Andrija HebrangNakon što su se desne opozicijske stranke uvjerile da im sukobi među koalicijskim partnerima i rat do istrebljenja između premijera Ivice Račana i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića otvaraju neslućene mogućnosti za ubrzanu destabilizaciju vladajuće koalicije, krenule su u ofenzivu na svim frontovima. Potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang, tvrde u Ministarstvu zdravstva i liječničkim krugovima, vođa je liječničkog štrajka iz sjene, lokalni vođe HSP-a, HIP-a i HDZ-a u Slavoniji potiču radnike Borova da svoje nezadovoljstvo manifestiraju blokadom cesta i izazivanjem prometnog kaosa, dok su čelnici HIP-a iskoristili doček hrvatske rukometne reprezentacije da preko pjevača Thompsona upute jasnu poruke vlasti i demonstriraju sposobnost manipuliranja tisućama ljudi. Psihijatar Herman Vukušić, predsjednik zagrebačke organizacije HSLS-a, ovih pak dana potiče branitelje kojima je dijagnosticiran PTST da se pobune protiv odluke Vlade da se podvrgnu novom psihotestu koji je, uzgred rečeno, jedini službeno licenciran u Hrvatskoj.

Opozicija je pokrenula cijeli niz akcija kojima pokušavaju razbiti Vladu: HDZ manipulira štrajkom liječnika, u Slavoniji desnica potiče radnike Borova da izađu na ulice, HIP je iskoristio doček rukometne reprezentacije za novu manifestaciju snage desnice, a HSLS-ovac Herman Vukušić potiče oboljele od PTSP-ja na pobunu protiv Vlade Nacional se uvjerio u razgovoru s više istaknutih zagrebačkih liječnika da se oni ne slažu s nastavkom štrajka, da smatraju kako on više nema smisla te da se održava isključivo radi političkih interesa HDZ-a i njima bliske interesno povezane skupine liječnika. Jedan od uglednih liječnika KBC-a Rebro izjavio je u ponedjeljak, 10. veljače, za Nacional da je formalni vođa štrajka dr. Ivica Babić umislio da je novi Mirko Čondić, vođa stožera za obranu Domovinskog rata: “No Babić nije dorastao situaciji u kojoj se pojavljuje na televiziji više od predsjednika Mesića i premijera Račana zajedno, u kojoj je napravio neviđeni medijski bum, u kojoj ga se boje političari, a njegove poruke sa strahopoštovanjem slušaju milijuni građana. Takve pozicije medijske zvijezde provincijski pulmolog iz Virovitice ne želi se odreći i zbog toga su liječnici postali taoci njegovih bolesnih ambicija. Budući da bi prekid štrajka ujedno bio i kraj njegove medijske karijere, on nastoji što više produljiti protest. U tome, iz političkih razloga, ima potpunu podršku bivšeg ministra zdravstva Andrije Hebranga koji je uvjeren da produžetak liječničkog štrajka može zadati završni udarac vladajućoj koaliciji. Hebranga i Babića podupire pak skupina profesora koji su izgubili povlašteni status koji im je osigurao upravo Andrija Hebrang dok je bio ministar zdravstva. Hebrang je, naime, profesorskoj eliti omogućio da zarađuju kao šefovi klinika i odjela u bolnicama, kao profesori na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu te kao vlasnici vlastitih ambulanata i klinika. Dio njih sada pokušava iskoristi štrajk kako bi vratili nekadašnje privilegije. A ministar Hebrang nije ništa učinio da poboljša primanja ostalih liječnika.

Zbog nerazumnog ustrajavanja na produžetku štrajka, Hebrangu i Babiću uspjelo je gotovo nemoguće: kompromitirali su liječničku profesiju i navukli na leđa liječnika bijes milijuna građana koji ih sumnjiče da im je jedino stalo do materijalnog probitka. Unatoč tomu Hebrang i Babić i dalje inzistiraju na štrajku, premda je svima jasno da je on postao kontraproduktivan.”

Da je Babić tijesno povezan s Hebrangom, upozoravaju u Ministarstvu zdravstva, dokazuje i to što on uvijek kad valja donijeti neki zaključak ili odluku, traži vrijeme za konzultacije premda su s njim na pregovorima nerijetko i članovi štrajkaškog odbora. Babić se tada ne konzultira samo sa štrajkaškim odborima nego ponajprije s Andrijom Hebrangom, od kojega dobiva instrukcije, tvrde u Ministarstvu zdravstva. U liječničkim se pak krugovima tvrdi da je najbolji pokazatelj Hebrangove upletenosti u štrajk to što se on još nije o njemu javno izjasnio, premda uvijek jedva čeka da iznese ocjene o nekom događaju. Sada, međutim, šutnjom prikriva svoju pravu ulogu.

Organiziranjem liječničkog štrajka Babić je, tvrde njegovi kolege, napokon ostvario svoje dugogodišnje političke ambicije koje nije uspio realizirati premda je bio učlanjen u tri političke stranke. Najprije je bio član Saveza komunista, a 1990. se učlanio u HNS. Tu je stranku napustio u znak protesta što nije izabran u Sabor pa se 1997. učlanio u SDP. No kako ni u SDP-u nije uspio izboriti status kandidata za Sabor, Babić je pokušao organizirati pobunu i smijeniti lokalno vodstvo stranke. Zbog pokušaja puča Babić je izbačen iz virovitičkog ogranka SDP-a. Borac za bolji materijalni položaj liječnička osobno je više nego sjajno situiran: Babić i njegova obitelj vlasnici su dvaju kafića u središtu Virovitice te triju lokala na virovitičkoj tržnici. Navodno je sve lokale i kafiće dao u najam. Uz to se izborio da mu se prizna 20-postotni invaliditet na jedno uho koje mu je, kako je tvrdio, stradalo za Domovinskog rata premda, tvrde upućeni, ratište nije pravo ni vidio. Ni Babićeva liječnička primanja nisu baš mala: prošle godine ostvarivao je mjesečni prihod veći od 14 tisuća kuna, dok je u samo jednom mjesecu zaradio više od 19 tisuća kuna.

U medicinskim krugovima Nacional je doznao da su uz Andriju Hebranga i Ivicu Babića u štrajkaškom pokretu najaktivniji ugledni profesori Dubravko Orlić, predsjednik Liječničke komore, kardiolog Ivan Čikeš koji je dijagnosticirao zdravstveno stanje Mladena Naletilića Tute te ginekolog Asim Kurjak. Njihov trojica, među ostalim, uporno traže ostavku ministra Andre Vlahušića, uvjereni, tvrde u Ministarstvu zdravstva, da će njegovim rušenjem osigurati povrat povlaštenih pozicija ili pak zataškati afere i prekinuti istrage koje su u tijeku. Upućeni, međutim, tvrde da će vrlo brzo na vidjelo doći još neke nečasne radnje u kojima su sudjelovali vodeći sudionici štrajka liječnika.

U Ministarstvu zdravstva upozoravaju da korijeni sadašnjeg liječničkog nezadovoljstva sežu do bivše hadezeovske vlasti, i to baš iz vremena kad je ministar zdravstva bio Andrija Hebrang. On je tada dopustio da se drastično smanje sredstva iz proračuna namijenjena zdravstvu, a cijeli je resor toliko centralizirao da danas u pojedinim sredinama ima četiri liječnika na tisuću stanovnika, a drugdje ni jednog. Uz to, HDZ-ova je vlast, želeći pridobiti pravosuđe za svoje interese, enormno povećala plaće sudaca. Budući da su liječnici i suci uvijek imali približno slične plaće, odjednom su nastale strahovite razlike na štetu liječnika, što je izazvalo opravdane frustracije. Tada, međutim, Hebrang i Babić nisu podigli glas u znak protesta. Stoga je sada nemoguće odjednom ispraviti tu staru hadezeovsku nepravdu: ako se podignu plaće 7000 liječnika za 40 posto, kako to traži štrajkaški odbor, pobunit će se 230 tisuća zaposlenih u javnim službama. Svi će oni, s jednakim pravom kao i liječnici, tražiti povišenje plaća. A takve je zahtjeve, naravno, nemoguće ispuniti bez sloma državnog proračuna. Stoga je povišicu plaće od 10 do 20 posto, koju je ponudila Vlada, valjalo objeručke prihvatiti jer je riječ o najvećem povećanju koje je ikad ponuđena zaposlenima u javnom sektoru. Umjesto toga, Babić i Hebrang i dalje inzistiraju na štrajku, što je najbolji dokaz da im uopće nije do poboljšanja materijalnog položaja većine liječnika nego do izazivanja kaosa u bolnicama i rušenja vlasti.

Na sličan se način ponašaju organizatori prosvjeda radnika Borova. Oni su iskoristili nezadovoljstvo radnika neisplaćenim plaćama i otpremninama da ih izvedu izvan tvorničkog kruga i pošalju da blokiraju prometnice. Time su željeli izazvati prometni kaos kako bi destabilizirali sadašnju vlast.

HIP Miroslava Tuđmana iskoristio je pak pobjedu rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Portugalu da na njenom dočeku u Zagrebu, pod njegovim pokroviteljstvom, nastupi pjevač Thompson i izazove nečuveni skandal. Povicima “za dom!” isprovocirao je dio prisutnih da mu odgovori uzdignutih ruku i fašističkom pozdravom “spremni!”. U želji da javno demonstriraju protivljenje sadašnjoj vlasti, hipovci i Thompson nisu birali način, ne libeći se čak da pritom na najgori mogući način pred očima svjetske javnosti kompromitiraju vlastitu državu.

Predsjednik zagrebačke organizacije HSLS-a psihijatar Herman Vukušić pokušao je isprovocirati novi sukob branitelja i Račanove vlade. Iskoristio je testiranje oboljelih od PTSP-a da ih pozove na pobunu tvrdeći da se ti testovi nepotrebni i suprotni interesima oboljelih od PTSP-a. No riječ je o psihotestu koji može samo pomoći da se utvrde stvarne dijagnoze i odrede metode daljnjeg liječenja. Jasno je da ti psihotestovi mogu otkriti i lažne invalide, što je u interesu ponajprije pravih bolesnika. Brojka od 12 tisuća oboljelih od PTSP-a doista premašuje sve svjetske norme, no ni tu joj nije kraj. Napravljen je novi prijedlog po kojem ne bi bilo vremenskog ograničenja za prijavu oboljenja od PTSP-a. To znači da bismo sljedećih godina mogli dobiti nove tisuće naknadno oboljelih od te bolesti. No doktor Herman, sukladno najavama svog stranačkog šefa Dražena Budiše da neće birati sredstva da sruši ovu vlast, zlorabi svoju profesiju da bez ikakva razloga podbunnjuje ionako napaćenu i senzibiliziranu braniteljsku skupinu.

Sve upućuje na to da u pozadini štrajka liječnika, blokada cesta, fašističkih pozdrava na Trgu bana Jelačića, pobune oboljelih od PTSP-a stoji dio opozicijskih političara koji ne biraju sredstva da sruše vladajuću koaliciju. Oni nerijetko zlorabe opravdano nezadovoljstvo i zaista loš materijalni status zaposlenih da ga pretvore u politički bunt. Time kompromitiraju napore liječnika, zaposlenih u Borovu i oboljelih od PTSP-a da se izbore za povoljnije uvjete. Najgore je to što im vladajuća koalicija svojim ponašanjem ide naruku. Umjesto da se uhvate u koštac s ključnim društvenim problemima i u situacijama kad prepoznaju političke manipulacije tomu energično stanu na kraj, u SDP-u i HSS-u vode računa jedino o tome kako će se uzajamno više oblatiti i kompromitirati. Budući da SDP i HSS uopće ne obraćaju pozornost na ponašanje opozicije, nije čudno što ona takvo njihovo politički suicidalno ponašanje želi što bolje iskoristiti.