Ivo SanaderVeliko vijeće HSLS-a odlučilo je u subotu, 12. listopada, da će ta stranka izaći na sljedeće izbore samostalno, čime je predsjednik liberala Dražen Budiša definitivno pokopao ideju o stvaranju koalicije desnog centra. Štoviše jasno je dao do znanja da HDZ nije politička opcija za koju će se zalagati HSLS. Budiša je to učinio baš u trenutku kada je predsjednik HDZ-a Ivo Sanader počeo neformalne konzultacije o mogućoj čvršćoj suradnji desnih konzervativnih stranaka. Nacional je doznao da je Sanader već obavio prve konzultacije s Matom Granićem, predsjednikom DC-a, a o produbljenju međusobne suradnje namjeravao je razgovarati i s predsjednikom HSLS-a Draženom Budišom i predsjednikom HSP-a Antom Đapićem. No zbog Budišine odluke da HSLS sam izađe na izbore, daljnji su razgovori postali nepotrebni.

Svaki od trojice lidera najjačih stranaka, Račan, Tomčić i Sanader, uvjeren je da će upravo on biti ključna figura bez koje neće biti nove vlasti Nakon što je Pašalićev Hrvatski blok počeo otimati HDZ-u cijele stranačke organizacije, Sanader je popustio i pristao da HDZ ide u koaliciju, no nije očekivao Budišino odbijanje Ivica Račan uvjeren je da će slučaj Bobetko vratiti SDP iz mrtvih, te da će SDP zbog čvrstog odnosa prema Haagu opet postati prvom strankom u državiSanader je dugo i energično odbijao svaku pomisao da HDZ postane stožerna stranaka koalicije desnog centra. U vodstvu HDZ-a bili su nakon pobjede na stranačkom Saboru toliko samouvjereni da su tvrdili da će njihova stranka sama dobiti najmanje 35 posto glasova te da će bez problema nakon izbora pronaći koalicijske partnere za osnivanje nove vlade. No nakon što je Ivić Pašalić osnovao disidentski Hrvatski blok te počeo HDZ-u otimati cijele stranačke organizacije, i to u puno većoj mjeri nego što se očekivalo, vodstvo stranke suočilo se s neumoljivom istinom: HDZ će na sljedećim izborima, u najboljem slučaju, možda dobiti najviše glasova, ali ne više od 25 posto, što, naravno, neće biti dovoljno da diktira postizborna pravila igre. Stoga je u stranačkom vodstvu procijenjeno da je već u predizbornom razdoblju nužno odabrati partnere s kojima će se nakon izbora moći ostvariti natpolovična većina u Saboru. S obzirom na to da je HSS unaprijed odbacio mogućnost koaliranja s HDZ-om, Sanader je zaključio kako su mu najpoželjniji, ali i najizgledniji partneri Dražen Budiša, Mate Granić i Anto Đapić. DC može donijeti HDZ-u glasove umjerene, građanske desnice, a Mati Graniću suradnja s HDZ-om jamči prelazak izbornog praga. Preko HSP-a Sanader želi oteti dio glasova Pašalićevu Hrvatskom bloku i HIP-u Miroslava Tuđmana. Uz pomoć Budiše Sanader pak namjerava staviti na konto HDZ-a glasove liberalne desnice. Nakon Budišine odluke da HSLS izađe samostalno na izbore, Sanaderova strategija pala je u vodu. Pogotovu stoga što je Đapić najavio da će i HSP na sljedećim izborima nastupiti samostalno. Nije također promaklo da je Đapić krenuo u snažnu ofenzivu protiv HDZ-a. U HSP-u su, naime, uvjereni da je HDZ toliko uzdrman unutarnjim sukobima da mu je moguće oteti glasove nezadovoljnih glasača radikalno desnog opredjeljenja kojima su Sanader i Pašalić jednako moralno i politički neprihvatljivi.

Na sličan način kao blok desnog centra, nešto prije propala je i ideja o stvaranju koalicije lijevog centra. Predsjednica HNS-a Vesna Pusić odlučno je odbacila mogućnost zajedničkog nastupa HNS-a, LS-a, Libre i IDS-a tvrdeći da je njezina stranka sposobna sama prijeći ne samo izborni prag nego i postati treća stranka po snazi u državi. Poruka Vesne Pusić je jasna: HNS je dovoljno moćan da sam izađe na izbore, ako netko želi s njim koalirati, morat će se podvrgnuti koalicijskim pravilima koja će diktirati narodnjaci. A za to, barem za sada, LS, Libra i IDS ne žele ni čuti.

HSS se već prije odlučio za samostalan izlazak na izbore: Zlatko Tomčić želi ispitati može li njegova stranka dobiti toliko glasova da postane stožer koalicije centra u kojoj neće biti mjesta ni za SDP ni za HDZ. Tomčić i njegovi suradnici nadaju se da je HSS, u koaliciji s HSLS-om, DC-om te nekoliko nezavisnih lista, primjerice Forumom za promicanje demokracije Zdravka Tomca, ali i disidentskom skupinom hadezeovskih tehnomenedžera, sposoban ostvariti natpolovičnu većinu u Saboru. Uz vječnog SDP-ova nezadovoljnika Zdravka Tomca, u HSS-u računaju da će se iz HDZ-a odmetnuti još jedna skupina nezadovoljnika, prije svih Zlatko Mateša, Nikica Valentić, Ivan Jarnjak, Jure Radić i ostali umjereniji političari HDZ-a, koji mogu dobiti glasove dijela hadezeovskog biračkog tijela. Kako je ta mogućnost tek teoretska, HSS će ipak morati pristati na ulogu prve pratilje, ili SDP-a ili HDZ-a. Stoga će Tomčić nastojati što skuplje prodati svoju kožu. I to je jedan od razloga zbog čega HSS želi sam na izbore. Tako će imati odriješene ruke u odabiru koalicijskih partnera. U ovom trenutku, unatoč žestini sukoba između HSS-a i SDP-a, Tomčić je puno skloniji suradnji s Račanom nego sa Sanaderom. Iz više razloga. Ponajprije zbog toga što će u koaliciji s SDP-om HSS imati jaču poziciju, a osim toga Tomčić procjenjuje da sukobi i preslagivanja u HDZ-u još nisu završeni te da je njihov ishod neizvjestan. U HSS-u također vode računa o tomu da je za veći dio javnosti HDZ još uvijek totalno kompromitirana stranka i kao takva nepoželjna za koalicijskog partnera. Na sličan način o HDZ-u sudi i Budiša. On, kao i Tomčić, želi smjestiti HSLS u nacionalni politički centar pa zbog toga ne želi surađivati s SDP-om i HDZ-om. No za razliku od Tomčića Budiša je skloniji koaliranju s HDZ-om nego s SDP-om. Sve međutim pokazuje da su HSLS i HSS prirodni saveznici, jedina je prepreka nepovjerenje koje jedan prema drugome gaje Budiša i Tomčić. Otvoreno je, naime, pitanje tko od njih može postati lider eventualne koalicije centra. Obojica imaju iste ambicije: da budu na čelu koalicije centra, a potom da budu predsjednički kandidati političkog centra.

U SDP-u procjenjuju da im je sukob Vlade i Međunarodnog suda u Haagu došao kao dar s neba koji će tu stranku vratiti iz mrtvih. Račan je uvjeren da je čvrstim odnosom prema Sudu te ulogom predvodnika u obrani digniteta Domovinskog rata vratio poljuljano povjerenje građana te da će SDP vrlo brzo opet postati prvom strankom u državi. U SDP-u jedino dvoje valja li se opredijeliti za stratešku suradnju s HSS-om ili pak s HNS-om i strankama lijevog centra. Zdravko Tomac poslao je ovih dana drugo pismo članovima Glavnog odbora u kojemu ih upozorava na opasnost da će SDP, nastavi li surađivati s HNS-om, Librom, LS-om i IDS-om, otklizati previše ulijevo. Za njega je to, kaže Tomac, apsolutno neprihvatljivo te traži da se SDP čvršće poveže s HSS-om te da se pozicionira kao stranka političkog centra. Tomčić će, navodno, u predstojećim razgovorima s SDP-om postaviti Račanu više uvjeta za nastavak suradnje, da se u SDP-u bitno smanji utjecaj stranačkih ljevičara te da ne koalira s HNS-om i strankama ljevice. Takvo uplitanje u unutarnje odnose jedne stranke apsolutno je neprihvatljivo to više što po općim ocjenama HSS nije stranka centra, nego u najboljem slučaju stranka desnog centra, ako ne i čiste desnice. Za većinu članova SDP-a već je repozicioniranje prema centru jedva prihvatljivo, a približavanje desnom centru apsolutno je suprotno i nespojivo sa socijaldemokratskom idejom. Koliko god, primjerice, Tony Blair i Gerhard Schroeder žele primaknuti svoje stranke političkom centru, ipak pozorno paze da ne odu previše udesno, procjenjujući da bi to bilo fatalno za političku budućnost njihovih stranaka.

Za većinu političkih lidera sukob SDP-a i HSS-a oko mjesta predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju jasan je znak da je predizborna kampanja počela. Račan i Tomčić žure da zauzmu što bolje startne pozicije jer su svjesni da će stranka koja prva izađe iz koalicije i tako dovede do raspisivanja parlamentarnih izbora biti velikoj prednosti pred konkurentom. HSS se zbog toga već sada nastoji što više distancirati od SDP-a te svaliti na socijaldemokrate krivicu za sve promašaje vladajuće koalicije. Zbog toga je Tomčić isprovocirao sukob oko HFP-a: želi poručiti javnosti da HSS nema ništa s dosadašnjim tijekom privatizacije, da je ogorčen što nije napravljena revizija pretvorbe i što je SDP nastavio provoditi privatizaciju po proskribiranom HDZ-ovu modelu.

Vođe političkih stranaka uvjereni su da su slučaj Bobetko i borba SDP-a i HSS-a za funkciju predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju doveli Hrvatsku do samog praga parlamentarnih izbora. U opoziciji prevladava uvjerenje da vladajuća koalicija može izdržati zajedno najdulje do kraja godine, jer će do tada sigurno puknuti savez SDP-a i HSS-a. U tom slučaju izbori će se održati u proljeće 2003. Zbog toga se u sjeni slučaja Bobetko već rasplamsava predizborna bitka. Takvom scenariju protive se SDP i Račan. Oni su i dalje odlučni da svoj posao odrade do kraja te da izbore raspišu za jesen 2003., jer im proljetni izbori nikako ne odgovaraju. Račan, naime, u lipnju namjerava otvoriti više dionica autocesta Zagreb – Rijeka, Zagreb – Varaždin i Zagreb – Split, a tijekom ljeta osigurati da se u državnu blagajnu slije 4,5 milijarde dolara prihoda od turizma. Tim će novcem popraviti materijalni položaj umirovljenika i zaposlenih u državnoj službi te povećati pomoć socijalno ugroženima, što bi mu trebalo donijeti pobjedu na izborima.