Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

Autor: Maroje Mihovilović

ZAKULISNE IGRE PREDSJEDNIKOVA SAVJETNIKA

Pravi vladar Bijele kuće

Karl Rove, specijalni savjetnik predsjednika Georgea W. Busha, njegov je dugogodišnji prijatelj i tvorac njegovih izbornih pobjeda, majstor u pridobivanju biračkog tijela, ujedno i jedan od najutjecajnijih ljudi Washingtona, što ovih dana dokazuje posrednim putem smjenjujući vođu republikanaca u Senatu Trenta Lotta nakon njegovih rasističkih izjava

Karl Rove, specijalni savjetnik predsjednika Georgea W. BushaKarl Rove, specijalni savjetnik predsjednika Georgea W. BushaAfera koja je potresla Republikansku stranku mjesec dana nakon njenog trijumfalnog uspjeha na izborima za Kongres prošlog mjeseca stajala je posla jednog od najmoćnijih ljudi te stranke, vođu republikanaca u Senatu senatora Trenta Lotta. Lott se našao se na udaru osobe koja je bitno moćnija od njega i u stranci i u državi, Karla Rovea, specijalnog Bushova savjetnika, pa je zbog toga morao podnijeti ostavku.

POVOD I UZROK LOTTOVE SMJENE Analitičari kažu da je Rove samo čekao prvu Lottovu pogrešku kako bi je iskoristio za smjenu jer ga je smatrao nesposobnim vođom većine MAJSTORSKA ANALIZA Rove majstorski analizira kako koji potez djeluje na birače, mjeri svaki potez Bijele kuće u svjetlu reakcije javnosti OCRNJIVANJE SUPARNIKA Navodno je Rove proširio glasinu da se Bushov suparnik John McCain loše držau zarobljeništvu i da ima kćer crnkinjuPočetkom prosinca na proslavi stotog rođendana najstarijeg američkog senatora, republikanca iz Južne Caroline Storma Thurmonda, desničara i konzervativca koji sljedećeg mjeseca odlazi u mirovinu, jedan od hvalospjeva njemu u čast održao je i Trent Lott. U tom svečarskom slovu podsjetio je da je Thurmond davne 1948. prešao iz Demokratske u Republikansku stranku i na predsjedničkim izborima bio protukandidat demokratu Harryju Trumanu, da je jedino Lottova južnjačka savezna država Mississippi glasovala za Thurmonda te dodao da “SAD ne bi danas imao sve sadašnje probleme da je Thurmond tada postao predsjednikom”. Te njegove riječi izazvale su brojne negativne komentare u medijima, koji su javnost podsjetili za što se 1948. zalagao predsjednički kandidat Thurmond. Kandidirao se na segregacionističkom programu za diskriminaciju crnaca, protiv njihove društvene integracije i protiv nastojanja federalne administracije da natjera pojedine savezne države da ukinu svoje segregacionističke zakone. Drugim riječima, Lott se tako iskazao kao pristaša Thurmondovih protucrnačkih stavova, kojih Thurmond nikad nije odrekao, ali na koje su mu mnogi zaboravili jer ga danas doživljavaju kao vrlo starog političkog ridikula. Lott je u siječnju trebao ponovno postati predsjednik senatske većine, ali su se zbog te njegove izjave pojavili zahtjevi za njegovom ostavkom.

Lott se u nekoliko televizijskih intervjua ispričao zbog tih svojih riječi. Rekao je da je “govorio srcem, a ne razumom”, a i da se dobro i ne sjeća tih davnih izbora 1948. kad je imao samo sedam godina. Dodao je da je to bila rođendanska proslava na kojoj su svi pomalo pretjerivali u pohvalama stogodišnjaka Thurmonda, pa i on. No novinari su utvrdili da Lottu to nije prvi put da hvali Thurmondovu rasističku predsjedničku kampanju 1948., nego je to posljednjih godina već dvaput učinio u prilikama koje nisu bile slavljeničke.

Lott je svoju političku karijeru u rodnom Mississippiju počeo 60-ih kao šef udruge studentskih bratovština svoje savezne države u kojoj je na sveučilištima postojala potpuna segregacija. Protivio se upisu crnaca na bjelačka sveučilišta, negodovao je kad se bivši crnački vojnik James Meredith upisao na bjelačko sveučilište, kad je vlada u Washingtonu – zbog otpora uprave sveučilišta i studenata – poslala vojsku da mu omogući ulazak u fakultetsku zgradu. Otkriveno je da se Lott izričito protivio primanju crnaca u studentske bratovštine i to uspio spriječiti.

Zbog otkrića o Lottovoj rasističkoj prošlosti crnci u Kongresu prvi su zatražili njegovu smjenu. Pojavili su se i novinski komentari kako su Lottove izjave dokaz da u Republikanskoj stranci vlada rasizam pa 90 posto crnaca na izborima redovito glasuje za Demokratsku stranku. I sam predsjednik Bush pojavio se na političkom skupu crnaca u Philadelphiji i izravno osudio Lotta rekavši da su njegove izjave “pogrešne i uvredljive”: “Njegove riječi ne odražavaju duh naše zemlje. Svaki dan koji je naša zemlja bila segregirana bio je dan u kojem je naša zemlja izdavala svoje ideale.”

Malo kojeg republikanskog političara u posljednje je vrijeme tako kritizirao američki predsjednik, a nakon te političke pljuske sve su brojniji bili Lottovi kolege koji su tražili njegovu smjenu. Mediji su iz dana u dan otkrivali nove neugodnosti o njegovoj rasističkoj prošlosti.

U Republikanskoj stranci bili su sve uvjereniji da će Lott na skupštini republikanskih senatora 6. siječnja biti smijenjen. Senatorima je bilo sve jasnije da pravi razlog za smjenjivanje više uopće nije izjava na Thurmondovu rođendanu nego nezadovoljstvo Bijele kuće Lottom i njegovim djelovanjem. To se u prvom redu zaključivalo po ponašanju osobe koja određuje politiku Bijele kuće iako se drži u pozadini, za koju mnogi američki politički komentatori tvrde da je po moći druga u SAD-u, mnogo moćnija i od potpredsjednika Cheneyja. To je Karl Rove, specijalni savjetnik predsjednika Busha za politička pitanja, po riječima komentatora “intelektualna snaga iza ne odviše intelektualnog predsjednika”. Rove određuje Bushovu političku strategiju, analizira svakodnevne političke događaje i savjetuje Bushu kako da na njih reagira, kako bi stekao najveće odobravanja političke javnosti i učvrstio svoj predsjednički položaj. Rove je dugogodišnji republikanac, koji je savjetovao i drugim političarima, a Bushov je savjetnik od njegove prve guvernerske kampanje 1994., otkad se Bush u političkim procjenama na njega najviše oslanja. Oduševljen njegovom političkom pronicljivošću, Bush je za Rovea svojedobno rekao da je “taj momak genije”.

Politički analitičari tvrde da se Rove sada okrenuo protiv Lotta jer smatra da je nedjelotvoran senatski vođa pa smeta Bushovim ambicijama. Rove je navodno dugo čekao na Lottovu pogrešku i jedva dočekao tu njegovu rasističku izjavu na Thurmondovu rođendanu kako bi je iskoristio za Lottovu smjenu. Diskretno je plasirao u novine tezu kako je Lottov položaj neodrživ. Nagovorio je Busha da u Philadelphiji da onu izjavu protiv Lotta kako bi cijeloj javnosti bio sasvim jasan stav Bijele kuće. Rove je diskretno počeo poticati pojedine republikanske senatore da zatraže izbor svog novog vođe. Republikansk senator iz Tennesseeja Bill Frist, 50-godišnji kardiokirurg, vjerojatni je Lottov nasljednik, s Roveom je uvijek blisko surađivao. Danas je u Washingtonu važnije biti dobar s Roveom nego s ikim drugim.

Roveov položaj u Bijeloj kući danas je nedodirljiv. Kad je Bush ulazio u Bijelu kuću, čulo se da će se jako oslanjati na svoje savjetnike i članove vlade, jer je bio bez političkog iskustva na nacionalnoj razini, ali se procjenjivalo da će na njega posebno utjecati iskusni ministri i prijatelji njegovag oca, bivšeg predsjednika, koji su preuzeli ključne položaje u vladi. Ali već nakon nekoliko tjedana postalo jasno da se najviše oslanja na Rovea, jer je Bush počeo sve svoje poteze procjenjivati s obzirom na to kako oni utječu na njegovu popularnost, na popularnost Republikanske stranke i na izborne izglede 2004.

Rove je majstorski analizira kako koji potez djeluje na birače, mjeri svaki potez Bijele kuće u svjetlu reakcija javnosti, koje provjerava stalnim ispitivanjima javnog mnijenja i u skladu s tim savjetuje Bushu. Da je uspješan, vidi se po velikoj popularnosti samog Busha, a još više po velikom uspjehu Republikanske stranke na izborima za Kongres u studenome. On je osmislio strategiju Republikanske stranke na tim izborima, odredio teme za predizbornu platformu, nagovorio Busha da jedna od presudnih tema bude rat protiv Iraka, potaknuo ga da se i sam uključi u predizbornu kampanju i posjeti što više saveznih država dajući podršku republikanskim kandidatima. Bush je u toj kampanji posjetio čak 15 saveznih država pa danas 57 posto republikanaca vjeruje da je za uspjeh njihove stranke na spomenutim izborima bilo najvažnije angažiranje predsjednika Busha, a ne vođa republikanaca u Senatu i predstavničkom domu, koji bi trebali koordinirati takve kampanje.

Karl Rove rodio se 25. prosinca 1950. u Denveru u Coloradu u apolitičnoj obitelji geologa koji se često selio. Imao je samo deset godina kad se prateći predsjedničku kampanju 1960. zainteresirao za politiku i postao republikanac, opredijelivši se za Richarda Nixona protiv Johna Kennedyja. Poslije gimnazije promijenio je šest koledža, ali nije završio ni jedan. S 19 godina učlanio se u studentsku republikansku organizaciju a s 22 bio je već operativac republikanskog predizbornog stožera u Teksasu. Danas se priča da je u vrijeme afere “Watergate” bio jedan od suradnika zloglasnog Donalda Segrettija, majstora za prljave trikove izbornog stožera predsjednika Nixona 1972. Tvrdilo se da je i on tada prljavim trikovima pomagao republikancima da u Teksasu pobijede demokrate. Zbog toga je George Bush, tadašnji predsjednik republikanskog odbora za Teksas, budući američki predsjednik i otac današnjeg predsjednika, protiv njega morao pokrenuti istragu koja ništa nije otkrila. Rove danas priznaje da se tada barem jednom poslužio trikom: lažno se predstavljajući ušao je u stožer demokratskog kandidata, ukrao tisuću papira s njegovim potpisom i upotrijebio ih da u njegovo ime šalje lažna priopćenja koja su ga kompromitirala.

Iako je stariji Bush tada protiv njega vodio istragu, o Roveu je stekao dobro mišljenje te mu počeo povjeravati razne poslove dok je rukovodio republikancima u Teksasu. Tad su Teksasom još dominirali demokrati, a Rove je preuzeo na sebe da će političkim manevriranjem i lobiranjem preokrenuti situaciju. Otvorio je političku konzultantsku tvrtku i počeo uspješno pomagati republikanskim kandidatima na lokalnim izborima. On je bio šef izbornog stožera prvog republikanca koji je u Teksasu uspio ući u tamošnji vrhovni sud, pomagao je i poznatom lokalnom političaru Philu Grammu, nakon što je iz Demokratske prešao u Republikansku stranku, da uđe u američki Senat. Kad se 1979. stariji Bush prvi put kandidirao za predsjednika, pozvao je Rovea za glavnog političkog savjetnika pa je ovaj nakratko došao u Washington, ali se potom vratio u Teksas kako bi spasio svoj prvi brak, što mu nije uspjelo. Drugi put ga je stariji Bush pozvao da mu se pridruži u njegovu predsjedničkom naporu 1988. i Rove, koji se drugi put oženio, pomogao mu je da uđe u Bijelu kuću, nakon čega se ponovno vratio u Teksas.

Mlađeg Busha upoznao je početkom 70-ih u republikanskom odboru u Teksasu. Mlađi Bush i Rove ostali su prijatelji godinama, iako se Rove intenzivno bavio politikom, dok se mlađi Bush opijao, potom neuspješno pokušavao postati naftni biznismen a na kraju vodio baseballski klub na kojem se obogatio. No kad je 1993. mlađi Bush ušao u politiku i sljedeće se godine kandidirao na izborima za guvernera Teksasa, odmah je pozvao Rovea koji je među republikancima u Teksasu bio na glasu kao čovjek čiji klijenti redovito pobjeđuju demokrate. Rove je bio velik izazov pomagati neiskusnom republikancu da pokuša iz guvernerske palače izbaciti iskusnu demokratsku guvernerku Ann Richards. Briljantno je usmjeravao Bushovu političku kampanju i jako mu pomogao da postane guverner Teksasa. Pomogao mu je i da 1998. zadrži taj položaj a 2000. uđe u Bijelu kuću.

Rove izvrsno procjenjuje kako koji politički potez djeluje na biračko tijelo. Ono što je u predizbornoj kampanji 1992. budućem predsjedniku Billu Clintonu bio James Carville, to je Georgeu W. Bushu bio Karl Rove. Za Rovea se u doba predizborne kampanje 2000. tvrdilo da se ponovno služi prljavim trikovima iz afere “Watergate”, ali to nikad nije dokazano. Govori se da je stajao iza ocrnjivanja senatora Johna McCaina, jednog od najvećih suparnika Georgeu W. Bushu na republikanskim primarnim izborima, vijetnamskog veterana koji je kao srušeni pilot šest godina proveo u vijetnamskom zarobljeništvu. Navodno je on proširio glasinu da se McCain loše držao u zarobljeništvu te da ima izvanbračno dijete s crnkinjom (McCain ima posvojenu tamnoputu kćer bangladeškog podrijetla pa su mnogi neupućeni pomislili da je to dokaz te glasine).

Iako se zaklinjao da se on, ako njegov kandidat bude izabran za predsjednika, neće preseliti u Washington, nego da će ostati u Austinu, ipak je prihvatio položaj glavnog predsjedničkog političkog savjetnika. Tvrdio je da je taj položaj prihvatio jer Bush 2000. nije uvjerljivo pobijedio, nego je čak dobio manje glasova od demokratskog kandidata Ala Gorea te je došao u Bijelu kuću nakon što je Vrhovni sud u njegovu korist presudio u sporu oko skandaloznog prebrojavanja glasova na Floridi. Uzeo je sebi u zadatak da učvrsti Bushov politički položaj nakon ulaska u Bijelu kuću, kako bi 2004. ponovno pobijedio, i to glatko.

U velikom uredu u zapadnom krilu nedaleko od predsjednikova Ovalnog ureda dao se na posao. Busha je uvjerio kako je nužno da svaki njegov potez ima odjeka kod birača. Postao je Bushov ključni savjetnik, jer mu je za svaku njegovu ideju govorio kako će ona utjecati na njegovu popularnost. Tako je Rove došao na glas kao čovjek koji uvelike kreira politiku Bijele kuće. Zahvaljujući Roveu Bushova popularnost nakon ulaska u Bijelu kuću počela je naglo rasti, i prije terorističkog napada 11. rujna 2001. Nakon toga postao je još popularniji i mjesecima je prelazila 80 posto. Kad je početkom 2002. počela predizborna kampanja za Kongres, Rove, koji je preuzeo vođenje ukupne predizborne strategije Republikanske stranke, zaključio je da se ona mora temeljiti na popularnosti samog predsjednika i na tvrdnji da su republikanci mnogo sposobniji u borbi protiv terorizma od demokrata. U veljači je poslao tajnu uputu svim republikanskim kandidatima da u svojim predizbornim nastupima najviše govore o borbi protiv terorizma.

Njegovi kritičari iz Demokratske stranke tvrde da je Rove ljetos nagovorio Busha da – iz stranačkih razloga – počne najavljivati rat protiv Iraka, jer će to dobro odjeknuti kod birača pa će republikanski kandidati u ratnoj atmosferi uspjeti mobilizirati birače, a spriječiti demokrate da govore o mirnodopskim temama, o ekonomskim problemima, o zdravstvenoj zaštiti i mirovinama. U nekim medijima pojavile su se tvrdnje kako je Rove – iako se po opisu njegova radnog mjesta on ne bi trebao miješati u vanjsku politiku – u Bushovoj administraciji postao glavni zagovornik rata protiv Iraka, pa su mu čak novinari nadjenuli nadimak “general Rove”. Demokrati se sada žale da je “Roveovo ratno bubnjanje” zaglušilo demokratske napore da se u predizbornoj kampanji govori o drugim, za republikance neugodnim pitanjima, kao što su stanje ekonomije, očuvanje okoliša ili smanjenje socijalnih beneficija, pa je tako “general Rove” pobijedio u izbornom ratu protiv demokrata.

Sve je to povećalo Roveov autoritet na američkoj političkoj sceni te ga osokolilo i da krene u diskretnu, ali odlučnu akciju protiv dosad moćnog senatskog vođe republikanaca Trenta Lotta, kojeg smatra nedovoljno energičnim da Bushove ideje provodi i u Senatu. Lott je najprije objavio da neće podnijeti ostavku. No u petak, 20. prosinca, podnio je ostavku. Rove je tako dokazao da je moćniji od najmoćnijeg republikanca u Senatu.

Vezane vijesti

Za većinu Amerikanaca Obama isti ili gori od Busha

Za većinu Amerikanaca Obama isti ili gori od Busha

Većina Amerikanaca ocjenjuje predsjednika Baracka Obamu "istim" ili "gorim" od njegova prethodnika Georgea W. Busha, prema novoj anketi instituta… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika