Davorko VidovićMinistar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović u proteklih se tjedan dana dvaput našao u središtu pažnje javnosti. Prvi put kad je sa Šimom Lučinom u Sisku morao objašnjavati bijesnim radnicima Željezare zašto Vlada ne može vječito brinuti o njihovim sudbinama, i drugi put jer stoji iza prijedloga novog obiteljskog zakona u kojem se prvi put u Hrvatskoj reguliraju i prava članova homoseksualnih zajednica. Osim toga, kao dugogodišnji pouzdani suradnik Ivice Račana, Vidović je jedan od najkompetentnijih sugovornika koji može objasniti premijerovo ponašanje.

'Ima indicija da su u organizaciji prosvjeda sudjelovali HDZ i HSP: pravaši su u Petrinji javno pozivali građane da će biti besplatno prevezeni na sisačke demonstracije' 'Suprotno javnoj defetističkoj percepciji, otkad smo došli na vlast plaće su realno porasle 14 posto, mirovine 24 posto, a već sedam mjeseci pada nezaposlenost, što se nije dogodilo u posljednjih 10 godina' NACIONAL: Sudeći po razvoju situacije posljednjih tjedana, Vlada je u priličnoj defenzivi. Iz svijeta stižu kritike zbog afere Bobetko, u zemlji su zaredale svađe unutar koalicije, bune se manjine, a sada se i radnicima morate suprotstavljati policijskim kordonima? – Imamo stanovitu dinamiku, no ne bih rekao da smo defenzivni. Radi se o uobičajenom i zakonitom procesu da, kad stvari kreću nabolje, istodobno na vidjelo izlaze i mnogi dotad nevidljivi problemi. Uz manje ili veće greške ovaj se Vladin kabinet dobro nosi s problemima, o čemu svjedoče makroekonomski uspjesi, iako oni, naravno, ni izdaleka ne zadovoljavaju ljude koji žele odmah i sada vidjeti da stvarno bolje žive. Hrvatska je jedina tranzicijska država koja u zadnjih 10 tromjesečja ima stopu gospodarskog rasta od 4 posto, bruto cijenu rada doveli smo na razinu kakva je u Češkoj ili Madžarskoj, kuna je stabilna, a na 3.-4. smo mjestu po razini ulaganja među tranzicijskim zemljama. Upravo završavamo analizu koja, suprotno defetističkoj javnoj percepciji o stanju života u Hrvatskoj, pokazuje da su, otkako smo došli na vlast, plaće realno porasle oko 14 posto, mirovine 24 posto, a socijalna pomoć 17 posto. Već sedam mjeseci pada nezaposlenost, što se nije dogodilo u posljednjih 10 godina, ali takve vijesti umjesto na naslovnicama završavaju pri dnu 10. ili 15. stranice dnevnih listova.

NACIONAL: Kad ste doznali da su u Sisku buknuli neredi između radnika Željezare i policije? – U ponedjeljak sam se susreo s predstavnicima sindikata koji su me obavijestili da, nakon što su zauzeli pogone, uskoro namjeravaju proširiti akcije. Odgovorio sam im kako je država osigurala isplatu dviju plaća i još jedne minimalne, kao i da se za Željezaru interesiraju vrlo kvalitetni inozemni partneri, tako da je današnja perspektiva mnogo bolja nego u kolovozu kad je bilo očito da će ruski vlasnici napustiti Sisak.

NACIONAL: Je li iza svega stajao HDZ? – To su bili ljudi kojima je primarni cilj bio ugroziti Vladu, a ne spasiti Željezaru. Ima indicija da su u tome sudjelovali i HDZ i HSP. Pravaši su na vlasti u Petrinji, a tamošnji je gradonačelnik cijeli dan javno pozivao građane Petrinje da će biti besplatno prevezeni na sisačke demonstracije. Stvari su vrlo jednostavne, desnici je propao niz pokušaja da destabiliziraju vlast, od splitskog mitinga podrške Anti Gotovini do nedavne afere Bobetko, i očekivali su da bi u Sisku napokon mogli uspjeti.

NACIONAL: Je li točna izjava HSS-ove saborske zastupnice Marijane Petir da ste dva dana prije nereda sisačkom gradonačelniku, hadezeovcu Dinku Pintariću, zajamčili da je osiguran novac za radničke plaće, a on je to prešutio i na kraju demonstrantima dijelio sendviče? – Nisam razgovarao s Pintarićem, iako je on sasvim sigurno znao da su plaće osigurane, no on je ipak rekao da stoji na čelu kolone prosvjednika koji su krenuli u blokadu grada kojemu je na čelu. Umjesto da hoda u koloni, bilo bi mnogo produktivnije da je upitao člana svog gradskog poglavarstva, Borića, zašto kasni sjednica Odbora vjerovnika, bez čijih se odluka nije mogao preuzeti osigurani novac za plaće.

NACIONAL: Znači li to da ste aludirali na Pintarića najavljujući da će MUP ispitati tko su stvarni organizatori nereda? – Prosvjed je bio loše organiziran i potencijalno opasan. To je posao istražitelja a, ali mora se otkriti tko je krivac jer u Sisku su bili ugroženi ljudski životi. Zamislite što bi se dogodilo da je netko pao s mosta i poginuo. Oni koji su pokušavali probiti policijski kordon računali su s nemirima, a cilj im je bio da sutradan svi mediji objave kako je hrvatska policija krenula na hrvatske radnike. Dio medija je to i učinio, ali sreća je da su izbjegnuti teži sukobi. Zašto nitko ne pita kako to da su u prvim redovima hodale žene ili što se željelo postići protuzakonitom blokadom cijelog grada. I osobno sam se našao u apsurdnoj situaciji kad sam na mostu pitao prosvjednike s kim mogu razgovarati, a svi su oni poricali da imaju bilo kakve veze s organizacijom. Sindikalni vođe su bili uplašeni i zbunjeni, gradonačelnik Pintarić se negdje izgubio, a župan Đuro Brodarac rekao mi je da on nema veze s demonstracijama. Uostalom, Brodarac nije bio dobro dočekan od okupljenih koji su mu dobacivali ružne stvari.

NACIONAL: Zašto ste među radnike poslani vi i Lučin, umjesto da u Sisak odu Račan i Linić? – Premijer Račan i potpredsjednik Linić bili su na sjednici Vlade. Ne vjerujem da bi Račanova prisutnost u Sisku išta promijenila. S druge strane, ja sam želio otići u Sisak, a tražio sam da sa mnom dođe i Šime Lučin kao jamstvo da policija neće prekoračiti svoje ovlasti. Ocijenio sam da će moja nazočnost među mojim sugrađanima biti podrška ljudima u nevolji. Uostalom, Račan ili Linić nisu mogli radnicima Željezare dati nimalo veća jamstva od mene, a Lučin i ja uspjeli smo organizirati hitnu sjednicu Odbora vjerovnika i povezati odgovorne za isplatu plaća.

NACIONAL: U medijima je policijska akcija doživjela brojne kritike. Kako to da se na radnike usuđujete slati policiju, a protiv samozvanih berača kestena pred Bobetkovom kućom tjednima niste ništa poduzeli? – Da su berači kestena ugrozili promet na Tuškancu, bez oklijevanja bi bili maknuti. Niti se bojimo desnice, niti olako potežemo pendreke na radnike. Potpuno su neutemeljene kvalifikacije kako se ova vlada ulizuje desnici, a zanemaruje interese ljudi koji su je izabrali.

NACIONAL: Niste li u posljednja dva mjeseca malo pobrkali prioritete za koje biste se trebali zalagati pa umjesto uručivanja optužnice Bobetku iz Vlade stižu apsurdne tvrdnje kako se to ne može učiniti nasilnim putem ili najnovija Račanova izjava da nije dobro sve što dolazi iz Europe, koja previše podsjeća na Tuđmanovu retoriku? – Meni je mnogo važnije što ljudi rade nego što govore. Slučaj generala Bobetka osim pravne ima i političku dimenziju. Mnogi naši građani s pravom su zaključili da se haaškom optužnicom protiv Bobetka ne sankcioniraju samo zločini koji su se neosporno dogodili, nego i same oslobodilačke akcije hrvatskih snaga kojima je po Ustavu zapovijedao Janko Bobetko. Reakcija Vlade bila je primjerena jer smo jasno razdvojili legitimnost obrane i oslobađanja našeg teritorija od zločine koji su u to ime počinjeni. Ta je retorika samo naizgled nalik na Tuđmanovu, pa ni rečenice poput “nije dobro sve što dolazi iz Haaga” nije nikakvo zaziranje od Europe.

NACIONAL: Zbog čega su onda neki predstavnici Europske unije predložili da Hrvatska neko vrijeme pričeka sa službenim zahtjevom za priključenje Uniji? – To nije točno. U četvrtak sam razgovarao s veleposlanikom Njemačke koji me zamolio da prenesem premijeru Račanu da on to nikada nije rekao. Među diplomatima, s iznimkom možda triju zemalja, postoji snažno uvjerenje da je Hrvatska tranzicijska država s najvišom stopom ispunjenih uvjeta kad je u pitanju priključenje EU. Zato i ne mislim da je slučaj Bobetko tako veliki crimen da bi nas mogao definitivno udaljiti od Europske unije.

NACIONAL: Nije li svojim postupcima otkako je premijer Račan pokazao da je možda dobar taktičar, ali i političar bez potrebne vizije kakvu iziskuje položaj na kojem se nalazi? – Punih deset godina svakodnevno sam surađivao s Račanom i ne sjećam se da smo se u tom razdoblju razišli oko ijednog krupnog političkog pitanja. Ne bih rekao da on nema političku viziju, ali, poučen svojim prethodnim političkim iskustvom, nije rob političkih dogmi i neostvarivih utopija. Račan je spreman biti fleksibilan i mislim da je njegov radni moto “učinimo sve što možemo danas kako bi stvari bile bolje nego što su bile jučer”. U svakom slučaju, on je vrlo pragmatičan i nadasve realističan političar, a ne sanjar i fantast.

NACIONAL: Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da zaostajete za HDZ-om i nakon slijedećih izbora možda ponovno završite u oporbi? – SDP ima stabilno biračko tijelo i naš stvarni rejting je oko 30 posto. Jedino još HDZ ne oscilira u biračkoj podršci, ali pitanje je kako će se unutarstranački sukobi odraziti na njihov rejting. Shvaćam da je dio naših glasača nezadovoljan, jedni misle da se reforme provode presporo, drugi su očekivali brže raščišćavanje s kriminalnim naslijeđem bivše vlasti ili misle da smo pretolerantni prema raznim ekstremima. Nasuprot tome, dio ljudi nas honorira jer nismo posegnuli za radikalnim metodama. Mi smo obećali da ćemo promijeniti dosadašnji koncept vlasti, a sada se suočavamo s problemom odrastanja. Za ovu Vladu ćete često čuti kako kažu “nisu oni lopovi nego su nesposobni”, a pod nesposobnošću se podrazumijeva naše tvrdokorno ustrajavanje na poštovanju zakona i procedura. Mnogi dobronamjerni nas pitaju, na temelju okamenjene svijesti o svemoći politike, kako je moguće da mi kao vlast nešto ne možemo ili ne smijemo. Srećom, postoje stvari koje politika niti smije niti može. Nikada nećemo uspostaviti civilno i odgovorno društvo dok to ne shvatimo. Na žalost, imamo sporu administraciju koja nije sposobna provoditi reforme željenim tempom i još uvijek nerazvijen civilni sektor i građansku svijest i hrabrost. Društvo se može modernizirati samo zajedničkim naporom sviju. Promjene političkih garnitura nisu jamstvo bitnih promjena koje nam kao društvu trebaju.

NACIONAL: Kako se osjećate kad vas donedavni saveznici iz HSLS-a Dražen Budiša i Dorica Nikolić prozivaju kao kriptokomuniste nesposobne da se promijene? – Jednostavno mi ih je žao jer tako dodatno gube vjerodostojnost. Naše su stranke godinu i pol bile partneri prije izbora, a dvije i pol godine u Vladi bliski suradnici. Dorica Nikolić bila je peta na mojoj izbornoj listi, a sada nas zove kriptokomunistima. Suradnju s “kriptokomunistima” birači im neće uzeti kao olakotnu okolnost, kao ni sporost da nas kao takve prepoznaju. Tko će im vjerovati?

NACIONAL: Posljednjih nekoliko dana stranke su počele iznositi vlastite prijedloge budućeg izbornog zakona. Hoće li SDP ustrajati na proporcionalnom sustavu s jednom izbornom jedinicom ili ste spremni na kompromis? – Iako smo najjača stranka koalicije, mi u SDP-u želimo zakon koji će najbolje reprezentirati političku volju hrvatskih građana, a ne štititi trenutačni stranački interes SDP-a. Izbornim inženjeringom nešto možete dobiti, ali pravu podršku dobiva samo vjerodostojna politika. Zato nećemo a priori zagovarati model jedne izborne jedinice i proporcionalnog sustava, koji nam objektivno najviše odgovara kao velikoj stranci, jer ćemo voditi računa i o željama regionalnih i manjih stranaka. Ali bude li HSS inzistirao na svom zakonu, SDP-u neće preostati ništa drugo nego da u proceduru uputi svoj prijedlog.

NACIONAL: Kako kao sociolog gledate na konzervativne i zabrinjavajuće ksenofobične trendove u Hrvatskoj? Istraživanja pokazuju da bi svaki četvrti građanin protjerao sve Srbe iz zemlje, u Međimurju se segregiraju romska djeca, a neosporan je i golem utjecaj Katoličke crkve na društveni život? – U hrvatskom društvu u snažnim je previranjima i vrijednosna orijentacija. I eksplicitno i implicitno postoji svojevrsna ambivalencija između vrednota moderniteta i tradicionalnih vrijednosti. U cjelini ne mislim da su ksenofobija i rasizam u nas izraženiji nego u drugim tranzicijskim zemljama, ali svaki takav ispad razumljivo izaziva javnu pozornost i čini se da su te pojave raširenije nego što zaista jesu. Naš je ozbiljan problem nedostatak tolerancije, dijaloške kulture, prihvaćanja različitosti, što je posljedica niske razine samopoštovanja i povjerenja u vlastite sposobnosti i mogućnosti. Zanimljive su rasprave koje su upravo u tijeku o zaštiti jedne manjine. Riječ je o homoseksualcima i zaštiti njihova prava na spolno usmjerenje. I to će biti svojevrsni test naše spremnosti da se zaštita jedne manjine i njenih prava ne shvati kao ugroza većine i njenih usmjerenja i prava. Ako je točno da 8-9 posto stanovništva čine homoseksualne osobe, onda nema nikakva razloga da ta manjina bude diskriminirana u bilo kojem smislu. U novom smo zakonu za njih predložili dva od 27 prava koja imaju heteroseksualne bračne zajednice, a to su pravo na nasljeđivanje i pravo na uzdržavanje. Svjestan sam da postoji još niz prava koja zaslužuju, ali ih nismo predvidjeli upravo zbog procjene da ih konzervativni milje u ovom trenutku ne bi mogao prihvatiti. No u budućnosti, nešto što sada izgleda kao jako neprihvatljivo, ljudima će biti i normalno i obično.