Martin Broughton, prvi čovjek BAT-aBritish American Tobacco, jedan od najvećih svjetskih duhanskih koncerna, počeo je završne pripreme za veliki pohod na hrvatsko duhansko tržište, na koje je bezuspješno pokušavao ući posljednje četiri godine. Tijekom 2003. BAT namjerava iz Budimpešte u Zagreb preseliti svoj regionalni ured i u njemu zaposliti najmanje stotinjak ljudi. Dio zaposlenika tog ureda trebao bi se samo preseliti iz Budimpešte u Zagreb, a drugi dio BAT će potražiti u Hrvatskoj, odnosno potragu za kvalitetnim kadrovima na hrvatskom tržištu već je počeo.

Nakon četiri godine bezuspješnih pokušaja ulaska u Hrvatsku, BAT iz Budimpešte u Zagreb premješta svoje regionalno sjedište i kreće u novi pohod na hrvatsko tržište Za te BAT-ove aktivnosti hrvatski poslovni krugovi već znaju, a za Nacional su ih neslužbeno potvrdili i u Tvornici duhana Rovinj, njihovu zasad ljutom suparniku na hrvatskom duhanskom tržištu. Nacional je iz nekoliko različitih poslovnih krugova doznao da je riječ o vrlo ozbiljnom projektu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice ne samo za hrvatsku duhansku industriju, nego i za Hrvatsku i njezino tržište u cijelosti.

Tim potezom BAT je pokazao da nije odustao od ulaska na hrvatsko duhansko tržište, kako se to moglo naslućivati nakon brojnih sukoba s moćnim domaćim lobijem Tvornice duhana Rovinj oko pokretanja proizvodnje u Tvornici duhana Zadar, koju je BAT kupio krajem 90-ih. Naprotiv, najavom da će centar za sve svoje regionalne aktivnosti iz Budimpešte preseliti u Zagreb BAT je svoje ambicije dosad najozbiljnije naglasio. Tim je potezom uoči predizborne godine u Hrvatskoj iskazao i neizravne političke komplimente aktualnoj hrvatskoj vlasti.

British American Tobacco time je neizravno potvrdio da Hrvatsku doživljava kao ozbiljno, stabilno i perspektivno tržište, gdje namjerava stvoriti čvrsto uporište i koordinacijski centar za svoj prodor na tržište svih zemalja bivše Jugoslavije. U nekim poslovnim krugovima procjenjuje se da bi takvim potezom BAT mogao otvoriti i potpuno novo poglavlje u svojim odnosima s Tvornicom duhana Rovinj, koji su do sada uglavnom bili obilježeni sukobima vezanim uz Tvornicu duhana Zadar.

U poslovnim krugovima također smatraju da bi u 2003. mogli početi ozbiljni pregovori o prodaji TDR-a tom svjetskom duhanskom divu, o čemu se u hrvatskoj javnosti već govorilo. Tom kupnjom BAT bi postao tržišni lider u duhanskoj industriji u Hrvatskoj. No zahvaljujući popularnosti rovinjskih cigareta na tržištima Srbije i Crne Gore stekao bi i dio tržišnog udjela koji rovinjska tvornica već ima u tim zemljama. To bi moglo bitno olakšati poziciju rovinjske tvornice na tim tržištima, posebice zbog dobrih veza BAT-ovih dužnosnika s nekim visokim srbijanskim političkim dužnosnicima. Također se smatra da bi to neizravno čak moglo imati pozitivne učinke i na druge segmente hrvatskoga gospodarstva, jer bi i drugi hrvatski proizvodi, makar to bilo i zahvaljujući hrvatskim cigaretama u stranom vlasništvu, mogli lakše doprijeti do potrošača na ex-jugoslavenskim tržištima.

Zbog novog aktualiziranja mogućnosti spajanja TDR-a i BAT-a očekuje se da će rovinjska tvornica još agresivnije krenuti ulagati u izvanduhanske aktivnosti. Dijelom se to očekuje i zato da bi se sadašnji menedžment rovinjske tvornice pripremio za aktivnosti u nekom drugom ekonomskom području, nakon što duhanski posao prepusti stranim partnerima. Iz rovinjske tvornice Nacionalu su potvrdili da su kroz tvrtku Adria resorts oni u turizam već uložili više od 100 milijuna eura, prije svega kroz ulaganje u turistička poduzeća Anita iz Vrsara i Jadran-turist iz Rovinja. U rovinjskoj tvornici tvrde da su spremni investirati u turizam još milijardu eura, a nadaju se i da će se u njihovu korist riješiti spor s državom oko više stotina hektara zemljišta, u čemu im se oštro suprotstavio IDS, a potpredsjednik IDS-a Damir Kajin optužio ih je i da otimaju istarsku obalu.

Sredinom 2002. rovinjska tvornica bila je i jedan od protagonista pokušaja spajanja s vodećim domaćim mljekarskim poduzećem Lura. Bila bi to najveća transakcija hrvatskog kapitala, koju je po nekima inicirala rovinjska tvornica upravo zato da bi ona što više ojačala prije mogućeg spajanja s BAT-om. Međutim, taj pokušaj je propao nakon što je vlasnik Lure Luka Rajić od nje odustao. U nekim domaćim poslovnim krugovima iz današnje perspektive tvrdi se da su pregovori propali zato što je ekipa Ante Vlahovića iz rovinjske tvornice malo uranila s njima, vjerujući da bi do konačnog dogovora s BAT-om moglo doći već u ljeto 2002. No budući da do toga nije došlo, oni usporedo nisu bili u mogućnosti ponuditi Rajiću onakve uvjete kakve je on očekivao. Luka Rajić, koga mnogi smatraju vrlo vještim pregovaračem, prepoznao je trenutačnu slabost rovinjskih pregovarača i odustao od cijelog posla.

Sredinom 2002. BAT je, prema nekim procjenama, bio spreman platiti za rovinjsku tvornicu milijardu eura. On bi taj iznos platio za tvornicu koja izravno ili posredno zapošljava 20-ak tisuća ljudi, koja je u 2002. proizvela 15 milijardi cigareta i čiji proizvodi zauzimaju oko 25 posto ukupne potrošnje duhanskih proizvoda u regiji. Kako Ante Vlahović i njegova ekipa kontroliraju 50-ak posto dionica rovinjske tvornice, oni bi u slučaju uspješnog povezivanja s BAT-om zaradili gotovo 500 milijuna eura, koje bi vjerojatno najvećim dijelom potom opet uložili u hrvatsko gospodarstvo. Lura bi u tom slučaju za njih bila idealan izbor, kako za kvalitetno ulaganje, tako i za zadržavanje utjecaja na zbivanja u bitnom dijelu domaće industrije. Osim toga, u hrvatsko gospodarstvo bi nakon takvog povezivanja vjerojatno dodatno uložio i British American Tobacco. Za to postoji više razloga. Prije svega riječ je o visoko profitabilnoj svjetskoj kompaniji koja kao i druge duhanske kompanije velik dio profita u zemljama gdje posluje ulaže u izvanduhanske aktivnosti kako bi poboljšala svoj imidž u javnosti.

Svi su svjetski duhanski koncerni u jednakoj poziciji. Moraju ulagati novac jer ih se često sumnjiči da idu na ruku krijumčarima, da truju ljude i bogate se na njihovoj nesreći, te da moraju imati političke sponzore kako bi svoje goleme profite zadržali u vlastitim džepovima, umjesto u bolnicama gdje se liječe ljudi oboljeli od karcinoma izazvanih duhanom. Tako bi i Hrvatska nakon BAT-ova eventualno uspješnog ulaska na svoje tržište vjerojatno doživjela isto ono što se početkom 90-ih dogodilo u Mađarskoj, kada je taj koncern uložio u kupnju duhanske tvornice u Pečuhu. Do siječnja 2001., kada je u Mađarskoj zabranjeno reklamiranje cigareta, BAT je u oglašavanje uložio više stotina milijuna eura. Velike iznose novca koncern ondje i dalje ulaže, samo u nešto suptilniji oblik promocije, te brojne druge aktivnosti. Novčano pomaže hostelima za beskućnike, medijskim centrima pri sveučilištima, zdravstvenim centrima, kazalištima, te ulaže u brojne druge izvanduhanske ekonomske aktivnosti, o čemu su britanski mediji, ne bez ironije, često pisali.

Slično bi se moglo dogoditi i u Hrvatskoj. Prisutnost tako velikog koncerna zasigurno bi pozitivno utjecala na neke trendove u hrvatskom gospodarstvu, a njegova ekspanzija u Hrvatskoj djelomično bi bila olakšana i činjenicom da hrvatska javnost još nije u dovoljnoj mjeri osjetljiva na negativne posljedice koje pušenje ostavlja na zdravlje.

Unatoč tim vjerojatno posve pozitivnim učincima koje bi dolazak BAT-a mogao izazvati na hrvatskom tržištu, hrvatske vlasti ne bi smjele zanemariti i sve učestalije optužbe da je taj koncern izravno sudjelovao u krijumčarenju cigareta, a vjerojatno i u pranju novca u cijelom svijetu, o čemu je Nacional u više navrata pisao i objavljivao brojne dokumente.

Međutim, ma koliko te optužbe bile ozbiljne i utemeljene, Vlada ni na temelju takvih pretpostavki ne bi smjela ignorirati činjenicu da tako veliki svjetski duhanski koncern svoju pažnju u bliskoj budućnosti bitno fokusira na hrvatsko tržište, a razvoj u našem susjedstvu želi koordinirati upravo iz Hrvatske. Uzme li se u obzir i to da bi u slučaju uspjelog spajanja British American Tobaccoa s rovinjskom tvornicom vjerojatno istog trena počela njihova proizvodnja u Zadru, što bi ondje u predizbornoj godini otvorilo novih 200-tinjak radnih mjesta, ne bi trebalo iznenaditi ako Vlada objeručke prihvati taj koncern, koji je još prije samo nekoliko mjeseci njezin potpredsjednik Slavko Linić optužio za pokušaj korupcije cijele hrvatske Vlade.

GOLEMI PRIHODI DUHANSKOG DIVA
BAT ima tvornice u 50 zemalja i 80 tisuća zaposlenih

BAT ukupno drži 15% svjetskog tržišta cigaretama i iza Philip Morrisa drugi je najveći proizvođač cigareta na svijetu. Prisutan je na tržištima čak 180 zemalja, a tvornice ima 50 država i zapošljava preko 80.000 ljudi. Od ukupno 300 robnih marki BAT-a, u Hrvatskoj su najpoznatiji Dunhill, Lucky Strike, Kent, Rothmans, Peter Stuyvesant, Pall Mall, Winfield i HB. BAT grupa u cijelom svijetu godišnje uplati 14 milijardi funti poreza i davanja, što je oko 12 puta više od profita grupe nakon oporezivanja, koji iznosi više od milijardu funti. Tvrtka je osnovana 1902 udruživanjem Imperial Tobacco Company iz Ujedinjenog kraljevstva i American Tobacco Company iz Sjedinjenih američkih država. Predsjednik korporacije je kontroverzni Martin Broughton, koji je nedavno javno priznao kako ne konzumira cigarete jer su štetne po zdravlje. Najveći pojedinačni vlasnik sa 28% dionica BAT-a je južnoafrička obitelj Rupert, koja je svoje bogatstvo stekla proizvodnjom vina.