Tomislav Opačak, slavonskobrodski poduzetnik, jedna je od žrtava zlostavljanja zamjenika zapovjednika Kopnene vojske generala Mladena KruljcaPremda je Nacional prošle srijede iz kabineta ministrice obrane Željke Antunović dobio uvjeravanja da će dobiti odgovore na pitanja upućena ministrici u vezi s generalom Kruljcem, to se ipak nije dogodilo. U vojnom je vrhu zavladala potpuna šutnja i nitko nije spreman dati izjavu.

'Nakon što mi je prijetio pištoljem s ugraviranom posvetom Gojka Šuška, general Kruljac i njegovi ljudi su me tukli gotovo sat vremena na pustoj cesti uz Savu' Nekadašnjim visokim časnicima Hrvatske vojske i bivšim dužnosnicima Ministarstva obrane bile su i prije tri-četiri godine poznate šokantne priče o nasilničkom ponašanju generala Mladena Kruljca, no svaki put kad je Glavni stožer zatražio da mu se dostave podaci o sigurnosnoj provjeri generala Kruljca, iz MORH-a, odnosno SIS-a, u to vrijeme pod kontrolom Ante Gugića i Markice Rebića, ništa nije stizalo tako da je sve ostalo na razini kuloarskih priča.

Nacionalovi sugovornici i dobri poznavatelji generala Kruljca ističu, bar kad se radi o njegovu vlastitom interesu, da je general iznimno šarmantan i dopadljiv u kontaktima s istaknutim političarima i visokim državnim dužnosnicima. Sklon je darivanju, komplimentima, ponizno se ponaša pred njima i zbog toga je stekao širok krug političkih simpatizera, od SDP-a do Hrvatskog bloka.

Još se prepričava događaj iz Varaždina od prije dvije godine, dok je Kruljac bio zapovjednik 6. zbornog područja. Posjetili su ga predstavnici saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i visoki dužnosnici MORH-a. Kako nam je rekao jedan od sudionika tog događaja, Kruljac ih je dočekao s pregršti darova od kojih su najmanje vrijedne bile slike. Darivali su se pištolji, sablje i slični vojnički rekviziti.

Tadašnji ministar obrane Jozo Radoš i njegovi pomoćnici bili su oduševljeni neuobičajenim i nadasve dragocjenim darovima, primjerenijima za darivanje stranih državnika zaslužnih za promicanje ugleda Hrvatske u svijetu.

Kruljac je takvom gestom neupitno stekao naklonost MORH-ove garniture i spriječio bilo kakvo miješanje vojnih sigurnosnih organa u njegov “civilni” život, a priče o tamnoj strani njegove osobnosti koje su dolazile do ušiju najviših vojnih dužnosnika smatrane su podmetanjima.

Imenovanje generala Mladena Kruljca zamjenikom zapovjednika Kopnene vojske i trećim čovjekom oružanih snaga Republike Hrvatske najveći je kadrovski skandal u oružanim snagama od dolaska koalicije na vlast. Razotkrivanje višegodišnje primjene gangsterskih metoda nasilja i “reketarenja” Kruljca i njegovih poslušnika prema stanovnicima Slavonskog Broda, koje je prvi objavio Nacional u prethodnom broju, prošlog je tjedna dobilo nastavak.

Tomislav Opačak, slavonskobrodski poduzetnik, vlasnik kamenoloma u Bosni i Hercegovini i jedna od žrtava zlostavljanja generala Kruljca, pristao je za Nacional ispričati svoju priču koja, kako sam kaže,”nije ništa drukčija od sličnih priča njegovih sugrađana nad kojima se Kruljac iživljavao. Međutim, još uvijek je u ljudima prisutan strah za vlastiti život pa se teško odlučuju javno iznijeti činjenice.” Opačak ovako opisuje svoje iskustvo s generalom Kruljcem: “Sredinom 1999. k meni je došao Ivan Dešić, tjelohranitelj generala Kruljca, i rekao da ga je Kruljac poslao po mene kako bismo zajedno popili piće. Bio sam pomalo iznenađen, jer sam u to vrijeme imao samo 19 godina i pomagao ocu u poslu na šljunčarama i u tvrtki pa mi je bilo čudno da me general zove na piće.”

NACIONAL: Je li vam Dešić rekao kamo idete i zašto general Kruljac poziva baš vas? – Ne, premda je Dešić došao automobilom, rekao mi je da uzmem vlastiti automobil i krenem za njim bez suvišnih pitanja. Zaustavili smo se ispred kafića “Evergreen” u Slavonskom Brodu ispred kojeg su nas u “peugeotu 406” s vojnim tablicama dočekali Kruljac i vozač, njegov rođak kojeg svi u Brodu znaju pod nadimkom Cuga. Očekivao sam da ćemo u “Evergreenu” popiti piće. Međutim, Kruljac, očito kako bi izbjegao nepoželjne svjedoke, što sam shvatio tek kasnije, rekao je da krenem za njima prema Poloju, dva-tri kilometra udaljenom sportsko-rekreacijskom centru.

NACIONAL: Zar vam nisu bile sumnjive njihove namjere kad su vam rekli da pođete izvan grada? – Nisam na to pomišljao, s generalom nikad nisam bio u sukobu, vidio sam ga dvaput u životu i očekivao da ćemo negdje drugdje razgovarati uz piće. Nakon što smo izašli iz centra i uputili se prema Poloju, na sredini ceste, s lijeve strane nasipa uz Savu, generalov je auto zastao, a ja sam stao iza njih misleći da je promijenjen plan. Kruljac je prvi izletio iz auta, došao do mene i u moju glavu uperio cijev PHP pištolja s ugraviranim potpisom Gojka Šuška, a potom mi ga gurnuo u usta.

NACIONAL: Po čemu ste sigurni da je pištolj bio PHP i da je imao posvetu Gojka Šuška? – Gledao sam u pištolj ispred vlastitih očiju i bojao se najgorega. Zapamtio sam u tom trenutku svaki detalj s njega, pa i ugraviranu posvetu bivšeg ministra. Vjerujte, kad je cijev otkočena i uperena u glavu, zapamtite svaku ogrebotinu ili kakvo drugo obilježje. Tada je uslijedilo 40-minutno ponižavanje, zlostavljanje kojeg ću se sjećati dok sam živ. General me udarao pištoljem, rukama i nogama sa svih strana dok su me Dešić i Cuga držali. Nisam imao pojma zbog čega mi se sve to događa.

NACIONAL: Što se dogodilo nakon toga? – Nakon što me pretukao, Kruljac je rekao da mu treba nova kupaonička kada tipa jacuzzi i da je moram nabaviti. Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima, jedan general Hrvatske vojske toliko se nisko spušta da premlaćivanjem i maltretiranjem dođe do jaccuzija. Osim toga, još mi i danas bruje njegove prijetnje u ušima: “Znaš da je moja cijela policija u Brodu i da ću znati budeš li me prijavio i prije nego što prijava stigne. Nemoj slučajno ići liječniku, jer znaš da ćeš biti ubijen!”

NACIONAL: Jesu li vas nakon toga pustili da slobodno odete? – Ne, nakon generalovih prijetnji odvezli su me u mjesto Vrba blizu Broda u lokal gdje smo se navodno trebali “pomiriti”. Bio sam izvan sebe od straha, pa ni vlastitom ocu nisam rekao za kadu ni za napad generala Kruljca. U strahu za vlastiti život pristao generalu kupiti jaccuzi.

NACIONAL: Kad je vaš otac doznao za napad na vas? – Otac je shvatio da se nešto događa tek kad mu je iz tvrtke “Elan promet” iz Vinkovaca poslan račun na 14.274 kuna zbog kupnje AQ kade kut Plitvice, i to kao kompenzacija novčanih obaveza “Elan prometa” prema tvrtki “Feliks” d.o.o. iz Slavonskog Broda kojoj je vlasnik moj otac Mijo Opačak.

NACIONAL: Tko je preuzeo kadu, general Kruljac ili netko od njegovih prijatelja? – Kadu je u Vinkovcima u ime generala Kruljca preuzeo Dragan Prgomet, potpisao je otpremnicu i ja sam taj papir poslije predao policiji. Prgomet je Kruljčev bliski prijatelj i suvlasnik discoteke “Monaco”. Nakon što je moj otac doznao za to, slučaj sam prijavio policiji, no već treću godinu ništa se ne događa.

NACIONAL: Jesu li od vas u brodskoj policiji tražili bilo kakve informacije nakon što ste podignuli kaznenu prijavu protiv generala i njegovih suradnika? – Obavljeni su obavijesni razgovori i sa mnom i s Ivanom Dešićem, no sad sam siguran da je sve ono što mi je Kruljac rekao pod prijetnjom smrću istinito. Lokalna vlast, pravosuđe i policija pod njegovom su kontrolom. Naime, nedugo nakon što sam podnio kaznenu prijavu, telefonom mi se ljetos javio Ivan Dešić i zaprijetio da će mi dignuti kuću u zrak. Očito je to bio još jedan pokušaj zastrašivanja da obustavim sudski progon generala. Čak je i bilo pokušaja pomirbe, no Kruljac nikad ne dolazi s nekim razgovarati u četiri oka bez pratnje barem dvojice-trojice svojih poslušnika. Uglavnom šalje svoje emisare poput generala HVO-a Rašića. Ne pada mi na pamet s takvim čovjekom o bilo čemu pričati, a već u veljači najavit ću se predsjedniku Stipi Mesiću i ministrici obrane Željki Antunović na razgovor. Ne vjerujem više u hrvatsku pravnu državu u kojoj ljudi poput Kruljca, skriveni iza svog položaja i zaštićeni spregom vojnih i političkih dužnosnika, gaze dostojanstvo običnog čovjeka. Umjesto da bude kažnjen za zlodjela, nedavno je nagrađen visokim položajem u Hrvatskoj vojsci, što je tragedija hrvatske države. Takav čovjek ne može biti ni običan vojnik, a kamoli general Hrvatske vojske koji blati sve ono zbog čega su pali hrvatski branitelji.

NACIONAL: Kanite li još nešto poduzeti radi svoje pravne zaštite? – Zbog toga što Županijsko državno odvjetništvo, na čijem je čelu Stjepan Haramustek, nije procesuirao moj slučaj, obratio sam se Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a odštetu koju bih trebao dobiti namijenio sam brodskoj i vukovarskoj bolnici.

Tomislav Opačak potvrdio je da je kratko vrijeme bio oženjen Ljiljanom, konobaricom i kasnijom generalovom bliskom prijateljicom, o kojoj je Nacional već pisao u prošlom broju, ali nju ne smatra razlogom generalova iživljavanja nad njim nego isključivo materijalnu korist.

Nacionalov je novinar prošlog tjedna u Slavonskom Brodu došao i do generalovih nekadašnjih bliskih suradnika, izravnih svjedoka zanimljive priče o tome u kakvim je uvjetima Ljiljana živjela dok je bila bliska s Mladenom Kruljcem. Ona je bila pod 24-satnim nadzorom njega i njegovih tjelesnih čuvara. Ako nije bila s Kruljcem, tada su mu čuvari svakih pola sata morali javljati gdje se nalaze s njom i kad će se vratiti. Shvativši da nigdje ne može biti sama niti se kretati bez pratnje, kao da je u kućnom pritvoru, Ljiljana se poslužila lukavstvom: uvjerila je Kruljca da je bolesna, opsjednuta demonima i da joj može pomoći jedino bivši vjerski dužnosnik islamske vjeroispovijesti iz Gradačca. Kruljac je povjerovao i pristao da Ljiljana svake srijede odlazi u Gradačac uz pratnju čuvara kako bi joj iscjelitelj pomogao da se riješi demona. Seanse su trajale više od godinu dana. Danas je Ljiljana udana žena, a pouzdano se zna da je Kruljac prekinuo sve veze s njom, a ona se čak se ne smije pojaviti u lokalima u koje on zalazi.