Bartul Kaleb, Vederan Rožić i Ivan BuljanŽupanijsko državno odvjetništvo podignulo je dvije optužnice protiv desetorice ljudi koji su rukovodili Hajdukom od 1992. do 2000. zbog kažnjivih djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja službenih isprava. Optužnica tereti nekadašnjeg direktora Hajduka Vederana Rožića, bivšeg sportskog direktora Ivana Buljana, financijskog direktora Bartula Kaleba i bivšeg predsjednika Upravnog odbora Nadana Vidoševića da su Hajduku neplaćanjem poreza i doprinosa pribavili protuzakonitu imovinsku korist od 54.977.000 kuna. Rožić, Kaleb i Buljan optuženi su da su na štetu Hajduka sebi ili drugima pribavili imovinsku korist od 4.518.000 DEM te 1.236.000 USD. Druga optužnica, koja obuhvaća zbivanja od 1997. do 2000., podignuta je protiv tadašnjeg predsjednika Uprave Hajduka Željka Kovačevića, dvojice direktora kluba Petra Reića i Ivana Maršića, sportskog direktora Ivice Šurjaka, direktora stadiona Velimira Strinića i financijskog direktora Ivana Zelića. Kovačevića, Zelića, Maršića i Reića optužnica tereti da su neplaćanjem državnih poreza i doprinosa Hajduku pribavili protupravnu korist od 143.210.000 kuna. Kovačevića, Reića, Strinića, Maršića i Šurjaka optužnica tereti da su sebi i drugima na štetu Hajduka pribavili materijalnu korist od 480.000 DEM. Istraga i pripreme za podizanje optužnice trajali su skoro dvije godine, a Rožić, Buljan i Kaleb, koji je postao direktor Badela 1862 Zagreb, u lipnju 2000. bili su u pritvoru Županijskog suda u Splitu.

Za razliku od drugih klubova koji su također imali crne fondove, u Hajduku je pronađena i dokumentacija o svim ilegalnim transakcijama koju je godinama vodio blagajnik Duje Bilić Prvi put u nas pribavljeni su točni materijalni dokazi o “crnim fonodovima” u hrvatskim nogometnim klubovima. U opsežnoj sudskoj istrazi velik broj svjedoka potvrdio je da je riječ o dobro uhodanom kriminalnom lancu na štetu i Hajduka i državnog proračuna. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, prvi put u hrvatskoj pravosudnoj praksi, dvjema optužnicama na stotinjak stranica može optužiti bivše čelnike i direktore Hajduka za sustavnu osmogodišnju pljačku klupske blagajne. Na tajnim deviznim računima u inozemstvu čelni ljudi Hajduka zadržali su 19 milijuna DEM, tim novcem raspolagali kako su htjeli. Protuzakonito trošenje milijuna maraka i dolara, u uvjetima blokiranog žiro-računa kluba, bilo je izravni udar na državni proračun i sustav fondova. Takva je praksa, kako ne bi bilo zablude, svih hrvatskih prvoligaških klubova. Možda i nižerazrednih. Ali nitko nije tako uredno vodio tajne devizne transakcije i bilježio sve ulaze u “crni fond” kao što su to činili direktori, čelnici i blagajnici Hajduka. Samoinicijativno uzimanje novca iz tajne klupske devizne blagajne, koju je punila prodaja igrača u inozemstvo, obrazlagano je “specijalnim namjenama”. Državno odvjetništvo tvrdi da su te “specijalne namjene” i posudbe samo drugo ime za pljačku klupskog novca. Hajduk je bio “krava muzara” političkih i sportskih elita koje su se godinama borile za prevlast u Hajdukom.

Optužnica tereti Rožića, Buljana, Kaleba i Vidoševića da su od veljače 1992. do srpnja 1997. organizirali da Hajduk u poslovnoj dokumentaciji ne prikaže priljeve deviza ostvarene prodajom igrača u inozemne klubove. Taj novac, suprotno Zakonu o poslovnom prometu i Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom, strani su klubovi uplaćivali na devizne račune br. 96451-078-515 (u DEM) i br. 96451-078-612 (u USD) koje je Hajduk otvorio kršeći navedene propise kod banke B.A.W.A.G. u Klagenfurtu u Austriji na imena pojedinaca, primjerice Vedrana Rožića i Ivana Buljana. Na te račune uplaćeno je ukupno 17.720.480,00 DEM i 7.866.599,00 USD. Po nalogu Vedrana Rožića, uz suglasnost Nadana Vidoševića i Bartola Kaleba, s tih se računa na privatne račune Hajdukovih igrača kod banaka u inozemstvu, po okončanju transfera, uplatilo 12 milijuna DEM. Preostali novac, 5.720.480 DEM i 7.866.599 USD, pripao je klubu. Od toga novca, s oko 13.000.000 DEM, plaćene su Hajdukove obveze u inozemstvu, dok je ostatak s računa u Austriji, oko 6, 7 milijuna DEM, podigao Ivan Buljan i donio ih u Split. Optužnica ističe da su Buljan, Rožić, Kaleb i Vidošević taj novac, zajedno s devizama podignutim s računa kluba kod TT banke Split, sredstvima od prodanih ulaznica i suvenira, te drugih uplata položili u tzv. “crnu deviznu blagajnu” kluba, ukupno 18.839.602 DEM. Iz “crne devizne blagajne” optuženi su s ukupno 2.124 isplate podmirivali razne obveze kluba. Ali 7.739.514 DEM, u protuvrijednosti 25.204.942,36 kuna, platili su u devizama zaposlenicima, igračima, trenerima i drugom osoblju Hajduka kao nagrade, premije, razlike plaća i slično. Hajduk u tom razdoblju nije na navedene iznose obračunao ni uplatio porez na dohodak, doprinose fondovima mirovinskog, invalidskog i drugih osiguranja, porez na promet proizvoda i usluga u ukupnom iznosu od 54.977.042 kune. Time su pribavili protupravnu imovinsku korist Hajduku na štetu proračuna RH, izvanproračunskih fondova i proračune lokalne uprave.

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti Vederana Rožića i Ivana Buljana da su od 1992. do 1997. s tih deviznih računa podigli gotovinu u ukupnom iznosu od najmanje 7.700.000 DEM i 1.234.066 USD, što u cjelini nisu predali u tzv. “crnu deviznu blagajnu” Hajduka koju je vodio Duje Bilić. Dio novca u iznosu od 1.397.734,30 DEM i cjelokupni iznos podignutih 1.234.066 USD nisu položili u navedenu blagajnu nego su ih, na štetu Hajduka, zadržali za sebe, prisvojivši tako 14.228.936 kuna. Optužnica ističe da su Rožić i Kaleb od siječnja 1995. do srpnja 1997. poduzećima “Mateo – Ivan” iz Kaštel Kambelovca, u vlasništvu Nade Tadin, i “Ativa” iz Metkovića, u vlasništvu Jure Volarevića, omogućili da se okoriste na račun Hajduka. Oni su bez znanja i odluke Upravnog odbora kluba sklopljenim ugovorima o kreditima posredstvom Privredne banke – Poslovne jedinice Opuzen, odobrili da se sredstva s Hajdukova računa kod TT banke, nepovratno doznače poduzeću “Mateo – Ivan” u iznosu od 150.000 kuna, a poduzeću “Ativa” u iznosu od 100.000 kuna, bez obveze tih poduzeća da novac vrate. Optužnica izravno tereti Vedrana Rožića da je od 4. svibnja 1992. do 1. ožujka 1997. kao direktor Hajduka više puta zatražio od blagajnika Duje Bilića da mu iz tzv. “crne devizne blagajne” isplati devizne iznose. Duje Bilić tako je Rožiću isplatio ukupno 160.301 DEM. Duje Bilić, koji je u travnju 2000. na obroncima Marjana pokušao počiniti samoubojstvo, sačinio je blagajničke isplatnice i pisane priznanice o isplatama, koje je Rožić potpisao. Kako bi se prikrilo prisvajanje novca Rožić je naložio Duji Biliću da u njima upiše da je isplata izvršena radi “specijalne namjene”.

Rožić je, prema optužnici, 1995. više puta naložio blagajniku Duji Biliću da Anti Marinoviću, zvanom Cigo, klupskom čovjeku od povjerenja, također iz “crne devizne blagajne” isplati ukupno 140.000 DEM, opet za “specijalne namjene”. Ante Marinović preuzete devize predao je Vedranu Rožiću Bilić je iz “crne blagajne” isplatio za “specijalne namjene” i 235.000 DEM Mati Andabaku, koji ih je predao Vedranu Rožiću. Prema optužnici, Rožić je 28. veljače 1997. u Zagrebu od Brace Vujčića, predstavnika Agencije UEFA Hamburg preuzeo iznos od 300.000 DEM, na ime ugovora koji je Hajduk s tom agencijom sklopio o pravima prijenosa međunarodnih utakmica. O toga novca Rožić je 1. ožujka 1997. u deviznu blagajnu kluba uplatio samo 200.000 DEM, dok je 100.000 DEM, piše u optužnici, zadržao. za sebe. Rožić je za sebe i druge osobe prisvojio 635.301 DEM na štetu HNK Hajduka.

Bartol Kaleb je od 25. veljače 1993. do srpnja 1997. u Splitu, kao financijski direktor Hajduka Split, više puta zatražio od blagajnika Duje Bilića, da mu iz “crne devizne blagajne” kluba isplati veće iznose deviza. Bilić mu je isplatio ukupno najmanje 1.171.737 DEM i pritom sačinio blagajničke isplatnice i pisane priznanice o isplatama za “specijalne namjene”. U Bilićevoj bilježnici pored Kalebova imena navedena su imena osoba, inicijali, imena klubova, nogometnih sudaca. Više puta od 1994. do 1996. Bilić je isplatio Juri Striniću, ekonomu kluba, 71.000 DEM. Po Kalebovu nalogu Bilić je isplatio i 23.900 DEM Velimiru Striniću, bivšem nogometnom sucu Stipi Glavini 35.500 DEM, te Zoranu Gobcu, Stjepku Hlevnjaku, Ivi Hlevnjaku, Nenadu Volareviću, Šimi Mediću, Željku Jajčinoviću i drugima radi navodne predaje RK Badel Zagreb najmanje 810.767 DEM, a oni su taj iznos zadržali za sebe. Kaleb je, prema optužnici, sebi i drugim osobama pribavio protupravnu imovinsku korist od 2.112.400 DEM ili 8.400.000 kuna i tako oštetio Hajduk. I sportski direktor Ivan Buljan služio se Bilićevom “crnom deviznom blagajnom”. Bilić mu je prema optužnici isplatio 372.709 DEM za “specijalne namjene”. Novac je Buljan zadržao za a dio predao predstavnicima RK Badel Zagreba ili drugim osobama, pojedinim igračima Hajduka, oštetivši tako klub za 1.300.000 kuna.

Optuženi ne poriču postojanje dvaju inozemnih računa niti da su prekršili zakone. Samo je Nadan Vidošević istaknuo da je znao da postoje dva računa kod banke u Austriji, ali nije znao za ostale okolnosti poslovanja kluba. Vidošević se pritom ne pita kud je otišao toliki novac kluba, dok ga na blokiranom žiro-računu nije bilo. Žiro-račun Hajduka kod Zavoda za platni promet od 1990. bio je opterećen dospjelim a nepodmirenim obvezama od oko 2.000.000 DEM, bio je u neprestanoj blokadi od ožujka 1996. i u ožujku 2000. Hajdukov žiro-račun opterećen je s novih 27.498.727 kuna dospjelih a nepodmirenih potraživanja. U navedenom razdoblju Hajduk i nije poslovao preko svog žiro-računa nego kršeći zakone, isključivo gotovinom s više inozemnih računa. Od ukupno pet, za koliko se vjeruje da ih je Hajduk imao u inozemstvu, optužnica se bavi transakcijama s dva u Klagenfurtu. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je u Hajdukovu “crnu deviznu blagajnu ” od 1992. do 1997. uneseno 18.839.602 DEM, kojima se raspolagalo za “specijalne namjene”. Iz financijskog vještačenja proizlazi da je 7.739.514 DEM, u protuvrijednosti 25.204.942,36 kuna, isplaćeno zaposlenicima, funkcionarima, igračima, na taj novac nisu obračunati porezi, doprinosi i druga davanja u ukupnom iznosu od 33.042.383 kuna.

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo je optužnicu protiv dipl. inž. Željka Kovačevića, bivšeg predsjednika Uprave Hajduka, i dipl. inž. Petra Reića, bivšeg direktora Hajduka, jer su Kovačević i Reić u listopadu 1997. zatražili od blagajnika Duje Bilića da im iz “crne blagajne” preda 250.000 DEM. Petar Reić je 30. rujna 1997. u Gelsenkirchenu u Njemačkoj preuzeo 300.000 DEM od Brace Vujčića, predstavnika Agencija UEFA Hamburg, na ime ugovora koji je Hajduk sklopio s Agencijom o pravu prijenosa međunarodnih utakmica. Po Reićevu nalogu novac je u Split donio Fredi Fjorentini, današnji direktor Hajduka, i predao ga Biliću. Iako je traženje Kovačevića i Reića bilo neosnovano, Bilić im je predao zatraženi novac, a isplatu evidentirao blagajničkim izvješćem i blagajničkom isplatnicom bez navođenja svrhe isplate. Prema optužnici, Kovačević i Reić novac su zadržali za sebe, oštetivši Hajduk za 950.000 kuna. U travnju 2000. pokušali su prikriti prisvajanje novca i zatražili od blagajnika Bilića da im preda blagajničku dokumentaciju o uplati i isplati navedenog novca, koju su potom sakrili ili uništili. Bilić je bio prisiljen sačiniti specifikaciju prema kojoj je evidentirao kao da je u tu blagajnu Hajduka od Agencije UEFA uplaćeno samo 50.000 DEM. Nakon što je pokušao samoubojstvo, Bilić je policiji predao svu kompromitantnu dokumentaciju, crnu torbu i žutu bilježnicu u kojoj je pedantno bilježio sve ulaze i izlaze “crne devizne blagajne”. Kovačević je kao osoba ovlaštena za raspolaganje svim računima kod banke B.A.W.A.G. u Austriji, na traženje Velimira Strinića, direktora Hajdukova stadiona, 1997. i 1998. dao nalog da se na Strinićevu deviznu knjižicu kod Splitske banke doznači 35.000 DEM, kao da je to naknada za putne i osobne troškove za organizaciju utakmica i prihvat sudaca. Strinić je prema optužnici novac zadržao za sebe.

Kovačević, Reić, Ivan Maršić i Ivan Zelić od srpnja 1997. do kraja travnja 2000., na koje su dolazile uplate od prodaje igrača, dogovorili su se da se u poslovnoj dokumentaciji kluba i financijskim izvješćima o poslovanju ne prikažu svi prihodi i priljevi deviznih sredstava s Hajdukovih inozemnih računa u Austriji, nego da na temelju sklopljenih ugovora strani klubovi devize od transfera igrača uplaćuju na račune banke B.A.W.A.G. Inozemni klubovi u tom su razdoblju uplatili 29.274.173,17 DEM i 707.314,97 USD. Po nalozima ovlaštenih potpisnika i uz suglasnost i odobrenje Ivana Maršića i Ivana Zelića, izravno su igračima, trenerima i ostalim djelatnicima na privatne račune kod domaćih banaka isplatili ukupno 6.224.027,00 DEM i 86.940,28 USD. Preostalim klupskm novcem, 23.050.146,00 DEM i 620.370,00 USD, plaćale su se obveze Hajduka u inozemstvu, a dio je preusmjeren na devizne račune Hajduka kod Splitske banke, na žiro-račune trgovačkih društava “Sirio sport” d.o.o. Split, “Nemico” d.o.o. Split, kao i 650.000 DEM za potrebe “crne devizne blagajne”. Na tako isplaćen novac Hajduk nije obračunao ni platio porez na dohodak, prireze, doprinose fondovima mirovinskog, invalidskog i drugih osiguranja, porez na promet proizvoda i usluga ni porez na dodanu vrijednost od 143.210.052,59 kuna.

U optužnici se navodi da je direktor Hajduka Ivan Maršić 1999. naložio blagajniku Biliću da mu iz “crne blagajne” isplati 175.000 DEM. Bilić je to učinio. Maršić je, navodno, novac zadržao za sebe, a potom radi prikrivanja ovog prisvajanja sačinio potvrdu od 27. svibnja 1999. koju su potpisali igrači Zvonimir Deranja i Mate Bilić. Oni su tako neistinito potvrdili da su primili 100.000 i 75.000 DEM u gotovini za rješavanje privatnih problema. Optužnica tereti Ivicu Šurjaka da je 6. svibnja 1999., obavljajući poslove sportskog direktora HNK Hajduk, u dogovoru s direktorom Maršićem naložio blagajniku Biliću da mu isplati 20.000 DEM iz “crne blagajne”. Prema optužnici Šurjak je novac zadržao za sebe. Rožić, Kaleb, Buljan, Vidošević, Kovačević, Reić, Strinić, Maršić, Zelić, Šurjak pred istražnim sucem odbacili su navode optužnice, ali Županijsko državno odvjetništvo njihove obrane smatra neosnovanima.