Objavljeno u Nacionalu br. 804, 2011-04-12

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Ocvalo Facebookovo proljeće

Zamislite da je Milanović prvog dana, umjesto Pernara, stao s megafonom na čelo kolone prosvjednika, da su mu se pridružili samo Hrelja i Pusićka, (Lesara i don Grubišića da ni ne spominjem), da su sindikati na ulice izišli odmah, da su im se pridružili i seljaci... Zamišljajte slobodno što god vas je volja – ništa se od toga u Hrvatskoj neće dogoditi, baš kao što se nije dogodilo ni ovog proljeća

Renato BaretićRenato BaretićEto, i to je gotovo. Prosvjedi pod geslom "Hoćemo izbore!" završili su obećanjem da će biti nastavljeni točno (ali točno, nema šale!) mjesec dana prije datuma kojeg premijerka odredi kao - dan izbora. Divota jedna! Završili su (samo privremeno, ma naravno!) ti naši bajni prosvjedi jednako neartikulirano i apstraktno kako su i počeli i tekli, po učinku slični demonstracijama za očuvanje urbanih vrapčjih staništa ili kraškojezerske mikroflore. Inače samoubilačka taktika HDZ-ove vlade i same premijerke Kosor (kolektivno turanje glave u pijesak i pravljenje da nikakvog problema nema) u ovom se slučaju pokazala savršenom: apsolutno ignoriranje prosvjeda i sasvim mala doza strpljenja učinili su da demonstracije uvenu kao zadnje visibabe na travanjskom suncu.


URBANA VRAPČJA STANIŠTA i kraškojezerska flora ostali su tako u jednakom dreku u kakvom su i bili, ako ne i većem. Jer, uz štošta drugo, diglo se u međuvremenu i još nekoliko milijuna nečega kredita, sve za našu djecu, pod egidom "dajmo da otplaćuju"... Taktika tobože (ili ipak uistinu?) nezainteresiranog čekanja da se prosvjednici umore od sebe samih urodila je plodom: nikome se više ne da smišljati slogane i pjesmice, transparente i majice, nikome se više ne da trošiti potplate i grla, jer jasno je svima da efekta nema ako nema jasnog cilja. A svaki svoj jasan cilj ovo je "fejsbučko proljeće" izgubilo onog trenutka kad su demonstranti uništili zastavu SDP-a i EU. U tom trenutku, naime, postalo je jasno da oni sami pojma nemaju što bi točno htjeli nakon tih famoznih izbora koje toliko zazivaju: odbili su odmah, u startu, od sebe najjaču oporbenu stranku (kakva je, takva je, ali – najjača je u oporbi, ma koliko i ona sama šutjela o tome) i 99 posto svojih istomišljenika koji, međutim, ipak vjeruju da ulazak u EU ima smisla. To je bio taj "break point", nakon kojega se očekivani tsunami nezadovoljstva, ma koliko ono veliko bilo, krenuo sunovraćivati, da bi završio u sve tanjim i sve plićim valićima, umorno naboranim na pješčanom sprudu Kosoričine nezainteresirane strpljivosti.

NIKAD NISAM BIO NEŠTO posebno lud za znanstvenom fantastikom, ali – zamislite da je Milanović prvog dana, umjesto Pernara, stao s megafonom na čelo kolone prosvjednika, da su mu se pridružili samo Hrelja i Pusićka, (Lesara i don Grubišića da ni ne spominjem) koja bi to kolona bila! Ma, zamislite barem to da su se nabrojani pridružili prosvjedima drugog, trećeg, ili najkasnije četvrtog dana demonstracija, dan nakon što su na Iblerovu trgu stradale one dvije zastave! Zamislite da su sindikati na ulice izišli odmah, a ne tek trećeg tjedna prosvjeda, kad su zasluženo prdnuli u rosu, mamicu im njihovu u središnjicu! Zamislite da su im se pridružili i seljaci, ali pješice, po Zagrebu, bez sjedenja u traktorima po vukojebinskim cestama! Zamišljajte slobodno, skupa sa mnom, što god vas je volja – ništa se od toga ionako nikad u Hrvatskoj neće dogoditi, baš kao što se nije dogodilo ni ovog proljeća.

A NEĆE SE DOGODITI (kao što se i nije dogodilo) zato što nitko nije ponudio odgovor barem na neko od svih pitanja što nas muče: nitko, recimo, nije kazao što uistinu treba učiniti s hrvatskim poreznim sustavom da bi gospodarstvo napokon živnulo; nitko nije ponudio izgradnju novih zatvora; nitko nije kroz megafon viknuo nijednu pozitivnu, okrepljujuću i uvjerljivu parolu o vremenu poslije obavljenog proljetnog čišćenja... Nitko od nas normalnih ne bi se, iz čiste pristojnosti i samokritičnosti, usudio voditi državu, to je jasno, ali – gdje su sad bili svi ti likovi od kojih baš to očekujemo, zato jer su se sami, i po više puta, kandidirali upravo za vođenje države, a mi im davali naše glasove? Beskrajno uvjereni u svoje govorničke sposobnosti, rešetali su u Saboru premijerku (tjednima virtualnu, a na "aktualnom prijepodnevu" napokon i stvarnu) rafalima jalovih dosjetki, dok se vođa oporbe nametljivo glasao šutnjom, tobože užasno znakovitom. Ukratko – primjenjivali su Jacinu doktrinu noja, tek malčice modificiranu, jednim su okom ipak malo provirivali iz pijeska. Idealnu priliku za demantiranje i demontiranje floskule "ma svi su oni isti" oporba je iskoristila tek za pretvaranje tog spina u – aksiom. Ako i nisu bili isti, sad, brate, jesu. I badava će im biti sav trud da nas u predizbornoj kampanji uvjere kako nisu. Sezona prosvjeda i javnih okupljanja, dakle, barem ovih protiv vlade, pred samim je svršetkom. Ostaje nam još preživjeti petak 15. i presudu Gotovini, Markaču i Čermaku. Onda slijedi standardno šenlučenje po Bleiburgu i Kumrovcu, pa smo napokon mirni... Vraga mirni! Četvrti lipnja dolazi papa! Osim ako i on ne prihvati Kosoričinu doktrinu (opisanu u njezinoj svježoj enciklici "Nihil dicti junius"), pa krene objašnjavati: "Lipanj? Četvrti? Nikad ja nisam rekao lipanj. Lipanj, da, jesam, ali ne i koji. Nikakav datum. Lipanj nikad nije bio prioritet. Nikakav datum nije bio, to još manje, nikad. Ne znam zašto svi spominjete taj, kako ste rekli, lipanj. Nikad ja to nisam. A, mislite – taj lipanj! Pa što odmah ne kažete? Ali nikad ja to nisam spominjao, taj vaš, kako ste rekli... Možda koji put, ali nevezano uz taj kontekst nekog konkretnog datuma, nemojte mi imputirati... Ugodan dan vam želim".

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
26/1/08

Rampa, 12.04.11. 19:44

Milanović, a i svi ostali u opoziciji su se ušutili i ogradili od prosvjeda, jer znaju da će se i njima desiti isti takvi prosvjedi kad uskoro budu na vlasti!

A vlast je svakom draga!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika