Janko BobetkoNepunih pet tjedana kućnog liječenja Janka Bobetka po povlaštenom tretmanu, budući da general nikako ne želi otići u luksuzni apartman Kliničke bolnice Dubrava, Vlada i Ministarstvo zdravstva platili su 200.000 kuna. Odgovornost za tako ogroman iznos, potrošen samo zato što general Bobetko ne priznaje Haaški sud, snose isključivo dvojica državnih dužnosnika – Ivica Račan i Andro Vlahušić, koji su još 26. rujna odobrili kupnju defibrilatora te dopremu skupocjene aparature na Tuškanac, gdje se za umirovljenog generala danonoćno skrbe vrhunski liječnički konzilij i šest medicinskih sestara. Pritom je Vladina odluka kontraproduktivna i za samog Bobetka čiji je život svakodnevno ozbiljno ugrožen baš zato jer se liječi kod kuće, a ne u suvremenoj klinici u zagrebačkoj Dubravi.

Vlada je platila 200.000 kuna medicinsku opremu kojom se Bobetko liječi kod kuće, ali to se ipak ne može usporediti s mogućnostima suvremene klinike u Dubravi, pa je generalovo zdravlje ozbiljno ugroženo Dok neprestano smanjuju prava zdravstvenih osiguranika, Račan i Vlahušić odobrili su kupnju defibrilatora samo za Bobetka pa je tako već u prvih 30 dana na njegovo kućno liječenje Vlada potrošila 25.000 eura Treba stalno imati na umu da je riječ o jednomjesečnim troškovima liječenja bolesnika koji odbija ići u bolnici, gdje bi mu svi ti aparati bili besplatno na raspolaganju Ako postoji netko tko s Vladom dijeli odgovornost za moguće dodatne komplikacije, to su svakako Ivan Boebtko, Ljubo Ćesić Rojs i Ivan Basarac. Iz krugova bliskih bolesnom generalu stigle su provjerene informacije kako njih trojica svojim utjecajem sprečavaju Bobetkov transfer u KB Dubrava. Umjesto odlaska u luksuzni bolnički apartman u kojem bi uživao punu stručnu brigu, Janko Bobetko uz sufliranje sina i dvojice ex-generala tvrdoglavo prkosi liječnicima, a usput je zbog njegova ponašanja Hrvatska dovedena na rub međunarodne izolacije.

Uostalom, odluka koju je ministar zdravstva donio uz suglasnost premijera nepojmljiva je u državi u kojoj se zbog besparice dramatično smanjuju prava na besplatno liječenje, a uskraćuju se čak i citostatici oboljelima od karcinoma. U slučaju generala Bobetka Vlahušić i Račan odlučili su ne škrtariti i samo u prvih tridesetak dana potrošeno je gotovo 25.000 eura.

No u prošlotjednom javnom priznanju Vlahušić nije propustio odgovoriti zašto je Bobetkov tretman tako skup, ograničivši se na lapidarno obrazloženje kako je riječ o “tretmanu izvan uobičajenih standarda”. Računica je zappravo vrlo jednostavna i Nacional je iz raznih bolničkih izvora dobio precizne podatke o nenamjenskom trošenju novca na prkosnoga generala.

Troškovnik golemih sredstava upotrijebljenih za jednog pacijenta posve je jasan – holter kojim se prati rad srca stoji 15.000 eura, EKG uređaj oko 5000 era a infuzomat 1000 eura. Ministarstvo zdravstva kupilo je i defibrilator koji stoji približno 32.000 kuna, a Bobetko pritom troši lijekove ukupne vrijednosti oko stotinjak eura mjesečno. Ovim konkretnim materijalnim troškovima potrebno je dodati i plaće desetak liječnika i sestara angažiranih na svakodnevnim dežurstvima uz Bobetka. Usporedbe radi, dosadašnja izdvajanja za Bobetka tek su nešto niža od cijene vrlo kompliciranih kardioloških operacija u vrhunskoj klinici u Zurichu, gdje je 1999. operiran i Vlatko Pavletić. Pritom je ovdje riječ o troškovima jednomjesečnog liječenja bolesnika koji odbija otići u bolnicu.

I važni saborski zastupnici revoltirani su time što Bobetko ima povlašten položaj na kakav ne može računati ni jedan drugi oboljeli hrvatski građanin.

Medicinski gledano, Bobetko je doista prototip pacijenta koji mora biti na bolničkom liječenju. Pati od desetak bolesti od kojih je svaka opasna za život. Počevši od koronarne bolesti srca i ateroskleroze, odnosno zatajenja rada srčanog mišića, Bobetkov je zdravstveni karton podugačak, a nastavljaju ga dva preležana infarkta, ugrađeni pace-maker zbog poremećaja rada srca te voda u plućima. Svemu treba dodati i početno zatajenje rada bubrega, šećernu bolest i poremećaj rada štitnjače, što se očituje u naglim promjenama raspoloženja, čestim depresijama, pospanosti i umoru. Tu je i permanentni stres prouzročen spoznajom da će kad-tad morati primiti haašku optužnicu. Stručnjaci kojima je poznata njegova dijagnoza uvjereni su da postoji velika mogućnost da je kod generala nastupila i cerebralna skleroza zbog koje povremeno daje potpuno neočekivane izjave, kao kad je nedavno za zločine u Medačkom džepu optužio skupinu hrvatskih generala od kojih je s većinom u dobrim odnosima.

Čak dvojica vrhunskih hrvatskih liječnika, uz zahtjev da im se ne spominju imena, potvrdili su u razgovoru za Nacional vrlo pesimističnu prognozu: prvi od njih tvrdi kako u sličnim slučajevima u Americi tamošnji kardiolozi sličnim pacijentima najčešće predviđaju između 6 i 12 mjeseci preživljavanja, dok drugi misli da bolesnici s tako kompliciranim zdravstvenim iskušenjima, ako ne leže u specijaliziranim kardiološkim klinikama, teško mogu odolijevati dulje od 3 do 5 mjeseci. Pritom kao dodatno otežavajuću okolnost navode i generalovu poodmaklu dob zbog koje ga je nemoguće operirati. On je toliko star da je isključen bilo kakav kirurški zahvat pa će do kraja života morati biti na tretmanu kojem je podvrgnut posljednjih mjeseci. Ali potpuno je sigurno da bi kvaliteta njegova života, a vjerojatno i duljina, bila produžena kad bi se liječio u bolnici, suglasni su stručnjaci.

Tjelesna patologija Janka Bobetka doista je podugačka. U drugom svjetskom ratu bio je ranjen u nogu i tom mu je prilikom oštećen peronealni živac. Prvi infarkt doživio je 1989. a sredinom 90-ih nekoliko je puta završavao u bolnici zbog izljeva tekućine u desnu stranu prsišta, zbog čega mu je ugrađen trajni elektrostimulator srca. U rujnu 2000. pao je u nesvijest nakon ventrikulske aritmije, a od 24. prosinca 2001. do 9 siječnja 2002. opet je zbog infarkta ležao u KB Dubrava. Bobetkovo srce radi otprilike tri puta slabije od normalnog, objašnjavaju liječnici i slikovito opisuju njegovo zdravstveno stanje: “On je de facto nepokretan, ali kad biste ga uspjeli natjerati da brzim hodom napravi deset koraka, vjerojatno njegovo srce ne bi izdržalo takav napor.”

Ipak, unatoč svemu Bobetko tvrdoglavo odbija otići na liječenje i dalje sluša trojku koja ga odgovara od takvog postupka: svog sina Ivana Bobetka te umirovljene generale Ljubu Ćesića i Ivana Basarca. Donedavno je s njima bio i nekadašnji šef Tuđmanova liječničkog konzilija i potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang, ali čak i desničarski ekstremist poput njega morao se povući suočen s katastrofalnom prognozom Bobetkova zdravlja. Nakon fijaska koji je doživio s Tuđmanom koji je umro nedugo nakon što ga je Hebrang proglasio potpuno zdravim, potpredsjednik HDZ-a dobio je iz vrha vlastite stranke jasne upute da se mora distancirati od trojca Bobetko ml., Basarac i Ćesić.

Identične stavove zastupa i glavni Bobetkov liječnik dr. Mijo Bergovec. On je još sredinom rujna upozorio da Bobetko mora otići u bolnicu, a nakon što je to ovaj odbio učiniti, upravo je Bergovec 26. rujna inicirao donošenje sporne odluke o organiziranju skupocjenog medicinskog tretmana na Tuškancu. Nakon njegovih upozorenja da je Bobetko u kritičnom stanju, dodatno otežanom stresom zbog haaške optužnice, Vlahušić i Račan donijeli su odluku o dosad neviđenom medicinskom tretmanu bivšeg načelnika Glavnog stožera. Zbog nje su napadnuti s mnogih strana; brojni bolesnici prosvjeduju ljuti jer ni u snu ne mogu računati na sličan tretman, a ni u vladajućoj koaliciji većini zastupnika i ministara nije drago vidjeti kako se usporedo s troškovima za Bobetka troši i kredibilitet Vlade. Unatoč tome troškove za liječenje Janka Bobetka i ubuduće će snositi hrvatski građani.

Za razliku od Janka Bobetka, za čije je dosadašnje liječenje već odvojeno 200.000 kuna, postoje brojni dijametralno suprotni slučajevi u kojima država odbija plaćati medicinsku skrb oboljelima. Riječ je o pacijentima čiji životi također doslovce ovise o odlukama službene politike.
Prije nekoliko dana HTV je emitirao prilog o troje male djece, Valentini Banić iz Splita, Lovri Tomaškoviću i Anamariji Gračaković iz Zagreba, koja pate od neuromuskularnog oboljenja zbog kojeg mogu disati samo pomoću specijalnih aparata. Svaki pojedini uređaj koji bi im omogućio život kod kuće stoji upravo 200.000 kuna, no HZZO to nije htio platiti. U Sloveniji petero djece boluje od iste bolesti i država plaća kućni tretman, a slična je praksa i u drugim europskim zemljama.
Ovih dana liječnici KBC Rebro odbili su obaviti specijalističke pretrage dvogodišnjoj iračkoj izbjeglici Ahlam Tamine koja boluje od hidrocefalusa. Razlog je cijena od 10.000 kuna koliko stoje pretrage, a kako njezini roditelji nisu hrvatski državljani, bolnica ne želi obaviti komplicirane preglede.
Prošle godine Sabor je potvrdio odluku HZZO-a o skidanju s liste beta interefrona koji pomaže oboljelima od multiple skleroze. Tek nakon prosvjeda brojnih liječnika i pritiska saborskog Odbora za zdravstvo odluka je djelomično povučena tako da danas taj lijek za oko 1500 oboljelih djelomično plaća država, a djelomično pacijenti.