Goranko FižulićČlan Glavnog odbora Libre i donedavni ministar gospodarstva Goranko Fižulić prošlog tjedna nedvosmisleno je podržao Vladin prijedlog proračuna za 2003. godinu. Ipak, za razliku od ostalih zastupnika vladajuće koalicije, Fižulić je upozorio kako je proračunski prijedlog daleko od savršenog i da je riječ o prilično transparentnom pokušaju Račana i suradnika da u predizbornoj godini ugode što je moguće većem broju stanovnika. U takvim okolnostima nema previše mjesta za razvojne projekte, a kamoli za smanjenje socijalnih prava, čime bi se potaknuo gospodarski rast.

Poslodavci su zadovoljni Vladom 'Poslodavci su zadovoljni Vladom, javnost nije jer sve mjeri plaćom. Vlada ne smije uzimati uspješnima i davati neuspješnima' Gospodarstvo bolje nego prije tri godine 'U prvih sedam mjeseci imamo porast industrijske proizvodnje od 7,5 posto, a u maloprodaji je on dvoznamenkast'U razgovoru za Nacional Fižulić komentira situaciju u hrvatskom gospodarstvu i pojašnjava razloge zbog kojih će desetorica Budišinih disidenata, danas okupljenih u Libri, glasovati za budući proračun.

– Naravno da ćemo dati svoj glas Račanovoj vladi, ali ćemo isto tako pažljivo nadgledati trošenje sredstava u ministarstvima poljoprivrede, pravosuđa, obrazovanja i znanosti, koja su dobila mnogo više novca u idućoj godini. Riječ je o sredstvima namijenjenim reformi, a ne povećanju plaća ili materijalnih troškova. Također nećemo pristati ni na uvođenje novih poreza koji bi povećali pritisak na gospodarstvo i oko toga nećemo pregovarati. Osnovni problem hrvatskoga gospodarstva je njegova nekonkurentnost koju donekle uzrokuju cijene radne snage, energenata ili telefonije, ali je zato moguće smanjiti poreze i tako povećati izvoz. Hrvatski izvoz posljednjih 12 godina bazira se brodogradnji, tekstilu, drvu, petrokemiji i farmaciji, pa lako možemo detektirati tko su nam konkurenti u ovim segmentima, vidjeti tamošnje cijene rada i shvatiti u čemu je naš problem. To nije neto cijena rada, nego porezi i doprinosi koji mogu biti bitno manji, dok bi porez na dobit mogao imati čak i nultu stopu. U tom bi slučaju tvrtke reinvestirale dobit u nove poslovne projekte, što bi izazvalo pozitivne učinke.

NACIONAL: Mogu li interesne razlike između SDP-a i HSS-a ugroziti državnu blagajnu sljedeće godine? – Svaka predizborna godina je opasna jer se političari moraju dodvoravati svojim biračima, pa je ta godina u razvojnom smislu unaprijed izgubljena, bez obzira na to tko je na vlasti.

NACIONAL: Znači i 2003. će biti još jedna izgubljena godina? – Nigdje u svijetu u izbornoj godini nema reformi, tako da je potpuno jasno da je i ovo predizborni proračun. On predstavlja kompromis i djelomično podilazi biračima, ali Libra ne vidi ništa drugo što bi se moglo učiniti. Podržat ćemo ga jer bi sve ostale solucije značile pad Vlade i prijevremene izbore. Ne zaboravite da živimo u zemlji koja se šest tjedana bavila samo time hoće li general Bobetko otići u bolnicu, zar mislite da takva država privlači strani kapital? Čak i oni u inozemstvu koji su nas simpatizirali više ne razumiju naše ponašanje. Ili primjer privatizacije, sada nećemo privatizirati poduzeća iako znamo da su privatne tvrtke efikasnije od državnih. A mi zaustavljamo privatizaciju očekujući da će se neefikasna državna poduzeća uspješno boriti s domaćom i inozemnom privatnom konkurencijom. Žao mi je, ali ja ne vjerujem u državni kapitalizam.

NACIONAL: U Saboru ste iznijeli pesimističnu prognozu prema kojoj ne postoje izgledi za značajniji rast izvoza u dogledno vrijeme? – Povećanja izvoza neće biti dok se ne restrukturira gospodarstvo, što je nedavno u Opatiji rekao i Ljubo Jurčić, a identično mišljenje ima i većina ekonomskih analitičara. Oni koji misle da se tečajem povećava izvoz – varaju se, jer možemo reći da euro vrijedi 15 kuna, ali izvoz će ostati isti. Takav tečaj srušio bi cijenu rada i naše tekstilce ili brodogradnju učinio profitabilnijima, ali nitko drugi ne bi profitirao. Mi jednostavno nemamo proizvode ili robu koji su izvozno konkurentni. Da bi došlo do bitnog povećanja izvoza, treba stvoriti novu strukturu hrvatskoga gospodarstva, što neće stvoriti ni Vlada ni Sabor. Jedini koji to mogu napraviti su poduzetnici koji u globaliziranom svijetu imaju velike šanse. Uzmite primjer Danske koja, iako je velesila u proizvodnji konfekcije, vjerojatno nema ni jednu tvornicu tekstila u državi. Danas se može proizvoditi svugdje u svijetu, od Kine i Bangladeša do Indije, ali je tvrtka s intelektualno-logističkim potencijalom smještena u Danskoj. Ako tako gledamo, ne znamo tko će proizvesti neki budući hrvatski izvozni proizvod, kao ni to hoće li on biti proizveden u našoj zemlji ili negdje drugdje u svijetu. Uvjeren sam da će uskoro većina od 1000 vodećih hrvatskih tvrtki raditi značajne poslove u drugim državama.

NACIONAL: Vaša podrška globalizaciji u izravnoj je suprotnosti dominantnom načinu razmišljanja, prema kojem su stranci opasnost jer žele pokupovati sve vrijedne hrvatske tvrtke i od nje napraviti svojevrsnu koloniju? – Neka mi bude oprošteno, ali neke od tih teza su ispod Kardeljevih i Titovih razmišljanja o uključivanju Jugoslavije u svjetsku podjelu rada. Ja sam globalist. U globaliziranom svijetu današnje hrvatsko gospodarstvo je u mnogo boljoj poziciji nego prije tri godine jer je 3 siječnja prestala političko-ekonomska izolacija. Uostalom, u prvih sedam mjeseci po podacima HNB-a imamo porast industrijske proizvodnje od 7,5 posto, dok je u maloprodaji on dvoznamenkast. Razlog je prestanak kupovanja u inozemstvu. Taj neregistrirani uvoz koji se nalazio u prtljažnicima automobila, pretvorio se u registrirani i zato nam se čini da imamo eksploziju uvoza. Dobra strana je ulazak stranih trgovačkih lanaca i enormno povećanje broja zaposlenih. Pitanje je kako održati gospodarski rast budući da ne možemo očekivati značajniji rast izvoza. Jedna od mogućnosti je jačanje turizma, no ponajprije treba smanjiti poreze i prireze kako bi naši poduzetnici mogli konkurirati inozemnoj konkurenciji. To je jedini način da se Hrvatska u globalnoj konkurenciji nadmeće sa svojim proizvodima.

NACIONAL: Smanjenje davanja za poslodavce dovelo bi do manjeg priliva novca u proračun, što bi izazvalo i smanjenje sredstava za zdravstvo, socijalu ili obrazovanje, a na to se rijetko koja vlada odlučuje? – Duboko sam uvjeren da će svaka analiza proračuna za zdravstvo pokazati da postoje velike mogućnosti uštede kod potrošnje lijekova, primarne zaštite i bolničkog liječenja. Slično je i s mirovinskom reformom, koja ako ćemo je dosljedno provoditi, omogućuje postupno smanjenje doprinosa za tzv. generacijsku solidarnost. Tu su još porezi i prirezi. Grad Zagreb pliva u novcu, ali će tvrtke početi razmišljati treba li se preseliti u grad ili općinu koja je spremna ukinuti prirez i poreze. Ja sam protiv subvencija jer zašto bi država uzimala uspješnima i davala onima koji to nisu, neovisno radi li se o brodogradnji ili poljoprivredi.

NACIONAL: Međutim, upravo je pomoć za ta dva sektora jedna od najvećih stavki novoga državnog proračuna? – Libra podržava ovaj proračun jer je on u današnjoj političkoj situaciji jedini mogući kompromis. No kao liberali dugoročno gledano, mi smo zadnji koji se zalažemo za državne potpore i subvencije. One jesu nužne, ali samo u onim gospodarskim granama koje uživaju subvencije u nekim drugim zemljama. Pritom treba jasno kazati koja je korist od subvencioniranja i koliko će takva praksa trajati.

NACIONAL: Zagovornici Račanove vlade često ističu makroekonomska postignuća, no građani ne žive nimalo bolje nego u vrijeme HDZ-ovih vlada. Može li se u sljedećih godinu ili dvije doći povećati standard? – Poslovni krugovi sigurno su zadovoljni ovom vladom, ali najšira javnost nije. To je činjenično stanje današnje Hrvatske.

NACIONAL: Prilično loša dijagnoza za vlast koja sebe titulira lijevim centrom? – To je zato jer je Vlada vodila neoliberalnu politiku. U krajnjoj liniji na istim osnovama radile su i Valentićeva i Matešina vlada jer je to jedini način vođenja tranzicijske zemlje. Ovoj vladi otvorena su inozemna tržišta, cijena kapitala je prepolovljena, riješen je problem nelikvidnosti i Račanova ekipa može u takvim okolnostima tražiti načine razvoja koji pogoduju poslovnim krugovima. Najšira javnost Vladinu politiku ocjenjuje samo na temelju toga kolike su im plaće. Znam da to nitko ne voli čuti, ali nema izgleda da u sljedeće tri, četiri godine dođe do naglog porasta životnog standarda. No čak i kada bi se promijenila vlast, HDZ bi vodio identičnu ekonomsku politiku. Problem je u tome jer bi HDZ maknuo Hrvatsku od Europske unije opet u neku vrstu poluizolacije, ali ekonomska politika bi se od sadašnje razlikovala u nijansama. Za razliku od HDZ-a, ova koalicija sposobna je do 2007. dovesti Hrvatsku pred vrata EU.

NACIONAL: Može li se Hrvatska uspoređivati s Irskom, Portugalom, Finskom ili Estonijom i kopirati njihova iskustva nagle gospodarske ekspanzije? – Svako iskustvo je dobrodošlo, ali irski primjer nećemo moći primijeniti. Njihov rast je omogućio američki kapital, privučen poreznim sustavom, zemljopisnim položajem i engleskim jezikom te relativno jeftinoj radnoj snazi. Amerikanci su instalirali cijeli niz industrija koje su preporodile irsko gospodarstvo. Ne možemo se usporediti ni s Portugalom koji je tipičan plod investiranja EU, a kako nismo dio EU ne možemo ni računati na pomoć koju dobivaju države članice. Finska je možda najbolji primjer jer je, otvarajući svoje tržište i smanjujući poreze, otvorila mogućnost nastanka svjetskog diva kao što je Nokia. To je ono o čemu smo govorili, trebate prestati uzimati uspješnima i dijeliti neuspješnima pa ćete omogućiti nastanak tako snažnih i uspješnih kompanija i industrijskih grana. Estonci su kopirali Fince i danas su, uz Sloveniju, zvijezde među tranzicijskim zemljama.