Veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Lawrence Rossin u Istri je žestoko kritizirao kolebljivost Račanove vlade u podršci američkoj politici prema IrakuNije dugo trebalo čekati da SAD javno pokaže što misli o odluci hrvatske Vlade da ne podrži bezrezervno američke vojne planove o Iraku. Nacional je u diplomatskim krugovima u Zagrebu doznao da se upravo u vrijeme dok je veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Lawrence Rossin u Istri žestoko kritizirao kolebljivost Račanove vlade u podršci američkoj politici prema Iraku, jedan od njegovih najbližih suradnika sastao u Zagrebu s predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom. Ta je informacija posebno zanimljiva kad se zna da američki diplomati dosad nisu uopće htjeli kontaktirati s predstavnicima HDZ-a, za koji su tvrdili da se još nije dovoljno demokratizirao. No, ovaj put, američki diplomat, tvrde Nacionalovi izvori, nije krio zadovoljstvo zbog snažne i dosljedne podrške najveće hrvatske oporbene stranke odlučnosti SAD-a da se obračuna s međunarodnim terorizmom i uništi oružje za masovno uništenje kojim raspolaže irački diktator Saddam Hussein. SAD posebno cijeni to što je HDZ već drugi put u kratkom razdoblju, dok se državno vodstvo koleba kako bi se opredijelilo, javno stao na stranu SAD-a. Prvi put bilo je to ljetos, kad je Sanader zatražio od Vlade da službeno podrži zahtjev SAD-a da njegovi vojnici ne potpadnu pod nadležnost Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, obrazloživši to time što američki pravni sustav sam procesuira one koji krše vojne ili ratne zakone te da stoga nije nužna arbitraža Međunarodnog suda.

Nacional je doznao da su se prošlog tjedna, upravo u vrijeme kad je američki veleposlanik Rossin žestoko kritizirao kolebljivost Račanove vlade u podršci SAD-u, u Zagrebu su se, u punoj diskreciji, sastali Rossinov pomoćnik i Ivo Sanader Svojom odlučnom podrškom SAD-u Sanader je dobio važan poen: sve do tog trenutka američki diplomati odbijali su svaki kontakt s političarima HDZ-a, za koje su tvrdili da nisu dovoljno demokratizirali strankuNacional je doznao da američki diplomati u Zagrebu također visoko cijene to što je prema iračkoj krizi i američkoj suradnji s Haaškim sudom HDZ zauzeo jasan stav i što njegovo vodstvo nije podleglo dnevnopolitičkim interesima niti je palo pod utjecaj trenutačno većinskog raspoloženja javnosti. To pokazuje, zaključili su američki analitičari, da HDZ, za razliku od nekih stranaka vladajuće koalicije, ima razrađenu dugoročnu strategiju o ključnim međunarodnim pitanjima.

Jedan visoki državni dužnosnik uvjeravao je Nacional nekoliko dana prije susreta Sanadera i američkog diplomata kako Amerikanci sve više gube živce, kako njihovi diplomatski predstavnici nemaju strpljenja saslušati argumente o specifičnom položaju Hrvatske te da priznaju jedino bezrezervnu podršku vojnoj akciji. Sve ostalo za njih je izdaja. Upozorio je, međutim, da se možda još jači pritisak osjeća i s druge strane. Političke ucjene bez presedana najviše su došle do izražaja u grubim prijetnjama koje je državama vilniuske skupine i kandidatima za primitak u EU uputio francuski predsjednik Jacques Chirac. Stoga ne iznenađuje, kaže Nacionalov sugovornik, što se usporedo sa zaoštravanjem iračke krize pojačava pritisak na hrvatsku Vladu.

U političkim i diplomatskim krugovima u Zagrebu i Washingtonu ocjenjuju da je susret Sanadera i visokog američkog diplomata bio upravo u funkciji jačanja pritiska na Račanovu vladu, odnosno ohrabrivanja onih koji podržavaju politiku SAD-a.

Procjenjuje se također da je odlučno svrstavanje HDZ-a na stranu SAD-a još više učvrstilo američku diplomaciju u odluci da se Washington ne upleće u skore parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Za razliku od izbora 2000., kad je SAD politički i financijski pomagao SDP-u, HSLS-u, HSS-u, HNS-u, LS-u i IDS-u, ovaj je put, doznao je Nacional, Washington će se držati po strani. To znači da neće podržati HDZ i ostale stranke opozicije, ali ni stranke vladajuće koalicije. Premda je naoko riječ o principijelnom stajalištu, posrijedi je ozbiljan strateški zaokret SAD-a. U HDZ-u to prepoznaju kao jasnu najavu da Washington više ne navija za stranke vladajuće koalicije te da nije protiv povratka HDZ-a na vlast.

Međutim, stav SAD-a u suprotnosti je sa stajalištem većine država EU u kojima prevladava uvjerenje da je, uz sve slabosti vladajuće koalicije, njen ostanak na vlasti ipak jedino jamstvo da će Hrvatska poštovati svoje međunarodne obveze, nastaviti suradnju s Haaškim sudom i ustrajati na demokratizaciji i reformama. U razgovoru s više diplomata iz država EU Nacional se uvjerio da oni priželjkuju samo stanovitu preraspodjelu odnosa moći među glavnim koalicijskim partnerima, odnosno da u novoj vlasti ojača položaj HNS-a Vesne Pusić i Radimira Čačića. Po njihovoj ocjeni, prerano je za povratak HDZ-a na vlast jer se ta stranka nije dovoljno demokratski profilirala, a u njoj još imaju snažno uporište desne, rigidne, nacionalističke snage koje bi mogle ugroziti reforme i demokratizaciju i usporiti ulazak Hrvatske u EU.

Ohrabren razgovorom s visokim američkim diplomatom, Sanader je na sastanku saborskog Odbora za vanjsku politiku najoštrije kritizirao politiku Vlade prema iračkoj krizi. Rekao je da je Vlada “lutala od jednog stajališta do drugog, dok je HDZ-a imao jasan i dosljedan stav od početka”. Također je upozorio da je HDZ prvi izrazio “visok stupanj razumijevanja za američku odlučnost u borbi protiv međunarodnog terorizma”, istaknuo da bez američke odlučnosti da se donese Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1441 Irak ne bi dopustio dolazak inspektora te zaključio da je “HDZ u svakoj prigodi naglašavao potrebu transatlantske suradnje jer je SAD u svim dosadašnjim sukobima čvrsto stajao uz Europu i bitno pripomagao u rješavanju tih sukoba”.

Iračka kriza izazvala je u Hrvatskoj vrlo sličnu političku polarizaciju kao i u Njemačkoj. Proamerička stajališta HDZ-a o iračkoj krizi potpuno su suglasne sa službenom politikom njemačkih opozicijskih stranaka CDU i CSU. Predsjednik CDU Edmund Stoiber žestoko napada protivljenje kancelara Schrodera američkoj intervenciji u Iraku istim argumentima koje rabi i Sanader kritizirajući Račanovu vladu. Obojica optužuju socijaldemokrate da su izgubili većinsku podršku građana i da stoga nemaju snage zauzeti stajališta suprotna trenutačnom većinskom raspoloženju, premda je suprotno nacionalnim interesima. U HDZ-u ističu da se Račan zbog želje da se održi na vlasti ponaša politički neodgovorno i nanosi golemu štetu državnim interesima.

Na sjednici saborskog Odbora za vanjsku politiku HSLS, HSP i DC osudili su Vladu zbog potpisivanja vilniuske izjave podrške SAD-u, suprotno onomu za što Vladu okrivljuje Sanader. Tvrdeći da je trebala jasno stati na američku stranu, ponašanje Vlade osudio je i Ivić Pašalić u ime Hrvatskog bloka. Tako su se neočekivano smrtni neprijatelji Sanader i Pašalić zbog iračke krize našli na istim stajalištima.

Poznavatelji prilika u HDZ-u uvjeravali su ovih dana Nacional da je većinsko raspoloženje u toj stranci suprotno onomu koje zastupa Sanader. Uvjereni su da je on podržao SAD pod snažnim utjecajem njemačkih koalicijskih partnera CDU i CSU te Miomira Žužula, svojevrsnog HDZ-ova ministra vanjskih poslova u sjeni čija proamerička stajališta nikad nisu bila upitna. Upozoravaju, međutim, da pokojni predsjednik Franjo Tuđman nikad ne bi sve stavio na jednu kartu te da bi pozorno osluškivao i balansirao prije nego što bi se odlučio. Kako pak Sanader više nije opterećen Tuđmanovim političkim naslijeđem, a osjeća se dovoljno snažnim da nametne svoja stajališta, ne boji se pokazati kako HDZ više nije zarobljenik prošlosti. Njegovi pristaše tvrde da gradi novu politiku i novi HDZ vodeći ponajprije računa o promjenama u Hrvatskoj i svijetu posljednjih godina.

Nedvojbeno je HDZ-u kudikamo lakše nego vladajućoj koaliciji zauzeti jasan stav prema iračkoj krizi. HDZ se ne treba posebno opterećivati stajalištima unutar EU. No takva politika zacijelo dovodi u iskušenje Sanaderov položaj u stranci jer je većinsko raspoloženje hadezeovaca u skladu s javnim mnijenjem koje je protiv napada na Irak. Sanaderova odlučnost potvrđuje da je postao neupitni lider i da se njegova orijentacija bespogovorno slijedi.

Premda je bio neformalan i diskretan, susretu Sanadera i visokog američkog diplomata pridaju iznimno značenje. Prvi put u zadnjih šest-sedam godina HDZ je za svoju politiku dobio potporu strane države. Stoga i nije čudno što ga tumače i kao ohrabrenje Sanaderu da nastavi modernizaciju i demokratizaciju svoje stranke.

Odluka HDZ-a da, za razliku od vladajuće koalicije, otvoreno podrži američku politiku prema Iraku, dati će novu dimenziju političkom životu u Hrvatskoj: nikada od uspostave demokratskog poretka u Hrvatskoj vlast pri donošenju bitnih odluka nije morala voditi računa o stajalištima oporbe. I HDZ i vladajuća koalicija imali su uvijek uvjerljivu većinu u Saboru pa su bez problema izglasavali odluke koje su im odgovarale. No stajalište HDZ-a o iračkoj krizi tu situaciju stubokom mijenja. Premda HDZ u Saboru za svoja stajališta o Iraku ne može skupiti većinu glasova, ona su za Vladu ozbiljan teret. Vlada ga unatoč većini u Saboru ne može ignorirati, ponajviše stoga što je to konfrontira s vladom SAD-a. Hrvatska Vlada tako se našla u raljama suprotnih interesa u međunarodnoj zajednici, ali i u procijepu između većinskog opredjeljenja građana, glavne oporbene stranke i vlastitih interesa. U nastojanju da sačuva barem jedan bok, Vlada će stoga možda zatražiti da se o krizi u Iraku postigne konsenzus barem najvećih stranaka.

Premda je položaj Račanove vlade doista kompliciran, to još nije ništa u usporedbi s onim što će se dogoditi ako SAD i Britanija napadnu Irak bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a. Na to je, kako je u užem krugu rekao premijer, bolje i ne misliti. No možda je upravo u tome i jedan od najvećih problema hrvatske vanjske politike: umjesto da je vladajuća koalicija osnovala neku vrstu vijeća za nacionalnu sigurnost, koje bi donosilo dalekosežne, strateške odluke, Račanova vlada stalno improvizira, opredjeljujući se od slučaja do slučaja.