Objavljeno u Nacionalu br. 366, 2002-11-20

Autor: Jasna Babić

Zaokret u karijeri Ante Nobila

'Ulazim u politiku kao član HNS-a'

Ante Nobilo, odvjetnik koji na haaškom sudu brani Tihomira Blaškića, za Nacional govori o svom ulasku u politiku, tvrdnjama da se obogatio na haaškom procesu Blaškiću, slučaju Bobetko i suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji u Remetincu

Ante Nobilo ulazi u politiku kao član HNS-aAnte Nobilo ulazi u politiku kao član HNS-aPotpisivanjem pristupnice HNS-u Anto Nobilo, haaški branitelj Tihomira Blaškića, ulazi u politiku i završava karijeru privatnog odvjetnika koji se bavi ekskluzivno kaznenim pravom. Dosadašnju karijeru krivičara koja je trajala 25 godina označava velikim uspjehom i jednom, po procjeni stručnjaka, osebujnom završnom riječi. Pošto je njegov haaški klijent zbog ratnih zločina HVO-a u Lašvanskoj dolini kažnjen sa 45 godina zatvora, Žalbeno vijeće Haaškoga tribunala, prema neslužbenim informacijama, nedavno je usvojilo žalbu i donijelo odluku da se Blaškiću opet sudi. Time su, po svemu sudeći, uvaženi Nobilovi argumenti da je HDZ-ov režim sprječavao obranu njegova branjenika. U tzv. zločinačkoj organizaciji, Nobilo je svoju završnu riječ pretvorio u neviđenu optužnicu protiv Državnog odvjetništva, ustvrdivši da je Dunja Pavliček-Patak, zastupnica optužnice u “suđenju desetljeća”, manipulirala svjedocima i dokaznim materijalom.

'U politiku me gurnuo gnjev prema Račanu zbog slučaja Bobetko a u HNS-u sam prepoznao najdosljednijeg realizatora proeuropske politike' 'Istina je, pristojno sam zaradio zahvaljujući obrani Blaškića, ali to nije moj privatni prihod već mog odvjetničkog društva s osam zaposlenih: zaradu sam uložio u kupnju poslovnog prostora u centru Zagreba' 'Deklaracija o Domovinskom ratu temelji se na lažima: osobno želim okupiti neovisne povjesničare, pravnike, nevladine udruge… koji bi donijeli alternativnu Deklaraciju u kojoj bi se odredili prema ratnim zločinima i sudjelovanju HV-a u ratu u BiH' 'Ulazak u politiku ne znači da napuštam odvjetničke poslove, ali kad završim s tri velika procesa – s Blaškićem, Kutlom i tzv. zločinačkom organizacijom - neću se više baviti kaznenim, već drugom vrstom prava' 'Da sam ja Bobetkov odvjetnik, zahtijevao bih od vlade da predmet, istoga dana kada je stigao iz Haaga, dostavi Županijskom sudu u zagrebu koji mora postupati po zakonu. Držeći se zakona, došlo bi do situacije da se vještači Bobetkovo zdravlje. Pošto bi haaški medicinski stručnjaci to provjerili, priča s Bobetkom bi završila, otprilike za tri tjedna, bez ikakve buke i nacionalne krize NACIONAL: Koliko se čuje, izlazite iz odvjetničkog posla i počinjete političku karijeru. Je li to točno? – Uvijek sam funkcionirao na izazovima. Kao mlad bavio sam se sportom, taekwondoom. Poslije, kao tužilac pa privatni odvjetnik volio sam najteže slučajeve. U politiku također ulazim zbog izazova. To ne znači da napuštam odvjetničke poslove. Ipak, kada završim s tri velika procesa – haaški slučaj Blaškić, Miroslav Kutle i tzv. zločinačka organizacija – neću se više baviti kaznenim, nego drugom vrstom prava.

NACIONAL: Što će u sivoj i kratkovidnoj hrvatskoj politici bogat i poznat odvjetnik? – Svoje privatne političke stavove mogao bih najkraće definirati – europska Hrvatska. Već 1993. i 1994. oštro sam istupao protiv ratnih zločina, osuđivao dinamitaške akcije protiv srpske imovine u Hrvatskoj. Premda su me tada mnogi smatrali antihrvatskim ekstremom, biti rodoljub za mane znači zalagati se da Hrvatska poštuje neke osnovne civilizacijske vrijednosti. Znao sam da u Hrvatskoj postoji tiha većina koja dijeli moje mišljenje, ali se boji glasnije istupiti. U siječnju 2000., kada je HDZ poražen na izborima, pokazalo se da je moj osjećaj bio točan. Sadašnja vlast dobila je glasačku većinu na osnovi programa proeuropske Hrvatske. No “slučaj Bobetko” uvjerio me da je to samo deklarativna orijentacija. Danas će svaka stranka koja drži do sebe reći da se zalaže da Hrvatska uđe u Europu, no nisu spremni ispuniti obveze koje se pri tome traže. Da se razumijemo, za mene je institucionalno priključenje Europskoj uniji sekundarno. Mislim da je mnogo važnije da se europski standardi presade u Hrvatsku.

NACIONAL: Ipak, nije li u doba HDZ-a stanje u tom pogledu ipak bilo mnogo gore, a time za vas politički izazovnije? – HDZ je vodio vrlo jasnu antieuropsku politiku. Poštovao je međunarodno pravo isključio pod pritiskom svijeta. Tako je Tuđman izručio u Haag sve koji su bili traženi. Dakle – prepoznatljivi ciljevi, prepoznatljivi ljudi. Ovdje su prevareni glasači – tako se i osobno osjećam – koji su za ovu vladu glasali 3. siječnja 2000.: deklarativno proeuropska vlada počela je podilaziti radikalnoj desnici, što se u primjeru Bobetka najbolje vidjelo.

NACIONAL: A zašto niste, na samom početku mandata ove vlade, prihvatili ponudu ministra Ivaniševića za mjesto glavnog državnog odvjetnika? – Nisam dobio nikakve decidirane ponude, bio je to prilično neodređeni razgovor. Ja sam u startu odbio svaku funkciju. Bio sam uvjeren kako je 3. siječnja 2000. pobijedila moja opcija i da nema potrebe za mojom pomoći.

NACIONAL: Ako sam dobro shvatila, vas je u politiku gurnuo gnjev prema Račanu zbog “slučaja Bobetko”? – U pravu ste, “slučaj Bobetko” je test za ovu državu. Bobetko nipošto nije smio postati politički problem. Od prvog dana bilo je jasno, čak je i Carla Del Ponte davala takve signale, da je Bobetko previše bolestan i star da bi mu se u Haagu sudilo. Dakle, trebalo se samo držati ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom, ustava i zakona o kaznenom postupku. Da sam ja Bobetkov odvjetnik, zahtijevao bih od Vlade da predmet, istoga dana kada je stigao iz Haaga, dostavi Županijskom sudu u Zagrebu koji mora postupati po zakonu. Držeći se zakona, došlo bi do situacije da se vještači Bobetkovo zdravlje. Pošto bi haaški medicinski stručnjaci to provjerili, priča s Bobetkom bi završila, otprilike za tri tjedna, bez ikakve buke i nacionalne krize. Svojim ponašanjem u “slučaju Bobetko” Vlada je pokazala da podcjenjuje civilizacijsku svijest birača, da vjeruje kako Hrvati štite zločine, smatrajući kako manjina desnih bukača čini reprezentativni uzorak hrvatskog naroda. A to nije točno. Hrvati se srame zločina koji su počinjeni u njihovo ime. Račanova vlada nije izvukla nikakvu pouku iz nastupa predsjednika Stipe Mesića koji se, kao političar i državnih, izdigao iznad trenutačnih političkih raspoloženja, pokazujući da se dosljedno drži načela zbog kojih su ljudi za njega glasovali.

NACIONAL: Više je nego očito da ste ušli u HNS. – Tako je. Nakon razgovora s Vesnom Pusić i Srećkom Ferenčakom potpisao sam pristupnicu HNS-u prije nekoliko tjedana. Ovako sam razmišljao: vrijeme je da naputim kompotnu poziciju intelektualca koji kritizira poteze vlasti i nema nikakve odgovornosti. Ako želim biti pošten prema sebi i svojoj okolini, moram dati aktivniji doprinos u realizaciji svojih stavova i ideja. Svojedobno sam SDP smatrao strankom koja je najbliža mojim političkim opredjeljenjima, bio sam čak član njegova Savjeta. Ali nakon siječnja 2000. SDP je dobrim dijelom iznevjerio moja očekivanja, razočarao me. I zbog predsjednika Mesića i zbog stranačkog vodstva, u HNS-u sam prepoznao najdosljednijeg realizatora proeuropske politike. I tako sam izabrao tu stranku.

NACIONAL: Koja vam je stranačka funkcija obećana? – Na taj način nismo razgovarali. Zadovoljan sam i s pozicijom običnog člana. Zanima me samo mogu li kroz HNS afirmirati neke svoje ideje i projekte. U ovom trenutku proučavam neke HNS-ove materijale vezane uz stanje u pravosuđu. S obzirom na mojih 25 godina staža u pravosuđu, zahtjev da kažem o tome svoje mišljenje prilično je logičan. Osobno imam ideju o okupljanju jednog neovisnog tijela – od povjesničara, pravnika, nevladinih organizacija – koje bi ustanovilo stvarnu prirodu i razmjere zločina od Hrvatske strane, kako u samoj hrvatskoj, tako i u BiH. Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja, to tijelo donijelo bi alternativnu deklaraciju o Domovinskom ratu kojim bi se u ime hrvatskog društva – kad već država to nije u stanju – osudili zločini koje su neki počinili u ime svih Hrvata. Istom deklaracijom trebalo se odrediti prema odgovornosti Tuđmanova režima za sudjelovanje HV-a u ratu u Bosni i Hercegovini. Jer deklaracija koju je Sabor donio o Domovinskom ratu temelji se na lažima i samoobmani. Te interpretacije Domovinskog rata Hrvatska će se jednoga dana sramiti.

NACIONAL: Ako HNS na sljedećim izborima osvoji dovoljan broj glasova, na kojem mjestu vidite sebe: kao ministra pravosuđa ili kao glavnog državnog odvjetnika? – Ponavljam, na taj način nismo razgovarali. Ni ja osobno nemam definirane ambicije. Mogu raditi u stranci, parlamentu, bilo gdje. Ako je potrebno, mogu se angažirati i u izvršnoj vlasti.

NACIONAL: Izabrali ste stranku Stipe Mesića koji je kao svjedok optužbe znatno otežao obranu vašeg haaškog branjenika Tihomira Blaškića. Kako to komentira vaš klijent? – Predsjednika Mesića upoznao sam mnogo prije svjedočenja u “slučaju Blaškić”. Na neki način, bio sam i njegov odvjetnik. Kada je 1994. zajedno s Josipom Boljkovcem i Josipom Manolićem osnivao HND. Podržavao sam taj projekt. Istina, nisam se učlanio u stranku, ali sam je podržavao kao prvi znak urušavanja HDZ-a i Tuđmanova režima. Vrlo skromno pomogao sam njenom osnivanju kao pravni savjetnik. Osim toga, moja otac je naslijedio Stipu Mesića na mjestu direktora u poduzeću “Agrooprema”, pa postoje i izvjesne obiteljske veze. Smatram da je Mesić svjedočio u Haagu izvršavajući svoju građansku dužnost. Druga je stvar koliko je to obrani odgovaralo ili nije odgovaralo u tom trenutku. To i nije bitno. O samom Blaškiću nije rekao ni jedne ružne riječi. Rekao je da ga uopće ne poznaje, ali da je o njemu čuo sve najbolje.

NACIONAL: U svakom slučaju, vi se odlično uklapate u kadrovske kriterije HNS-a koje njegova predsjednica Vesna Pusić s ponosom ističe: da u stranku najradije primaju ljude koji su dosegli vrh u svojim građanskim karijerama i pritom se obogatili. Vi ste braneći Blaškića doista zaradili šest milijuna kuna, kako piše Globus? – Smatram da je kod nas neprirodna situacija: čovjek dođe niotkuda, nije napravio ništa, pa se politički angažira i dobije najodgovornije državne dužnosti. Poput Vesne Pusić, smatram da bi sustav političke promocije morao biti obrnut: čovjek se najprije mora dokazati u svojoj profesiji, u sektoru ograničenih problema, da bi stekao kvalifikacije za bavljenje globalnim državnim pitanjima. Analogno tome, čovjek bi trebao ići u politiku materijalno osiguran, a ne da mu politika bude izvor plaće i zarade. Istina, pristojno sam zaradio, ne samo zahvaljujući haaškoj obrani Tihomira Blaškića, nego cijeloj svojoj profesiji. Nisam zbrajao honorare koje je od 1996. do danas Vlada plaćala za moje odvjetničke usluge. Vjerujem da je iznos u Globusu točan, jer se zasniva na službenom Vladinu izvješću. Barem je izvan svake sumnje da su svi honorari uredno prijavljeni i oporezovani. Globus, međutim, ignorira važnu činjenicu: to nije moj osobni i privatni prihod, nego prihod mog odvjetničkog društva s osam zaposlenih. Svaki poduzetnik zna koliko je velika razlika između osobnog prihoda i prihoda odvjetničkog ili trgovačkog društva. Unatoč svemu tome, ja jesam pristojno zaradio i podmirio svoje osnovne životne potrebe. Zaradu sam uložio kao učešće u kredit kojim sam, zajedno s prijateljima, kupio veliki poslovni prostor u središtu Zagreba. Namjera nam je preurediti ga u poslovno-kongresni kompleks koji ćemo iznajmljivati tvrtkama. Tu ću premjestiti i svoj odvjetnički ured.

NACIONAL: Ipak, prihodi vašeg odvjetničkog društva ubiru se na račun hrvatskih poreznih obveznika, poput većine političara koji sjede u Saboru samo zbog svojih plaća. – Moje odvjetničko društvo plaćeno je prema haaškoj tarifi. Da je Tihomir Blaškić tražio od Haaga da me angažira po službenoj dužnosti, imali bismo gotovo iste prihode. No u Blaškićevu braniteljskom timu su i američki odvjetnici koji su se pokazali iznimno korisnim. A njihova službena tarifa mnogo je veća od haaških cjenika. Zato je još 1996. tadašnja HDZ-ova vlada donijela odluku da Blaškićevu obranu financira hrvatska država.

NACIONAL: Ma kako vaša dva velika slučaja – Blaškić i tzv. zločinačka organizacija – izgledali različiti, vi ste ih postavili na isti način: kao državnu urotu protiv vaših branjenika. Ne bojite li se da ćete ostaviti dojam kako ipak pretjerujete? – Osobno, velik sam protivnih teorija urote i priča o “masterplanovima” protiv Hrvatske. Ali mi živimo u tranzicijskoj zemlji koja je izašla iz rata, gdje su se isprepleli politički, kriminalni, vojni, paravojni, obavještajni i paraobavještajni segmenti. A osobito su različiti privatni interesi izmiješani s državnim interesima, i u slučaju Blaškić i u slučaju tzv. zločinačke organizacije. Možda to nisu isti ljudi, ali je isti milje koji “pakira” Blaškiću i dvojici mojih klijenata iz remetinečkog suđenja. U ovom trenutku to vam ne mogu detaljnije elaborirati. Uskoro se očekuje presuda i treba prepustiti sudu da slobodno procjeni. Ipak, uvjeren sam da sam u završnoj riječi uspio upozoriti na spregu nekih kriminalnih grupa i pojedinaca iz policije i Državnog odvjetništva. Mislim da sam dao i konkretne dokaze o “pakiranju” mojim klijentima, Nikici Jelaviću i Zoranu Pripuzu. U slučaju Blaškić, očito, sudsko vijeće uzelo je u obzir moje argumente o uroti režima.

NACIONAL: U tzv. zločinačkoj organizaciji obranu ste preokrenuli protiv Državnog odvjetništva. Jeste li svjesni koliko je kod vas jak refleks tužitelja? – Nešto slično nedavno mi je rekao Goran Granić, nakon televizijske emisije u kojoj smo zajedno nastupali. Dopuštam da je taj refleks vrlo jak. Međutim, nije uvijek tako. U Haagu mi nikad nije palo na pamet da napadam Haaški sud ili tužiteljstvo. Jer sam uvjeren da oni rade u najboljim, poštenim namjerama, čak i kada griješe. Na žalost, u našim uvjetima, organi gonjenja često nemaju poštene ciljeve, često krše osnovna ljudska prava. Tvrdim da je jedan od takvih postupaka slučaj tzv. zločinačke organizacije. Ne samo da je masovno kršen zakon o kaznenom postupku, nego je vidljivo podmetanje dokaza, potplaćivanje ili ucjenjivanje svjedoka iz kriminalnog miljea.

NACIONAL: Motivi urote protiv Blaškića jasni su: koliko se na njegovu glavu svalilo grijeha za zločin u Ahmićima, toliko se smanjivala mogućnost da HDZ odgovara za politiku u BiH. No motive montaže protiv tzv. zločinačke organizacije u svojoj završnoj riječi niste baš objasnili. – Kažem, s obzirom na završetak suđenja, o tome vam ne mogu previše govoriti. Istina je, u tranzicijskim zemljama postoji organizirani kriminal. On je u pravilu u sprezi s državnim institucijama. To apsurdnije zvuči teza optužnice kako je u doba HDZ-a na asfaltu, u zagrebačkom kvartu Knežija, nastala mafija koja trese Hrvatskom, a sastoji se od nekoliko Srba i Crnogoraca.

NACIONAL: Kada već brojimo hrvatske apsurde, vaš politički neprijatelj Gojko Šušak izabrao vas je za Blaškićeva branitelja. – Šušak me, stekao sam dojam, uočio tijekom obrane Feral Tribunea, kada sam, braneći Viktora Ivančića i njegove kolege, žestoko napao i njega i Tuđmana. Šušak je zaključio kako ću ja, kao antihadezeovac, s imidžem europskog ljevičara biti prihvatljiviji Haaškom sudu nego neki zadrti nacionalist. Takav rezon nije bio bez logike, pod uvjetom da je Haaški sud politička institucija, kako je on vjerovao. U početku, dok je tužiteljstvo izvodilo dokaze, dobri odnosi između mene i države bili su korisni za Blaškićevu obranu. Od HIS-a i SIS-a dobivao sam informacije o svjedocima optužbe koje su bile korisne u unakrsnom ispitivanju. Kada je postupak ušao u drugu fazu – izvođenja dokaza obrane – počela je subverzija. Shvativši da pokušavam dokazati postojanje paralelne zapovjedne linije u HVO-u, došlo je do loma. Šušak je tada već bio mrtav. Ne znam kako bi se on tada postavio, ali imam neki dojam da bi bio pošteniji prema generalu Blaškiću od Tuđmanovih ulizica koji su se bavili Haagom.

NACIONAL: S Tuđmanom ste imali prvi sastanak kada ste u medijima HDZ već optuživali za subverziju Blaškićeve obrane. Kako je protekao sastanak? – Sreli smo se jednom u životu. Nazvali su me s Pantovčaka i izvijestili da predsjednik želi od mene čuti kako se u Haagu razvija situacija. Tuđman me prekinuo nakon desetak minuta izlaganja i počeo govoriti o jednom krunskom dokazu obrane koji on meni nudi. Bila je to upravo prevedena, još neobjavljena knjiga Samuela Huntingtona o skobu muslimanske i kršćanske civilizacije. Sugerirao mi je da Huntingtona pozovem u Haag kao ekspertnog svjedoka koji bi ustanovio kako je hrvatsko-muslimanski rat u BiH uvod u svjetski sukob dviju civilizacija. Uzeo sam knjigu i obećao da ću je pročitati, premda mu je u istom trenutku bilo jasno da je apsurdno takvu rasističku teoriju iznositi pred sudsko vijeće Međunarodnog suda u kojem, osim toga, sjede i dva muslimana. Tuđman je pak održao predavanje o Hrvatima kao predziđu kršćanstva koji su dobili misiju da obrane svijet od muslimanske najezde. Za samog Blaškića nije ni pitao. Ipak, moram priznati da je od tog razgovora bilo nekakve koristi. Moj razgovor s Tuđmanom dogodio se točno onoga dana kada je u Feral Tribuneu objavljeno priznanje Mire Bajramovića o ratnim zločinima u Pakračkoj Poljani. Rekao sam Tuđmanu kako je ta priča u osnovi točna, da je meni situacija poznata jer sam se Pakračkom Poljanom bavio kao tužilac. Upozorio sam ga kako je to velika sramota za Hrvatsku i kako bi te zločine trebalo procesuirati. Ništa nije komentirao. Ali je svojim savjetnicima rekao neka “vide što je s tim”. Koliko je meni poznato, relativno brzo nakon tog sastanka, pravosuđe je opet počelo nešto raditi oko Pakračke Poljane.

Vezane vijesti

UEFA kaznila HNS s 80.000 eura

UEFA kaznila HNS s 80.000 eura

Europska nogometna organizacija (UEFA) kaznila je Hrvatski nogometni savez (HNS) s 80.000 eura zbog neprimjerenog ponašanja hrvatskih navijača na… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika