Ivo SanaderZahtjev glavne tužiteljice Međunarodnog suda za ratne zločine Carle Del Ponte za izručenjem generala Janka Bobetka, kao što se i očekivalo, na dramatičan je način zaoštrio podjele u hrvatskom društvu. Posve neočekivano slučaj Bobetko izazvao je, međutim, još jedan traumatičan potres u HDZ-u. Saborskom zastupniku HDZ-a i umirovljenom generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, koji se u taboru generala Bobetka nametnuo kao glavni ideolog i logističar pobune protiv Račanove vlade, slučaj Bobetko naglo je, naime, povećao političke apetite. Stoga je, doznao je Nacional iz krugova bliskih vrhu najjače oporbene stranke, Ćesić ovih dana pokušao ucijeniti predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera. Zaprijetio je da će, ako HDZ ne podrži u njegov pučistički model zaštite generala Bobetka, izazivanja sukoba i rušenja Račanove vlade, napustiti HDZ i zajedno s članovima udruga proisteklih iz Domovinskog rata osnovati vlastitu stranku. Ćesić već neko vrijeme u krugu najbližih prijatelja otvoreno prijeti da će na sljedeće izbore izaći s vlastitom, nezavisnom listom hrvatskih branitelja. On je uvjeren, posebice nakon medijske promocije koju je doživio kao glavni politički sponzor generala Bobetka, da sa svojom listom može prijeći izborni prag. Siguran je da će pokupiti glasove braniteljske populacije, njihovih obitelji, ali i velikog broja Hercegovaca. Osim toga, uvjeren je da može objediniti braniteljske udruge koje je HDZ namjerno razmrvio kao ne bi imale ozbiljniju političku snagu. To međutim izaziva podsmijeh u većini udruga koje o Ćesićevim političkim i organizacijskim sposobnostima misle sve najgore. No sve to ipak nije obeshrabrilo Ćesića da stavi Sanadera pred gotov čin.

Ljubo Ćesić je već zaprijetio Sanaderu da će, ako HDZ ne podrži njegov pučistički model zaštite Bobetka, napustiti HDZ i s članovim braniteljskih udruga osnovati stranku Rojs je uvjeren da s nezavisnom listom branitelja može prijeći izborni prag, posebice nakon medijske promocije koju je dožiovio kao glavni politički sponzor generala BobetkaNo grdno se preračunao. Sanader je, potvrđeno je Nacionalu, rezolutno odbio Ćesićev pokušaj ucjenjivanja. Jedan njegov bliski suradnik izjavio je za Nacional da Sanader neće dopustiti da HDZ postane nečiji talac, a pogotovu ne Ćesićev: “Ako ne želi slijediti politiku stranačkog vodstva, ako misli voditi svoju privatnu politiku, Ćesić će biti izbačen iz HDZ-a na isti način kao i Ivić Pašalić. Za članove koji nisu spremni provoditi stranačku politiku, pogotovu onu koja se odnosi na temeljne odrednice, kao što su demokracija, poštovanje pravne države i proeuropska orijentacija, nema mjesta u HDZ-u.”

Jednako oštru poruku Ćesiću je uputio i Sanader. On je u intervjuu Jutarnjem listu, odgovarajući na pitanje hoće li Pašalićev Hrvatski blok odnijeti HDZ-u glasove Hercegovaca, poručio Pašaliću, ali i Ćesiću, da je “siguran da će Hercegovci i drugi Hrvati podrijetlom iz BiH i dalje glasovati za HDZ. Oni su razumni ljudi, koji znaju da svoj glas trebaju dati ondje gdje se glas može pretvorit u uspješnu političku investiciju. Oni znaju da glasujući za HDZ imaju šanse pomoći da se vlast u Hrvatskoj promijeni, a da glasujući za neku drugu, k tomu još i malu stranku, svoje glasove zapravo razbacuju i obezvređuju.”

Nije, međutim, Ćesić jedini koji Sanaderu zagorčava život. Na vrlo sličan način iz stranačke je političke kolotečine iskočio i potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang. I njemu je slučaj Bobetko dao poleta i otvorio mu nove političke perspektive. Kao jedan od prvih i najgorljivijih savjetnika generala Bobetka, Hebrang se preko noći, nakon što je dospio u političku zavjetrinu, našao u središtu političkog i medijskog interesa. Ćesić i Hebrang uvjereni su da je njihovo djelovanje u slučaju Bobetko otkrilo javnosti u punom sjaju njihove bogate liderske potencijale. Problem je, međutim, u tome što su njihove prijetnje aktualnoj vlasti, otvoreno opstruiranje načela pravne države te zahtjevi da se ne poštuju odluke Haaškog suda i hrvatskog pravosuđa u dijametralnoj suprotnosti s opreznim i distanciranim ponašanjem HDZ-a.

Upravo je takvo ponašanje Hebranga i Ćesića bilo povod Vladimiru Šeksu, članu Predsjedništva HDZ-a, da nedavno zaključi kako su se stvari u kući generala Bobetka otele kontroli. Vjerojatno je pritom mislio na marginalizaciju utjecaja HDZ-a. I to je doista točno: u hotelu “Panorama” umirovljeni generali Ljubo Ćesić, Ivan Basarac, Ivan Korade, Miljenko Filipović te pukovnik Mirko Čondić i ostali uspostavili su stožer koji budno pazi da ne popusti borbena spremnost raznih braniteljskih udruga. Zahvaljujući susretljivosti vlasnika Anđelka Leke u hotelu “Panorama”, pod povoljnim uvjetima, smješteni su Bobetkovi savjetnici i čuvari. Njihova je odluka, tvrde, čvrsta i nepokolebljiva: spriječit će uručivanje optužnice generalu Bobetku po svaku cijenu.

Vodstvo HDZ-a bilo je uvjereno da je detaširanjem Hebranga, pa i Ćesića u Bobetkov stožer osiguralo utjecaj, ali i kontrolu nad zbivanjima u Bobetkovu taboru. No odnosi su se vrlo brzo stubokom promijenili jer su Ćesić i Hebrang počeli voditi svoju privatnu politiku, koja je bitno odudarala od Sanaderova nastojanja da HDZ u ovoj krizi legitimira kao demokratsku stranku koja se zalaže za funkcioniranje pravne države. Ćesić i Hebrang svojim su ponašanjem doveli u pitanje iskrenost tih opredjeljenja, a obezvrijedili su nastojanja vodstva stranke da HDZ prikaže u posve novom svijetlu. Ne treba pritom smetnuti s uma ni ljubomoru: dijelu HDZ-ovih čelnika nikako ne odgovara da Ćesić i Hebrang previše iskoče i nametnu se kao vođe otpora protiv Račanove vlade. Stoga su napravili pritisak na Sanadera da im ne dopusti soliranje, da ih obuzda i vrati u stranački stroj.

Dok s Ćesićem vodi bitku iza kulisa, Sanader se s Hebranog sukobio na javnoj sceni. Prvo je prisilio Hebranga da objasni kako upozorenjem da “je nastupio kritični trenutak hrvatske povijesti” te da “jedna iskrica može zapaliti vatru” nije pozivao na nedemokratske oblike borbe. Potom je Sanader morao još jednom intervenirati. Ovaj put reakciju je izazvala Hebrangova izjava da priznaje Haaški sud kao političku, a ne pravnu instituciju jer je to “politička institucija koja treba opravdati isključenje Hrvatske iz kruga europskih zemalja”. Zbog toga je Sanader, kao da je riječ o nezrelom političaru početniku, objasnio da je razgovarao s Hebrangom i da ga je on “uvjerio da je ispred kuće generala Bobetka govorio isključivo u njegovo ime, a ne u svoje osobno, ni u ime HDZ-a”. Kako je Hebrang još prijetio da će pokušaj uručivanja optužnice generalu Bobetku dovesti do nereda i sukoba, Sanader je izjavio da je ” HDZ odan demokraciji, načelima pravne države i vladavine prava, da poštuje ljudska i manjinska prava”. Sanader je također pozvao sve političke čimbenike u državi i nevladine udruge na razboritost i poštovanje pravnog poretka. Da spriječi slične ispade, Sanader je isposlovao da vodstvo HDZ-a donese odluku da slučaj Bobetko nitko ne smije javno komentirati bez njegova odobrenja.

Tako je Sanader, tek što je okončao obračun s Pašalićem, morao ući u nove, teške sukobe s desničarskim radikalima. Hebrang i Ćesić nisu se pridružili Pašaliću isključivo iz osobnih razloga. U političkom i ideološkom smislu između njih i Pašalića praktički nema nikakve razlike. Štoviše, može se reći da Pašalić, koji nastoji temeljito promijeniti svoj dosadašnji imidž, u slučaju Bobetko pokazuje spremnost na mnogo odmjerenije i razumnije ponašanje od Hebranga i Ćesića. Doduše, to nije ni teško: Hebrangove političke eskapade i Ćesićevi primitivni ispadi obojicu su već odavno kompromitirali kao ozbiljne političare. Dovoljno je samo prisjetiti se kakve je sve političke obrate izvodio Hebrang. Najprije je bio politički zaljubljenik u Tuđmana, da bi ga se, u političkom smislu, potkraj Tuđmanova života odrekao. Kao glavne krivce za prekid suradnje s Tuđmanom Hebrang je označio Pašalića i Miroslava Tuđmana. No to mu nije smetalo da prije godinu dana izjavi kako su sve priče o Pašaliću lažne i podmetnute, da je on zapravo pošten političar, prava politička opcija za Hrvatsku. Hebrang se pomirio i s Miroslavom Tuđmanom koji mu je također podmetao razne prljavštine. No kad se uvjerio da mu Tuđman ne namjerava ponuditi mjesto predsjednika stanke, Hebrang se vratio pod Sanaderove skute. Tada je ponovno, preko noći, postao najzagriženiji protivnik Pašalića i Miroslava Tuđmana. O Ćesiću ne treba trošiti riječi: njegove malverzacije u MORH-u, u tvrtki “Alan”, hercegovačkom stroju za pranje novca, građevinskoj tvrtki “Monitor”, Hercegovačkoj banci u Mostaru, ponašanje u ratu i ispadi u Saboru poznati su hrvatskoj javnosti.

Nije bilo teško predvidjeti da će preobrazba HDZ-a u modernu konzervativnu stranku biti mukotrpan, opterećen sukobima i čistkama. To je, međutim, nemoguće izbjeći: stranačko članstvo snažno je kontaminirano negativnim dijelom Tuđmanova i Šuškova političkog naslijeđa, zadojeno ksenofobijom, političkim primitivizmom, isključivošću. Stoga su Sanader i njegovi suradnici osuđeni na to da čiste stranku od natruha desnog ekstremizma, nacionalističkog radikalizma i antieuropske fobije. Sanader je uvučen u najnovije obračune s Ćesićem i Hebrangom protiv svoje volje: došli su mu prerano jer još uvijek mora slamati otpor preostalih Pašalićevih krtica. Primjerice u Zagrebu, gdje predsjednik gradskog HDZ-a Pavao Gagulić uz pomoć svojih potpredsjednika Davorina Tepeša i Jose Škare pokušava spriječiti Sanadera da uspostavi kontrolu nad jednom od posljednjih Pašalićevih enklava u HDZ-u. No sukobi s Ćesićem, pa donekle i Hebrangom, bili su samo pitanje vremena: njih dvojica simboli su političke rigidnosti i netolerancije u HDZ-u. Sanader i Šeks zadržali su ih uz sebe samo zato što su im bili potrebni kao saveznici u obračunu s Pašalićem. Nakon što su obavili taj posao, vodstvo HDZ-a više ne ovisi o njihovim glasovima. Stoga se Sanader sada, nakon što se riješio najvećeg političkog konkurenta, može obračunati i s preostalim ekstremističkim džepovima otpora u stranci.