Objavljeno u Nacionalu br. 803, 2011-04-05

Autor: Dean Sinovčić

'Sofia Coppola ovim me je filmom izvukla iz depresije'

Glumac Stephen Dorff, koji posljednjih deset godina nije imao odviše filmskih uspjeha, govori o tome kako ga je film 'Negdje', koji upravo stiže u hrvatska kina, vratio u prvu hollywoodsku ligu

Veliki
povratak
Stephen Dorff za ulogu
Johnnyja Marca kaže
da je to uloga njegova
života, koja se pojavila u
idealnom trenutkuVeliki povratak Stephen Dorff za ulogu Johnnyja Marca kaže da je to uloga njegova života, koja se pojavila u idealnom trenutkuStephen Dorff imao je 20 godina kada je glumio Stuarta Sutcliffa, prvog basista grupe The Beatles, u filmu “Backbeat” koji opisuje prvo razdoblje te grupe, i odmah nakon tog filma proglašen je novom zvijezdom Hollywooda. Međutim, taj status nije uspio potvrditi, tek u rijetkim filmovima kao što su bili “I Shot Andy Warhol”, zatim “Krv i vino” s Jackom Nicholsonom, oba iz 1996., i u hitu “Blade” s Wesleyjem Snipesom 1998. Nastavak karijere je bio još lošiji pa je 2003. i 2005. bio nominiran za Zlatnu malinu za najgoreg glumca za uloge u filmovima “Cold Creek Manor” i “Alone in the Dark” te se smatralo u to vrijeme da je Dorff još jedna propala hollywoodska nada. Do promjene je došlo 2006., kada je glumio u filmu “World Trade Center” redatelja Olivera Stonea, a definitivan povratak u prvu glumačku ligu ostvario je ulogom u filmu “Gangsteri” redatelja Michaela Manna s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi. Nakon tog komercijalnog, došao je i umjetnički uspjeh, i to s filmom “Negdje” (Somewhere) redateljice Sofije Coppole. Film u kojem Dorff glumi Johnnyja Marca, filmsku zvijezdu koja živi u hotelu Chateau Marmont i koja iznenada shvaća da će morati provesti neko vrijeme sa svojom 11-godišnjom kćeri Cleo (Elle Fanning) jer bivša supruga odlazi na put, pobijedio je na prošlogodišnjem festivalu u Veneciji. Film se ovog tjedna počinje prikazivati u hrvatskim kinima a tim smo povodom, ekskluzivno za Nacional, razgovarali s Dorffom koji nam je opisao kako je smrt njegove majke Nancy 2008. snažno utjecala na tog 38-godišnjeg glumca da se zamisli nad svojim životom i svojom karijerom.


NACIONAL: U filmu "Negdje" pokazujete svoje tetovaže, a sada vidim da one nisu lažne, napravljene samo zbog filma, nego su stvarne.
- Da, imam gomilu tetovaža na sebi, neke smo za potrebe filma sakrili, a jedna je lažna, ona s imenom Cleo. Svaka moja tetovaža ima veze s nekim razdobljem iz mog života ili s članovima obitelji. U posljednje dvije i pol godine nekoliko puta sam se tetovirao a to je povezano s time da su moja majka i neki moji prijatelji preminuli. Morat ću malo usporiti s tetovažama jer već imam problema na snimanjima. Na snimanju novog filma "Born to be a Star" vrlo često sam gol do pojasa pa su mi svakog dana dva sata pokrivali tetovaže. Zaustavit ću se, vjerojatno. Ako ništa drugo, neću staviti ni jednu tetovažu na lice.

NACIONAL: Kako ste došli u kontakt sa Sofijom Coppolom i kako ste prihvatili ulogu Johnnyja Marca, osobe koja nije uvijek simpatična?
- Meni je Johnny Marco vrlo simpatičan. Kada imate lik koji je griješio, koji prolazi kroz bolne situacije, a zatim dođe do promjene u njegovu životu, onda automatski taj lik postaje simpatičan. Kada sam čitao scenarij, već na papiru se vidjelo koliko je ta uloga emotivna i bio bih lud da je nisam prihvatio. Dapače, ovo je uloga mog života. Došla je u pravo vrijeme jer i u privatnom životu prolazim kroz promjene. Ovakvu ulogu sam tražio nakon što sam godinama glumio negativce, sada sam tražio neku ozbiljniju i snažniju ulogu. Dok sam snimao "Gangstere", nazvala me Sofia Coppola i rekla mi da ima ulogu za mene u svom novom filmu. Pitao sam je o čemu je riječ i odgovorila je "o frajeru koji živi u hotelu Chateau Marmont sa svojom 11-godišnjom kćeri", već to mi je zvučalo zanimljivo. Nikada nisam vidio film o mladom ocu čija je 11-godišnja kći ozbiljnija od njega. Postoje filmovi sa starijim glumcima u ulozi očeva, ali meni kao mladom glumcu nikada nitko nije ponudio ulogu oca. Ujedno, smatrao sam da me majka odnekud gleda i želi da prihvatim tu ulogu. Moja majka je željela da u filmovima glumim likove koji griješe ali su zapravo dobri, a ja sam stalno glumio neke negativce kojih se ljudi boje. Onda bih doveo na premijeru majku i baku i cijelo im vrijeme objašnjavao zašto glumim negativca. Zato je ovaj film bio kreativni izazov za mene a Sofia Coppola mi je davala bezrezervnu podršku, što mi je bilo bitno jer sam znao da je za tu ulogu doslovce mogla dobiti bilo kojeg glumca a odabrala je mene. Ne vjerujem u koincidencije, ovo se moralo dogoditi. Na premijeri na festivalu u Veneciji film su sa mnom gledali moj otac i moj brat. Mislim da je ovaj film fini, novi početak za moju obitelj koja je proteklih godina prošla kroz mnogo teških situacija.

ZABORAVLJENI BEATLE Dorff
je u filmu 'Backbeat' iz 1994. glumio
prvog basista grupe The Beatles,
Stuarta SutcliffaZABORAVLJENI BEATLE Dorff je u filmu 'Backbeat' iz 1994. glumio prvog basista grupe The Beatles, Stuarta SutcliffaNACIONAL: Rekli ste da prolazite kroz promjene u životu. O kakvim je promjenama riječ?
- Mijenjao sam se kako sam postajao stariji, a onda se moja majka razboljela i preminula, što me je ubilo. Imala je 59 godina i bila mi je sve u životu, bila mi je najbolji prijatelji. Nikada prije nisam izgubio nikoga bliskog a kako starim, tako mi umiru prijatelji. Najvažniji među njima bio je Dennis Hopper s kojim sam bio blizak na početku karijere. On me je podržavao, upoznao me s Jackom Nicholsonom, s kojim sam glumio u filmu "Krv i vino" redatelja Boba Rafelsona iz 1996. Znam, svi starimo, ljudi umiru, ali sve to natjeralo me je da ponovo razmislim o svom životu. Dosad sam snimio tridesetak filmova, ali nikada se nisam osjećao kao na snimanju filma "Negdje". Nakon smrti majke mogao sam vrlo lako upasti u mračnu stranu života, bio sam jako ljut, nervozan, nisam vjerovao ni u što. Nisam bio sretan.

NACIONAL: Kako ste izašli iz takvog stanja?
- Tetovirao sam se, izlazio s prijateljima, ali osjećao sam da ne mogu u tim trenucima glumiti u filmovima. Onda je došao Michael Mann i ponudio mi ulogu u filmu "Gangsteri". Rekao mi je: "Znam da prolaziš kroz teška vremena, ali doista bih želio da glumiš u mom filmu, mislim da bi ti to pomoglo da skreneš misli s privatnih problema." Snimanje mi je pomoglo, ali i dalje sam se osjećao loše, izgubljeno. A onda se pojavila Sofia Coppola s filmom koji je izgledao kao cvijet koji je pao u moje naručje. Činjenica je da sam ulogu dobio na godišnjicu smrti moje majke a ja sam znao da moram svoju majku učiniti ponosnom. Samo nisam želio u takvom stanju napraviti nešto glupo, završiti u zatvoru i osvanuti na naslovnicama svih tabloida. Volim svoju majku i teško je kada mlad izgubiš nekog tako važnog. I dalje me boli, svakog dana, ali ide nabolje. Sad mi se događaju lijepe stvari, primjerice kada sam na premijeri u Veneciji vidio da su svi bili dirnuti filmom. Takve stvari čine me sretnim.

NACIONAL: Iako ste vrlo mladi postali zvijezda, u prošlom desetljeću prihvaćali ste uloge u lošim filmovima. Kako objašnjavate te poteze?
- Radi se o tome da glumci vode vrlo rastrošan život, trebaju plaćati račune, održavati taj način života. Ja sam kupio dvije kuće, želio sam kupovati umjetnička djela, rasipao sam novac, a što je najgore - najisplativiji su oni grozni filmovi.

NACIONAL: Film "Negdje" prikazuje isprazan život filmske zvijezde. Jeste li ikada došli u svoju hotelsku sobu i shvatili da su neki ljudi unutra organizirali tulum, kao što se to prikazuje u filmu?
- Bilo ih je dok sam bio mlađi. Došao bih sa snimanja, umoran, i shvatio da je netko pozvao ljude u moju sobu kako bi tulumarili. Njih 20 bi se pojavilo, a ja bih slegnuo ramenima.

NACIONAL: Što je, zapravo, istina a što pretjerivanje kada se govori o dosadnom i usamljenom životu filmskih zvijezda?
- Sofia Coppola u ovom filmu prikazuje stvaran život, stvarne emocije. Koliko sam čuo od drugih ljudi, biti glumac je posao koji vas čini usamljenim i izoliranim. Ja sam sretan dok tri mjeseca snimam film, sretan sam što sam se na snimanju zbližio s raznim ljudima, ali kada snimanje završi, sve to nestaje. Odlazim kući, nemam posao i čekam da se odobri početak snimanja novog filma za koji sam dobio sljedeću ulogu. No dok se novi film ne počne snimati, ja sjedim i čekam, posjetim obitelj, posjetim baku, sviram klavir, ali nakon nekog vremena postajem frustriran pitajući se što da radim.

NACIONAL: S druge strane, slavne glumce ljudi obožavaju. Kako reagirate kada vas prepoznaju, recimo, na ulici?
- Postao sam poznat još kao mladić, kada sam s 18, 19 godina snimio film "Backbeat". Mislio sam da je to totalno cool i nisam bio svjestan ničega u životu, djevojke su me opsjedale a ja sam se zabavljao. Za mene je to tada bio život iz snova, ali to je zavaravajuće, mašta koja te tjera da zaboraviš na stvarnost. Volim to što sam glumac, ali ponekad mrzim poslovnu stranu filmske industrije. Imam prijatelje, poznate glumce, koji ne žele davati autograme, što je meni neshvatljvo.

OTAC I KĆI
Dorff u filmu 'Negdje' glumi
filmsku zvijezdu koja mora
preuzeti brigu o svojoj kćeriOTAC I KĆI Dorff u filmu 'Negdje' glumi filmsku zvijezdu koja mora preuzeti brigu o svojoj kćeriNACIONAL: Nakon toliko pozitivnog iskustva s radom na filmu "Negdje", kako ćete odabrati uloge u sljedećim filmovima?
- Nakon filma "Negdje" počeo sam snimati dva filma. Jedan je veći, "Immortals", s Henryjem Cavillom, Mickeyjem Rourkeom i Freidom Pinto, film s proračunom od 100 milijuna dolara. Moja uloga izgleda kao uloga Han Sola u filmu "Ratovi zvijezda", dakle pozitivac koji je uvijek nekako po strani. Drugi film je "Born to be a Star", otkvačena komedija za koju je scenarij napisao Adam Sandler i u kojoj glumim pornozvijezdu. Nikada nisam glumio u komediji osim u filmu "Cecil B. Demented" redatelja Johna Watersa. Adam Sandler je moj dobar prijatelj, nazvao me i rekao da ima ulogu za mene u jednoj komediji i da se lik kojeg bih glumio zove Dick Shadow. Nakon što mi je poslao scenarij dao sam ga Owenu Wilsonu, koji je također moj dobar prijatelj, da ga pročita. Wilson je odmah rekao: "Jako smiješno, moraš to prihvatiti." Rekao sam mu: "U redu, prihvaćam, ali morat ćeš me malo podučiti jer nikada nisam glumio u komediji", i tako je Owen Wilson bio moj učitelj glume na tom filmu. To je potpuno drugačija uloga od ove u filmu "Negdje" jer je Sofia Coppola tražila da izgledam blijedo, umorno, nenaspavano, izmučeno, a ovdje sam morao izgledati svježe i preplanulo, čak su mi stavili ekstenzije u kosu. Izgledao sam tako da sam jedva čekao da ih skinem.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika