine provedbe i da ćemo postati znatno proaktivniji.

NACIONAL: Što konkretno podrazumijevate pod proaktivnijim pristupom?

- To prije svega znači da ćemo kroz svoje granske udruge dati priliku svim članovima da iskažu svoje probleme. Probleme koji su zajednički svima rješavat ćemo na razini Izvršnog odbora, a specifične probleme tvrtki iz pojedinih sektora pokušat ćemo riješiti kroz sastanke s resornim ministrima i čelnicima mjerodavnih državnih institucija.

NACIONAL: Spominjete sastanke s resornim ministrima, a u Ministarstvu gospodarstva se održao sastanak na koji su pozvani čelni ljudi nekoliko velikih kompanija, ali ne i vi kao šef HUP-a. Imate li problema u odnosu s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem?

- Nemam nikakav problem s njim, ali činjenica je da nismo bili pozvani na taj sastanak, prema tome, nameće se pitanje po kojem su kriteriju odabrane tvrtke koje su tamo pozvane, s obzirom na to da ih saziva ministarstvo. Koliko sam shvatio, na taj sastanak su tvrtke pozvane kako bi s Vladom razgovarale o svojim investicijskim aktivnostima i planovima. S druge strane, ako postoje službene liste i katalozi investicija, a postoje i u Vladi i u HUP-u, teško mi je shvatiti zašto su pozvane samo neke tvrtke. Tko je donio tu odluku? Primjerice, Nexe Grupa je prijavila 260 milijuna eura investicija, u HUP-ovu katalogu su navedene investicije u vrijednosti od 20 milijardi eura koje su zastale iz raznih razloga, od nedostatka novca do birokratskih zapreka, no one postoje i Vlada ih ne bi trebala ignorirati.

NACIONAL: Nije li pomalo čudno da se Popijač tako odnosi prema HUP-u, s obzirom na to da je na tu poziciju došao upravo s pozicije glavnog direktora te organizacije. Uostalom, i potpredsjednik Vlade Domagoj Milošević prethodno je bio aktivan u HUP-u. Njihovim dolaskom u Vladu u medijima se spekuliralo kako je to dokaz jačanja utjecaja poslodavaca, no sad se čini kako je upravo suprotno.

- Rekao bih da je to normalno. Danas u hrvatskoj politici ima i bivših sindikalnih čelnika i bivših naših kolega iz udruge poslodavaca, a to samo ide u prilog tvrdnji kako je u Hrvatskoj najisplativije biti političar. Trenutačno je mnogo teže raditi u gospodarstvu, baviti se proizvodnjom i stvaranjem novih vrijednosti.

NACIONAL: Često u svojim javnim istupima naglašavate važnost proizvodnje, uostalom već godinama vodite veliko industrijsko poduzeće, no HUP u svom sastavu ima puno članova i iz uslužnih i trgovačkih djelatnosti. Te tvrtke često imaju različite interese od vas u industrijskom sektoru. Primjerice, jak tečaj kune za industrijski izvoz iznimno je nepovoljan, a on odgovara uvoznicima, mahom trgovcima. Kako planirate uskladiti te različite interese?

- Ja ne gledam tako na stvari. Mi moramo gledati da uspostavimo pravičan tržišni sustav, koji je za sve jednak, a onda će se u njemu svi naći. Što se tiče problematike tečaja, ja nisam makroekonomist, no čini mi se kako to u ovom trenutku nije bitno pitanje. Za nas je mnogo važnije da se smanje porezna davanja koja su golema i koja nas čine nekonkurentnima u regiji. Kao takvi ne možemo izvoziti proizvode i biti konkurentni u uvjetima kad se u cijenu našeg proizvoda ugrađuju recimo cijene pročišćavanja otpadnih voda kakve nema ni jedna zemlja s kojom se trebamo uspoređivati. Ili kad imamo cijene plina koje su skuplje za industriju nego za ostale potrošače, što je suprotno ekonomskoj logici i zdravoj pameti. Pa ne možemo mi preko cijene plina i energenata voditi socijalnu politiku. Takav nas je pristup i doveo do toga gdje smo sada. Kad bismo to doveli u red, tečaj bi bio manje bitan, kao i inflacija. Uostalom, ja pripadam generaciji poduzetnika koji su poslovali u uvjetima visoke inflacije. Vjerujte mi, inflacija na kraju uvijek najviše naškodi građanima, i to onima najsiromašnijima. Gospodarstvenici uvijek nađu način kako da amortiziraju te probleme i na kraju ostvare profit.

NACIONAL: Imate li konkretan prijedlog smanjenja poreza?

- Zapravo je izračun vrlo jednostavan. Imamo preskupu državu za ovakvo gospodarstvo i to treba prilagoditi. Mi smo u HUP-u rekli da je maksimalni fiskalni kapacitet domaćega gospodarstva u ovom trenutku 100 milijardi kuna i sve preko toga je ili opterećenje gospodarstva ili zaduživanje na račun naših potomaka. To treba jasno reći i Vlada mora svoju potrošnju prilagoditi realnosti. U Hrvatskoj je praksa da se nameti prilagođavaju potrebama, odnosno potrošnji države i javnih poduzeća koja iz godine u godinu raste, umjesto da je obrnuto. Problem je što reforme kontinuirano kasne ili su potpuno zaustavljene. Uzmite samo za primjer da je Vlada od izbijanja krize za 6 posto smanjila plaće državnim zaposlenicima, dok su, s druge strane, u realnom sektoru tvrtke smanjivale plaće i za 20 do 30 posto, a na kraju bile prisiljene i otpuštati. Ispada kao da u Hrvatskoj imamo dvije države. Jedna je ova proračunska koja krizu nije osjetila, iako i u njoj ima ljudi koji jako teško žive. Druga je realna koja puni proračun, a otpustila je 80 tisuća ljudi i taj broj svakog dana raste. Dok god netko misli da će rast krenuti sam od sebe ili zbog oporavka u inozemstvu, nema tu sreće. Nužne su nam radikalne reforme ili će dugoročno stagnirati, a što je posebno alarmantno, gubimo utrku sa susjednim državama.

NACIONAL: Vaša tvrtka osim u Hrvatskoj posluje u Srbiji i BiH. Zar je uistinu poslovno okruženje u tim državama bolje nego u Hrvatskoj?

SASTANAK BEZ ERGOVIĆA Predsjednik Uprave Dalekovoda Luka Miličić i predsjednik Uprave HT-a Ivica Mudrinić s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem na sastanku u Ministarstvu gospodarstva na koji nije bio pozvan Ivan Ergović- Još prije dvije godine je u Srbiji podijeljeno oko milijardu eura subvencioniranih kredita za pomoć gospodarstvu. Kod nas se u to vrijeme nije ni ozbiljno pričalo da je kriza, a danas imamo ta tri modela financiranja koji nisu baš polučili neke rezultate. Ne razumijem zašto Vlada tako reže granu na kojoj sjedi. Umjesto da uloži novac u oporavak gospodarstva, koji bi se potom multiplicirao i vratio u proračun, događa se suprotno. Investicija je sve manje, pa tako i novca u proračunu, i pitanje je kako će se završiti ta negativna spirala.

NACIONAL: Najavili ste i da ćete tražiti određene promjene u radnom zakonodavstvu. Što ćete konkretno tražiti?

- Zapošljavanje ljudi u Hrvatskoj danas podrazumijeva preuzimanje značajnih obveza, velika davanja, a tu odgovornost u ovim okolnostima krize rijetki žele preuzeti. S druge strane, otpuštanje radnika u Hrvatskoj je iznimno kompliciran i skup proces. Primjerice, mnoge tvrtke koje bi trebale smanjiti broj zaposlenih danas to ne mogu jer nemaju novca za otpremnine, pa na kraju to rezultira time da ne mogu isplatiti plaće ni ostatku radnika. Ne kažem da u ovakvoj krizi treba suspendirati zakone, ali sam uvjeren da neka pravila treba promijeniti. Cijelo vrijeme ističemo da je usklađivanje radnog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom išlo po principu slaloma. Ugrađivana su pravila koja su bila štetna za konkurentnost nacionalne ekonomije, i to u dubokoj krizi. To će jednom netko morati objasniti pred stotinama tisuća nezaposlenih. Nema u ovoj zemlji nikoga tko ne bi htio da imamo standard Švedske, ali za taj standard moramo mnogo više napraviti. S gotovo najmanjim udjelom zaposlenosti među radno aktivnim stanovništvom to sigurno nećemo moći postići. Moramo više raditi da bismo zadržali sadašnju razinu standarda. I tu nema neke druge i posebne formule. Sve ostalo je prodavanje magle.