Colin PowellDva usporedna procesa najavljuju da iračka kriza ulazi u posljednju fazu. Jedan od tih njih odvijat će se sljedećih dana u Vijeću sigurnosti UN-a. SAD, Britanija i vjerojatno Španjolska podnijet će – najvjerojatnije u utorak – Vijeću sigurnosti nacrt nove rezolucije o Iraku, koja bi na novim temeljima definirala sadašnji položaj Iraka prema zahtjevima UN-a da uništi svoje oružje za masovno uništavanje, te tako pravno utemeljila hitnu međunarodnu vojnu akciju protiv Iraka, ako je Irak ne prihvati i hitno se potpuno ne razoruža. Cilj je rezolucije promijeniti perspektivu iz koje međunarodna zajednica gleda na rad inspektora UN-a u Iraku, jer Washington, London i Madrid smatraju da je jedan od temeljnih problema u sadašnjem odnosu međunarodne zajednice prema Iraku pogrešno shvaćanje uloga inspektora.

Ako Saddam ne popusti pred Blixovim ultimatumom, SAD će vjerojatno uspjeti u Vijeću sigurnosti osigurati dovoljno glasova za ratnu rezoluciju Rakete Al-Samoud ključne su za iračku obranu i Saddam ih ne želi uništiti: tvrdi da samo nekoliko kilometara prelaze dopušteni domet od 150 km i da ih SAD žele uništiti kako bi prije napada oslabile iračku obranu Mnoge zemlje smatraju da je uloga inspektora UN-a da traže oružje za masovno uništavanje u Iraku, da traže “pištolj koji se dimi”, konkretan dokaz da Irak posjeduje oružje za masovno uništavanje, da je dosad lagao, što bi opravdalo međunarodnu zajednicu da podrži vojnu akciju u Iraku. Po toj interpretaciji, sve dok inspektori ne nađu oružje za masovno uništavanje, nema opravdanja za napad na Irak, a samovoljan američki napad bio bi ilegalan. Takvo tumačenje djelovanja inspektora preuzelo je najviše zemalja svijeta, a i najšira svjetska javnost, pokazavši to i masovnim demonstracijama diljem svijeta prije desetak dana.

Washington, London i Madrid imaju sasvim drukčiji stav prema ulozi inspektora UN-a u Iraku, a to svoje viđenje uklopit će i u buduću, po svom mišljenju posljednju rezoluciju prije potpunog iračkog razoružanja ili rata. Po njihovu mišljenju inspektori UN-a uopće nisu poslani u Irak da kao detektivi tragaju za skrivenim iračkim oružjem nego da provjere ono što je Irak rekao u svom izvještaju o vlastitom oružju za masovno uništavanje 7. prosinca. Upravo to – da inspektori nisu detektivi nego verifikatori – rekao je i američki ministar vanjskih poslova Colin Powell u govoru pred Vijećem sigurnosti 13. veljače. Podsjetio je da je prethodna rezolucija 1441 Vijeća sigurnosti obvezala Irak da podrobno objasni UN-u cjelokupnu situaciju sa svojim oružjem za masovno uništavanje, koliko ga ima, gdje se nalazi, je li nešto od tog oružja uništeno i gdje. Taj izvještaj od 7. prosinca stručnjaci i inspektori UN-a trebali su usporediti s otprije poznatim saznanjima o iračkom oružju za masovno uništavanje, pa i s prethodnim službenim izvještajima što ih je o svom oružju za masovno uništavanje međunarodnoj zajednici Irak predao u prvoj polovici 90-ih, kad je, nakon mnogo natezanja s tadašnjim inspektorima UN-a, priznao da posjeduje znatne količine oružja za masovno uništenje i precizirao vrste i količine tog oružja.

Izvještajem 7. prosinca Irak je obznanio da takvo oružje ne posjeduje. Washington otada stalno upozorava da Irak nigdje nije objasnio što se dogodilo s oružjem za koje je početkom 90-ih priznao da ga posjeduje. Na 12.000 stranica izvještaja nigdje se ne spominje što se dogodilo s gotovo 10.000 litara smrtonosnog biološkog otrova sa sporama antraksa i s vrlo opasnim nervnim plinom VX. Je li ih Irak negdje sakrio ili ga je uništio? Slična je i s uzročnikom botulizma, najotrovnijom tvari koja je ikad izumljena i koju je Irak također pokušao proizvesti.

SAD tvrdi da Irak očito krši Rezoluciji 1441 Vijeća sigurnosti kojom mu je naloženo da otkrije sve relevantne činjenice o svom oružju za masovno uništenje, a Irak to nije učinio. Već i slučaj s VX-om, antraksom i uzročnikom botulizma bjelodano pokazuje iračke kršenje rezolucije UN-a, što daje opravdanje za vojni udar na Irak. A ima još mnogo sličnih elemenata kršenja rezolucije UN-a. Irak je morao inspektorima pokazati ili skladišta gdje to oružje drži, ili uvjerljive dokaze o lokaciji gdje bi se mogli provesti kemijski testovi da se provjeri je li oružje za masovno uništenje uništeno, a inspektori UN-a u Iraku su samo zato da verificiraju ili jedno ili drugo, a ne da traže ono što je Irak sakrio negdje na svom velikom teritoriju ili možda čak i u inozemstvu.

Američki, britanski i španjolski diplomati sada će pokušati stvoriti konsenzus o novoj rezoluciji na temelju takve interpretacije iračkih obveza i uloge inspektora te osigurati podršku barem devet članica Vijeća sigurnosti UN-a koja je nužna da izglasavanje rezolucije, uz uvjet da nijedna od triju preostalih stalnih članica Vijeća sigurnosti – Francuska, Rusija i Kina, koje smatraju da druga rezolucija nije potrebna – ne stavi veto. Zasad su u Vijeću sigurnosti čvrsto uz SAD samo Britanij, Španjolska i Bugarska. Španjolska će pokušati privoljeti dvije latinoameričke zemlje, Meksiko i Čile, ali prvi pokušaj španjolskog premijera Josea Marije Aznara da u kratkom prošlotjednom posjetu Ciudad de Mexicu pridobije meksičkog predsjednika Vicentea Foxa nije uspio. Američki ministar vanjskih poslova Colin Powell na azijskoj turneji pokušava za američke stavove pridobiti azijske zemlje, što mu neće biti lako. Bush, koji je u subotu najavio nacrt nove rezolucije, ipak se nada da će ona proći jer je diplomatsko lobiranje tek na početku, a ako rezolucija ne prođe, što će biti “težak udarac vjerodostojnosti UN-a”, SAD će se u akciju upustiti sam s “koalicijom saveznika”.

Bush vjeruje da će nacrt rezolucije u Vijeću sigurnosti proći i zbog drugog usporednog procesa na relaciji Vijeće sigurnosti – Irak. Prošlog petka vođa inspektora UN-a u Iraku Hans Blix otvorio je u sporu međunarodne zajednice s Irakom novi problem, koji se ne tiče oružja za masovno uništenje nego iračkog nepridržavanja odredbi UN-a u drugoj sferi oružja: osobno je iračkom veleposlaniku pri UN-u u New Yorku predao naredbu da Irak 1. ožujka počne uništavati rakete Al-Samoud 2, jer njima krši rezoluciju Vijeća sigurnosti iz 1991. kojom je ograničeno iračko ofenzivno naoružanje, posebno raketno, jer je Irak raketama u prethodnom razdoblju gađao ciljeve u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Izraelu. Tom rezolucijom Iraku je zabranjeno posjedovati rakete zemlja-zemlja dometa većeg od 150 km, a određena su i ograničenja promjera raketa, goriva i bojnih glava. Inspektori UN utvrdili su i na temelji izvještaja što ih je 7. prosinca objavio Irak da rakete Al-Samoud 2 imaju veći domet od 150 km i da je njihov promjer veći od propisanog. Osim toga, rakete su tako konstruirane da se dodatnim modulima njihov domet može znatno povećati. Irak mora svoje raketno naoružanje prilagoditi nametnutim ograničenjima pa je Blix naredio da Irak osam dana nakon što je primio njegovo upozorenje počne uništavati sve već proizvedene rakete, 380 raketnih motora koje je za kupio u inozemstvu i sve druge komponente.

Njegova naredba izazvalo je veliko uzbuđenje, jer je taj ultimatum vrlo neugodan za Irak, a u diplomatskim krugovima tumači se kao značajno zaoštravanje Blixova odnosa prema Iraku. Blix je u nedjelju u novinskom intervjuu vrlo oštro kritizirao Irak, tvrdeći da je počeo surađivati s inspektorima tek nakon što su SAD i saveznici počeli gomilati trupe, što je dokaz da je vojni pritisak pomogao diplomaciji, jer Irak jedino razumije prijetnju silom. U diplomatskim krugovima Blixova naredba shvaća se kao korak koji ide na ruku američkoj administraciji.

Irak priznaje da su pri testovima rakete Al-Samoud 2 letjele dalje od 150 km, ali tvrdi da je riječ o minimalnom kršenju ograničenja, jer je eksperimentalna raketa letjela samo 183 km, a tu daljinu raketa neće moći postići kad bude dovršena jer će biti teža, imat će mehanizam za upravljanje. Na primjedbe zbog te rakete Irak je stalno tvrdio da su one bitan dio njegove obrane i da ih ne namjerava uništiti. Irački general Mohammed Amin u nedjelju je u Bagdadu na konferenciji za tisak posvećenoj Blixovu ultimatumu obznanio da Irak još nije donio nikakvu odluku o tom ultimatumu, ali je spreman problem riješiti u dijalogu s UN-om bez upletanja SAD-a i Britanije. Dao je do znanja da se Irak s Blixovim zahtjevom ne slaže, ali da mu je stalo da u ovoj fazi pokaže kooperativnost kako ne bi dao opravdanje neprijateljima za napad. Posredno je prihvatio tezu arapskog novinara koji je u svom pitanju implicirao da Blix radi na slabljenju iračke vojne moći prije američkog napada, jer time želi eliminirati moćno iračko obrambeno oružje, kojim bi Irak mogao ugroziti koncentracije američkih trupa.

To je prvi konkretan ultimatum Iraku kojim se zaista ugrožava njegova borbena sposobnost, ali i dira u nacionalni ponos. Irak je dosad uvijek odbijao ultimatume, pa i onaj 1991. da se povuče iz Kuvajta, iako je time srljao u poraz u Zaljevskom ratu. Sada je u sličnoj situaciji. Ako odbije Blixov ultimatum, Blix će 1. ožujka u pisanom izvještaju Vijeću sigurnosti i sedam dana poslije u usmenom izjaviti da Irak odbija izvršiti njegovu naredbu, to će značiti da krši rezolucije Vijeća sigurnosti, a za to slijedi kazna vojnog udara na Irak i rat u kojem Irak ne može pobijediti. Ako pak prihvati Blixovu naredbu, iračko će vodstvo izgubiti nacionalni ponos pa mogu slijediti novi ultimatumi i nova popuštanja, što bi na kraju moglo voditi istom onom što Bush želi postići ratom – potpuno razoružanje Iraka, svrgavanje režima i uvođenje međunarodne vojne okupacije i uprave, vjerojatno pod zastavom UN-a.

Zato je taj ultimatum tako opasan za Irak i važan za rasplet iračke krize. Po načinu na koji je general Amin o raketama Al-Samoud 2 govorio na tiskovnoj konferenciji mogao bi se steći dojam da će Irak u posljednji čas ipak popustiti, procijeni li da bi odbijanje Blixova zahtjeva vodilo prema novoj rezoluciji Vijeća sigurnosti i vojnom napadu. Prema nekim diplomatskim analizama, to bi mogao biti ključni element da neodlučne članice Vijeća sigurnosti stanu na američku stranu pri sadašnjem lobiranju za novu rezoluciju što je predlažu SAD, Velika Britanija i Španjolska. Kako sada stvari stoje, četiri zemlje – uz tri predlagača i Bugarska – podržavaju novu rezoluciju, a protiv nje su Francuska, Kina, Rusija, Njemačka i Sirija, a o tome hoće li rezolucija proći ovisit će stav preostalih šest nestalnih članica Vijeća sigurnosti, Angole, Kameruna, Čilea, Gvineje, Meksika i Pakistana, a od tih šest zemalja SAD treba pridobiti pet. Ako Irak odbije Blixov ultimatum, to bi američkoj diplomaciji moglo i uspjeti.