Objavljeno u Nacionalu br. 385, 2003-04-02

Autor: Maroje Mihovilović

AMERIČKI PORAZ U PROPAGANDNOM RATU

Al Jazeera je slomila prvi američki napad na Irak

Katarska TV postaja Al Jazeera našla se na udaru američkih dužnosnika koji je prozivaju zbog neetičkog ponašanja i objavljivanja slika američkih i britanskih poginulih i zarobljenih; postaja se brani tvrdeći da poštuje sve novinarske etičke standarde, a prikazala je snimke oborenog helikoptera Apache i objavila da nema pobune protiv Saddama u Basri

Al Jazeera izvještava o ratu u Iraku mnogo kompletnije od bilo koje zapadne televizijske mrežeAl Jazeera izvještava o ratu u Iraku mnogo kompletnije od bilo koje zapadne televizijske mrežeNezavisna arapska televizijska mreža Al Jazeera sve je teži problem za Amerikance i Britance, što se vidi i po sve češćim službenim kritikama na njen račun, ali i po ometanju njenog djelovanja. Al Jazeera izvještava o ratu u Iraku mnogo kompletnije od bilo koje zapadne televizijske mreže. Ona ima svoje novinare na angloameričkoj strani, pa otud izvještava podrobno kao i zapadni mediji. Uostalom, Al Jazeera ima sjedište iz Kataru, gdje je sada američka Središnja komanda koja rukovodi ratom. S druge strane, Al Jazeera ima neusporedivo više novinara na arapskoj strani. Dok samo pojedine zapadne redakcije imaju po jednog novinara u Bagdadu, Al Jazeera ondje ima nekoliko kompletnih televizijski ekipa i brojne ekipe u drugim iračkim gradovima, na bojištu s iračke strane. Američki i britanski predstavnici na Bliskom istoku, u Washingtonu i Londonu već dva-tri dana napadaju Al Jazeeru zbog kršenja novinarske etike i nepridržavanja Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima, jer je ona objavila snimke američkih i britanskih zarobljenika i poginulih vojnika. I zapadni mediji tvrde da se Al Jazeera pretvara u instrument iračke propagande.

Katarska TV postaja spriječila je svojim izvještavanjem psihološki rat kojim je Bush htio natjerati iračku vojsku da se preda bez borbeRedakcija Al Jazeere energično odbija optužbe, upozoravajući da i zapadne televizije prikazuju iračke zarobljenike i poginule. Al Jazeera je ovih dana pokušala emitirati i svoje vijesti na engleskom preko Interneta, pa je u ponedjeljak proradio njen site english.jazeera.net, ali je već sljedećeg dana prestao funkcionirati, po nekim tvrdnjama zbog napada hackera, po drugim zbog subverzije američkih tajnih službi.

No ta panarapska TV mreža iz Katara našla se na udaru jer je – zajedno s još nekim arapskim medijima – razbila prvotnu koncepciju američkog napada na Irak. Prema koncepciji američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda, Irak je trebao biti slomljen snažnom propagandom više nego oružjem. Iračane je trebalo uvjeriti da su Amerikanci nepobjedivi, trebalo ih je zbuniti, dezorijentirati, uvjeriti ih da su se njihovi sunarodnjaci već pobunili protiv Saddama Husseina pa bi se i drugi na to trebali odvažiti. No Al Jazeera je to onemogućila svojim izvještavanjem.

Al Jazeera je osnovana 1996. na inicijativu katarskog emira Sheyka Hamada bin Khalifa al Thanija. Taj 43-godišnji arapski princ godinu dana prije svrgnuo je s vlasti svog konzervativnog oca i želio u Kataru uvesti neke reforme. No našao se na propagandnom udaru pristaša svog oca koji su se sklonili u Saudijskoj Arabiji i u Kataru potpirivali politički otpor mladom emiru preko saudijske televizije. Kako bi se tomu odupro, osnovao je Al Jazeeru. Toj je televizijidopustio da djeluje neovisno, smatrajući da će tako i njega najbolje braniti i štititi. To se događalo kad je propao ambiciozni projekt BBC-ja da sa saudijskom televizijom Orbit osnuje veliku arapsku tv mrežu. Saudijska tv kuća i BBC posvađali su se zbog novinarske slobode. Kada je taj projekt propao, uskočila je Al Jazeera i preuzela novinare koji su trebali raditi u nesuđenoj arapskoj mreži. Bili su to Palestinci, Libanonci, Sirijci, Egipćani koji su prošli BBC-jeve tečajeve zapadnog novinarstva ili već radili na zapadnim televizijama. Na Al Jazeeri počeli su 24 sata dnevno, po uzoru na CNN i BBC World Service, emitirati vijesti, političke rasprave uživo, intervjue s važnim ljudima. Televizija je brzo uspostavila dopisništva u arapskim prijestolnicama i postala važnim izvorom informacija iz cijelog arapskog svijeta za cijeli arapski svijet, jer su preko kabela i satelita Al Jazeeru mogli gledati ljudi u svim arapskim zemljama, a danas se može vidjeti i u cijeloj Europi i većem dijelu Azije. U arapskom svijetu postala je jako popularna zbog pristupa palestinskom pitanju: palestinske bombaše-samoubojice naziva “mučenicima”, upriličuje rasprave o tome kako uništiti Izrael, stalno reprizira najdramatičnije snimke palestinskih žrtava izraelske vojske, posebno snimku dječaka kojeg je otac pokušao zaštititi svojim tijelom kad su se našli u unakrsnoj vatri, ali nije uspio.

Al Jazeera je 1999. otvorila dopisništvo i u Kabulu i postala jedan od najvažnijih izvora informacija iz te zabačene zemlje. Prva je objavila snimke rušenja velikih budističkih hramova u Bumijanu, prije pet godina intervju s Osamom bin Ladenom, koji je s njom ostao u stalnom kontaktu, pa je Al Jazeera prije terorističkog napada na New York i Washington objavila intervjue s Bin Ladenom, a nakon američkog napada na Afganistan ta je televizija bila glavni kanal preko kojeg je Bin Laden slao svoje poruke.

Tada se Al Jazeera prvi put našla na udaru američkih kritika, optužena da je propagandno oružje terorista. Zbog preuzimanja materijala Al Jazeere i CNN i druge američke televizije američka je vlada upozorila da paze što preuzimaju jer je Al Jazeera postala sredstvo antiameričke propagande, pa čak možda i sredstvo Bin Ladena da preko nje šalje kodirane poruke svojim teroristima.

Al Jazeera je u prvim danima rata u Iraku demantirala mnoge američke propagandne tvrdnje. U desnim zapadnim političkim krugovima čuli su se čak zahtjevi da se zabrani emitiranje televizijskog programa Al Jazeere otkazivanjem ugovora o komunikacijskim satelitima, no to bi bila očita cenzure. Angloamerički zapovjednik na tiskovnoj je konferenciji u Dohi, glavnom gradu Katara, izrazio veliko nezadovoljstvo Al Jazeerom, ali je ipak rekao da saveznici neće zabraniti njeno emitiranje. Zato Al Jazeeru pokušavaju ograničiti bombardiranjem razgranatih iračkih telekomunikacija kojima se služe Al Jazeera i druge arapske televizije.

Al Jazeera je u ovom ratu postala najstroži kontrolor zapadnih informacija o ratu u Iraku i najveća prepreka angloameričkoj vojnoj propagandi. Američki i britanski zapovjednici tvrde da ne napadaju civilne ciljeve i paze da bude što manja civilnih žrtava, a Al Jazeera svakodnevno prikazuje srušene civilne četvrti, mostove, kuće.

Kad se iz britanskih vojnih izvora počela širiti informacija o ustanku u Basri, plasirana da se potaknu stanovnici Basre da se pobune protiv vlasti Saddama Husseina, Al Jazeera je objavila izvještaj svog dopisnika iz Basre koji je obznanio da nikakve pobune nema. I britanski premijer Blair morao je javno priznati da su o Basri postojali “proturječni podaci”. Al Jazeera je, prikupivši podatke s iračke strane, izvijestila i o teškoćama u napredovanju angloameričkih snaga. Nakon što je pokazala snimke srušenog američkog helikoptera, SAD je morao priznati njegov gubitak, što bi se sigurno prešutjelo da nije bilo Al Jazeere.

Al Jazeera se pokazala najvećom preprekom američkom propagandnom ratu, kojim je Washington, u skladu s Rumsfeldovom doktrinom, kanio brzo pobijediti. Al Jazeera, iako možda i ne govori uvijek istinu, svojom slikom s iračke strane razbija laži angloameričkih propagandnih ratnika.

Američki vojni komentatori uvjereni su da je prvih deset dana rata u Iraku pokazalo da je propala strategija psihološkog rata koju je zagovarao Rumsfeld i da će se SAD vratiti tradicionalnim vojnim sredstvima. Ohrabren uspjehom neortodoksnih metoda specijalnog ratovanja Amerikanaca u Afganistanu, Rumsfeld je bio uvjeren da će jednako uspjeti i u Iraku, ali iračko je društvo drukčije od afganistanskog. On je bio uvjeren da će rat dobiti pomoću 30 milijuna letaka u kojima je Iračanima davao upute kako da prijeđu na američku stranu.

Amerikanci su očekivali da će ih irački stanovnici oduševljeno dočekivati, da će lokalne vlasti s njima odmah uspostavljati odnose, da će se u gradovima, gdje su još garnizoni iračke vojske, stanovništvo pobuniti, da će se irački vojnici obeshrabriti i masovno predavati. Ništa od toga: Amerikanci imaju samo 4000 iračkih ratnih zarobljenika, vrlo malou usporedbi sa Zaljevskim ratom, kad je nakon 100 sati rata bilo nekoliko desetaka tisuća zarobljenika. Ni u jednom od iračkih gradova, ako se izuzmu manji nemiri u Basri, nije bilo pobune, nema nikakvih vijesti da bi lokalne vlasti u gradovima koje Amerikanci drže pod kontrolom s njima surađivale. Zasad nema ni znakova da se irački radnici vraćaju na svoja radna mjesta u luci Umm Qasr i na naftna polja u južnom Iraku, koja bi Amerikanci htjeli aktivirati.

Američka pozadina u Iraku vrlo je nesigurna pa Amerikanci moraju znatnim snagama čuvati linije opskrbe. Marinci, umjesto da krenu naprijed prema Bagdadu, ukopavaju se oko grada Al Nassariyaha, strateškog raskrižja preko rijeke Eufrata, koji ne smije pasti u iračke ruke. Britanska Sedma brigada – “Pustinjski štakori” – blokirana je kod Basre. Zbog toga kasni početak ofenzive na Bagdad, za koju su američki vojni planeri smatrali da će odmah riješiti cijeli rat.

Vrlo je znakovito što je Pentagon zapovjedio najmodernijoj američkoj postrojbi, Četvrtoj diviziji, da iz baze u Fort Hoodu u Texasu pođe u Irak. Pokrenuta je još jedna marinska oklopna brigada, a pripreme za odlazak u Irak počele su još dvije divizije, Prva konjička divizija stacionirana također u bazi Fort Hood i Treća konjička oklopna brigada iz baze Fort Carson u Coloradu. Vjeruje se da će i neke potrojbe Prve američke divizije, stacionirane u Njemačkoj, ojačati frontu u sjevernom Iraku. Po nekim informacijama 35 brodova s opremom Četvrte divizije, koji su dva mjeseca čekali pred turskom obalom, sada je u Crvenom moru, a trebat će im još sedam dana da stignu do Kuvajta, što znači da divizija neće biti spremna za ulazak u borbu do sredine travnja, dokad će se možda odgađati bitka za Bagdad. Američka novinska agencija UPI tvrdi pak da je već počelo iskrcavanje opreme s brodova, ali ne u Kuvajtu nego u saudijskoj luci Yanbu al Bahr na Crvenom moru te će divizija otud znatno prije krenuti u Irak i brzo se uključiti u borbu. Uvođenje Četvrte divizije u borbu jasno pokazuje da su u američkom vojnom vrhu zaključili da je psihološki rat propao, da imaju nedovoljno vojnika na terenu i da postojećim snagama teško mogu osigurati pobjedu. Upravo je Rumsfeld tvrdio da u Irak ne treba slati velike vojne efektive, jer se rat može dobiti upotrebnom zračnih snaga i psihološkim sredstvima, pa ga sada kritiziraju jer nije poslušao vojnike koji su tvrdili suprotno, da akciji u Iraku pristupi na tradicionalan način, a on ih je napao da staromodno razmišljaju, da su “čizmama zaglibili u blato II. svjetskog rata” te da će sljedeći rat biti “kao nijedan dosad”. Vojnici su upozoravali političare i da se u rat krene u vrijeme koje odgovara američkoj vojsci, početkom zimskog razdoblja, a ne na njegovu kraju kad počinju pustinjske oluje.

Washington Post u četvrtak je u komentaru tvrdio da su u Pentagonu postali svjesni da će rat trajati mjesecima. I Bush je u govoru pripadnicima Središnje komande u Tampi na Floridi rekao da ne treba očekivati brzi završetak rata. To je svakako u suprotnosti s dojmom što su ga u Washingtonu stvarali kad je rat počinjao. Rumsfeld i dalje tvrdi da velike snage nisu potrebne, na tiskovnoj konferenciji početkom prošlog tjedna u Pentagonu podsjećao je na pesimizam i kad je počinjao rat u Afganistanu. No ipak je sada zapovjedio da Četvrta divizija krene u Irak i da se za odlazak pripreme i Prva konjička divizija i Treći oklopni konjički puk. Sredinom prošlog tjedna novinarima je rekao: “Znamo da će se u jednom trenutku protivnik slomiti, ali ne znamo na kojoj razini našeg pritiska.” Drugim riječima, Washington je spreman u Irak slati dodatne snage sve dok ih ne bude dovoljno da slomi protivnika, ako se to ipak ne dogodi u prvom sudaru Treće divizije, 101. zračnodesantne divizije i marinaca s Republikanskom gardom, što se predviđa za sljedeći vikend. Psihološka ofenziva je propala, uvelike zbog Al Jazeere, sad su na redu druga sredstva.

DR. HUDA AMMASHIRAČKA TELEVIZIJA OBJAVILA JE SNIMKU NA KOJOJ SE U DRUŠTVU SADDAMA HUSSEINA VIDI DR. HUDA SALIH MAHDI AMMASH, IRAČKA ZNANSTVENICA ZA KOJU SE TVRDI DA JE ŠEFICA PROIZVODNJE KEMIJSKOG I BIOLOŠKOG ORUŽJA. NA ZAPADU SU TU SNIMKU MNOGI SHVATILI KAO UPOZORENJE IRAKA WASHINGTONU I LONDONU DA JE SPREMAN UPOTRIJEBITI KEMIJSKO I BIOLOŠKO ORUŽJE.

Iračka televizija svakih nekoliko dana objavi snimku na kojoj Saddam Hussein predsjedava sastanku najbližih suradnika, a jedna snimka sjednice Revolucionarnog vijeća izazvala je posebnu pozornost. Samo jedna osoba nije na glavi imala vojničku kapu nego šal, jedina žena, također u vojnoj uniformi. Sjedila je od Husseina treća slijeva, tik uz njegova sina Udaya. Na Zapadu su tu snimku shvatili kao poruku Iraka što sprema. Zapadni obavještajci prepoznali su dr. Hudu Salih Mahdi Ammash, koja je na Zapadu već dobila nadimke “Gospođa Antraks”, “Kemijska Sally”, “Doktorica Bakterija”. Za nju se tvrdi da je posljednjih godina vodila irački program proizvodnje kemijskog i biološkog oružja i tako pomogla jačanju iračkog ratnog stroja gomilanjem oružja za masovno uništenje na tajnim lokacijama. Iračka televizija sigurno je po naredbi iz državnog vrha upravo sada objavila tu snimku, kao upozorenje Zapadu da je Irak spreman upotrijebiti kemijsko i biološko oružje.

Londonski tabloid Daily Express njezinu je fotografiju objavio na naslovnici uz naslov “Doktorica smrti koja se sprema ubijati naše momke”. U američkom tisku pojavila su se pitanja tko je odgovoran što je ona svojedobno studirala na američkim sveučilištima.

Huda Salih Mahdi Ammash rodila se 1953. u Bagdadu. Njen otac bio je časnik, značajan član iračke socijalističke stranke BAAS, koja je 50-ih i 60-ih osvojila vlast u Iraku, te je potkraj 60-ih bio ministar unutarnjih poslova. Hussein se tada tek uspinjao partijskom hijerarhijom, a u sukobu s Hussienovom frakcijom Ammash je bio smijenjen i poslan u Moskvu kao irački veleposlanik. Huda Ammash je, nakon što je 1975. diplomirala biokemiju u Bagdadu, neko vrijeme studirala u Europi i u SAD-u pa je 1979. magistrirala biokemiju na ženskom sveučilištu u Dentonu u Texasu a 1983. doktorirala mikrobiologiju i biokemiju na sveučilištu u Missouriju. Kad je doktorirala, već je imala dvoje djece, kćer i sina koji se rodio u Missouriju. Briljirala je među studentima, ali je zbog svojih političkih stavova jednom čak bila uhićena i oglobljena jer je 1983. na sveučilištu demonstrirala u korist Iraka u vrijeme iračko-iranskog rata.

U Iraku se zaposlila na biološkom fakultetu bagdadskog sveučilišta i s vremenom napredovala do dekana Znanstvenog fakulteta, dekana Ženskog koledža, a od 1996. je predsjednica Iračke akademije znanosti.

Godinama se pojavljujue u javnosti kao žestok Husseinov apologet, iako su se proširile glasine da je njezin otac pao kao žrtva njegovih čistki. Kako odlično govori engleski i dobro poznaje zapadne medije, davala je intervjue zapadnim novinarima kad je trebalo ukazati na teške posljedice sankcija UN-a za zdravlje iračkih žena i djece. U zapadnim medijima gradila je imidž obrazovane intelektualke koja se bori protiv nepravde prema Iraku. No zapadni izvori tvrde da ona rukovodi iračkim programom proizvodnje kemijskog i biološkog oružja.

Američki i britanski vojnici na bojištu među zaplijenjenom opremom iračkih vojnika nalaze sve više plinskih maski i zaštitne odjeće, što je znak da su se iračke postrojbe pripremale i za kemijski ili biološki rat.

Upotreba takvog oružja mogla bi biti vrlo opasna za američke i britanske vojnike, ali ako Irak zaista upotrijebi oružje za masovno uništenje, u najvećem broju zemalja više neće biti shvaćen kao žrtva američke i britanske invazije nego će američki i britanski napad na Irak dobiti putpuno opravdanje u cijeloj međunarodnoj zajednici.

PETER ARNETT
PETER ARNETT, AMERIČKI NOVINAR KOJI SE PROSLAVIO PRIJE 12 GODINA U ZALJEVSKOM RATU SVOJIM IZVJEŠTAJIMA IZ BAGDADA, PONOVNO JE U BAGDADU, GDJE JE IZAZVAO VELIKU KONTROVERZU INTERVJUOM ŠTO GA JE DAO IRAČKOJ TELEVIZIJI

Peter Arnett, nekadašnji novinski reporter Associated Pressa a poslije televizijski reporter CNN-a, dobitnik Pulitzerove nagrade za izvještavanje iz Vijetnama, proslavio se izvještavanjem pod bombama 1991. iz Bagdada. Ponovno je u Bagdadu, izvještava za National Geographic, ali se javlja i za televiziju NBC koja ga je angažirala nakon što su njeni reporteri protjerani iz iračkog glavnog grada.

Arnett je od 1991. ostao u dobrim odnosima s iračkom vlašću pa je i poslije nekoliko puta posjetio Bagdad. Irak je iz Bagdada protjerao sve američke televizijske izvjestitelja, ali njemu je dopušteno da ostane.

U intervjuu neimenovanom iračkom sugovorniku, koji je bio odjeven u vojnu uniformu, Arnett je izrekao kritičke primjedbe o SAD-u a pohvalno se izrazio o Iraku Irak. Izjavio je da je “prvi američki ratni plan propao zbog otpora iračkih boraca, pa sada pišu drugi plan”. Procijenio je da američka strana nastoji redefinirati akcije pa je cijelu operaciju zaustavila na sedam dana. “Sasvim je jasno”, rekao je Arnett, “da su američki ratni planeri podcijenili odlučnost iračkih snaga.” Ocijenio je da “u SAD-u raste opozicija ratu i načinu na koji predsjednik Bush vodi rat”.

“Naši izvještaji o civilnim žrtvama”, rekao je Arnett iračkoj televiziji, “o otporu iračkih snaga, otporu vlasti, u odlučnosti da se brani vlastita zemlja emitiraju se u SAD-u. To pomaže onima koji se protive ratu, jer im pruža argumente u naporima da pokažu kako je američka politika pogrešna. Predsjednik Bush kaže da se brine o iračkom narodu, no irački narod gine u velikom broju pa će njegova politika doći pod upitnik. Bagdad je discipliniran grad, narod slijedi svoju vladu. Irački prijatelji mi kažu da rastu nacionalni osjećaji i otpor SAD-u i Britaniji.”

Dodao je da se “zahvaljuje na slobodi koju iračka vlast daju njemu i ostalim novinarima da izvještavaju. Želim napomenuti da od početka, u tih 12 godina koliko dolazim, ovdje nailazim samo na dobronamjernost i suradnju, dobronamjernost vašeg naroda i suradnju vašeg ministarstva informiranja.”

Napali su ga kolege novinari, rekavši da nije točno ono što govori o suradnji iračkih vlasti s novinarima, jer je iračko ministarstvo protjeralo sve druge američke televizijske novinare osim njega, a neke i uhitila. Ne zna se sudbina dvojice reportera Newsdaya, koji su protjerani iz Bagdada, ali nisu stigli s drugima u Jordan, pa se sumnja da su u iračkom zatvoru.

Arnettovi kritičari podsjećaju da je Arnett bio na udaru i 1991. jer su ga mnogi kritizirali da kao jedini američki novinar u Bagdadu prenosi samo informacije koje su mu davali Iračani pa je postao dio njihova propagandnog stroja. Kad su Iračani odveli Arnetta na mjesto američkog zračnog napada, on je tvrdio da je srušena tvornica dječje hrane, dok je američko zapovjedništvo tvrdilo da je to bila tvornica kemijskog oružja.

Njegovi kritičari sada se sjećaju i načina na koji je pokušavao izvještavati iz BiH, gdje se jako obrukao, zatim skandaloznog načina na koji je 1998. morao napustiti CNN, nakon što je vodio emisiju o navodnoj američkoj upotrebi kemijskog oružja u ratu u Laosu 1970., što se pokazalo netočnim. Za izvještavanje za AP iz Vijetnama 60-ih dobio je Pulitzerovu nagradu za izvještaje koji su uvelike promijenili odnos američke javnosti prema ratu. Arnett ima 69 godina i, misle mnogi, više nije na visini tjelesnih i intelektualnih izazova reporterskog posla. Već su se pojavili zahtjevi da mu NBC otkaže suradnju. NBC je objavio priopćenje: “On je ovaj iznenada zatražen intervju iračkoj televiziji dao u znak dobre volje, kao što daje i druge slične intervjue drugim medijima. Njegove izjave imale su za cilj da se proanalizira situacija i nisu imale drugu namjeru. A o samom Arnettu dovoljno govori njegovo izvanredno ratno izvještavanje.”

Vezane vijesti

U minobacačkom napadu u Bagdadu šestero mrtvih

U minobacačkom napadu u Bagdadu šestero mrtvih

Najmanje šest osoba ubijeno je, a 38 je ranjeno u nedjelju kada su dvije minobacačke granate pale na bagdadski trg pun šijitskih hodočasnika, rekli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika