'THE SPRING OF NEW ALLIES' Sastanak na vrhu u Bukureštu održan 25. i 26. ožujka ove godine bio je jedno od posljednjih putovanja premijera Ivice Račana u inozemstvoVeć je sada izvjesno da će medijski bučno najavljena europska turneja premijera Ivice Račana, u kojoj bi tijekom veljače trebao posjetiti Berlin, Rim i London te kod tamošnjih vodećih političara lobirati za primanje Hrvatske u EU, polučiti vrlo upitne rezultate. Prema informacijama koje je Nacional dobio od visokih dužnosnika Ministarstva vanjskih poslova organizaciju putovanja predsjednika Vlade preuzeo je njegov kabinet. Namjera je predsjednika Vlade da nakon skoro dvogodišnje vanjskopolitičke izolacije u kojoj se Hrvatska nalazi od sredine 2001., kada je zbog indolentnosti vlasti nestao haaški osumnjičenik Ante Gotovina, uvjeri sugovornike u vodećim europskim državama kako je Hrvatska ispunila sve uvjete za podnošenje molbe za članstvo u Europskoj uniji. Ili, najkraće rečeno, Račan želi uvjeriti Gerharda Schreodera, Tonyja Blaira i Silvija Berlusconija da su manjinski stanovnici Hrvatske zakonski adekvatno zaštićeni i da je njihova imovina vraćena te da se situacija u pravosuđu stabilizira i da vladajuća koalicija više nema nikakav utjecaj nad elektronskim medijima, ponajprije Hrvatskom televizijom.

Mogu, međutim, premijer Ivica Račan i njegovi ministri koliko hoće tvrditi da je međunarodni položaj Hrvatske bitno bolji nego u prošlosti, ali već i najjednostavnija analiza pokazuje da to nije točno. Preciznije rečeno, sadašnja vlada, a samim time i zemlja uživaju bitno bolji status nego u vrijeme Franje Tuđmana zbog čije je rigidne i ekspanzionističke politike prema Bosni i Hercegovini Hrvatska bila u izoliranom položaju. Ali i kudikamo lošiji nego je to bio slučaj tijekom prvih godinu dana mandata kada su inozemni partneri još uvijek vjerovali da je nova vlast spremna ispraviti greške svojih prethodnika: bez zadrške surađivati s Haagom glede izručenja osumnjičenih za ratne zločine, omogućiti brži povratak izbjeglica i vraćanje njihovih kuća i stanova, donijeti kvalitetan Zakon o manjinama ili se odreći utjecaja na Hrvatskoj televiziji. Poslije nešto manje od tri godine sasvim je jasno da više nije moguće čuti Georgea Robertsona kako ponavlja vlastitu izreku s početka 2000. da je “Hrvatska najbolja vijest”.

Dovoljno je vidjeti detaljan popis Račanovih inozemnih putovanja otkad je postao premijer i postaje jasno u kojoj je mjeri prokockan prvobitni odlični rejting sadašnje vlade. Brojke su neumoljive: od 13. veljače 2000. i prvog posjeta Portugalu, koji je u to vrijeme predsjedavao Europskom unijom, hrvatski premijer obavio je 25 inozemnih putovanja. U prvoj godini putovao je 13 puta, 2001. taj se broj smanjio na osam, a ove godine bio je samo četiri puta u inozemstvu. Sve postaje jasno čim se pogleda kada se usporio tempo Račanovih međudržavnih turneja – negdje sredinom 2001., točno u doba podizanja haaških optužnica protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine. Gotovinin bijeg i skrivanje pred istražiteljima, no još više kolebljiv odnos Vlade i odugovlačenje s predajom optuženika, u kratkom su vremenu izolirali i Hrvatsku i Ivicu Račana.

Dok je u početnoj godini svog mandata iz mjeseca u mjesec priman na najvišoj razini u najvažnijim institucijama svjetske politike, Račan je posjetio Bruxelles gdje se susreo s čelnim ljudima Europske komisije i NATO-a, u Berlinu s njemačkim premijerom Gerhardom Schroederom, a u Rimu s tadašnjim vodećim talijanskim političarima te predstavnicima Svete Stolice. Osim toga u Bruxellesu je Hrvatska primljena u članstvo Partnerstva za mir, a premijer Republike Hrvatske te se idilične godine susreo u Budimpešti s premijerima susjednih država Jugoslavije, sudjelovao na summitu Kvadrilaterale te odlazio u službene posjete Mađarskoj, Danskoj, Bosni i Hercegovini i Turskoj.

I prva polovica 2001. bila je solidno ispunjena diplomatskom aktivnošću predsjednika Vlade. Otputovao je u Poljsku, Grčku, Sloveniju, Francusku i još jednom se u Bruxellesu susreo s NATO-ovim dužnosnicima. A onda je uslijedio haaški zahtjev za Gotovininim i Ademijevim izručenjem i Vlada je odlučila ući u sukob s međunarodnim institucijama. Bio je to potpuno pogrešan potez jer je Hrvatska zbog njega u samo nekoliko tjedana izgubila dotadašnji status povlaštene države tzv. zapadnog Balkana. Jedna od posljedica bila je i djelomična izolacija i drastično smanjenje službenih kontakata hrvatskih predstavnika i najvažnijih političara europske i američke administracije. Račan je potkraj te godine još samo nakratko posjetio Norvešku, Belgiju i Luksemburg.

Stvarne dimenzije hrvatskog protivljenja zahtjevima međunarodne zajednice postale su vidljive tek u 2002. godini kada je Ivica Račan svega četiri puta posjetio neku drugu državu. Od toga je tek jedno putovanje “pravo”, ono iz svibnja u Švedsku i Finsku. Ostatak ovogodišnjeg kratkotrajnog vanjskopolitičkog premijerskog rezimea obuhvaća polaganje vijenaca za žrtve Križnog puta na grobljima Dobrava i Bleiburg, te sudjelovanje na sastancima na vrhu svih predsjednika europskih vlada u Bukureštu i Rigi. Ukratko, ove je godine Ivica Račan bio u samo dva ozbiljna diplomatska posjeta – Stockholmu i Helsinkiju – koje je odradio za 24 sata.

Ništa bolja nije situacija ni s posjetima službenom Zagrebu. Ove godine Hrvatsku su posjećivali isključivo političari iz susjedstva: Viktor Orban, Zlatko Lagumdžija, Mladen Ivanić i Janez Drnovšek. Osim njih dolazili su moldavski i austrijski predsjednici Vladimir Voronin i Thomas Kleistil, ukrajinski Leonid Kučma, predsjednica Indonezije Megawati Soekarnaputri te kapetani regenti San Marina. Nitko iz izvršne vlasti neke od članica EU nije u ovoj godini posjetio premijera Račana.

Jedina osoba s kojom se on tijekom 2002. godine susreo čak dva puta bila je Carla Del Ponte. Bili su to susreti na kojima je tužiteljica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pokušavala uvjeriti Ivicu Račana i njegova zamjenika Gorana Granića da počnu surađivati i izruče visoke hrvatske časnike. Umjesto toga krajem ljeta otvorena je i afera Bobetko i Hrvatska se uslijed potpuno pogrešne Vladine politike našla u novoj krizi odnosa s međunarodnom zajednicom. Premda je vodeći dvojac još u travnju bio obaviješten kako se priprema optužnica protiv Janka Bobetka kao organizatora akcije Medački džep, Račan i Granić umjesto da pripreme javnost na novonastalu situaciju, puna su četiri mjeseca čekali kao da se ništa neće dogoditi. Kada je optužnica podignuta, uslijedio je niz neracionalnih postupaka i osporavanja nadležnosti Haaga zbog kojih su čak i od najžešćih domaćih desničara dobili pohvale. Ali na međunarodnoj razini Hrvatska je zbog premijerova ponašanja definitivno podvrgnuta izolaciji i jasno upozorena da niti ne pokuša aplicirati za članstvo u Europskoj uniji. Posljednjih dana stigla su dva nova upozorenja, prvo iz Washingtona u kojem se od Hrvatske traži da pronađe i uhapsi Antu Gotovinu, i drugo iz Europske unije koja je eksplicitno zahtijevala donošenje zakona o pravima nacionalnih manjina koji bi u najmanju ruku zadržao njihove dosadašnje povlastice.
“Ne može se EU optuživati da Hrvatsku želi držati u izolaciji jer su ovoj vlasti od samog početka bila otvorena sva vrata međunarodnih institucija. Bilo je zamišljeno da Hrvatska postane predvodnik bržeg napretka u regiji i pokazatelj kako zemlje koje se odluče demokratizirati imaju perspektivu u ujedinjenoj Europi. Uostalom zato je u prosincu 2000. u Zagrebu održan Sastanak na vrhu na kojem su Hrvatskoj ponuđene brojne povlastice ako nastavi provoditi proeuropsku politiku. Na žalost nedugo zatim došli su zahtjevi za izručenjem Gotovine i Ademija i u Vladi su pod pritiskom desnice odlučili kalkulirati s ispunjavanjem zahtjeva međunarodne zajednice što je dovelo do visokog stupnja izolacije. Najgore od svega je da u kontaktima sa stranim diplomatima nismo u stanju ponuditi argumente koji bi ih uvjerili da Hrvatska i dalje stvarno, a ne samo verbalno ispunjava preuzete obveze”, pojasnio je za Nacional jedan visoki dužnosnik u Ministarstvu vanjskih poslova.

Kada je srušen HDZ-ov režim, neformalnim dogovorom u Bruxellesu svojevrsno pokroviteljstvo nad Hrvatskom preuzela je Velika Britanija koju su snažno podržavale i Sjedinjene Američke Države. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dobivene su i trgovinske beneficije, posebno u izvozu dijela hrvatskih proizvoda. Hrvatska se pritom obvezala da će donijeti manjinski zakon, ubrzati povratak izbjeglica i povrat njihove imovine, surađivati s Haagom te u cijelosti depolitizirati HTV. Na isteku treće godine mandata niti jedno od obećanja nije ispunjeno u potpunosti. Iako se povratak Srba kako-tako provodi, kao i vraćanje oduzete im imovine, ostali zahtjevi nisu ni približno riješeni. Odnosi s Haagom lošiji su nego u vrijeme Franje Tuđmana, Zakon o manjinama usvojen je u posljednji trenutak nakon žestokih kritika manjinskih predstavnika i inozemnih diplomata, a nedavno je i predstavnik OESS-a Karol Jakubowicz iznio niz prigovora na prijedlog Zakona o HRT-u. Nakon Britanaca i nizozemska je vlada zbog Janka Bobetka odbila ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Umjesto da shvate koliko lošu politiku vode, dva glavna člana Vlade uzvratili su protunapadom: Račan je ustvrdio da njegov kabinet u aferi Bobetko nije napravio ni jednu grešku dok je Granić odluku Nizozemaca nazvao “smiješnom”.

Da politika koju vodi Račanova vlada ne valja, jasno je prije dvadesetak dana kazao i američki veleposlanik Lawrence Rossin u intervjuu Globusu. On je ponovio primjedbe europskih političara pa čak i nediplomatski upozorio Vladu da slučaj Bobetko nipošto nije stavljen ad acta slanjem starog generala u bolnicu u Dubravi. Kako se osjećaju hrvatski diplomati kada trebaju braniti politiku svoje vlade, najbolje je vjerojatno nedavno osjetio veleposlanik u Londonu Joško Paro kome je prilikom gostovanja u popularnoj političkoj emisiji BBC-ja “Hard talk” voditelj postavio pitanje “Kako je moguće da sudac Slavko Lozina za vrijeme procesa posjećuje u zatvoru ljude osumnjičene da su premlaćivali i ubijali srpske zarobljenike?”

Početkom prosinca nekolicini je vodećih SDP-ovaca sugerirano da pokušaju obuzdati ambicije svojih važnih članova Mate Arlovića i Zdravka Tomca. Arlovićevi prijedlozi smanjenja manjinskih prava i pokušaj da se zastupnici nacionalnih manjina biraju sa stranačkih, a ne posebnih lista, što je dopuštao čak i Tuđman, ocijenjeni su kao potpuni politički promašaj. Ništa pametnije ne ponaša se ni Zdravko Tomac koji se tih dana u Mostaru založio za stvaranje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini, a potom prošlog petka na skupu krajnje desnice skrušeno priznao da je Tuđmanova politika prema susjednoj državi bila ispravna. Na taj je način podupro pokušaje podjele Bosne i Hercegovine zbog kojih bi, da je živ, i Tuđman danas čamio u Schewenningenu. Diplomatski krugovi u Zagrebu upozoravaju da znaju kako je riječ o privatnim eskapadama političara čija se karijera raspada, ali je sramotno da Vlada šutke prelazi preko izjava predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku. To znači ili da se ne usuđuje ući u sukob s Tomcem iz straha da za sobom ne odvede dio nezadovoljnih SDP-ovaca ili da se slaže s njegovim stajalištima.

Ne promijeni li u idućih mjesec dana Račan Vladinu vanjsku politiku, novi izvještaj Europske komisije o Hrvatskoj koji će biti objavljen u ožujku mogao bi biti još porazniji od dosadašnjih. Permanentno odgađanje realizacije davno potpisanih obećanja Republiku Hrvatsku sve više udaljava od zacrtanog roka za priključenje Europskoj uniji do 2007. godine. Pritom, tvrde strani diplomati stacionirani u Zagrebu, teorije Vladinih dužnosnika kako je Hrvatska po ekonomskim parametrima bolja od većine kandidata prve skupine novih članica EU predstavljaju izvrtanje činjenica. To je točno, ističu oni, ali hrvatska država jednostavno ne ispunjava političke uvjete bez kojih je pristup Uniji nemoguć. Dok se na zadovoljstvo svih ne riješi pitanje povratka srpske manjine, odšteta za uništenu ili oduzetu imovinu te sredi stanje u pravosuđu i medijima, Hrvatska će ostati poluizolirana.

Dilema gotovo i ne postoji, potreban je zaokret u politici pa će vrlo brzo doći i do otvaranja međunarodne zajednice prema njoj. Učini li to Račanova vlada, podnošenje zahtjeva za učlanjenje u EU najavljeno za proljeće 2003. neće biti shvaćeno kao predizborni trik, već iskreno polazište izvršne vlasti u prihvaćanju svih normi demokratskih institucija. Hrvatskoj još uvijek nisu zatvorena vrata Europske unije te i dalje postoje izgledi da joj se priključi 2007. zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, međutim bez političkog okreta od 180 stupnjeva doista će još dugo ostati neprivlačna i izolirana balkanska zemljica.

POSJETI PREDSJEDNIKA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE INOZEMSTVU

2000. godina

12. 02.Posjet Portugalu – predsjedavajuća zemlja EU
13.02.Posjet Bruxellesu (Europska komisija, NATO)
15.02.Službeni posjet SR Njemačkoj
08.03.Berlin, godišnjica Zaklade Friedrich Ebert
17.03.Budimpešta – sastanak predsjednika vlada susjednih država Jugoslavije
07.05.Službeni posjet Talijanskoj Republici i Svetoj Stolici
09.05Posjet Bruxellesu (NATO)
22.05.Službeni posjet Republici Mađarskoj
10.06.Hannover – EXPO
04.07.Službeni posjet Kraljevini Danskoj
27.07.Radni posjet Bosni i Hercegovini
13.09.Gödöllö – Republika Mađarska – Kvadrilaterala
06.11.Službeni posjet Republici Turskoj

2001. godina

11.02.Posjet Republici Poljskoj
27.02.Službeni posjet Helenskoj Republici
11.04.Otočec ob Krki – Radni susret Račan – Drnovšek
10.05.Bratislava – Međunarodna konferencija ”Europske nove demokracije: vodstvo i odgovornost”
13.05.Radni posjet Francuskoj Republici
16.05.Radni posjet Bruxellesu – NATO
29.10.Posjet Velikom Vojvodstvu Luksemburg i Kraljevini Belgiji
07.11.Službeni posjet Kraljevini Norveškoj

2002. godina

25.03.Sastanak na vrhu “Bucharest Summit 2002-The Spring of New Allies”
14.05.Polaganje vijenaca na groblju Dobrava (Slovenija) i Bleiburgu (Austrija)
26.05Posjet Kraljevini Švedskoj i Finskoj
05.07.Sastanak na vrhu predsjednika vlada – Riga, Latvija

POSJETI PREDSJEDNIKU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
IZ INOZEMSTVA

2000. godina

02.02.Posjet gđe Madelleine Albright, državne tajnice SAD

17.02.Posjet g. Massima D`Aleme, prdsjednika Vlade Talijanske Republike

03.03.Susret s g. Miloradom Dodikom, predsjednikom Vlade Republike Srpske

11.04.Posjet gđice Maha Chakri Sirindhorn, princeze Kraljevine Tajland

01.06.Susret s g. Supachai Panitchpakdi, potpredsjednikom vlade i ministrom trgovine Kraljevine Tajland

07.07.Službeni posjet g. Mikulaša Dzurinde, predsjednika Vlade Slovačke Republike

11.07.Službeni posjet g. Ivana Kostova, predsjednika Vlade Republike Bugarske

28.07.Radni posjet g. Giuliana Amata, predsjednika Vlade Talijanske Republike

31.07.Posjet g. Edmunda Stoibera, predsjednika Vlade Slobodne Države Bavarske

01.08.Posjet g. Ilira Mete, predsjednika Vlade Republike Albanije

18.12.Posjet g. Martina Raguža, predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine

23.12.Zagrebački Sastanak na vrhu

2001. godina

22.02.Radni posjet g. Viktora Orbana, predsjednika Vlade Republike Mađarske

03.04.Susret s g. Tuomiojom, ministrom vanjskih poslova Finske

27.04.Susret s g. Alexanderom Kwasniewskim, predsjednikom Republike Poljske

06.06.Službeni posjet g. Miloša Zemana, predsjednika Vlade Češke Republike

09.06.Susret s. g. Janezom Drnovšekom, predsjednikom Vlade Republike Slovenije – Rijeka

19.07.Susret s g. Nursultanom Nazarbajevim, presjednikom Republike Kazakstan

09.10.Susret s. g. Carlom Azegliom Ciampiem, predsjednikom Talijanske Republike

05.11.Susret s g. Dimitrijom Rupelom, ministrom vanjskih poslova Republike Slovenije

28.11.Susret s g. Milanom Kučanom, predsjednikom Republike Slovenije

03.12.Susret s g. Janosom Aderom, predsjednikom Parlamenta Republike Mađarske

14.12.Susret s g. Goranom Svilanovićem, ministrom vanjskih poslova SR Jugoslavije

17.12.Susret s dr. Željkom Mirjanićem, predsjedavajućim Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

2002. godina

25.01.Službeni posjet g. Viktora Orbana, predsjednika Vlade Republike Mađarske

05.03.Susret s Lordom Ashdownom, budućim Visokim predstavnikom Međunarodne zajednice u BiH

06.03.Službeni posjet g. Zlatka Lagumdžije, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH

11.03.Susret s g. Ferencom Madlom, predsjednikom Republike Mađarske

23.03.Posjet g. Mladena Ivanića, predsjednika Vlade Republike Srpske

04.04.Susret s g. Svenom Liugvisenom, ministrom ribarstva Kraljevine Norveške

05.04.Susret s generalom Ralstonom – NATO

06.05.Suret s gđom Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom Međunarodnog suda

09.05.Susret s g. Wolfgangom Thierseom, predsjednikom Parlamenta SR Njemačke

16.05.Susret s g. Wolfgangom Petrischem, Visokom predstavnikom Međunarodne zajednice u BiH

22.05.Susret s g. Thomasom Klestilom, predsjednikom Republike Austrije

23.05.Susret s g. Vlodzimirom Cimosevitzem, ministrom vanjskih poslova Republike Poljske

04.06.Susret s gđom Elisabeth Jones, pomoćnicom državnog tajnika SAD

09.07.Susret s g. Monahorom Joshijem, predsjednikom Parlamenta Republike Indije

12.08.Susret s g. Vladimirom Voroninom, predsjednikom Republike Moldove

24.08.Susret s gđom Ritom Uosukainen, predsjednicom Parlamenta Finske

26.08.Susret s g. Li Zhaoxingom, prvim zamjenikom ministra vanjskih poslova NR Kine

10.09.Službeni posjet dr. Janeza Drnovšeka, predsjednika Vlade Republike Slovenije

11.09.Susret s gđom Megawati Soekarnoputri, predsjednicom Republike Indonezije

20.09.Susret s kapetanima Regentima San Marina

15.10.Susret s japanskom princezom Sayako

23.10.Susret s gđom Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom Međunarodnog suda

24.10.Susret s g. Leonidom Kučmom, predsjednikom Ukrajine

25.11.Susret s g. Li Lanqingom, prvim potpredsjednikom Vlade NR Kine