Jadranka KosorKad je hrvatska premijerka Jadranka Kosor sredinom prošle godine objavila kako će Vlada sve političare u nadzornim odborima javnih poduzeća zamijeniti neovisnim stručnjacima, Nacional je tu odluku pozdravio uz ocjenu kako bi takav potez, uz rješavanje krize u odnosima sa Slovenijom, mogao biti dotad najznačajniji državnički potez premijerke i dio njezine dugoročne političke ostavštine.

U jeku velikih istraga o korupcijskim aferama u tvrtkama u državnom vlasništvu bilo je jasno kako postojeći sustav upravljanja tim poduzećima mora u što kraćem roku biti promijenjen, ne samo zbog toga što je rezultirao kroničnom neefikašnoću potencijalno profitabilnih tvrtki, već i zbog činjenice da su javna poduzeća postala svojevrsni simbol izopačenog hrvatskog političkog sustava u kojem je glavna svrha obnašanja vlasti bila kontrola nad njihovim milijunskim prihodima. Ipak, danas gotovo pola godine nakon što su raspisani javni natječaji za nove članove nadzornih odbora, čini se kako se u nadzoru poslovanja velikih nacionalnih poduzeća neće promijeniti ništa, odnosno kako će se praksa imenovanja politički podobnih kadrova nastaviti i u budućnosti.

Takav se zaključak može steći nakon što je prošlog tjedna Vlada donijela odluku o imenovanju nekadašnjeg čelnog čovjeka Plinacra Branka Radoševića na čelo Nadzornog odbora Jadranskog naftovoda. Tek nekoliko dana kasnije Večernji list objavio je informacije o tome kako je Radoševićeva prijava na javni natječaj bila nevažeća, jer u njoj nije naveo za koji se od nadzornih odbora dvadesetak nabrojenih državnih poduzeća kandidira. Upravo zato, tvrdi se u Večernjem listu, njegova prijava u startu je bila ocijenjena nevažećom i eliminirana, samo da bi u međuvremenu ipak bila prihvaćena, a Radoševiću dodijeljena pozicija šefa nadzornog dobora jedne od strateški najvažnijih državnih tvrtki. Je li u cijeloj priči presudila politika zasad je predmet spekulacija, no u analizi Radoševićeva angažmana u Janafu osim procedure odabira, jednako je sporna i njegova biografija.

Branko Radošević, kontroverzni bivši predsjednik uprave Plinacra prošlog tjedna imenovan je u nadzorni odbor JanafaBranko Radošević u domaćoj stručnoj javnosti najpoznatiji je po svom četverogodišnjem mandatu na čelnoj poziciji državne kompanije za transport i skladištenje plina Plinacro. Smijenjen je 2009. nakon sukoba s tadašnjim potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom, a iako je za njegova mandata Plinacro pokrenuo golemi investicijski projekt plinofikacije Dalmacije vrijedan više od 500 milijuna eura, Radošević je u domaćoj stručnoj javnosti ostao više upamćen kao prvi od svih čelnika hrvatskih javnih poduzeća koji je sklopio poslovni ugovor s marketinškom agencijom Fimi Media, ključnom polugom bivšeg premijera Ive Sanadera i blagajnika HDZ-a Mladena Barišića za izvlačenje novca iz državnih poduzeća.

Bilo je to 2006., gotovo godinu dana prije čuvenog sastanka u Banskim dvorima na kojem je Sanader šefovima javnih poduzeća naredio da moraju poslovati s tom tvrtkom. Tijekom iduće tri godine Plinacro je Fimi Mediji isplatio oko 6 milijuna kuna, a da bi izbjegao raspisivanje javnog natječaja, Radošević je ugovor proglasio poslovnom tajnom, što mu je na temelju tadašnjeg zakona omogućilo da ugovor sklopi izravnom pogodbom.

Kad je Nacional u svibnju prošle godine otkrio tu priču, Radošević se branio tvrdnjama da je Fimi Media za Plinacro organizirala ceremonije otvaranja plinovoda na kojima je bio državni vrh i da je iz sigurnosnih razloga cijela stvar morala biti tajna, no to objašnjenje vrlo je neuvjerljivo, osobito ako se zna da je na temelju istog tajnog ugovora Fimi Media za Plinacro obavljala i poslove kao što je tisak posjetnica, kupovina oglasnog prostora u medijima i slično. Ugovor s Fimi Medijom bio je jedan u nizu spornih ugovora sklopljenih za vrijeme Radoševićeva mandata u Plinacru, pa se tako primjerice u medijima često kao razlog njegove smjene s čelne pozicije u kompaniji 2009. spominjao i ugovor s jednom zaštitarskom agencijom vrijedan 700 tisuća kuna godišnje koji je Radošević sklopio bez ikakvog razumnog poslovnog opravdanja.

Zahvaljujući proceduralnoj manipulaciji Radošević je izbjegao kaznenu prijavu i sudbinu drugih čelnika javnih poduzeća koja su poslovala s Fimi Medijom, no s obzirom na okolnosti, bilo bi razumno očekivati da ga takva prošlost dugoročno diskvalificira od preuzimanja bilo kakvih dužnosti u javnim poduzećima, osobito u jeku proklamirane Vladine kampanje da reformira upravljačke strukture domaćih državnih tvrtki.

Uostalom, Radošević je Plinacro navodno napustio uz 1,1 milijun kuna otpremnine i zaposlio se u tvrtki Crodux Plin Ivana Čermaka, da bi se sad vratio u javni sektor, i to neposredno nakon što su se u domaćim naftaškim krugovima pojavile glasine kako mu se Čermak zahvalio na suradnji jer u godinu dana nije realizirao ni jedan od postavljenih poslovnih planova u segmentu distribucije plina. Utoliko se teško oteti dojmu kako je Radoševićevo imenovanje na čelo Nadzornog odbora Janafa novi slučaj uhljebljenja politički odanih kadrova, posebno ako su istinite informacije da se u sklopu lobiranja unutar Vlade kao argument u korist njegovaimenovanja navodila činjenica da ga je smijenio Sanader.

Ne ulazeći u njegove stručne kvalitete, s obzirom na svoje bivše postupke Branko Radošević teško se može okarakterizirati kao nestranački i neovisan stručnjak kakve je premijerka svojedobno najavljivala u nadzornim odborima javnih poduzeća, pa samim time ni kao osoba s najboljim referencama da bude u Nadzornom odboru Janafa, kako je sam sebe nedavno okarakterizirao. Upravo zato, najavljeni premijerkin revolucionarni politički potez danas sve više izgleda kao puki nastavak politike kakvu je vodio i njezin prethodnik Ivo Sanader.