Objavljeno u Nacionalu br. 369, 2002-12-11

Autor: Mladen Pleše

Hrvatska uoči velikog proširenja EU

Hrvatska na summitu u Kopenhagenu neće biti ni spomenuta

Na summitu Europske unije u Kopenhagenu 12. prosinca, u EU bit će pozvano 10 novih članova: zbog sporosti hrvatske vlasti i neodlučnosti u ispunjavanju preuzetih obaveza, EU još nema definiranu strategiju prema prijemu Hrvatske, što će biti očito i u Kopenhagenu

Na izravan upit je li Gunther Verheugen, povjerenik Komisije za proširenje EU, izjavom da Hrvatska ne pripada zapadnom Balkanu te da mora biti iznimka po brzini uključivanja u EU, izrazio ujedno i službena stajališta EU i Njemačke, jer je svojedobno radio i za njemačku administraciju, jedan od najviših dužnosnika njemačkog ministarstva vanjskih poslova odgovorio je vrlo precizno: “Verheugenova izjava ne odražava službeno stajalište EU i Njemačke. Verheugen kao visoki funkcionar EU ima široke mogućnosti da formulira vlastitu političku platformu oko prijema novih članica, EU i Njemačka međutim još nisu razradile strategiju daljnjeg proširenja, pa stoga nema ni odluke o brzini i načinu uključivanja Hrvatske. To ponajprije ovisi o hrvatskoj Vladi i parlamentu. Ako Vlada ispuni preuzete obveze i pokaže iskrenu zainteresiranost za prijem u EU, neće biti nikakvih problema da se taj proces ubrza. No to se neće dogoditi prije negoli Vlada osigura bezrezervnu suradnju s Haagom, donese zakone o medijima i pravima manjina, omogući nesmetani povratak izbjeglica te uspostavi pravnu državu i stabilnu demokraciju.”

Njemačka se ograđuje o Verheugenove izjave Verheugen je podupro Hrvatsku jer se boji da će stotinjak stručnjaka iz njegove komisije za proširenje EU ostati bez posla, no to nije stajalište Njemačke i EU Visoki njemački dužnosnik objasnio je neslužbeno također zašto se Verheugen zalaže za brzi nastavak proširenja EU: “U Komisiji za proširenje EU i oko nje okupilo se stotinjak stručnjaka i još više pratećih službenika koji su pružali stručnu i savjetodavnu pomoć državama koje sada postaju članice te organizacije. Oni su ih kontrolirali, a taj golemi aparat ostao je sada bez posla. Stoga je svima od posebnog interesa da se EU nastavi proširivati, a oni raditi s Bugarskom, Rumunjskom i Hrvatskom.”

Zbog svega toga u diplomatskim krugovima u Bruxellesu ne očekuju da će na summitu u Kopenhagenu Hrvatska biti posebno spomenuta. U najboljem slučaju njeno će ime biti uvršteno u načelnu rečenicu o otvorenim vratima EU za prijem novih članica. To potvrđuje da EU nema definiranu strategija u odnosu na prijem Hrvatske u EU. Najveća prepreka tomu je, tvrde u Bruxellesu, sporost i neodlučnost u ispunjavanju preuzetih obveza te nedovoljno učinkovit demokratski preustroj i reforme u Hrvatskoj. Upravo zbog toga čak ni tradicionalno bliske države još nisu službeno predložile unapređenje Hrvatske u status kandidata za prijem u EU. Stoga je Zagreb još uvijek u posve nedefiniranoj situaciji: nitko doduše još nije rekao da su vrata EU zatvorena za Hrvatsku, ali je nitko nije ni pozvao da podnese molbu za prijem, niti je u tomu ohrabruje. Odaslano je nekoliko jasnih signala da se ne upućuje molba dok ne sazru uvjeti. Posebice je sugerirano da se to ne čini u predizbornoj godini jer se ne zna hoće li se na vlast možda vratiti čak i ekstremna desnica.

Ni Njemačka još nije zauzela službeno stajalište spram Hrvatske, ponajviše zbog toga što postoji cijela lepeza različitih mišljenja: od onih koji se zalažu za što brže uključivanje do onih koji smatraju da prema Zagrebu treba biti vrlo oprezan. Puno je više onih koji se zalažu za brži prijem, kao uostalom i u Austriji. Premda Njemačka i Austrija svakako najbolje razumiju političke procese u Hrvatskoj, oni ipak ne žele zbog Zagreba dovesti u pitanje svoje političke odnose i gospodarske interese u Srbiji, Crnoj Gori, BiH, Makedoniji, Albaniji… Premda ne žele obnavljati neku institucionalno državnu zajednicu, austrijske i njemačke tvrtke itekako su zainteresirane da na tom prostoru funkcionira jedinstveno tržište te da njihove tvrtke mogu nastupati frontalno u cijeloj regiji. Stoga će u strateški odnos Njemačke i Austrije prema Hrvatskoj sasvim sigurno biti ugrađeno i stajalište njihovih gospodarstvenika.

U nedavnim razgovorima s europskim menedžerima i biznismenima u Zurichu i Munchenu pokazalo se da politički interesi država članica EU i ekonomski interesi europskih investitora nisu sukladni, čak i da se dosta razlikuju. Dok je politički interes EU i SAD-a da Hrvatska bude gospodarski i ekonomski stabilna država, dio velikih ulagača, banaka i fondova priželjkuje da u Hrvatskoj dođe do devalvacije kune i problema u vraćanju dugova. Tada bi Zagreb bio prisiljen rasprodati preostalu imovinu po mnogo nižim cijenama nego sada traži, a istodobno bi se popravili uvjeti za investitore jer bi došlo do smanjenja cijene radne snage i troškova proizvodnje.

Uz Austriju i Njemačku Hrvatska može računati i na naklonost Italije: Rim će, zbog zaštite talijanskih ulaganja i želje da spriječi dominaciju Austrije i Njemačke, ići na ruku Zagrebu i pojačati svoj utjecaj u regiji.

Danska, Belgija, Finska, Švedska Nizozemska i Luksemburg vrednuju Hrvatsku prema poštovanju ljudskih prava i prava manjina, stabilnosti pravosudnog i demokratskog sustava. Stoga su one za sada vrlo rezervirane prema Hrvatskoj, no kada bi došlo do pozitivnih pomaka zasigurno bi je poduprle u njenim naporima za ulazak u EU. Te države gaje simpatije za male zemlje, nisu pod utjecajem velikih država, vode vlastitu politiku i na Balkanu brane principijelna stajališta. Stoga njihov odnos prema Hrvatskoj ovisi isključivo o ponašanju vladajućih struktura u Zagrebu.

Irska, Portugal i Španjolska svoj će odnos prema Hrvatskoj usklađivati sa stajalištima moćnih članica EU: ako će neka od njih tražiti brzi prijem Hrvatske u EU, glasovat će za taj prijedlog, ali će zauzvrat tražiti neki ustupak koji neće imati veze s Hrvatskom. I obrnuto, dakako.

Od Grčke ne treba očekivati potporu za prijem u EU. Atena želi da Zagreb bude lokomotiva koja će u EU povući za sobom Srbiju i Crnu Goru. Atena se boji da bi se izdvajanje Hrvatske moglo loše odraziti na Srbiju i Crnu Goru i zacementirati ih još više uz Balkan. Stoga će se zalagati za skupni prijem država nastalih na području bivše Jugoslavije u EU.

Za Hrvatsku će bitno biti stajalište Engleske i Francuske. Budući da London predstavlja SAD na Balkanu, jer on sada ima druge vanjskopolitičke prioritete, njegova će uloga biti od presudnog značaja. Britanci su čvrstog stajališta da Hrvatska mora ispuniti sve preuzete obveze, mora učvrstiti pravni i demokratski poredat te da se tek nakon toga može početi ozbiljno razgovarati o prijemu Hrvatske u EU. Sadašnji odnos Londona prema Zagrebu najbolje ilustrira činjenica da građani Hrvatske moraju imati vizu za ulazak u Veliku Britaniju. Izjava britanskog premijera Tonyja Blaira da će otvaranje europske perspektive Hrvatske ohrabriti demokratske i reformske snage, svakako je pozitivan signal i pokazuje određeno ublažavanje dosadašnjeg tvrdog odnosa Britanije prema Hrvatskoj. Posljedica je to, tvrde u Bruxellesu, želje Londona da ne prepusti Nijemcima političku inicijativu na Balkanu.

Kada je riječ o odnosu prema Hrvatskoj, Francuska se nalazi između Njemačke i Engleske, s tim da je u ovom trenutku bliža stajalištima Londona. No to ne znači puno: na kraju će Pariz uskladiti svoje ponašanje s Berlinom, a ne Londonom. Francuzi, smatraju iskusni diplomati, vole kada se oko njih obigrava i kada im se pridaje veliki značaj. Zagreb se, međutim, po tvrdnjama visokih krugova u Bruxellesu, drži dosta pasivno, ne trudi se promovirati svoju politiku u Parizu. To je razlogom što se Pariz, kada je Hrvatska u pitanju, drži distancirano.

Za Hrvatsku je ohrabrujuće što će uskoro Slovenija i Mađarska poduprijeti ideju o izdvajanju Hrvatske izvan konteksta Zapadnog Balkana. Berlin, Rim, Beč, Ljubljana i Budimpešta mogli bi uvjeriti ostale članice EU da Zagreb, unatoč svim problemima, ipak pripada središnjem europskom civilizacijskom i političkom krugu, da će intenziviranje procesa integracija s EU osnažiti demokratske snage u državi te potaknuti državne strukture da s većim poletom ispunjavaju preduvjete za prijem. Sloveniji i Mađarskoj u interesu je da ne graniče s državama jugoistočne Europe jer ne žele biti posljednja granična crta EU prema Balkanu. Tu ulogu spremne su velikodušno prepustiti Hrvatskoj.

Do sada su članice EU imale bitno različita stajališta i o tomu kakav bi učinak na Hrvatsku imala odluka o unapređenju u status kandidata za prijem u članstvo. Dok neke države, ponajprije Francuska, Engleska, Švedska, Danska, Nizozemska, Belgija i Finska, smatraju da bi prerana promocija Hrvatske uljuljkala vladajuće strukture te oslabila njihove napore u ispunjavanju preuzetih obveza, Njemačka, Austrija i Italija tvrde suprotno: da bi to ohrabrilo demokratske snage da nastave s reformama i vuku važne poteze. Ta dvojba još nije riješena.

Na putu do statusa kandidata za prijem u EU Hrvatska će morati riješiti niz političkih i gospodarskih problema. Ona već godinama zaostaje u gospodarskom razvoju, gubi korak s državama koje su godinama bile daleko iza nje, a sve slabosti dosadašnje ekonomske politike sublimirane su u dva vrlo značajna ekonomska pokazatelja: u nezadrživom rastu inozemnog duga i stalnom rastu vanjskotrgovinskog deficita. Šokantan podatak da Hrvatska u ispunjavanju uvjeta za prijem u EU bitno zaostaje za Bugarskom i Rumunjskom također daje argumente onima koji smatraju da Hrvatska još mora čekati pred vratima EU. Bugarska je, naime, već ispunila 21 od 30 uvjeta za prijem u EU, a Rumunjska je uspjela savladati 14 poglavlja. Kako Hrvatska još nije izborila status kandidata, službeno nije utvrđeno koliko je preduvjeta ispunila. No, po procjenama iz Bruxellesa, njih je možda tri, najviše četiri. Koliko u tomu zaostaje primjerice, za Slovačkom, Ciprom ili Letonijom bolje i ne govoriti: one su već ispunile svih 30 uvjeta.

Hrvatska također zaostaje po institucionalnoj razvijenosti, stupnju demokracije i funkcioniranju pravne države, utvrđeno je u Bruxellesu. Zbog svega toga ona će u procesu približavanja EU biti u težoj situaciji od Bugarske i Rumunjske: istodobno će morati rješavati probleme ekonomskog zaostajanja, političke prilagodbe te promjene lošeg imidža. Za razliku od Hrvatske Bugarska i Rumunjska su u značajnoj prednosti jer nemaju problema s povratom izbjeglica i njihove imovine, obje su države, za razliku od Hrvatske, riješile probleme s manjinama i javnom televizijom, a uspostavile su već koliko-toliko respektabilan pravosudni sustav. Njih također ne očekuju izručenja optuženih za ratne zločine, a sa svojim su susjedima riješile granična pitanja. Te države nemaju ni status stalnih “trouble makera”, niti su njihov ugled upropastile afere kao što se to dogodilo Hrvatskoj sa slučajevima generala Ante Gotovine i Janka Bobetka. One nisu opterećene povratkom fašističke simbolike, u njih nema masovnih ultranacionalistički i neofašističkih ispada.

Da poprave katastrofalnu štetu koja je nastala zbog opstrukcije suradnje s Haaškim sudom, ministar vanjskih poslova Tonino Picula i ministar europskih integracija Neven Mimica ovih su dana najavili da će Hrvatska sljedeće godine podnijeti molbu za prijem u EU. U Bruxellesu međutim smatraju da je taj potez namijenjen ponajprije domaćim potrebama: treba pomoćiv Ivice Račana da u predizbornoj kampanji popravi narušen proeuropski imidž. No prijem u EU, rekao je Nacionalu izvor blizak vrhu EU u Bruxellesu, ne može biti politikantska tema u predizbornim nametanjima: molba Hrvatske razmatrat će se tek kad se oko toga pitanja usklade stajališta ključnih političkih stranaka u Hrvatskoj, kada u Bruxellesu razriješe probleme koji će nastati ulaskom 10 novih članica, kada se odluči što učiniti s Turskom koja je već desetljećima u statusu kandidata, kada se odgovori kako Bugarsku i Rumunjsku uključiti u EU, što učiniti s državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije i na kraju kako primati nove članice: pojedinačno ili “velikim praskom” poput ovoga kada se prima 10 novih članica. Odgovore na ta pitanja ne treba očekivati 2004. ili 2005.

Inzistiranje na što bržem ulasku u EU od životnog je značaja za Hrvatsku: to je, naime, još jedino preostalo jamstvo da će se Hrvatska u dogledno vrijeme demokratizirati i modernizirati. Pokazalo se, naime, da politička elita to ne može, ne zna ili ne želi učiniti na primjeren način. Ako Hrvatska dobije status kandidata za prijem u EU, tada će automatski riješiti probleme koji je već godinama opterećuju. Morat će, primjerice, ugraditi u svoj pravni sustav univerzalna pravila o manjinama, i to više neće biti izvorom sukoba među političkim strankama. Automatski će također uskladiti sve ostale zakone i prilagoditi ih standardima EU. Ulaskom u EU, Hrvatska će se, dakle, osloboditi svih onih balasta koji joj ne dopuštaju da se okrene prema budućnosti. To do sada politička elita u Hrvatskoj nije bila u stanju učiniti.

Vezane vijesti

Ciparski poziv u pomoć

Ciparski poziv u pomoć

Cipar je u ponedjeljak postao peta zemlja eurozone koja je zatražila financijsku pomoć Europske unije, a ciparska je vlada objavila kako će… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika