U književnosti Željko Mesić, predsjednik Udruženja hrvatskih građana dioničara slovenske tvrtke “Cefing”, bio bi primjer lovca na vjetrenjače, a u hrvatskoj politici postao je osoba koja je izazvala pomutnju među ministrima i presudila da se do daljnjega odgodi prodaja “Sunčanog Hvara” Termama Čatež. Hrvatskoj je javnosti nepoznato da su njegova pisma u kojima upozorava predsjednika Republike, Vladu, Sabor i državnog odvjetnika da Slovenci kupuju “Sunčani Hvar” dijelom i opranim novcem opljačkanih hrvatskih građana, nekoć dioničara slovenske tvrtke “Cefing”, postala jedan od glavnih razloga zbog kojih će, po svemu sudeći, Vlada ovaj tjedan povući svoju odluku o prodaji “Sunčanog Hvara” slovenskim Termama Čatež i poništiti međunarodni natječaj. Četiri njegova pisma poslana na spomenute adrese u mjesec i pol, potkrijepljena opsežnom sudskom dokumentacijom, u kojima tvrdi da će slovenski politički vrh, a ne privatni poduzetnici, kako se isprva tvrdilo, kupiti “Sunčani Hvar”, poslužila su kao presudan argument političkom bloku oko HSS-a, koji se od samog početka opirao ideji da dio hrvatske obale dospije u slovenske ruke. Zbog niza nezakonitosti u proceduri prodaje “Sunčanog Hvara” haesesovci zahtijevaju smjenu Pave Župan-Rusković, ministrice turizma- i Krešimira Starčevića, v.d. predsjednika Fonda za privatizaciju.

'Poslao sam 4 pisma upozorenja predsjedniku Vlade, Sabora i države, u kojima sam ih upozoravao da Terme Čatež kupuju Sunčani Hvar opranim novcem'Željko Mesić, trgovac iz Orahovice, rodnog mjesta hrvatskog predsjednika, u ime petstotinjak prevarenih dioničara već osam godina pokušava dokazati da im slovenska država, nakon fingirane propasti “Cefinga”, samo jednog u nizu poduzeća koja su tvorila holding “Hypoco” iz Brežica, duguje 200 milijuna kanadskih dolara. Odlučan da istjera pravdu, podigao je desetak kaznenih prijava na slovenskom i hrvatskom sudu, a već mjesecima upornošću policijskog istražitelja na Internetu prati izvještaje sa slovenske burze pa je otkrio da se vrijednost Termi Čatež, što je hrvatsku javnost trebalo uvjeriti da “Sunčani Hvar” kupuje respektabilna tvrtka, napuhavaju osobe iz slovenskog političkog vrha odgovorne za propast i pljačku “Cefinga”.

NACIONAL: Što vas je motiviralo da napišete pisma upozorenja? – Još u listopadu, i prije nego što je Vlada najavila privatizaciju “Sunčanog Hvara”, upozorio sam državnog odvjetnika da je slovenska država hrvatskim građanima otela imovinu. Kad sam u novinama 9. prosinca pročitao da su Terme Čatež kupac “Sunčanog Hvara”, pismom sam obavijestio predsjednika Mesića, premijera Račana, predsjednika Sabora Tomčića i državnog odvjetnika Mladena Bajića o našim sumnjama – da je kapital Termi Čatež možda oprani novac, dijelom u vlasništvu hrvatskih građana, dioničara poduzeća “Cefing” iz Brežica, te da Slovenci pokušavaju reinvestirati naš novac u Hrvatsku. Nije bilo nikakve reakcije pa sam 20. prosinca napisao još jedno pismo s novim podacima i priložio dokumente. Opet ništa. Bio sami uporan i na iste adrese napisao nova pisma 9. i 21. siječnja. Tek tada javila su mi se određena gospoda i zatražila da im pošaljem još dokumenata. Čim se zagrebalo ispod površine, izašlo je na vidjelo da sam u pravu, da je mnogo toga mutno oko Termi Čatež. Na stranu to što je za svakog čovjeka prosječne inteligencije sumnjivo već i samo popravljanje ponude, sa 10 milijuna eura na 15, koliko su Terme namjeravale uložiti.

NACIONAL: Tko su ta gospoda koja su vam se javila? – Ne želim ih imenovati kak ne bi imali neugodnosti, i oni su mene zaštitili. Uopće se ne želim baviti visokom politikom, niti prozivati pojedince iz vlasti. Nemam nikakvih interesa za “Sunčani Hvar”, osim što pretpostavljam da je novac nas dioničara “Cefinga” završio u Termama Čatež.

NACIONAL: Kako ste uvjerili ministre da ste u pravu? – Skrenuo sam im pozornost na to da se iza paravana privatnog kapitala tvrtke Terme Čatež kriju državna poduzeća i državni fondovi, kao i Ljubljanska banka, i da su oni izdanak vodeće političke stranke, Liberalno-demokratske stranke (LDS). Naše sumnje potvrđuje i to što je Bojan Petan iz Brežica, predsjednik slovenske izdavačko-trgovačkog poduzeća Državna založba Slovenije (DZS), koja je vlasnik Termi Čatež, a odnedavno i slovenskih časopisa Dnevnik i Delo, nekoć bio direktor Hipotekarne banke Brežice. Ta je banka poslovala u sklopu holdinga Hypoco Brežice, koji je dijelom bio u vlasništvu dioničara iz Hrvatske. Holding je godinama fantastično poslovao, bio najjače privatno poduzeće u Sloveniji, da bi 1994. u maglovitim okolnostima otišao u stečaj. Mi sumnjamo da je Petan, koji je bio potpisnik na računima niza poduzeća u vlasništvu “Cefinga”, fingirao stečaj kako bi prikrio nezakonitosti. Sumnjamo da je Petan otuđio dio našeg novca i da je s milijun maraka novca nas dioničara financirao predizbornu kampanju Janeza Drnovšeka i sebi osigurao mjesto u parlamentu. Petan je danas utjecajni član vodeće političke stranke Janeza Drnovšeka, slovenskog predsjednika. Njega je slovenski tjednik Mladina proglasila specijalistom brežičke praonice novca i provjerenim stručnjakom za financiranje političkih stranaka i slovenskih državnih tijela. Oko financiranja LDS-a i Janeza Drnovšeka u Sloveniji se među oporbenim političarima digla velika prašina, a istraga je otkrila sumnjive kanale za pranje novca.

NACIONAL: Čime ste potkrijepili svoje sumnje? – Primjerima koje sam doživio na vlastitoj koži. Poslovanje sistema Hypoco uništeno je nasilništvom državnih organa Slovenije, a kapital dioničara iz Hrvatske vredniji od 200 milijuna kanadskih dolara postao je izvorom ilegalnog financiranja političkih stranaka i nekih specijalnih službi, kao prethodnice ulaska slovenskog kapitala u Hrvatsku. Slično pranje novca, u iznosu od 20 milijuna kanadskih dolara, Slovenija je, financijskim transakcijama preko Riječke banke, provela otuđenjem objekta na Kennedyjevu trgu i objekta “Cimosa”, također u vlasništvu dioničara “Cefinga”. Objekt “Cimosa” mnogim je Zagrepčanima poznat kao nikad dovršena golema zgrada na Ljubljanskoj aveniji, za koju je svojedobno bio zainteresiran i Fikret Abdić. Slovenci su nam tu zgradu doslovce ukrali preko svog poduzeća “Cimos” d.d. iz Kopra, koji je u 100-postotnom vlasništvu slovenske države, i upisali se u katastar i zemljišne knjige kao izvanknjižni vlasnici. Mi dioničari smatramo da takva krađa poslovnih objekata nije bila moguća bez potpore politike, imamo indicije da su tome pripomogli Ivan Bizjak, bivši ministar policije, danas ministar pravosuđa, i Franc Arhar, bivši guverner Banke Slovenije. Zbog toga smo podigli tužbu za naknadu štete protiv Slovenije, veće od 4 milijuna kanadskih dolara po dionici “Cefinga”. A taj iznos višestruko premašuje i ponuđenu cijenu i planirano investiranje u “Sunčani Hvar”, kao i ukupnu vrijednost Terma Četež. Sve to u najmanju ruku izaziva sumnje da je novac hrvatskih građana opran preko neke slovenske tvrtke ili državnog fonda i da se on danas pojavljuje u slovenskom kapitalnom društvu KAD, koje je vlasnički vezano uz “Cimos” d.d. Kopar, u Termama Čatež, a sutra u “Sunčanom Hvaru” ili bilo kojoj drugoj slovenskoj investiciji. Krivotvoreni dokumenti na temelju kojih nam je otuđen poslovni objekt na Kennedyjevu trgu poništeni su pravomoćnom i izvršnom presudom hrvatskog suda, ali Hrvatska nije kadra provesti pravomoćne presude vlastitog suda. Slovenija je svoju krivnju priznala na Okružnom sudu u Krškom, ali sve je uzalud – mi još ne možemo doći u posjed zgrade. Zato sam podnio kaznenu prijavu protiv Franca Krašovca, direktora “Cimosa” koji sjedi i u slovenskom Fondu za privatizaciju, Boruta Mokrovčiča, direktora Termi Čatež, člana Nadzornog odbora “Triglava” u kojemu zastupa državni kapital koji je uz vlasnike kao što su državni fond KAD i SOD najveći vlasnik DZS-a. Sunčani Hvar nije jedini primjer slovenskog pokušaja pranja novca. O tome govori i slučaj novinsko-izdavačkog poduzeća Nova Makedonija iz Skopja. Vlada Makedonije optužila je slovensku tvrtku, iza koje stoji tajni slovenski konzorcij poduzeća, da je preko Nove Makedonije oprala 20 milijuna eura te im je sudski zabranila raspolaganje dionicama novinske kuće, kao i upravu nad poduzećem.

NACIONAL: Povod za pisanje bio vam je i istup Krešimira Starčevića koji je tvrdio da su Terme Čatež u privatnom vlasništvu? – Mislim da je Starčević obmanuo hrvatsku Vladu i ministre, vjerojatno uz pomoć ministrice Pave Župan-Rusković, jer mi se čini nemogućim da nisu znali s kim imaju posla. To je sad napokon shvatio i premijer Račan. Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje Krešimira Starčevića i ministrice Župan-Rusković zašto su odmah odbacili ponudu “Kompasa” kao lošiju, premda se sada pokazalo da je ta ponuda bolja. Čini mi da su javnosti prezentirali podatke kako je njima odgovaralo, a ne stvarno stanje stvari.

NACIONAL: Kakve dokaze imate za tvrdnje da je Bojan Petan oprao novac ukraden od hrvatskih građana i sada ga namjerava “vratiti” kupujući “Sunčani Hvar”? – Petan zacijelo pokušava model pljačke koji je napravio u Sloveniji primijeniti i u Hrvatskoj, DZS je preslikana struktura poslovnog sistema Hypoco Brežice: uložio je milijun dolara u Drnovšekovu kampanju, kupio si mjesto u parlamentu, a sada bi htio kupiti hrvatsku obalu. Kao direktor banke u konzorciju “Hypoco” dioničarima iz Hrvatske preko noći je oteo imovinu u pomno smišljenoj akciji. “Cefing” nije propao jer je loše poslovao, nego zahvaljujući političkoj odluci da nas izbace iz Slovenije. Kad je naša direktorica završila u bolnici, nama su zabranili pristup tvrtki, smijenili direktore, postavili svoje i falsificirali vlasničku strukturu. Policija nam je upala u prostorije u Brežicama, odnijela dokumente o poslovanju i vlasnicima. Poslije su se ti dokumenti dilali. Tadašnji ministar pravosuđa Tomaž Marušič zatražio je od glavnog državnog odvjetnika istragu o svim kaznenim postupcima koje smo pokrenuli. Ali ni on nije daleko odmaknuo, jer su se odluke o našoj imovini donosile u političkom vrhu Slovenije, a nadležni sud u Krškom bio je zadužen da legalizira unaprijed dogovorene političke presude. Mi već osam godina dokazujemo da smo postojali. To je mukotrpan proces, ali nećemo odustati. Kad iscrpimo zakonske instance u Hrvatskoj i Sloveniji, idemo u Strasbourg.

NACIONAL: Jeste li rođak predsjednika Mesića? – Nisam. Bez obzira na moje prezime, nitko mi se nije javio iz Ureda predsjednika.

NACIONAL: Kako komentirate to što se oko vaših pisama ipak digla prašinu i pokrenula rasprava među ministrima? – Nisam političar i jedino što me zanima jest kako da vratim svoj izgubljeni novac. “Sunčani Hvar” je vrh ledenog brijega. Vjerujem da su moji dopisi ipak pridonijeli da se ministri zamisle nad svojom odlukom.

NACIONAL: Neki su pak vaša upozorenja shvatili kao teoriju urote, smatrajući da su veze “Cefinga” i Termi Čatež predaleke i nedokazive. – To na prvi pogled može tako izgledati, ali onaj tko si da truda da razmota klupko lako može uočiti da trag pokradenog novca hrvatskih dioničara vodi od Bojana Petara iz “Cefinga” do Termi Čatež.

NACIONAL: Kako ste vi istraživali tu vezu? – To bi mogao svatko tko je spreman potrošiti desetak kuna i malo vremena na Internetu. Svakodnevno sam analizirao vijesti sa slovenske burze i otkrio što se događa, tko je što prodao i kupio i tako sam nabasao i na Petana. Vidio sam i da se vlasnički odnosi mijenjaju iz dana u dan. Terme Čatež prije tri mjeseca nisu imale ni 30 posto sadašnjeg kapitala, ali najednom im se vrijednost počela napuhavati. Sve to izaziva sumnje da je slovenska operacija kupnje “Sunčanog Hvara” bila smišljena. Zato sumnjam da Bojan Petan ima svoj lobi i u Hrvatskoj, on je morao znati da će Vlada prodavati “Sunčani Hvar” kad je ušao u Terme Čatež, najednom su one dobile nove i moćne dioničare; fondove, Ljubljansku banku, osiguravajuću kuću “Triglav”, Izolu, Marinu Kopar. Ne bi me iznenadilo da za tri mjeseca ta vrijednost nestane. Terme Čatež nisu imale financijske snage da kupe “Sunčani Hvar”. Njihovi sindikalisti javno su upozorili da novca nemaju, da su njihove plaće 400 maraka mjesečno. Sada iz novina vidim da je to napokon jasno i hrvatskoj Vladi – da se sa Termama Čatež, kako je rekao Budiša, trebaju baviti policija i državni odvjetnik, a ne Sabor i Vlada, jer tu mnogo toga nije čisto.