Mlade i angažirane Kolektiv WHW čine Ana Dević, Sabina Sabolović, Nataša Ilić i Ivet Ćurlin koje vode Galeriju Nova u Zagrebu te priređuju izložbe i drže predavanja širom svijeta'S obzirom na to da Venecijanski bijenale u doba dominacije tržišne logike sve više teži spektaklu i sajamskoj orijentaciji, odlučile smo se za Tomislava Gotovca, odnosno Antonija G. Lauera, pionira konceptualne umjetnosti, eksperimentalnog filma i performansa, te zagrebački izvedbeni kolektiv BADco., kojima je zajedničko da umjetnost situiraju u društveni kontekst i u različite medijske sklopove”, kažu članice zagrebačkog kustoskog kolektiva WHW, odnosno “Što, kako i za koga”, koji je Ministarstvo kulture Hrvatske imenovalo za povjerenika hrvatske izložbe na 54. Venecijanskom bijenalu.

TA NAJVAŽNIJA SVJETSKA likovna manifestacija održava se od 4. lipnja do 27. studenoga, a hrvatski predstavnici bit će prvi put predstavljeni u Arsenalima, središnjem dijelu bijenala. Kolektiv WHW čine četiri politički osviještene kustosice - Ana Dević, Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, koje zagovaraju angažiranu umjetnost, a u radu su se bavile društveno osjetljivim temama poput Komunističkog manifesta, Nikole Tesle, Vojina Bakića i sudbine antifašističkih spomenika, a prije dvije godine bile su kuratorice na Istanbulskom bijenalu. Poziv Ministarstva kulture da osmisle hrvatsku izložbu u Veneciji doživjele su kao službeno priznanje svog rada, ali i kao priznanje cijeloj izvaninstitucionalnoj kulturnoj sceni, koja je u Zagrebu iznimno jaka, te je u dijalogu s međunarodnim zbivanjima.

“NISMO HTJELE RADITI retrospektivu Toma Gotovca niti njegov rad kanonizirati unutar zapadne umjetnosti svrstavajući ga u klišeizirani istočnoeuropski disidentski kontekst, nego želimo naglasiti Tomovu aktualnost u širem kontekstu”, objasnile su kustosice iz WHW-a dodavši da su u koncipiranju izložbe pošle od pitanja "Koje nam probleme danas otvara rad Toma Gotovca?" Također, nisu htjele raditi hommage Gotovcu i zato su pozvale zagrebački kolektiv BADco., što znači “Bezimeno autorsko društvo”, koji je u dijalogu s Gotovčevom umjetničkom pozicijom. BADco. postoji deset godina, članovi su plesači, teoretičari i redatelji Pravdan Devlahović, Ivana Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Pristaš, Nikolina Pristaš, Lovro Rumiha i Zrinka Užbinec, a poznat je po projektima u kojima dovodi u pitanje etablirane forme izvođenja, predstavljanja i gledanja. Oni će izvesti svojevrsni “teatar drugim sredstvima” nazvan “Odgovornost za sliku”, koji pripremaju za bijenale, a sastojat će se od četiri filma i atraktivnih prostornih intervencija. “Radovi Toma Gotovca - četiri serije fotografija i filmova iz '60-ih i '70-ih, te BADco.-a izgradit će u Veneciji, na skučenom prostoru od samo 80 četvornih metara oko čega nam pomaže arhitektica Ana Bakić, gustu izložbenu strukturu, koju će sigurno htjeti vidjeti svi posjetitelji bijenala”, kažu kuratorice. Članice WHW-a surađuju od 1999., a zbližio ih je sličan senzibilitet prema umjetnosti te stav da kultura i umjetnost imaju važan politički potencijal. “To je ona crvena nit koja nas povezuje”, kažu. Sve su studirale povijest umjetnosti i komparativnu književnosti, ali iako su se odlučile baviti vizualnom umjetnošću, i dalje su, kažu, “opsesivne čitateljice i stalno razmjenjuju knjige”. Okupila ih je prva izložba “Što, kako i za koga”, koju su u povodu 152. obljetnice Komunističkog manifesta postavile u HDLU u Zagrebu 2000. “Poticaj za tu izložbu došao je od časopisa Arkzin, koji je objavio Komunistički manifest s predgovorom filozofa Slavoja Žižeka. Tadašnji urednik u Arkzinu Dejan Kršić i danas je član našeg kolektiva, dizajnira i reinterpretira sve tiskane materijale za naše projekte”, ispričale su članice WHW kolektiva dodavši da su se odlučile za koncept koji će propitivati odnos između umjetnosti i ekonomije. Čitajući ekonomsku literaturu, naišle su na tri osnovna pitanja svake ekonomske organizacije - što se proizvodi, kako se proizvodi i za koga se proizvodi, te su smatrale da ih je bitno postaviti i za umjetničku produkciju. Ta su pitanja postala moto njihova rada, a zatim su tako nazvale i svoj kustoski kolektiv. Kako je po njihovu mišljenju, “politička i društvena situacija u Hrvatskoj tada bila nacionalistička i ksenofobična, a kultura posve izolirana”, odlučile su napraviti kulturnu intervenciju, koja će biti uvjetovana društveno-političkim okolnostima te publici ponuditi mogućnost angažiranog i kritičkog djelovanja.

“DANAS JE POLITIKA DEPOLITIZIRANA i zato trebamo politizirati kulturu kao prostor za Bijenale u Istanbulu bio je vrhunac karijera kustosica iz kolektiva WHW, a kao izbornice ondje su prikazale rad argentinske grupe Etceterapromišljanje alternativa”, kažu članice WHW-a te dodaju da živimo u doba PR-a i tržišta, koji su istisnuli sve ostale vrijednosti i postali jedini kriteriji. “Ekonomske vrijednosti jedine definiraju društveni sustav, a kako to izgleda u kombinaciji s političkom korupcijom pokazuje situacija u Hrvatskoj u kojoj stvarnost funkcionira između teatra apsurda i Divljeg zapada. Zato smatramo da su ta pitanja - što, kako i za koga? - važna za cijelu kulturnu produkciju te da je uloga umjetnosti da postavlja pitanja i bude odgovorna prema društvenoj i političkoj situaciji. Kao što kaže Mladen Stilinović - umjetnost uvijek ima posljedice.” Izložbom posvećenom Komunističkom manifestu postigle su uspjeh i ubrzo su uslijedile brojne hrvatske i međunarodne izložbe, u Beču, New Yorku, Kasselu i drugim gradovima. Stekle su međunarodnu reputaciju i često ih zovu na prestižna sveučilišta i konferencije gdje drže predavanja i radionice o svom radu ili hrvatskoj umjetnosti, pa su prošle godine kao gostujući predavači provele dva mjeseca u Centru za kustoske studije američkog Sveučilišta Bard, pokraj New Yorka. “Uvijek se trudimo iskoristiti dobre strane kolektiva u sasvim praktičnom smislu - tako da uvijek jedna od nas čuva kuću u Zagrebu, druga na nekom inozemnom sveučilištu vodi radionicu, treća sudjeluje na nekoj konferenciji, a četvrta je na sastanku u vezi s novim izložbenim projektom”, objašnjavaju kustosice iz WHW-a dodajući da ih na putovanjima spašavaju skype i nove digitalne tehnologije koje im olakšavaju komunikaciju. “Nemamo strogu podjelu poslova i sve odluke donosimo zajedno. Momentkolektivnog jako nam je važan, naime, nastupamo kao svojevrsna fronta i zato nas je teže zaobići.”

NAGLAŠAVAJU DA NE BI MOGLE opstati bez umjetnika, koji su im stalna inspiracija i podrška. U Hrvatskoj često surađuju sa Sanjom Iveković, Mladenom Stilinovićem, Davidom Maljkovićem, Igorom Grubićem, Vladom Martekom i umjetnicima sličnog profila, a u inozemstvu s ruskim kolektivom Čto delat?, argentinskim Etcetera ili slovenskim umjetnikom Markom Peljhanom. Također, važno im je da su dio jake zagrebačke izvaninstitucionalne scene, koja, po njihovu mišjenju, njeguje odgovornost, odmak od tržišnih vrijednosti i kritičko mišljenje. Vrhunac karijere doživjele su prije dvije godine kad su osmišljavale Istanbulski bijenale. Nakon toga su na Šangajskom bijenelu predstavile svoj originalan umjetnički projekt: “unajmile” su imaginarnog njemačkog 60-godišnjeg umjetnika Gernota Fabera, koji na licu nosi masku svog lica tako da ljudi misle kako to nije on, nego netko tko se pretvara da je on, te tako igra različite uloge - galerista, vlasnika trgovine, psihoanalitičkog pacijenta, menadžera ili slično. Na inicijativu kolektiva WHW u Šangaju se Gernot Faber pojavio u ulozi agitatora koji propagira ideju jugoslavenskog samoupravog socijalizma. A nedavno su se vratile s bijenala iz Sharjaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje su predstavile svoj filmski program Želimira Žilnika iz šezdesetih godina.

KOLEKTIV BADco nedavno je uspješno nastupio u New Yorku, a u Veneciji će prikazati program 'Odgovornost za slikuISTANBULSKI BIJENALE JE ODRŽAN, kažu, u jeku ekonomske krize i zato su postavile pitanje “Od čega čovjek živi?”, što je bila i tema cijele izložbe. “Zanimalo nas je kako izgleda društveno-politički sustav koji proizvodi kapitalizam, te kakve promjene i drukčije vrijednosti možemo zamisliti kao alternativu”, kažu kustosice WHW-a, objašnjavajući da su bijenalu htjele dati politički karakter i ispitati da li su s propašću komunizma propale i ideje da svatko ima pravo na mirovinu, plaću i zdravstveno osiguranje. Osim što su izabrale 70 umjetnika iz 40 zemalja, koji su se u svojim djelima bavili uglavnom angažiranim temama, kao što su korupcija, feminizam, rat i ratna industrija, siromaštvo i hrana, odlučile su se za kuriozitet: u jednoj prostoriji, koju je dizajnirao Dejan Kršić, objavile su kompletnu financijsku konstrukciju bijenala - koliko je plaćen čuvar izložbe, koliko se potrošilo na predstavljanje, a koliko na produkciju radova, kolike su bile njihove plaće... “Time smo željeli upozoriti na realnost tog velikog izložbenog aparata i na nepravde u njemu”, kažu. “Kroz njih su bili vidljivi i razni geopolitički elementi, primjerice, pokazalo se da su troškove naših putovanja kao uspješnih kustosica u zapadne zemlje snosile te države, dok su putovanja u Tadžikistan i ostale nerazvijenije destinacije plaćali Amerikanci. Istanbulski bijenale je dobio jako dobre kritike u svim važnijim svjetskim novinama i magazinima, ali oštro su nas kritizirali u Turskoj”, nastavljaju kustosice iz WHWa. “Očekivali smo napade od desnice i islamista, koji su izostali, ali zato nas je žestoko napala ortodoksna ljevica, povezana s nacionalističkim strujama i vojskom, koja nas je optužila za povezanost s globalnim kapitalističkim sustavima, te za podršku Kurdima. Napala nas je i tzv. aktivistička ljevica, jaka u antiglobalističkim projektima, koja je zaključila da smo iznevjerili svoja kritička uvjerenja jer smo uzeli korporacijski novac. Za nas sponzorski novac nije bio mnogo drugačiji od kolonizatorskog novca iz europskih fondova. Bijenale je izazvao demonstracije na otvorenju, grad je bio oblijepljen plakatima i naljepnicama kojima se agitiralo protv nas, a kasnije se vrlo ozbiljno polemiziralo o našem postavu, što je za Hrvatsku dosta nezamisliva pojava.” Kroz Galeriju Nova, koju WHW vodi još od 2003. godine, prodefilirali su brojni umjetnici različitih generacija, primjerice Ivan Picelj je svoju zadnju izložbu, zajedno s Davidom Maljkovićem i Sanjom Iveković, imao upravo u toj galeriji. Također, radile su projekte “kojima okreću leđa opsesiji Zapadom” jer ih više zanima, kažu, dijalog s dijelom svijeta s kojima dijele mnoštvo tema i problema kao što je Bliski istok, a u budućnosti bi željele više raditi i sa sjevernom Afrikom, čije ih političke promjene jako zanimaju. No zbog “drastičnog rezanja novca zadnjih godina izvaninstitucionalnoj kulturi bazično je ugrožen njihov rad”, kažu, tako da trenutačno opstaju zahvaljujući europskim fondovima. “Takva situacija je neodrživa i ako ne dođe do promjene nepravednog i netransparentnog sustava, mnoge priznate izvaninstitucionalne inicijative neće preživjeti”, zaključile su članice WHW kolektiva.