Srećko JurdanaEuropska eminencija José Manuel Barroso u Hrvatskoj je zadnjih dana proveo kontrolnu vizitu, na kojoj bi eventualno mogao profitirati samo lord Kulmer od Agrokora, koji je s tim suvremenim impersonatorom najdražega gosta pronašao motive za privatni informativni razgovor (neobjavljenoga sadržaja). Za ostatak Hrvatske, svrha i rezultati Barrosovog lokalnoga toura ostaju neizvjesni. Premijerka nije dobila svoj očekivani datum završetka pregovora, što - među ostalim - znači da ne mora do daljnjega objavljivati ni datum izbora. Iz rakursa aktualne vlasti, te dvije stvari – pregovori i izbori - povezane su čvrstim kauzalnim nitima. Objavi li Europa u kratkoročnoj budućnosti trenutak kad će pregovori definitivno završiti, HDZ i ortaci moći će nakon toga svoj datum - dan kad će oporbi pružiti priliku da ih smijeni - objaviti u znatno radosnijem tonu. Predizbornu atmosferu začiniti će trijumfalizmom uvoditelja u Uniju – za čim evidentno žude - i usput još poštedjeti zemlju razvoja novih “tehničkih” komplikacija u vođenju pristupnih pregovora zbog nastupajućeg izbornoga kaosa, jer pregovora više nema.

DUŽNOSNIK S EMPATIJOM

Na drugoj strani, ako gospođi Kosor nije donio datum, zašto je gospodin Barroso uopće dolazio? Da bi Hrvatskoj prenio “poruku ohrabrenja”, kako reče. Vijest je sama po sebi relaksirajuća, nema sumnje. Ugodno je kad se iz svijeta povremeno ukazuje dužnosnik s empatijom. Naciji je u ovim teškim trenucima svakako trebalo Barrosovo tapšanje po ramenu, i sve kvalitetnije promatračke udruge zaključit će da se ona osjeća neusporedivo bolje sad kad ga je napokon dobila. Što se tiče hrvatskih političkih predvodnika, upitno je kako su – nakon tolikih samoproglašenih trijumfa u borbi protiv korupcije – doživjeli specificiraniji dio Barrosove poruke, u kojem čovjek kaže da pravosuđe, temeljna ljudska prava i korupcija u Hrvatskoj nipošto nisu riješena pitanja. Nesumnjivo se shvatilo na Griču da bi i proročica Pitija mogla od šefa Europske komisije uzimati poduke o diplomatskom izražavanju. Kad su ga pitali za datum, izjavio je: “Uvijek smo govorili da je sadržaj važniji od brzine”. Srdačno je čestitao Jadranki Kosor na borbi protiv korupcije, i odmah uvijeno zaključio da je ona nedovoljna. U Barrosovoj školi eufemizama, kod Hrvatske je u prvome redu impresivno njezino zalaganje. Živahnost i elan iznad svega. Nastavite i dalje u tom stilu, kriterije koje smo pred vas postavili smatrat ćemo zadovoljenim jednoga dana, čak možda i nešto prije. U svakom slučaju, “cilj hrvatske Vlade da se pregovori završe u lipnju, vrlo je zahtjevan i izazovan”, ako ga već ne ćemo nazvati neostvarivim. Barrosov posjet obilježavaju komični elementi, jednako kao i cijelu hrvatsku pregovaračku sagu.

PRAVO GRAĐANINA DA PLAĆA POREZ

Vođa oporbe Milanović egzaktno je uočio kako je Hrvatska – sa stajališta Europe – “napravila napredak, ali nije napravila presudan napredak”, što njezin ciklus do daljnjega ostavlja otvorenim. Barroso je podcrtao stav da u pravosuđu, pravima i korupciji žele vidjeti “konkretne, uvjerljive i održive rezultate”. Nije nužno nastupati s pozicije europskoga stručnjaka da bi se spoznalo kako njih nema. Što se pravosuđa tiče, Hrvatska nije u stanju donijeti ni zakon o zabrani opijanja na javnim prostorima (na ulicama, u parkovima, ispred dućana itd.), kakav se u civiliziranome svijetu konzekventno tretira kao opće mjesto urbane kulture, a kamoli riješiti složenije stvari. Njezini sudovi institucije su za naplatu bezočno visokih taksi. Na planu ljudskih prava, jedino pravo hrvatskoga građanina koje je doista zaštićeno, to je pravo da plaća porez državi. U nacionalno-koruptivnome segmentu, sve jače se tope građanske iluzije da se problem rješava s brojnim pritvorima, iza kojih slijede beskrajna otezanja procesa. Restitucija ukradenog novca minimalna je ili nikakva, kažnjavanje se razvlači unedogled, bez obzira na to što se često po raznim aferama motaju ista lica. Demistifikacija Sanadera – prividno veslo spasa za vladu gospođe Kosor - izgubila je mnogo od svoga revolucionarnoga značenja, u prvome redu zahvaljujući permisivnom odnosu režima prema većini njegovih dostupnih jataka. Čini se da je osnovni problem u tome što su doista svi u vodstvu HDZ-a na neki način sudjelovali u Sanaderovoj koruptivnoj tehnologiji – zato što su morali po funkciji, ili zato što im se to organski dopadalo – i teško im je danas u vlastitim redovima provesti oštru pravosudnu selekciju. Moglo bi se, paradoksalno, zaključiti da je Hrvatska to bliže Europi što je Sanader dulje u austrijskom zatvoru, jer jednom kad se vrati, pitanje je kakav će se postupak protiv njega voditi, s obzirom na činjenicu da su kreatori političke klime koja je omogućila istragu nad njim, u nekoj formi suodgovorni za njegove malverzacije. Općenito-samozadovoljna retorika kojom je premijerka uzvratila na Barrosovu diplomatsku kritičnost može se u dobroj mjeri shvatiti kao intelektualno vrijeđanje publike. “Napredak u pravosuđu vidljiv je, ali nastavit ćemo predano raditi do zadnje sekunde, jer imamo i snage, i volje, i mogućnosti…..”, i blabla, dalje do beskraja u tom epitetskom bezsadržajnom stilu. Da je taj napredak u pravosuđu toliko vidljiv, bio bi s europske strane konkretnije honoriran. Unatoč Barrosovoj neodređenosti, na hrvatskoj sceni nastavlja se – premda za nijansu smanjenom žestinom - jahati na lipnju kao mjesecu u kojem bi mogli završiti pregovori. Primjenjuju se raznovrsne egzibicionističke forme. Premijerka je, u korekciji svoje prognoze, izjavila da – kad je govorila o lipnju - nije govorila o datumu, već o “ambiciji”. U (datumima također opsjednutom) SDP-u tvrde da će se sve saznati za tri tjedna, kad završe nekakve konzultacije između europskih središta. I što će se dogoditi ako ti pregovori jednom napokon doista završe? Realist bi rekao: ništa, pesimist: nestat će glavna poluga međunarodnoga pritiska na korumpirani režim, a optimisti su samo Vesna Pusić i Jadranka Kosor, koje od Europe žive.

IZBORNA JAJA IZVAN EUROPSKE KOŠARE

Iako se situacija forsirano vrti oko pregovora, čini se da HDZ ipak ne namjerava sva svoja izborna jaja staviti u europsku košaru. Po uzoru na neke ranije faze u hrvatskoj mladoj demokratskoj prošlosti, počeli su pribjegavati “gerrymanderingu” ili prekrajanju izbornih jedinica u nakaradne modele koji će s usiljeno pridodanim glasovima “za” nekako neutralizirati potencijalno većinske glasove “protiv”. Šeks je provjereni stručnjak za takve eksperimente. Oporbu je s razlogom prenerazio taj cinizam; predvodnik Milanović skrenuo je pažnju publike na činjenicu da su HDZ-u na jednoj strani usta puna Europe i legalizma, dok u isto vrijeme nastoji zadržati vlast nelegitimnim improvizatorskim postupcima. Njegova primjedba pala je upravo u trenutku dok je fantom Europe lebdio Gričem, i proizvela je određene efekte, privremene ili trajne – ne zna se.