Neverbalni prosvjedni pozdrav hrvatskoj premijerki od sudionice umirovljeničkog ustanka: Foto: Josip RegovićGospođo Kosor,

jurim ja jučer na veliki prosvjed umirovljenika pred zgradom vaše središnjica, po običaju malo kasnim, ali već iz auta mogla sam vidjeti u daljini neku gužvu. Ništa, parkiram ja brže bolje i dotrčim do Trga žrtava fašizma, kad ondje, dva i pol čovjeka. Prosvjed je počeo u 11, a već u pol 12 svi su požurili kućama da ne propuste Marisol, Šeherezadu ili što već ide u podne. I znate šta, baš mi je bilo drago, mislim, zbog vas. Ti jadnici će vama rušiti državu, ti bijednici misle da mogu srušiti vladu?! Pa oni su se jedva dogegali do tramvaja nakon pol sata što su držali te transparente u rukama, a polovicu ih je hitna odvela doma. Tako im i treba kad su nezahvalni što još uvijek dobivaju tu crkavicu od penzije.

A zamislite kako će biti Zokiju M., Rohi, Budiši, Srbu ili već nekom drugom tko dođe na vlast nakon vas i slavodobitno uzme ključ od blagajne u ruke pa ostane zabezeknut kad vidi da je blagajna - prazna. Pa taj, budući da nije tako sposoban kao vi, jer nitko nije tako sposoban poput vas, ima da odmah pobjegne iz zemlje. Jer, kad ovi penzići koji sad nisu mogli ni pola sata stajati na nogama, slijedećeg prvog u mjesecu nakon izbora vide da im penzija nije stigla, niti će stići u skoroj budućnosti budući da prvo moramo platiti kamate na kamate od kredita koji smo uzeli za otplatu kredita, e, onda ćete vidjeti kako ti svi starci mogu trčati.

Kad potrče tamo prema središtu 'drugara i drugarica' ili prema HNB-u, ili HSP-u, vjerujte mi, od tih zgrada ni cigla neće ostati. Nisu toga svjesni ni Zoki ni Roha ni Budica, ali zato vi jeste. I zato ste se tamo daleko u Kraljevini Danskoj mogli tako lijepo i samozadovoljno smješkati. I ja bih se smješkala da sam na vašem mjestu. Jer, te budale stvarno nemaju ni zrna papra u glavi. Dok sve te prosvjedničke i oporbene dangube traže izbore, vi ste već naveliko započeli vlastitu izbornu kampanju.

Od onih otvaranja budućih tvornica, pristaništa, grljenja Purde, dijeljena iskaznica HDZ-a, povratka na retoriku crvene opasnosti i drugova i drugarica, putovanja po svijetu... sve to ide u rok službe. Samo oni, kreteni, ne vide. Šta ne vide, ne žele vidjeti jer su prelijeni, ne da se njima zapravo u izbore. Zato, kad oni krenu u kampanju, vi ćete već biti na konju. A do tada imate vremena i za neke pametnije stvari od izbora, poput predlaganja zakona koji će ostati i nakon vas i po čemu će vas, ako ni po čemu drugome, ljudi rado sjećati. Ja prva! Nitko osim vas ne bi se tako genijalno dosjetio stati na kraj sivoj ekonomiji.

Ti majstori na crno do sada su, kad bi im došla inspekcija masovno govorili kako samo pomažu susjedu. E pa odsad će morati dokazati da su stvarno susjedi i nema više da teta Mara na crno radi frizure po cijelom kvartu, već samo u krugu 500 metara. Ne znam da li ste čuli, ali ja u slobodno vrijeme lijepim tapete po kućama budući da se od ove plaće ipak ne može kupovati toliko broševa. Dok nije bilo recesije, posao je išao odlično, a ljudi me vole jer osim tapeta, znam ja lijepiti i pločice, popravljati pipe, emjalirati kade, malo štekere od struje porazmjestiti ako treba, popraviti veš mašinu, ako treba pričuvam i neko dijete, malo ga i pofarbam i tako to. Međutim, znate kakvi su ljudi, sve bi za džabe. Počeli su me iskorištavati, 'pa dajte, susjeda, samo malo treba pipu zašarafiti, to je pet minuta posla'. Kad ono, čovjek razvalio cijelu kupaonu, treba i cijevi po podu provesti i kadu ugraditi i glazuru napraviti, radijatore instalirati i pločice nakeljiti.

Normalno, para nema, ali bude on meni već to na drugi način odradio, moš' mislit. Tako su me izmoždili ti susjedi, bratići, sestrične, tetke, stričevi, svi bi oni besplatno tapete i pločice i pipe i gelendere. I onda ste došli vi - kao boginja svjetlosti, i spasili me. E pa ne'š više mene iskorištavat, bando lopovska. Znate kako im sad kažem kad me nazovu? Susjed, meni je stvarno žao, ja bih vam sve to rado besplatno napravila, ali znate da ne smijem dalje od 500 metara, a vaša kuća je ipak 520 metara od moje. A tek sestrične? Pa, kažem, šta bi vi htjele? Oni u Čučerju, a ja u Zaprešiću. Pa to nije 500 metara, to je 25 kilometara, halo! Uglavnom, hvala vam puno, sad ću imati puno više vremena za pisanje, pardon, za onu disciplinu, kako ste ono rekli, pljuvanja u dalj.