Objavljeno u Nacionalu br. 380, 2002-02-25

Autor: Robert Bajruši

POZADINA KAMPANJE PROTIV AMERIČKOG PSIHOLOŠKOG TESTA

HSLS koristi PTSP-jevce za udar na koaliciju

Psihijatar i HSLS-ovac Herman Vukušić, te predsjednik te stranke Dražen Budiša, stoje iza akcije za diskreditiranje najčešće korištenog svjetskog psihijatrijskog testa, podržanog od strane 10 od 14 braniteljskih udruga, a koja bi trebala uroditi rušenjem vladajuće koalicije i porastom broja ratnih invalida oboljelih od stresa na 50 tisuća

Zahvaljujući ambiciji HSLS-ovca Hermana Vukušića test MMPI-2
iskorišten je za novi pokušaj rušenja vladajuće koalicijeZahvaljujući ambiciji HSLS-ovca Hermana Vukušića test MMPI-2 iskorišten je za novi pokušaj rušenja vladajuće koalicijeKada su američki stručnjaci S. R. Hathway i J. C. McKinley izradili test prozvan MMPI-2 (Multiphasing Minnesota Personality Inventory), nisu slutili da će jednog dana njihov obrazac u Hrvatskoj biti upotrijebljen u predizborne svrhe, a kamoli kao dokaz teze o reviktimizaciji sudionika Domovinskog rata. MMPI-2 se sastoji od 567 pitanja na koja se odgovara s točno, netočno ili se odgovori uopće ne daju, a služi za procjenu ličnosti. Zahvaljujući standardizaciji koristi se u više od 50 zemalja, a jedna je od osnovnih karakteristika i ta da, iako se korisi za provjere psihičkog stanja sudionika oružanih sukoba, ne sadrži niti jedno pitanje vezano uz rat. Zahvaljujući ambiciji HSLS-ova dvojca – Dražena Budiše i Hermana Vukušića, najčešće korišten test na svijetu pri ispitivanju neuroza i drugih psiholoških poremećaja iskorišten je za novi pokušaj rušenja vladajuće koalicije uz plasiranje već pomalo otrcane teze o stigmatizaciji branitelja.
Iza cijele akcije stoji najkontroverzniji hrvatski psihijatar, predsjednik Društva za medicinu stresa, HSLS-ovac Herman Vukušić. Povod je nedavno usvojeni test MMPI-2 kojim su ministar Ivica Pančić i skupina psihologa odlučili zaustaviti epidemiju porasta broja nekadašnjih branitelja koji boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja. Trenutno u Hrvatskoj ima 10.000 PTSP-eovaca, no prema Vukušićevim tvrdnjama najmanja realna brojka iznosi 18.000, a teoretski je moguće da oboli 40 posto svih koji su bili na prvoj ratnoj liniji, što znači da bi čak 50.000 branitelja moglo steći status ratnih invalida ako boluju od stresa.
Kada bi prošli Vukušićevi stavovi, državni bi proračun doslovno bio opustošen, potvrdili su za Nacional visoki predstavnici ministarstva branitelja. Novih 15.000 nositelja potvrde o posttraumatskom sindromu godišnje bi na ime invalidnosti i pripadajućih mirovina dobili skoro 2 milijarde kuna. Već je i sada budžet preopterećen jer na priznanje statusa PTSP-a čeka 5.000 nekadašnjih ratnika, što znači da će na njihova prava biti potrošeno nekoliko stotina milijuna kuna. Na pitanje kakve bi posljedice polučilo priznanje statusa nekoliko puta većem broju branitelja, u ministarstvu odgovaraju kako bi to dovelo do dramatičnog budžetskog deficita.
U igru se umiješao i HSLS čiji je predsjednik Dražen Budiša Pančićevu skupinu optužio za “reviktimizaciju sudionika Domovinskog rata». Budiša smatra da upotreba tog priznatog testa predstavlja svojevrsni čin izdaje kojim se pokušava stigmatizirati borba protiv velikosrpske agresije. Ono za što su se na desničarskim zborovima donedavno optuživali Haag i Carla Del Ponte, sada je dobilo domaću inačicu u ministarstvu branitelja. Prema Nacionalovim informacijama Vukušić je Budišu uvjerio da otvaranjem ovog pitanja liberali mogu povećati utjecaj među braniteljima. No s političkog stajališta Budišin potez se pokazao kao čisti promašaj jer je cjelokupni HSLS u Saboru prije dvije godine podržao donošenje aktualnog Zakona o hrvatskim braniteljima. No sada kada su izišli iz vlade, opstruiraju provedbu tog zakona.
“Budiša se miješa u ono što ne razumije. Stvar je u tome da Budiša podržava Vukušićevu procjenu da u Hrvatskoj realno ima 50.000 branitelja s PTSP-eom. Ovoliki broj oboljelih odgovara psihijatrijskom lobiju koji će na taj način imati dugoročno osiguran posao, kontrolu nad ogromnim financijskim sredstvima i medijsku promociju. Interesantno je kako nitko od tih psihijatara nikada ne govori koliki je postotak izliječenih – zato što još nikoga u ovih deset godina nisu izliječili od posttraumatskog stresa”, smatra jedan od stručnjaka na čiju je inicijativu uveden test za branitelje MMPI-2.
Sudeći po razvoju događaja Vukušić je svrgavanjem Pančića izazvao kontraefekt. Opet se ponavlja priča nalik onoj otprije dvije godine kada su u javnost procurili dokumenti koji su pokazali da je Vukušić neovlašteno, kao specijalizant, između 1994. i 1998. izdavao krivotvorene dijagnoze o PTSP-e. On je samostalno i bez obveznog stručnog nadzora pisao završna mišljenja i dijagnoze te propisivao terapije, premda je riječ o poslovima koje smiju obavljati samo psihijatri specijalisti. Javnosti su bili predočeni i dokazi: faksimili nekoliko povijesti bolesti trojice pacijenata s potpisom dr Hermana Vukušića. Nezakonite postupke otkrila je inspekcija Ministarstva zdravstva, a premda je sav dokazni materijal dostavljen kriminalističkoj policiji, Državno odvjetništvo nikada nije pokrenulo istragu.
Ovih dana pojavili su se dokumenti koji upozoravaju kako Vukušić možda nije govorio istinu predstavljajući se kao pripadnik hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu. Riječ je o MORH-ovom dopisu iz 1999. kojim je Udruga hrvatskih veterana domovinskog rata, čiji je Vukušić tada bio dopredsjednik, obaviještena: “Potvrdu o sudjelovanju za gosp. Hermana Vukušića nismo vam u mogućnosti dostaviti jer nemamo saznanja o sudjelovanju u Domovinskom ratu u HV (imenovani je nesposoban za vojnu službu od 07. 01. 1990. g. i brisan je iz vojne evidencije”. Samo tjedan dana kasnije Sud časti UHVDR-a predložio je Vukušićevu suspenziju i on je ubrzo napustio tu braniteljsku organizaciju.
Njegovi protivnici objavili su i podatke o rastrošnosti dok je bio dopredsjednik: za službene je potrebe kupljen automobil marke Chrysler, tijekom tri godine na ime honorara primio je 180.000 kuna, samo tijekom 1999. preko Diners kartice potrošio je 112.845 kuna, a računi za tri službena mobitela dostigli su cifru od 61.225 kuna. Bilo je i nekoliko pozajmica na 10.000 i 24.000 kuna, a sam je sebe nagradio s tisuću kuna za dobro organiziran sabor udruge. Suočen s brojnim optužbama koje su kulminirale njegovom suspenzijom, Vukušić je samoinicijativno napustio ratne veterane. Nešto ranije istupio je i iz Hrvatske demokratske zajednice, čiji je član bio od 1995. godine, i priključio se stranci Dražena Budiše. Za njegovo su priključenje HSLS-u osobito lobirali Đurđa Adlešić i Jozo Radoš s kojima se u ljeto i jesen 1999. nekoliko puta sastajao u kafićima na Trgu bana Jelačića. Ubrzo je imenovan predsjednikom HSLS-ova Odbora za branitelje i kandidatom za položaj ministra, ali u međustranačkoj podjeli resora branitelji su pripali SDP-u, a ministarsko mjesto do tada malo poznatom Ivici Pančiću. Nakon fijaska na lokalnim zagrebačkim izborima, kada liberali nisu uspjeli prijeći pet postotni prag, a potom i odlaska Joze Radoša, Gorana Granića, Ive Škrabala i skupine drugih vodećih pripadnika socijalno-liberalne stranke u metropoli, Budiša je na čelno mjesto postavio psihijatra Hermana Vukušića. Tim je postupkom dokazao kako u mladog psihijatra ima puno povjerenje, unatoč brojnim aferama u koje je bio upetljan.
Od samog ustoličenja nove vladajuće koalicije traje sukob između Vukušića i njegovih suradnika. Oni inflaciju broja PTSP-eovaca opisuju kao normalnu posljedicu rata, no većina stručnjaka, predstavnika ministarstva branitelja pa čak i bivših vojnika skeptična je prema takvoj praksi.
Mediji su skoro u potpunosti prešutjeli da je 12. veljače ove godine na sastanku Koordinacije udruga Domovinskog rata od njih 14 čak 10 pismeno podržalo testiranje pomoću MMPI-2. Među potpisnicima koji su podržali odluku ministarstva branitelja našli su se Đuro Dečak i Tomislav Merčep, zasigurno ne pretjerano bliski Pančićevi suradnici. Premda njegovo ime nije izrijekom spomenuto, upravo je Vukušić apostrofiran u oštro intoniranom priopćenju deset braniteljskih udruga: “Molimo nadležne institucije, medije i udruge da gore navedenog ‘stručnjaka’ i ine spriječe da i dalje rade na taj način i iskorištavaju braniteljsku populaciju u privatne svrhe. Prvi njihov istup u javnosti kojim će preko populacije hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji i dalje stjecati političke poene u predizborno vrijeme, smatrati ćemo zloupotrebom i zahtijevati ćemo zakonom od nadležnih državnih tijela, sankcije istih.”
Dva dana ranije održan je i sastanak u Hrvatskom psihološkom društvu gdje je također u cijelosti podržan novi način testiranja oboljelih od PTSP-ea. “MMPI-2 je trenutno kod nas i u svijetu jedan od najboljih mjernih instrumenata za dijagnosticiranje raznih psihičkih smetnji koje branitelji nakon brojnih traumatskih iskustava tijekom Domovinskog rata mogu imati. MMPI-2 primjenjuje se u svrhu što cjelovitijeg uvida u probleme branitelja, a dobiveni podaci služe isključivo u tu svrhu”, piše u zaključcima Hrvatskog psihološkog društva.
Unatoč napadima upućenim iz HSLS-a, brojni stručnjaci s kojima je kontaktirala redakcija Nacionala potvrdili su kako zbog njegove sveobuhvatnosti MMPI-2 predstavlja najbolji postojeći test za detektiranje postratnih psihoza i neuroza. Prema njihovom mišljenju PTSP nije doživotna dijagnoza, kako tvrdi Vukušićev krug, nego poremećaj koji poslije određenog vremena može i prestati. Netočne su i teze kako je MMPI-2 namijenjen isključivo američkim vojnicima i zbog kulturoloških razlika nije podoban u hrvatskim prilikama. Svi koji to rade obmanjuju javnost i manipuliraju braniteljima, drže Vukušićevi suparnici. Ujedno upozoravaju i na paradoks vezan uz nedavno smijenjenu pomoćnicu ministra Blaženku Gogić, inače sestru Zdravka Tomca. Iako je žestoko kritizirala američki test, još prije nekoliko mjeseci – kao psiholog bolnice u Slavonskom Brodu – preporučila testiranje pomoću MMPI-2. U međuvremenu je testiranja pomoću MMPI-2 prošlo približno tisuću branitelja i, kako tvrdi Ivica Pančić, samo nekoliko njih nije ga uspjelo riješiti do kraja. Svoj red za testiranje očekuje još 15.000 starih i novih PTSP-eovaca, a vjerojatno i nekoliko tisuća osoba koje će sljedećih mjeseci biti otpuštene iz ministarstva obrane.
Skoro je sigurno da će Herman Vukušić i dalje ostati njihov glavni zaštitnik. Oni su jedino jamstvo njegove profesionalne i političke budućnosti – što ih je više, i budućnost će mu se činiti svjetlijom.

Pokušaj Hermana Vukušića da poveća broj oboljelih od PTSP-ja trebao bi donijeti braniteljske glasove HSLS-u i osobne probitke za psihijatre NACIONAL: Na temelju kojih ste dokaza optužili Tomislava Bunjevca i Zvonimira Knezovića da primaju astronomske honorare za svoj rad? – Na prošlotjednoj HSLS-ovoj konferenciji za novinstvo o ugrožavanju ljudskih prava branitelja s PTSP-om javno sam pozvao Ministarstvo branitelja da objavi iznose svih honorara koji su dosad isplaćeni na račun Programa za psihosocijalnu pomoć te popis svih znanstvenih projekata financiranih iz istog izvora, a nikada završenih. Iz priopćenja gospode Bunjevca i Knezovića vidljivo je da se oni ne sjećaju svih honorara koje su primili iz Ministarstva branitelja, jer samo iznos koji im je plaćen do kraja 1999. uvelike premašuje svotu koju oni ističu u svom priopćenju. Ali zanimljivo je da spomenuta gospoda zaboravljaju spomenuti i svoju povezanost sa znanstvenim projektima za koje je 1999. iz Ministarstva branitelja plaćeno više od 2 milijuna kuna, a do današnjeg dana ne zna se jesu li ti projekti dovršeni i kakvi su im rezultati.
NACIONAL: Ako je upitan način primjene testa MMPI-2, kako to da ga je podržala zajednica braniteljskih udruga, vjerojatno najzainteresiranija u cijeloj priči, kao i Psihološko društvo? – Nikako se ne može reći da su predstavnici ovakve Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata najzainteresiranija strana u cijeloj priči, jer pri zaključcima o upitniku MMPI-2 Koordinacija nije uključivala predstavnike Hvidre i Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, koji su ipak izravni ratni stradalnici te se cijeli ovaj problem prebija preko leđa njihovih članova. Što se pak tiče Hrvatskog psihološkog društva, u posljednje se vrijeme u javnosti ističu samo oni dijelovi zaključaka HPD-a koji se odnose na kvalitetu MMPI-2 kao psihodijagnostičkog instrumenta u široke svrhe, a prešućuje se da je HPD na prvom mjestu zaključio (citiram): “Način pripreme i provođenja postupka utvrđivanja postotka oštećenja organizma HRVI Domovinskog rata nije uvijek bio sukladan s osnovnim načelima psihološke i psihijatrijske struke.”
NACIONAL: Na temelju čega tvrdite da 20 posto sudionika rata boluje od PTSP-a, kada poznavatelji situacije govore da npr. u Izraelu, koji je pola stoljeća u ratu, ima samo 2000 oboljelih? – Brojka od 20 posto rezultat je epidemioloških istraživanja provedenih u nas o toj temi te je posve u skladu sa svjetskim iskustvima prema kojima se učestalost PTSP-a u populaciji ratnih veterana kreće od 15 do 50 posto, uključujući veterane iz II. svjetskog rata, Vijetnama, Falklanda, Afganistana, Zaljevskog rata ili Bosne i Hercegovine. Što se pak Izraela tiče, čudim se da poznavateljima situacije nisu poznati radovi Bilua i Witzuma koji upozoravaju kako je, zbog ratnog okruženja Izraela kao države i mita o izraelskom vojniku kao nesalomljivom i nepobjedivom, broj žrtava PTSP-a u toj zemlji uvelike podcijenjen. Zadnje stručne procjene o učestalosti PTSP-a u izraelskih veterana kreću se između 10 i 19 posto, što je, budući da Izrael ima više od 75.000 ratnih vojnih invalida, vjerojatno mnogo više od 2000 oboljelih.
NACIONAL: Koliko ste ljudi u zadnjih deset godina izliječili od posttraumatskog stresnog poremećaja? – Kao prvo, ponosan sam na to što sam u zadnjih deset godina spasio živote mnogih branitelja koji su, u trenucima krize, željeli dići ruku na sebe. Što se pak izlječenja tiče, dvije su osnovne pretpostavke učinkovite terapije PTSP-a: brza intervencija i visok stupanj društvene potpore. Na žalost, u okviru društvenih predrasuda spram PTSP-a u Hrvatskoj danas te fenomena tzv. “sekundarne viktimizacije”, kad žrtva mora dokazati da je žrtva, odnosno kad branitelji u višegodišnjim sudskim parnicama moraju dokazivati svoje “pravo” na bolest, jasno je da se o trajnom izlječenju može govoriti u malom broju slučajeva. Tomu u prilog govore brojni komentari naših pacijenata na grupnim terapijama, kad kažu da se sigurnima osjećaju jedino na bolničkom liječenju, jer ih birokratski i socijalni stresovi traumatiziraju više nego bilo kakav ratni stres.
NACIONAL: Ovih dana uz vaše se ime opet vežu stare afere: dokumenti o suspenziji iz UHDDR-a, potvrda MORH-a da nema saznanja o vašem sudjelovanju u Domovinskom ratu, kao i to što ste neovlašteno postupali između 1994. i 1998. dok ste još bili specijalizant? – Sve su to već viđeni pokušaji moje diskreditacije koje se javljaju uvijek kad dignem glas radi obrane prava branitelja s PTSP-om, a na račun nečijih interesa. Sve sam te navode već nekoliko puta javno opovrgnuo i ne namjeravam na njih više trošiti riječi.
NACIONAL: Ako je MMPI-2 adekvatan test, u čemu je problem? – U svim svojim istupima ističem da je MMPI-2 vrijedan dijagnostički instrument, ali je svrha i način njegove primjene u slučaju hrvatskih branitelja, kako je to definirano Pravilnikom o utvrđivanju postotka oštećenja organizma HRVI Domovinskog rata, potpuno pogrešan. Svugdje u svijetu to je instrument koji se u svrhu dijagnostike PTSP-a koristi kao priručni, a ne obvezni instrument. Nadalje, njegova primjena u Hrvatskoj još uvijek nije zaživjela u dovoljnoj mjeri kako bi se taj upitnik upotrijebio radi revizije i vještačenja dijagnoze PTSP-a.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika