Objavljeno u Nacionalu br. 804, 2011-04-12

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Hrvatski genij za prevaru

U prirodi je čovjeka koji živi u prevarantskoj državi da i on nekako ušićari i prevari. Pa ako mogu mijenjati GUP za Horvatinčića, misli naš čovjek, mogu i ja stanovati u nečemu što se zove ostava za alat, a zapravo je vikendica na poljoprivrednom zemljištu uz more

Zoran FerićZoran FerićŠetnja Zagrebom, u neko sumorno oblačno popodne, kad se čovjek makne iz užeg centra, u posljednje vrijeme može biti jako depresivna. Sve je više izloga koji su prekriveni nekim papirima, prljavih stakala po kojima seru muhe, na brzinu nažvrljanih natpisa koji obavještavaju da je lokal u preuređenju, a odmah se vidi da je to samo malo bolja riječ za ono: “Dragi kupci, propali smo i zapravo lažemo i sami sebe.“ Tamo gdje je nekada bio simpatičan restoran, sada tmurno stoje zamandaljena vrata, tamo gdje su se prodavale krpice ili modni nakit, sada su samo prašnjave staklene plohe i tužna praznina, tamo gdje sam nekada gledao cipele, sada gledam veliku plohu šarenoga papira na kojoj ne piše ništa, ali ona sama govori za sebe. Teška ekonomska situacija nije vidljiva samo kad je grad pun demonstranata s jasnim transparentima, ona se možda još bolje vidi kad je prazan.


KAO NEKAKAV GRAD kopača zlata na Srednjem zapadu Amerike gdje su sve zlatne žile presušile, a groznica se odjednom pretvorila u sablasnu pustoš. I u toj općoj depresiji - u koju nas je efikasnije gurnula nesposobna i krajnje korumpirana politika, nego svjetska recesija - postoji i nešto što bismo mogli nazvati nadom. Nadom da se s domaćom pameću i domaćom proizvodnjom može stvoriti izvanserijski proizvod koji zaslužuje svako divljenje. Jedan je takav ove subote bio izložen na Trgu bana Jelačića. Umjesto onog ružnog bijelog šatora u kojemu su se prodavale hrenovke i pivo, a činilo se da će na trgu ostati cijelu vječnost i da se neće maknuti nikada, sada se tamo našla malena, ali vrlo lijepa moderna kuća obložena specijalno obrađenim jasenovim drvom koje podsjeća na tikovinu. Radi se o prvoj hrvatskoj montažnoj i mobilnoj kući koja se može i sklopiti u stvarno nevelik drveni kvadar. Kuća u potpunosti obložena drvom, osim velike staklene stjenke s prednje strane i prozora, sastoji se od dva drvena kvadra dužine 6,8 i širine 5,2 metra koji, kad se kuća sklapa, ulaze jedan u durgi, kao babuška u babušku, a projektirana je tako da bude samodostatna. Ima rezervoar za kišnicu, septičku jamu, kolektore za električnu energiju i grijanje vode, plinsko grijanje i klima uređaj, tako da se može postaviti na zemljište koje nema nikakvih priključaka.

U POTPUNOSTI JE samostalna, ekološka, moderna, minimalističkog uređenja i strašno strašno šarmantna. Kad sam je gledao jučer navečer, dok su je sklapali, pala mi je na pamet ona Le Corbusierova ideja o kući kao o stroju za stanovanje. Da ovo vidi taj veliki arhitekt vjerojatno bi bio potpuno oduševljen jer je ovo doslovno stroj za stanovanje. Stoji na hidrauličkim stupovima koji se prilagođavaju nagibu terena, ima kotače pa ju se može i dovoziti i odvoziti. U unutrašnjosti je vrlo funkcionalan jednoipolsobni stan koji se sastoji od dnevne sobe s kuhinjom i prostorom za objedovanje, te još jedne manje sobe u kojoj su kreveti na kat te funkcionalne kupaonice. A budući da je mobilna, nije za nju potrebna građevinska dozvola. Ono pak, što najviše oduševljava jest što je proizvod hrvatske pameti i što je veći dio opreme koja je ugrađena u kuću također proizvod hrvatskih proizvođača. Radi se o timu iz arhitektonskog studija G&B, a pokazana kuća je prototip za koji se, kako kažu, planira i serijska proizvodnja u više dimenzija i s različitim stupnjem dorađenosti. A sve će to, kažu, biti moguće dobiti za cijenu od 800 do 1500 eura po kvadratu. U čemu je caka? Naravno, u tome što nije potrebna dozvola, što je objekt mobilan i što ima kotače pa se može postaviti i na zemljište koje nema uvjete za klasičnu gradnju, dakle višestruko jeftinije zemljište. U Hrvatskoj je, naime, postala moda kupovati jeftina poljoprivredna zemljišta na kojima se može postaviti nekakva ostava za alat i poljoprivredne proizvode, dakle može se izgraditi određena manja kvadratura. E sada, u prirodi je čovjeka koji živi u prevarantskoj državi kojom manje-više vladaju prevaranti i mutikaše, da i on, nekako ušićari i prevari. Ili bar zaobiđe i nadmudri propise, pa da stanuje u ostavi za alat na poljoprivrednom zemljištu koje zapravo uopće nije poljoprivredno nego vikendaško. Pa ako mogu mijenjati GUP za Horvatinčića, misli si taj naš čovjek, mogu i ja stanovati u nečemu što se zove ostava za alat, a zapravo je vikendica na poljoprivrednom zemljištu blizu mora. Ili, što je još gore, mogu kupiti polovnu kamp-kućicu i postaviti je na svoju zemlju, a onda na nju nadograditi i sustav tendi ili još nekakve daščare, pa da dobijem malo više kvarata. Prijatelj koji živi u Istri kaže kako strašno izgledaju te kamp-kućice, te sklepane „poljoprivredne“ bajtice, te građevinske rugobe u kojima se ljetuje i živi. Zakoni i propisi kojima se želi očuvati prirodan izgled krajolika paradokalno pokazuju se kao kontraproduktivni, jer te rugobe, koje podsjećaju na brazilske favele, nagrđuju krajolik više i degutantnije nego što bi ga nagrdile prave kuće. I onda, u subotu navečer, gledajući kako se sklopiva kuća uvlači sama u sebe, kako se terasa podiže i zatvara prednju staklenu stijenu, gledajući to čudo pameti i tehnike, pada mi na pamet i neugodno pitanje.

KOLIKO PAMETI, kreativnosti, energije i novaca je uloženo da bi se izigrali propisi, da bi se zaobišao zakon i da bi se, zapravo, legalno prevarilo? To sam, naravno, pomislio samo na trenutak jer i za to ova pametna kuća ima jak protuargument. Ona je, naime, vrlo lijepa. To je lijep objekt koji se može uklopiti u svaki krajolik i ako njena proizvodnja uistinu krene, to muljanje s poljoprivrednim zemljištem neće više stvarati ružne favele, nego ugodna i ekološka naselja. Zato, autorima prototipa svaka čast.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 14.04.11. 02:29

Nije ta smrdljiva govnarija ni blizu PROSJEKA !!!
A kamo li genijalci
Igra se od 1960 sa NAMJESHTENIM SHPILOM
Sve je to ZLODJELO KPJ !!!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika