Objavljeno u Nacionalu br. 375, 2003-01-22

Autor: Mladen Pleše

Raskol u hrvatskim sindikatima

Na izbornoj konvenciji sindikalni čelnici gotovo su se potukli

Poziv na generalni štrajk, kojim pet najvećih sindikalnih središnjica pokušava spriječitiVladu da donese novi Zakon o radu, povećao je trzavice unutar svih sindikata i doveo do teških sukoa sindikalnih čelnika

Ana KneževićAna KneževićOčajnički poziv na generalni štrajk kojim je pet najvećih sindikalnih središnjica zbog donošenja novog Zakona o radu pokušalo ucijeniti Račanovu vladu unaprijed je, suglasni su čak i mnogi sindikalni čelnici, osuđen na propast. Ne samo stoga što je suprotno ekonomskoj logici i gospodarskim interesima sprječavati usklađivanje radnog zakonodavstva s europskim standardima, nego i zbog razjedinjenosti unutar Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Tu najveću sindikalnu središnjicu, koja okuplja oko 289.000 članova, gotovo dvostruko više nego svi ostali sindikati zajedno, već dugo razjedaju unutarnji sukobi. Kakvi su osobni interesi u pitanju, pokazalo se na nedavnoj izbornoj konferenciji SSSH u Opatiji koja je umalo tragično završila. Dva najistaknutija lidera SSSH, predsjednik Davor Jurić i predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Josip Pavić završili su, zbog uzrujavanja i stresova, u bolnici.

Davor Jurić odbio je poziv na ples pomirenja s Anom Knežević, a nakon sukoba predsjednik Sindikata poljoprivrede Josip Pavić i predsjednik SSSH Davor Jurić završili su u bolniciVećina sindikalnih vođa nije baš spremna vratiti se u normalan život pa je odlučna po svaku cijenu čuvati svoju lidersku poziciju, spremna i na kojekakve kompromise. Jurić, kažu, u tome nije iznimka: premda su mu najbliži suradnici savjetovali da se ne kandidira za predsjednika, odlučio je sačuvati siguran izvor prihoda. Zbog toga je već i predizborna kampanja bila dramatična. A nakon što je u prvom krugu izbora predsjednica Sindikata trgovine Ana Knežević dobila više glasova od Davora Jurića, što je izazvalo konsternaciju u taboru dosadašnjeg predsjednika, u drugom izjašnjavanju nastao je dramatičan preokret: u samo nekoliko sati dio izaslanika se predomislio pa je Jurić pobijedio tijesnom većinom. Takav obrat izazvao je u protivničkom taboru sumnju u regularnost. Pale su teške riječi. Zbog toga je završna večera, umjesto zabave i veselja, donijela samo nove napetosti i sukobe. Pokazalo se da novoizabrani predsjednik Jurić nije dobrodošao gost za većinom stolova pa je na kraju završio s omanjim društvom u kutu dvorane. Netrpeljivost je doživjela vrhunac kad je Jurić iz protivničkog tabora pozvan preko razglasa da otpleše ples pomirenja s Anom Knežević. To je u Jurićevu taboru doživljeno kao provokacija jer je, kako je objašnjeno Nacionalu, svim sindikalistima poznato da Jurić nikad ne pleše na feštama. Stoga je odbacio ponudu, što je izazvalo novu lavinu sukoba. Uz poneku prijetnju i psovku rezultat je umalo bio fatalan: od silnog uzrujavanja predsjednik sindikata poljoprivrede Josip Pavić srušio se u nesvijest. Probudio se tek u kolima hitne pomoći koja su ga prevezla u riječku bolnicu. Sutradan, po povratku u Zagreb, u bolnici je završio i ponovno izabrani predsjednik Jurić. I njemu se, zbog stresova za vrijeme glasovanja, naglo pogoršalo zdravstveno stanje. Nakon nekoliko tjedana bolničkog liječenja još se nije vratio na posao.

Atmosferu na konferenciji dodatno je zaoštrio neočekivani dolazak premijera Račana i njegovih suradnika iz SDP-a. To je u taboru Ane Knežević protumačeno kao otvorena potpora SDP-a i Vlade Juriću. Taj Račanov potez potaknuo je nagađanja da se Jurić dogovorio s SDP-om da se donošenje Zakona o radu odgodi dok se ne održi izborna konferencija SSSH. Jurić je, navodno, upozorio Račana da će morati, ako želi pobijediti, podržati prijedlog o generalnom štrajku. Stoga je predložio da se zakon donese tek nakon njegova izbora kako bi se on, nakon što učvrsti svoj položaj, mogao suprotstaviti inicijativama ostalih sindikalnih središnjica da se organizira generalni štrajk.

Međutim, novo vodstvo SSSH nije imalo snage održati dano obećanje: zbog pritiska ostalih sindikalnih središnjica Jurić je iz bolesničkog kreveta dao zeleno svjetlo da se i SSSH uključi u najavljeni generalni štrajk. Za to, međutim, nema jednoglasnu podršku ni u svom sindikatu.

Predsjednica vrlo snažnog Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma Vesna Dejanović u razgovoru za Nacional upozorila je da demagoški istupi sindikalnih vođa neće pomoći radnicima: “Zakon o radu određuje minimum prava zaposlenih, dok su presudni za zaštitu radničkih prava kolektivni ugovori na razini tvrtki ili gospodarskih grana. Sindikati se moraju izboriti za što povoljnije uvjete u kolektivnim ugovorima, a ne opstruirati donošenje novog Zakona. Uostalom, što vrijedi radnicima dosadašnji zakon koji je na papiru osiguravao toliko prava, kad se on nije primjenjivao. Za nas u Samostalnom sindikatu ugostiteljstva i turizma nije toliko bitan novi Zakon, jer smo mi u kolektivnom ugovoru svojim članovima uspjeli zajamčiti mnogo veća prava od onih koja se predviđaju novim Zakonom o radu.”

Još je nekoliko sindikalnih vođa, koji su željeli ostati neimenovani, uvjereno da će se sindikati samo obrukati pozivom na generalni štrajk. Sigurni su da će unatoč otporima Zakon o radu biti donesen, a da će sindikati izgubiti vjerodostojnost i dodatno se kompromitirati. Po mišljenju Vesne Dejanović i nekolicine sindikalnih aktivista, sindikatima je pametnije vratiti se za pregovarački stol.

“Valja postići socijalni konsenzus s poslodavcima i državom jer prekid komunikacije neće dobro donijeti ni radnicima, ni državi, ni poslodavcima. Sindikati se moraju izboriti za to da samo u tvrtkama s deset, a ne dvadeset zaposlenih ne postoji pravo na sindikalno organiziranje i zaštitu radnih prava, da pred sudovima radni sporovi imaju prioritet, da se promptno donose odluke te da se uspostave, na razini tvrtki i grana, arbitrarna vijeća na tripartitnoj osnovi. U njima bi trebali sjediti predstavnici radnika, poslodavaca i države, odnosno Ministarstva rada i socijalne skrbi. Ta bi tijela trebala rasteretiti pravosuđe od velikog dijela radnih sporova. Odluke koje bi donosila bile bi konačne, čime bi se učinkovito spriječilo da više od 80 posto radnih sporova propadne zbog zastare”, zaključili su Nacionalovi sugovornici.

Za razliku od Vesne Dejanović i njenih kolega, vodeći ljudi pet najvećih sindikalnih središnjica krenuli su u bespoštedan rat protiv Zakona o radu. Predsjednik SSSH Jurić izjavio je da će Zakon dodatno smanjiti prava ionako poniženog i osiromašenog radnika, Boris Kunst, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, upozorio je potpredsjednika Vlade Slavka Linića da ne glumi Margaret Thatcher, Zdenko Mučnjak, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, napao je Vladu da je grobar radničkih prava, Krešimir Sever, predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata, optužio je Vladu da je zaratila sa sindikatima jer svoju krivnju za neuspjehe žele prebaciti na sindikate, čime je otpilila granu na kojoj je sjedila.

Dok brojni stručnjaci upozoravaju da postoji nesumnjiva povezanost između visoke stope nezaposlenosti i tržišta radne snage koje je previše kruto i protekcionaško, Vladimir Gligorov, znanstveni suradnik Bečkog instituta za međunarodna ekonomska istraživanja, ističe u razgovoru za Nacional da se treba osloboditi iluzije da će samo kraćii otkazni rokovi i manje otpremnine riješiti pitanje nezaposlenosti: “Od novog, fleksibilnijeg Zakona o radu ne mogu se očekivati čuda. On će dati rezultata samo ako ga prate promjene i na drugim područjima. Vlada mora ponajprije restrukturirati i privatizirati državni sektor jer je za Hrvatsku nepodnošljivo da je država dominantan poslodavac. Potom mora smanjiti crno tržište rada koje je vrlo veliko, a na njemu radnici nemaju nikakvu zaštitu. Vlada istodobno mora spriječiti ono najgore: da se uspostavi asimetrična fleksibilnost tržišta rada. A to znači da je lako otpustiti, a teško zaposliti. Također nije dobro stvarati uvjete za zapošljavanje samo na kratki rok. Valja stvarati uvjete da se radnici što više srode s tvrtkom, a to će se dogoditi ako ih se dugoročno veže uz tvrtku i ako se, dakako, poštuju sva njihova prava.”

Dubravko Mihaljek, analitičar Međunarodne banke za poravnanja iz Basela, tvrdi pak da sva dosadašnja iskustva pokazuju da fleksibilizacija radnog zakonodavstva ubrzava gospodarski rast, lakše otvara nova radna mjesta i smanjuje broj zaposlenih: “Fleksibilizacija radnog zakonodavstva izravno je povezana sa smanjenjem broja nezaposlenih. To se najbolje vidjelo u Mađarskoj, Irskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, pa i Italiji, gdje su nakon promjena zakona o radu oživjele gospodarske aktivnosti i povećao se broj zaposlenih. Ako mogu teško dati otkaz, ako moraju plaćati visoke otpremnine i imati dugi otkazni tok, poslodavci će se teško odlučiti na otvaranje novih radnih mjesta. Ako pak, nakon neuspjeha mogu relativno brzo i bez većih troškova zatvoriti pogon, lakše će se odlučiti za otvaranje novih radnih mjesta.”

Na upozorenje da je u Sloveniji i Njemačkoj i dalje najvažnije sačuvati postojeća radna mjesta, a ne poticati otvaranje novih, Miholjek odgovara: “Zbog toga su te zemlje u sve većim problemima. Koncentrirati se samo na zaštitu prava nije dobar put. Fleksibilniji Zakon o radu ne znači ukidanje radnih prava nego omogućava poslodavcima brže i lakše otvaranje novih radnih mjesta.”

Račanova vlada gotovo i nema prostora za uzmak. Želi li prilagoditi radni ambijent onomu koji prevladava u EU, neće odstupiti od zahtjeva za promjenom radnog zakonodavstva. Izmjene o Zakona o radu ne diktira ni MMF, ni Svjetska banka, ni EU: one su nužne ako Hrvatska želi postati privlačna stranim ulagačima i ako želi postati dio zajedničkog europskog tržišta. Naravno pri tom mora poduzeti i cijeli niz drugih mjera, ponajprije uspostaviti brzu i učinkovitu pravnu državu, kako bi se zaštitila socijalna i radna prava svih zaposlenih, osigurati redovitu isplatu plaća te pravičnu naknadu za nezaposlene od koje će moći živjeti dok ne nađu novo zaposlenje. To su osnovni preduvjeti da se izgradi pravedno i socijalno osjetljivo društvo.

Pozivom na generalni štrajk, koji još nikada nije organiziran u Hrvatskoj, pet najvećih sindikalnih središnjica u državi pokazalo je da se nije uspjelo prilagoditi novim političkim, društvenim i gospodarskim okvirima koji su uspostavljeni nakon 1990. Tražeći da se sačuvaju stečena prava iz socijalizma, čini se medvjeđa usluga najvećem broju zaposlenih. Hrvatska mora stvoriti sustav koji će po pravima radnika, otpremninama, porodiljskim dopustima, otkaznim rokovima, bolovanjima biti sukladan s državama članicama EU i koji će joj omogućiti ravnopravnu utrku s konkurencijom. Sindikati tomu moraju dati svoj doprinos, a ne kočiti nezaustavljive procese.

Da je sindikalnim vođama ipak draža “velika politika” od svakodnevne mukotrpne obrane radničkih prava, pokazuju i koketiranje s opozicijom koja ohrabruje sindikate na generalni štrajk i zahtjev predsjednika URS-a Kunsta da se sindikati kandidiraju na predstojećim parlamentarnim izborima. To pokazuje da bi neki sindikalni vođe radije bili politički lideri negoli borci za prava zaposlenih.

Vezane vijesti

Stipić najavio mobiliziranje članstva "Preporoda"

Stipić najavio mobiliziranje članstva "Preporoda"

Predsjednik sindikata zaposlenih u hrvatskom školstvu "Preporod", Željko Stipić, najavio je mobiliziranje članstva do jeseni zbog vladina prijedloga… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika