Objavljeno u Nacionalu br. 390, 2003-05-06

Autor: Mladen Pleše

Pozadina potpisivanja jadranske deklaracije

Američki lekcija Račanovoj vladi

Nakon protesta Albanije i Makedonije da se njih ne smije kažnjavati zbog nekooperativnosti Hrvatske, SAD je ipak odlučio potpisati s tri zemlje Jadransku povelju o suradnji, no Colin Powel je ipak pronašao način da kazni Hrvatsku – umjesto u Zagrebu potpisivanje je upriličeno u Tirani

Colin Powel je ipak pronašao način da kazni Hrvatsku – umjesto u Zagrebu potpisivanje Jadranske povelje je upriličeno u TiraniColin Powel je ipak pronašao način da kazni Hrvatsku – umjesto u Zagrebu potpisivanje Jadranske povelje je upriličeno u TiraniSpektakularni prošlotjedni preokret oko potpisivanja Jadranske povelje Hrvatske, Albanije, Makedonije i SAD-a još je jednom pokazao u kakvim se dramatičnim okolnostima uspostavljaju novi odnosi u međunarodnoj zajednici. U utorak, 29. travnja, samo 72 sata nakon što je Washington, nezadovoljan odlukom Zagreba da ne dopusti slijetanje američkom vojnom zrakoplovu, odlučio kazniti Hrvatsku i zamrznuti odluku o potpisivanju Jadranske povelje, State Department je dramatično je uzmaknuo. U želji da primiri povrijeđene Albance i Makedonce, državni tajnik Colin Powell bio je prisiljen povući niz posve neuobičajenih diplomatskih poteza: najprije je promijenio samo tri dana prije donesenu odluku, potom je skrenuo s unaprijed dogovorene bliskoistočne rute te sletio u Tiranu gdje je s ministrima vanjskih poslova Albanije, Hrvatske i Makedonije ipak potpisao Jadransku povelju. Učinio je to pod snažnim pritiskom Tirane i Skopja koji su bili vrlo nezadovoljni odlukom Washingtona da ih, ni krive ni dužne, kazni nepotpisivanjem Povelje. Albanija i Makedonija uspjele su uvjeriti State Department u neodrživost odluke da budu kažnjene zbog Zagreba koji nije dopustio slijetanje vojnom zrakoplovu koji je u Kuwait City prevozio uniforme za američke vojnike u Iraku.

Amerikanci su bez znanja Zagreba dogovorile s Albanijom i Makedonijom potpisivanje Jadranske povelje u Tirani, a onda večer uoči potpisivanja obavijestili o tome Piculu MVP je protestirao zbog uvredljivog omalovažavanja iz Washingtona, ali odgovor je bio: Potpišite ili odustanite, pa je Picula ipak odletio u TiranuNo Washington se odlučio na tako radikalan zaokret i zbog neočekivanog dogovora Njemačke, Francuske, Belgije i Luksemburga da u Bruxellesu potpišu deklaraciju o uspostavi zajedničkih vojnih snaga. Nakon što su Pariz i Bonn odlučili osnovati svoj vojni savez, izvan okvira NATO-a i EU, SAD je promptno reagirao. U nastojanju da spriječi širenje novog vojnog pakta, Washington je i zbog toga promijenio odluku o odgodi potpisivanja Povelje, bojeći se da bi to moglo natjerati Tiranu i Skopje da potraže saveznike na drugoj strani.

Bushova administracija ipak je pronašla način da kazni Hrvatsku: SAD je stavio Zagreb pred gotov čin, bez njegova znanja dogovorio se s Albanijom i Makedonijom o potpisivanju povelje u Tirani i o tome tek u utorak, 28. travnja navečer, obavijestio ministra vanjskih poslova Tonina Piculu. MVP je protestirao je protiv takvog omalovažavajućeg ponašanja State Departmenta, smatrajući uvredljivim da se povelja ne potpisuje u Zagrebu koji je po političkim i gospodarskim kriterijima neusporedivo važniji od Tirane. Odgovor koji je stigao iz Washingtona bio je neumoljiv: potpišite ili odustanite. Time je SAD jasno dao do znanja da je spreman odreći se Hrvatske ako ona odustane od potpisivanja Povelje u Tirani. Zagreb si, naravno, nije mogao dopustiti ispadanje iz sljedećeg kruga proširenja NATO-a pa je ministar vanjskih poslova Picula ipak odletio u Tiranu.

Premda Račanova vlada nastoji održavati uravnotežene odnose s Washingtonom i Londonom s jedne te Berlinom i Parizom s druge strane, neočekivana odluka Francuske, Njemačke, Belgije i Luksemburga da osnuju Europsku obrambenu i sigurnosnu uniju zakomplicirati će odnose hrvatske Vlade s vladama Jacquesa Chiraca i Gerharda Schrodera. Ako Zagreb želi sačuvati vjerodostojnost, morat će na francusko-njemačku inicijativu reagirati kao i u slučaju rata u Iraku. Budući da je odluka o stvaranju novog vojnog saveza donesena izvan okvira NATO-a i EU, Hrvatska se neće priključiti novoj vojnoj asocijaciji, iako će to izazvati bijes Berlina i Pariza. No time ni izdaleka neće biti kraj mukama. Najnoviji potez Francuske i Njemačke najavljuje goleme promjene u međunarodnim odnosima. Po procjenama nekolicine hrvatskih diplomata, tim činom Pariza i Berlina uspostavlja se nova blokovska podjela svijeta koja će obnoviti hladni rat između Europe i SAD-a. Francuska i Njemačka uopće ne kriju da svoju antiameričku koaliciju žele ojačati jedinim argumentom koji u međunarodnim odnosima svi uvažavaju – oružjem. Razlog: Pariz i Berlin žele bez američkih ograničenja širiti politički utjecaj i tržišta za svoje proizvode.

Dok je još postojao komunistički Varšavski pakt, talijanski politički analitičar hrvatskog podrijetla Enzo Bettiza, svojedobno i član Europskog parlamenta, objašnjavao je autoru ovih redaka zašto je nužno da Europska unija stvori svoju vojnu silu: “Ako iza politike ne stoji oružje, ona nema nikakvu moć i utjecaj. Tenkovi, zrakoplovi, bombe i rakete jedini su uvjerljivi argumenti u svjetskoj politici. Nikakvi ekonomski potencijali i gospodarska snaga ne znače ništa ako iza njih ne stoji vojna sila. Ako Europska unija ne stvori svoju vojsku, bit će neprestano u ponižavajućem položaju jer će njena sudbina ovisiti o dogovorima SAD-a i SSSR-a. Stoga će EU kad-tad, bude li imala ambiciju da postane respektabilan svjetski politički čimbenik i kreator, a ne objekt svjetske politike, morati stvoriti svoju vojnu silu.”

Bettiza je o tome govorio u posve drukčijim političkim okolnostima, vjerujući da se EU mora sama štititi od mogućih ekspanzionističkih planova SSSR-a i Varšavskog pakta. Vjerojatno nije ni slutio u što će se premetnuti njegova ideja o europskoj vojnoj sili: Francuska i Njemačka žele osnovati vlastitu vojsku kako bi se što učinkovitije suprotstavili samovolji SAD-a, a ne kako bi se obranili od Rusije. Štoviše, Pariz i Berlin očekuju da će im se u skoroj budućnosti pridružiti i Moskva te da će tako stvoriti pretpostavke za stvaranje moćne oružane sile. Procjenjuje se da će savezništvo Francuske, Njemačke i Rusije gurnuti Poljsku, Češku, Mađarsku, Letoniju, Latviju, Estoniju i druge države Vilniuske skupine u još čvršće savezništvo s SAD-om. Stoga je podjela svijeta na dva suprotstavljena politička i vojna bloka neizbježna. Jedan će predvoditi Pariz, Berlin, Moskva, a drugi Washington, London, Varšava, Madrid, Rim. Svrstavanje je već počelo: tko je prije samo mjesec dana uopće mogao zamisliti da će uz SAD i Britaniju i Poljska dobiti pod svoje zapovjedništvo jednu zonu u Iraku? Ili pak da će SAD ponuditi jednom albanskom političaru da postane guverner Basre? Gotovo sve države već preispituju svoje pozicije te utvrđuju nove strateške interese. Dio država, poput Danske, Nizozemske, Portugala i članica Vilniuske skupine, već se čvrsto opredijelio za savezništvo s SAD-om, kao i Poljska koja je već prije, kako bi učvrstila svoju vanjskopolitičku poziciju, kupila 49 najmodernijih američkih zrakoplova F16 vrijednih više od 5 milijardi dolara.

Hrvatska politika mora što prije odgovoriti na najnovije podjele u svijetu i formulirati potpuno novu vanjskopolitičku strategiju. To više što joj za vratom već puše Srbija: nakon što je Beograd povukao nekoliko snažnih političkih poteza, srbijanski premijer Zoran Živković već je izrazio želju da njegova zemlja uđe u EU zajedno s Hrvatskom. Zbog svega toga neusklađeni nastupi poput onoga kad je Račan dao zeleno svjetlo za slijetanje američkog vojnog zrakoplova, dok je ministrica obrane to odlučno odbacila, više se neće moći tolerirati bez ozbiljnih posljedica. Zbog svega što se događa nakon američke vojne intervencije u Iraku, vanjska politika postat će, sasvim neočekivano, jedna od ključnih predizbornih tema u Hrvatskoj. Građani će s pravom tražiti od političkih stranaka da im ponude svoje vanjskopolitičke vizije i odgovore na pitanje gdje je mjesto Hrvatske u novim političkim, gospodarskim i vojnim podjelama u svijetu.

Jerzy Mieczyslaw Chmielewski, poljski veleposlanik u Zagrebu koji je nakon pet i pol godina završio svoju diplomatsku misiju u Hrvatskoj, u razgovoru za Nacional objasnio je zašto je Poljska bez oklijevanja podržala američku vojnu intervenciju u Iraku: “Kao nacija i država mnogo dugujemo SAD-u. Nakon I. svjetskog rata SAD je pomogao Poljskoj da ponovno stekne nezavisnost. Da se SAD nije uključio u II. svjetski rat, vjerojatno danas ne bismo razgovarali jer ne bi bilo ni mojih roditelja. I na kraju, da SAD nakon II. svjetskog rata nije bio lider slobodnoga svijeta, da nije bilo njegova otpora komunizmu i sovjetskim imperijalnim pretenzijama, ja ne bih bio poljski ambasador u Zagrebu. To je dio argumenata zbog kojih je Poljska duboko uvjerena da je prisutnost SAD-a u Europi i američka uloga u rješavanju globalnih problema apsolutno nužna. O tome u Poljskoj postoji potpuni konsenzus političkih stranaka na vlasti i u oporbi.”
NACIONAL: Kako na to reagira poljsko javno mnijenje? – Ono podupire vladu jer je riječ o principijelnoj politici. Moram vas podsjetiti da smo bili jednako odlučni kad smo se uključili NATO-ovo rušenje Miloševićeva režima u Beogradu i obranu ljudskih prava na Kosovu. Sudjelujemo i u uspostavi mira u Afganistanu. Poljska je protiv rata, ali kad nema drugog načina da se očuvaju svjetski mir, demokracija, sloboda i ljudska prava, spremna je te vrijednosti braniti i oružjem. U globalnom svijetu sloboda se brani ne samo unutar granica svoje zemlje nego svuda gdje su ugrožene te vrijednosti i međunarodni poredak.
NACIONAL: Bojite li se da bi takvo stajalište moglo ugroziti uključivanje Poljske u Europsku uniju? – Uključivanjem u savezničku koaliciju ne isključujemo se iz drugih integracija. Kad se strasti smire, svijet će se suočiti s potrebom da ozbiljnije promisli kako UN, EU, NATO modernizirati i osposobiti da odgovore na izazove globalnog svijeta. Naše je savezništvo s SAD-om u ratu u Iraku legitimno i ne znači da se zbog toga sukobljavamo s drugim državama. Naprotiv, smatramo da će se oni koji su malo zakasnili i koji će tek naknadno spoznati na kojoj je strani pravda i moralna istina, ubrzo pridružiti anglo-američkoj koaliciji.
NACIONAL: Nerijetko se objašnjava da su na stranu SAD-a prve stale nekadašnje komunističke države, jer su se navikle na gospodare… – Svi oni koji tako govore zaboravljaju da se upravo poljska nacija izborila ne samo za oslobađanje Poljske od komunizma nego i ostalih država nekadašnjeg sovjetskog bloka. Poljska se nikada nije mirila s onima koji su željeli njome gospodariti, za slobodu smo prolili mnogo krvi. To je dovoljan dokaz da ne pristajemo ni na čije tutorstvo.

Vezane vijesti

Kosovski Albanac izručen SAD-u

Kosovski Albanac izručen SAD-u

Kosovski Albanac optužen za krijumčarenje ljudi izručen je Sjedinjenim Državama, priopćili su u petak navečer policija u Tirani i američko… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika