Krsto Cviić, politički savjetnik EBRD-a za jugoistočnu i srednju Europu - "Račan me nije razočarao"Za razliku od većine domaćih analitičara, inozemni ekonomski stručnjaci Račanovu vladu najčešće ocjenjuju pozitivno. Slično su se o napretku u protekle tri godine nedavno izjasnili i vodeći predstavnici Europske banke za obnovu i razvoj prema čijem izvještaju Hrvatska ima uvjerljivo najveći gospodarski rast u jugoistočnoj Europi. Ukratko, Hrvatska je na dobrom putu unatoč štrajkovima, zatvaranju poduzeća i općoj depresiji stanovništva.

Ako je neko hotelsko poduzeće u prošlosti bilo uspješno, a danas stvara gubitke ono se mora promijeniti. Ako to nisu sposobni napraviti domaći kadrovi, neka dođu sposobni strani menedžeri i ponude svoju viziju uspjeha Tvrdnje da nas ne voli EU i NATO, kao niti razni političari i pojedine države, pokazuju da ova nacija ima ozbiljan psihološki problemIstovjetna stajališta zastupa Krsto Cviić, politički savjetnik EBRD-a za jugoistočnu i srednju Europu. Bivši novinar, urednik na BBC-ju i u tjedniku Economist, analitičar u londonskom Kraljevskom institutu za međunarodna pitanja, od 1999. u EBRD-u pokriva područje europskog jugoistoka. Ovih se dana u Zagrebu susreo s brojnim političarima i javnim osobama, a sudjelovao je i na novinarskoj konferenciji na kojoj su predstavnici Europske banke za obnovu i razvoj analizirali ekonomske trendove u Hrvatskoj.

NACIONAL: Dok već mjesecima iz inozemnih ekonomskih i političkih institucija stižu komplimenti gospodarskim dosezima Račanove vlade, istraživanja pokazuju da je većina hrvatskog stanovništva razočarana dosadašnjim rezultatima. Otkud takav raskorak u ocjenama u inozemstvu i Hrvatskoj? – Priklonio bih se ocjenama stranih institucija, među koje spada i Europska banka za obnovu i razvoj u kojoj radim, a čiji je vrlo čvrst stav da se gospodarska situacija u Hrvatskoj mijenja nabolje, čak i u većoj mjeri nego što se očekivalo. Znam da može zvučati arogantno kad netko izvana dolazi u Hrvatsku i ovdašnje ljude uvjerava kako žive bolje nego što to oni osjećaju, ali objektivno govoreći, stvari su takve. Ovdje postoji psihološki problem jer starija generacija, koja je u socijalizmu imala prilično visok standard, osjeća da joj danas ide teško i malo je vjerojatno da će im za života biti bolje. To zvuči ružno, ali i u mnogim drugim europskim državama sve je manje novca za stariju generaciju i ona živi u strahu za vlastitu egzistenciju. U Hrvatskoj se ti strahovi prebacuju i na srednju generaciju koja je u Jugoslaviji živjela poprilično optimistički, a onda je doživjela razočaranje jer se morala odreći brojnih pogodnosti na koje je navikla. Više nema novca za razne vrste privilegija, socijalu ili zdravstvo, a posao nigdje u svijetu više nije zajamčen. Ljudi se ne pitaju “koliko ja svojim radom pridonosim društvu ili radim li dovoljno da mogu zadovoljiti sve svoje potrebe”. Neću reći da je Vlada posve nevina, ali čini mi se i da građanstvo u Hrvatskoj još uvijek njeguje svojevrsnu baštinu samoupravnog socijalizma i očekuje da država rješava sve njegove probleme. No današnjim svijetom dominira tržišna ekonomija u kojoj je uloga države bitno smanjena, što nesumnjivo izaziva frustracije među mnogim ljudima. Naravno da se kao krivac apostrofira vlast, a u Hrvatskoj je to Račanova vlada.

NACIONAL: Neznatno manje kritika upućuje se Europskoj uniji koju mnogi doživljavaju kao nepravednu prema Hrvatima. Najčešći je ovdašnji argument da za Hrvatsku vrijede drukčiji standardi nego za ostale kandidate jer bi prema ekonomskim kriterijima već trebala ući u EU. – Europska unija je klub koji ima određene kriterije, koji možda nisu uvijek sasvim objektivni, ali nemojmo se zavaravati da u Bruxellesu sjede nekakvi namrgođeni birokrati koji ne žele primiti Hrvatsku. Sada je EU zauzeta primitkom deset novih članica i Hrvatska je negdje na rubu i njezinih interesa. Uostalom, već sada u Bruxellesu dugoročno razmišljaju kako riješiti probleme Ukrajine, Moldavije ili Bjelorusije, a zapadni Balkan također namjeravaju integrirati u svoje redove. U tome su nam najveći saveznici susjedi, osobno sam od mjerodavnih ljudi u talijanskoj politici čuo da žele Hrvatsku što prije u Uniji jer se ni njima ne isplati graničiti s državom-problemom. Slično rezoniraju i u Austriji, Mađarskoj, a u posljednje vrijeme i u Grčkoj. S druge strane, treba prestati beskrajno raspravljati o povijesti i o tome voli li netko ili ne voli Hrvatsku. U tome posebnu ulogu imaju mediji i intelektualci, koji trebaju biti brana strahovima ili ksenofobiji.

NACIONAL: Najnovija afera oko prodaje “Sunčanog Hvara” slovenskim Termama Čatež pokazala je i da približno dvije trećine ljudi osjeća da stranci oduzimaju najbolja poduzeća i banke. Je li opravdan takav strah? – S emotivnog gledišta mogu razumjeti takva razmišljanja jer ona nisu ograničena samo na Hrvatsku. Dobro se sjećam fundamentalnih promjena koje su se provodile u doba vladavine Margaret Thatcher kad je, recimo, Britanija odustala od iskorištavanja ugljena kao energenta, nakon čega su zatvarani rudnici, čeličane i tvornice automobila jer na tržištu više nitko nije htio kupovati njihove proizvode. Radnici čeličane u Selbyju u srednjoj Engleskoj nakon propasti svoje nekoć ugledne tvrtke počeli su raditi sendviče, što je možda za njih bilo ispod časti, ali samo su tako mogli zaraditi plaće. Iako su čak i neki političari kritizirali takvu politiku, tvrdeći da Britanija rasprodaje “obiteljsko srebro”, brzo se pokazalo da je u novim odnosima unutar svjetskog gospodarstva ona jedino moguće rješenje. Zato, ako je neko hotelsko poduzeće u prošlosti bilo uspješno, a danas stvara gubitke, ono se mora promijeniti. Ako to nisu u stanju napraviti domaći kadrovi, neka dođu sposobni strani manageri i ponude svoju viziju uspjeha. Živim u Britaniji i uvjeravam vas da više gotovo i ne postoji jedan jedini proizvod koji možemo nazvati posve britanskim. U automobilima ima gomila dijelova koji se proizvode u desecima drugih država, a jednako je i s nizom drugih stvari. Zato bi hrvatski ekonomisti trebali preuzeti prosvjetiteljsku ulogu i objasniti građanima da je strah od inozemnog kapitala i vlasnika pogrešan.

NACIONAL: Međutim, upravo mnogi ekonomski stručnjaci tvrde da se Hrvatska pretvara u zemlju konobara i jeftine radne snage? – Konobarstvo je vrijedna profesija, a ako jedna zemlja dobro zarađuje na turizmu, to nije loše. Neki misle da ako imate macho sliku visokih dimnjaka koji puštaju dim, to znači da se radi o prosperitetnijoj i boljoj zemlji. To nije točno, premda treba paziti i da Hrvatska doista ne prestane proizvoditi sva dobra, ali još je gore inzistirati na uzdržavanju industrije koja nigdje neće moći prodavati svoje proizvode.

NACIONAL: Tu je i pitanje globalizacije? – U biti se ne događa ništa novo, jer oduvijek ekonomski napredak uvjetuje širenje gospodarstava preko nacionalnih granica. U takvim okolnostima gotovo je nemoguće reći da netko na slobodnom tržištu ima prednost zbog svoje veličine. Nismo li donedavno slušali upozorenja kako će velike multinacionalne kompanije zbog svoje financijske snage ovladati našim životima, a onda smo lani na primjerima Enrona i drugih vidjeli da one nisu tako neranjive, naprotiv, neke su stajale na glinenim nogama. Hrvatska je mala zemlja, ali ima iste šanse kao i neke koje su veće od nje. Svjetski procesu daju šansu kreativnima, što podrazumijeva i kooperativnu politiku na međunarodnom planu.

NACIONAL: Što znači kooperativnost u slučaju vjerojatnog rata SAD-a i Britanije protiv Iraka? Da to od vas zatraže Mesić ili Račan, što biste im savjetovali o tome kakav stav treba zauzeti Hrvatska? – Zaista bih se ustručavao dati bilo kakav savjet jer je pitanje mogućeg rata protiv Iraka jedno od najtežih u posljednjih desetak godina. Ovdje se ne radi o žrtvama, jer je lako moguće da sve bude gotovo relativno brzo i bez puno poginulih, ali postavlja se niz pitanja o međunarodnom pravu, budućnosti Bliskog istoka i mnogočemu drugom. Mislim da političari koji se bave tim problemom moraju odgovoriti na pitanje o pravu napada na zemlju protiv koje još nema pravih dokaza da posjeduje zabranjeno oružje, makar je vodi čovjek kriv za brojne zločine, ili treba razmotriti druge opcije. Nije bez vraga da su se oko toga podijelili i europski političari pa osmorica podržavaju Busha i Blaira, ali postoji i snažna skupina onih koji su, na čelu s Francuskom i Njemačkom, protiv ratne opcije. Sumnjam u brza ratna rješenja, iako svi znamo da je Saddam Hussein problem u današnjem svijetu.

NACIONAL: Na Božić su mediji objavili popis 555 javnih osoba, među kojima i respektabilan broj intelektualaca, koji su čestitali blagdane umirovljenom generalu Anti Gotovini. Ne demantira li taj događaj vašu vjeru u medije i hrvatske intelektualce ? – Njihov je dokument pljuska Hrvatske međunarodnoj zajednici, ali i silan propust na unutarnjem planu jer se takvim peticijama izigrava patriotizam na posve pogrešnom mjestu. Jako sam razočaran načinom na koji se u Hrvatskoj doživljava Haaški sud. On ne oslikava samo hrvatski odnos prema Haagu nego i odnos Hrvata prema sebi samima i činjenici da je u obrambenom ratu bilo i ratnih zločina koje su počinili Hrvati. Nevjerojatno je razmišljati da “naši” nisu mogli počiniti zlodjela samo zato jer su “naši”. Kad su sa zakašnjenjem iz inozemstva stigli zahtjevi za kažnjavanjem zločinaca, Hrvati se počinju ponašati poput djece, sebe doživljavaju nevinima, dok krivce uvijek traže u drugima. Ne vole nas tobože EU i NATO, kao ni razni političari i pojedine države, što pokazuje da ova nacija ima ozbiljan psihološki problem. Možda si obični građani još mogu priuštiti takav način razmišljanja, ali političari, intelektualci ili mediji moraju biti dorasli zadatku i nedvosmisleno osuditi vlastite pogreške.

NACIONAL: Umjesto toga prije dvadesetak dana najpoznatiji hrvatski skijaš Ivica Kostelić više je puta izrazio svoju fascinaciju nacizmom. Umjesto opće osude Kostelića, mediji i javnost natjecali su se u smišljanju “izdajničkih” etiketa Nacionalu i rijetkim redakcijama koje su upozorile na pronacističke istupe poznatih sportaša. – U svakoj zemlji povremeno možete čuti kakvu nepametnu ili ludu izjavu, ali je važno kako javnost na njih reagira. Ivica Kostelić ima 21 godinu i treba mu dati priliku da shvati kako je pogriješio, ali velika je glupost kad novinari i javnost brane izjavu kako su divno izgledali njemački vojnici 1941. godine. Pamtim kako su doista izgledali pripadnici Wehrmachta kad su u travnju 1941. ulazili u moj grad, da, doista su izgledali vrlo samouvjereno ti tenkisti odjeveni u crne uniforme. Ali neću zaboraviti ni 1945. kad su se ti isti njemački vojnici povlačili kao potpuno poražena vojska, bez imalo samopouzdanja, i to više ne u tenkovima nego na zaprežnim kolima. Kostelić je zaboravio da je agresija protiv Sovjetskog Saveza koštala njemački narod nekoliko milijuna poginulih i ranjenih. Čak i mogu razumjeti da briljantan sportaš, ali i mlad dečko to ne shvaća, ali način kako se u cijeloj aferi postavila hrvatska javnost upućuje na moralno sljepilo. Na žalost, Hrvatska ima kontroverznu prošlost o kojoj postoje različita mišljenja i sumnje i zato je još potrebnije da se povjesničari, intelektualci, političari, pa i obični građani jasno ograde od takvih ekscesa. A Kosteliću treba reći da to što priča nije samo glupost, nego da time nanosi štetu i svom narodu i svojoj mladoj državi.

NACIONAL: Na trećesiječanjskim izborima bili ste kandidat SDP-a i HSLS-a iz dijaspore, ali niste izabrani. Kako tri godine poslije ocjenjujete rezultate koalicije koja vas je kandidirala? – Ne želim davati alibi ovoj vladi, ali doista nisam razočaran. Ekipa koja je nakon 3. siječnja preuzela vlast bila je, s iznimkom Ivice Račana, potpuno neiskusna u obavljanju izvršnih poslova i bilo je nerealno očekivati da će uspjeti na brzinu nešto riješiti. Prihvaćam njihove argumente da nisu željeli provesti radikalnu čistku na svim razinama, od uprave do HTV-a, jer bi to bilo upravo suprotno vladavini prava za koju su se zalagali. Drugi je problem koalicijsko vladanje koje zapinje i u kudikamo sređenijim zemljama od Hrvatske. Zato mislim da ih treba pustiti da odrade još ovu godinu koju imaju na raspolaganju i onda vidjeti koliko je obećanja zaista ispunjeno. U svakom slučaju, bespoštedna kritika Račanove vlade nije opravdana.