Predsjednik HDZ-a Ivo SanaderPredsjednik HDZ-a Ivo Sanader iskoristio je borbe raznih grupacija za utjecaj nad generalom Jankom Bobetkom da pripremi teren za još jedan obračun s preostalim stranačkim oponentima. Na Sanaderovu je, naime, inicijativu potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang odlučio potražiti rješenje za pat-situaciju u kojoj su se našli vlada Ivice Račana i sam general Bobetko. Hebrang je prvi, u ime obitelji Bobetko, ali i HDZ-a, zatražio sastanak s premijerom Račanom. Time si je izborio status glavnog posrednika u pregovorima između Vlade i obitelji Bobetko. Prije toga Hebrang je, unatoč protivljenju umirovljenih generala Ljube Ćesića Rojsa, Ivana Basarca, Ivana Koradea i ostalih da general Bobetko ode u bolnicu, uspio slomiti njihov otpor i izboriti se za pristanak obitelji i samoga Bobetka da se liječi u bolnici. Nakon toga nagovorio je Račana da izda pismeno jamstvo generalu Bobetku kako mu neće biti uručena optužnica dok je na bolničkom liječenju. Čim je Račan potpisao pismeno jamstvo, Hebrang je uspio udaljiti od Bobetkove kuće straže koje su tamo postavili generali Ćesić Rojs i Basarac. Premda je sve to učinjeno kako bi se Bobetku spasio život i kako bi se skinula odgovornost za eventualan fatalan ishod njegove bolesti, takav rasplet znači težak poraz Ćesića Rojsa. On i skupina umirovljenih generala željeli su iskoristiti generala Bobetka za rušenje Račanove vlade. Tu su strategiju međutim uništili upravo Hebrang i Sanader. Time su ujedno srušili njegov san da će postati moralni pobjednik u slučaju Bobetko. No tu nije kraj Ćesićevih nevolja. Kako saznaje Nacional, uskoro će ga taj poraz stajati i članstva u HDZ-u.

Ohrabreni Sanader, o čijoj su ulozi u slučaju Bobetko svjedočili i strani diplomati, odlučio je iskoristiti Hebrangovu posredničku ulogu da još više ojača svoju poziciju. Uz to što je potvrdio da je uspio disciplinirati Hebranga, Sanader je odlučio, saznao je Nacional u izvorima bliskim vrhu HDZ-a, s tri poteza dovršiti prvu fazu političke preobrazbe HDZ-a. Do kraja godine izbacit će iz stranke dvojicu donedavno nedodirljivih i iznimno utjecajnih članova: saborskog zastupnika Ćesića Rojsa i splitskog župana Branimira Lukšića. Uz njih dvojicu, iz HDZ-a će do kraja godine biti isključen još jedan stranački moćnik. Riječ je o manje poznatom, ali vrlo snažnom vođi bjelovarskog HDZ-a Vinku Jeliću Balti.

Nacional je iz izvora bliskih vrhu HDZ-a saznao da su se Sanader i stranačko vodstvo odlučili obračunati s trojicom vođa posljednjih enklava otpora u stranci iz sasvim pragmatičnih razloga: u izbornu godinu HDZ želi ući bez političara koji simboliziraju ono najgore iz ostavštine utemeljitelja stranke Franje Tuđmana i njegova najbližeg suradnika Gojka Šuška. Umirovljeni general Ljubo Ćesić, po ocjenama najbližih Sanaderovih suradnika, svojim soliranjem, primitivnim ispadima u Saboru i kao glavni logističar u aferi Bobetko, nanosi nepopravljivu štetu ugledu HDZ-a. Ćesić je, izjavio je za Nacional jedan od članova najužeg vodstva HDZ-a, postao nepodnošljiv teret pa i sramota za stranku, stoga mora u što kraćem roku biti udaljen iz nje. Iz istih razloga iz HDZ-a će izletjeti i splitski župan Lukšić. On je, kao član Predsjedništva HDZ-a, posljednji od visokopozicioniranih članova vodstva HDZ-a koji se javno deklarirao kao Pašalićev sljedbenik. Ali, što mu je jednako težak grijeh, i on poput Ćesića već dulje vrijeme ekstremističkim izjavama i incidentnim ponašanjem također skandalizira javnost. Sanaderov je tim zaključio kako Lukšić, Ćesić Rojs i Jelić svojom prisutnošću u stranci onemogućavaju da se HDZ konačno oslobodi negativnog pečata politički rigidne i necivilizirane stranke.

Sanader i vodstvo HDZ-a tvrde da su svjesni kako će Ćesić, Lukšić i Jelić povući za sobom i jedan broj svojih pristalica. Čak ne isključuju mogućnost da će HDZ najvjerojatnije izgubiti vlast u Splitsko-dalmatinskoj županiji. To je međutim cijena, suglasni su u vrhu HDZ-a, koja se mora platiti na putu stabilizacije stranke.

Odlukom o isključivanju trojice stranačkih vođa Sanader želi ujedno uputiti upozorenje preostalim stranačkim oponentima: bit će odlučan u obračunima sa svima onima koji ne žele slijediti novu politiku stranke. Jedan bliski Sanaderov suradnik za Nacional je objasnio njegovu sadašnju politiku:

“Ivo Sanader nikada nije bio sklon sukobima. No tako duboka preobrazba HDZ-a nemoguća je bez obračuna i katarze. Ne radi se ni o kakvim čistkama i osobnim obračunima, kako to tvrde njegovi politički protivnici, nego o tomu da Sanader, ako želi uspješno dovršiti proces preobrazbe HDZ-a i sačuvati vlast, mora ići do kraja u razračunavanjima s Pašalićevim krticama, ali i s političarima koji nisu svjesni nužnosti strateškog zaokreta. Ako ih Sanader ne eliminira iz stranke, oni će njega. Zbog toga u tim sukobima ne može biti milosti. Uostalom bivši predsjednik zagrebačkog HDZ-a Pavo Gagulić najbolji je pokazatelj na što su spremni Pašalićevi politički sljedbenici. Noć prije sastanka Vijeća časti HDZ-a, Pašalić satima je u hotelu ‘Opera’ davao instrukcije Gaguliću kako da se ponaša pred stegovnim vijećem. Zbog toga je Gagulić na kraju zasjedanja upozorio članove komisije da budu svjesni povijesne dimenzije njihove odluke. Gagulić je, naime, teatralno najavio da je on budući predsjednik HDZ-a te da zbog toga članovi Vijeća dobro promisle kakvu će odluku donijeti. No nije Pašalić fanatizirao samo Gagulića, na jednak način djelovao je i na većinu nekadašnjih članova Mladeži HDZ-a koje je kupovao novcem, mobitelima i službenim automobilima. Pašalić je od Mladeži HDZ-a napravio jurišne odrede koji su spremni izvršiti svaku njegovu zapovijed. Stoga je s njima nemoguće postići dogovor: želi li HDZ steći novi imidž i voditi drugačiju politiku nego do sada, Pašalićevi ljudi jednostavno moraju biti odstranjeni iz stranke.”

Nisu Pašalićevi desni radikali i hercegovački sljedbenici Ćesića Rojsa jedini Sanaderovi stranački oponenti. Sa Sanaderovim ponašanjem izrazito su nezadovoljni i pripadnici tzv. umjerene i tehnomenedžerske struje predvođeni bivšim premijerima i ministrima Zlatkom Matešom, Nikicom Valentićem, Jurom Radićem, Ivanom Jarnjakom, Franjom Gregurićem… Sve njih, tvrde, pogodio je Sanaderov omalovažavajući odnos prema njima: nikoga od njih nije uzeo u svoj tim niti je pokazao zanimanje da se koristi njihovim znanjem i iskustvom. Posljedica toga je njihova potpuna marginalizacija. Kako ne žele ometati Sanadera u njegovu obračunu s Pašalićevom sljedbom, tzv. tehnomenedžeri i umjerenjaci odlučili su se privremeno pritajiti. Ipak ne propuštaju priliku ogovarati Sanadera i njegove suradnike, premda je oštrica njihovih napada uperena prema Vladimiru Šeksu i Branimiru Glavašu. Njih smatraju istima kao i Pašalića i Ćesića pa tvrde da Sanader neće ništa učiniti ako Šeksa i Glavaša ne najuri iz stranke zajedno s Pašalićem i Ćesićem. Kako je međutim njihov utjecaj sveden na minimum, tzv. tehnomenedžerima i umjerenjacima ne preostaje drugo nego da sa strane promatraju i čekaju ishod frakcijskih borbi. Mnogi od njih uvjereni su da će u tim sukobima izgorjeti svi, od Hebranga i Ćesića Rojsa do Sanadera, Šeksa i Glavaša te da će tada doći njihovo vrijeme. U to, međutim, malo tko od njihovih stranačkih kolega vjeruje.

Napuštanjem radikalno desničarske političke opcije i pomicanjem HDZ-a prema desnom centru, Sanader ostavlja praznim prostor za djelovanje niza malih, ekstremno desnih, nacionalističkih političkih stranaka. Ponuđenu šansu Pašalić sasvim sigurno neće propustiti: transformirani HDZ otvara mu mogućnost da se nametne kao vođa radikalne desnice. Konkurencije za to mjesto praktički nema: već su pod njegovom kontrolom Ante Kovačević, predsjednik HKDU, i Miroslav Tuđman, predsjednik HIP-a, a uskoro će se pod njegovim skutima morati skrasiti i ekskomunicirani Ćesić. Hercegovački tajkun već dugo prijeti da će osnovati vlastitu stranku hrvatskih branitelja, ali u uspjeh tog projekta nitko ne vjeruje. Niti, kažu, Ćesić ima autoritet okupiti podijeljenu braniteljsku strukturu niti ima sposobnosti organizirati novu političku stranku i voditi je. Stoga je za Ćesića jedini izlaz da prizna poraz, prijeđe preko svih sporova s Pašalićem i priključi se njegovu Hrvatskom bloku na isti način kako će to uskoro učiniti Miroslav Tuđman. Dakle da potpiše povelju o suradnji, zapravo priznanje o Pašalićevoj vodećoj ulozi na desnom krilu hrvatske političke scene. Da je realno očekivati takav rasplet, tvrde dobri poznavatelji prilika na desnici, govori u prilog informacija da je Ćesić Rojs u posljednje doba u nekoliko navrata razgovarao s umirovljenim hercegovačkim generalom Stankom Soptom koji je inače deklarirani Pašalićev sljedbenik. Sopta navodno ima zadaću nagovoriti Ćesića da prijeđe u Pašalićev tabor. Premda je Pašalić svjestan Ćesićeva negativnog imidža, ipak će ga primiti u svoje redove jer mu je u ovom trenutku potreban svaki čovjek. No sve to neće pomoći Pašaliću i Rojsu da se izbore za ozbiljniju poziciju na političkoj sceni. Oni su kao vođe radikalnih desničara osuđeni na minornu, pa i ridikuloznu političku poziciju. Za razliku od Sanadera koji će, ako preživi obračune koji ga očekuju, oslobođen negativne hipoteke prošlosti, sasvim sigurno biti najjači HDZ-ov adut na sljedećim izborima.