Objavljeno u Nacionalu br. 391, 2003-05-13

Autor: Maroje Mihovilović

Politički proboj Ane Bottele de Aznar

Supruga španjolskog premijera u ofenzivi za premijersko mjesto

Ane Bottele, 49-godišnja pravnica i supruga španjolskog premijera Jose Marije Aznara, kandidirala se za skorašnje lokalne izbore kao predstavnik desničarske Narodne stranke: to je, po mnogim predviđanjima, njen prvi potez u osvajanju premijerske funkcije nakon sljedećih parlamentarnih izbora 2004. i povlačenja njenog supruga

Za razliku od svog muža koji je zakopčan i suzdržan, Ana Botella je karizmatična i šarmantnaZa razliku od svog muža koji je zakopčan i suzdržan, Ana Botella je karizmatična i šarmantnaŠpanjolci 25. svibnja izlaze na lokalne izbore koji će biti posljednji test popularnosti španjolskih stranaka prije parlamentarnih izbora sljedeće godine. Donedavno je prevladavalo uvjerenje da će se nastaviti dominacija desničarske Narodne stranke premijera Josea Marije Aznara, koja je pobijedila na dvoje prethodnih parlamentarnih izbora. Ispitivanja javnog mnijenja pokazivala su sve do ove zime da će stranka u proljeće sljedeće godine pobijediti na parlamentarnim izborima, jedino da možda neće imati apsolutnu većinu nego će s nekim morati u koaliciju. Sam Aznar najavio je da se više neće kandidirati za premijera i da će u jesen biti imenovan novi kandidat za premijera. Već se tada nagađalo da će ga zamijeniti netko iz njegove najveće blizine – supruga Ana Botella.

ŠARMANTNA SUPRUGA 'ZAKOPČANOG' PREMIJERA Za razliku od svog muža koji je zakopčan i suzdržan, Ana Botella je karizmatična i šarmantna JOSE MARIA AZNAR O SVOJOJ SUPRUZI 'Ona ima dovoljno sposobnosti, hrabrosti i odlučnosti za politiku: ona je rođena političarka'Slijedila je iračka kriza, Aznar je podržao politiku američkog predsjednika Busha, a golema većina Španjolaca bila je protiv rata pa je popularnost Narodne stranke naglo splasnula. Danas španjolski politički analitičari nisu više uvjereni da će Narodna stranka pobijediti na parlamentarnim izborima u proljeće sljedeće godine. Iz same Narodne stranke tvrde da se iračka kriza uopće neće odraziti na španjolske parlamentarne izbore, jer vanjska politika vrlo malo utječe na izbore, jer se Španjolci u prvom redu opredjeljuju prema ekonomskim i unutarnjopolitičkim pitanjima. A Narodna stranka ima se tu čime pohvaliti i u njoj tvrde da će se upravo na skorašnjim lokalnim izborima, na koje će izaći birači gotovo u cijeloj Španjolskoj, osim u Baskiji, Kataloniji, Andaluziji i Galiciji, pokazati da nije izgubila na popularnosti.

Odlične rezultate očekuju posebno u Madridu, koji je za Narodnu stranku posebno važan. On je bio političko uporište Narodne stranke posljednjih deset godina, no ovaj bi se put ipak moglo dogoditi da je nadmaši koalicija Socijalističke stranke i Ujedinjene ljevice koju vode komunisti. Madrid je poprište na kojem se prvi put na izborima okušava osoba koju Aznar možda priprema da ga naslijedi, njegova supruga Ana Botella, pravnica koja je dosad bila vrlo aktivna u društvenom životu i preko muža utjecala i na političke prilike. Ona se kandidirala na listi Narodne stranke u Madridu na trećem mjestu i gotovo je sigurno da će biti izabrana u gradsko vijeće Madrida. No svi će pažljivo pratiti koliko će njena lista dobiti i kako će ona nastupati u predizbornoj kampanji, je li dovoljno čvrsta za buduća, mnogo veća politička nadmetanja.

Ana Botella tek je u siječnju objavila da ulazi u politiku i da će izići na izbore za jednu političku funkciju. Rekla je da namjerava postati članicom gradske uprave Madrida zaduženom za socijalna pitanja. Na stranačkom skupu u Madridu gdje je objavila te svoje političke namjere ona je rekla: ”Želim svoje vrijeme i svoje snove posvetiti tom političkom projektu. Ulazim u politiku kako bih se posvetila građanima, posebno onima kojima vlast treba pomoći da nadvladaju svoje nedostatke.”

Španjolski mediji posvetili su golemu pozornost ulasku u politiku te 49-godišnje majke troje djece, pravnice koja se bavila socijalnom skrbi. Procijenili su da je riječ o prvom političkom koraku osobe koja bi mogla dospjeti i na politički vrh, neki i da sam Aznar, koji joj je glavni politički savjetnik, priprema suprugu da ga u budućnosti naslijedi. Jose Maria Aznar postao je premijer 1996. i već tada najavio da će na tom položaju biti najviše dva mandata od po četiri godine, što znači da će sa položaja premijera sići najkasnije sljedeće godine. Iako politički analitičari tvrde da je to prekratak rok da se Ana Botella popne na njegov položaj, svi se slažu da u daljnjoj budućnosti to nije isključeno.

Za nju kažu da je mnogo otvorenija od svog prilično zakopčanog i suzdržanog muža. Aznar je kao vođa desničarske Narodne stranke postao premijerom 1996. ne samo vlastitom zaslugom, nego i stoga što su njegovi konkurenti iz Socijalističke stranke sredinom 90-ih bili upetljani u razne skandale. Tada je imao samo 43 godine i bio sušta suprotnost dotadašnjem socijalističkom premijeru Felipeu Gonzalezu. Gonzalez je bio čovjek skromna podrijetla, temperamentni Andalužanin iz Seville, čovjek koji je osvajao neposrednošću, energijom i idejama. Aznar je uvijek bio prilično suhoparan, bez osobitih ideja i neprivlačna izgleda, ali su ga uvijek krasile velike radne i organizacijske sposobnosti, dobre političke procjene, a i hrabrost. Gonzalez je svoju političku ideologiju izgradio na vlastitim iskustvima i iskustvima svoje klase i ljudi među kojima je živio, to su temelji njegova socijalizma. Temelji Aznarova konzervativizma bili su obiteljski: on je samo slijedio ono što su činili njegov djed i otac, ali je to modernizirao.

Jose Maria Aznar rodio se 25. veljače 1953. u Madridu u frankističkoj obitelji, vezanoj uz režim diktatora Francisca Franca koji je vladao 45 godina. Njegov djed bio je Francov ambasador u Maroku i UN-u. Aznarov otac bio je prorežimski novinar. Aznar je studirao pravo na madridskom sveučilištu, specijalizirao se za državne financije te se po završetku studija zaposlio kao porezni inspektor. Aznar se vrlo mlad u skladu s ideologijom svoje obitelji angažirao u Narodnoj stranci, čiji su korijeni u frankističkom pokretu, ali koja je politički propala nakon što je 1975. Francova diktatura demontirana a frankistički režim prokazan kao relikt fašizma. Iako je nekoć bila nacionalni pokret i imala široku podršku desnog dijela Španjolske, sredinom 80-ih činilo se da će cijeli frankistički pokret pretočen u Narodnu stranku jednostavno nestati.

Aznar je, nakon što je neko vrijeme bio na čelu ogranka stranke u Sevilli, preuzeo vodstvo stranke 1990., kad je imao samo 37 godina, a cijela desnica nije mogla dobiti više od 26 posto glasova. Aznar je shvatio da je osnovni problem španjolske desnice što još vjeruje u restauraciju svoje prijašnje vlasti. Ta stara desnica nije razumjela da se svijet bitno promijenio, da je i Španjolska prošla kroz stanovitu revoluciju. Vojska, koja je bila temelj moći frankizma, posljednjih se godina bitno promijenila, više nije pučistička kao u doba dok je Franca držala na vlasti. Bitno se promijenila i Katolička crkva u Španjolskoj, koja je prihvatila demokratske promjene, ocijenivši da transformacija koju je provela Socijalistička stranka Felipea Gonzaleza nije ugrozila katolicizam u Španjolskoj, čega se Katolička crkva – ako ljevica dođe na vlast – jako plašila još od građanskog rata 30-ih godina. Krupni kapital, koji je također podržavao Franca, snašao se i u novim uvjetima otvaranja prema svijetu, pristupanja Europskoj zajednici, pa ni njemu više ne treba rigidni režim koji je štitio njegove interese u doba Francove diktature.

Aznar je shvatio da nostalgičnim zazivanjem prošlosti španjolska desnica neće vratiti vlast jer ju je vrijeme pregazilo. Stari frankisti okupljali su se na zborovima prigodom godišnjica Francove smrti, pjevali stare fašističke pjesme, dizali ruke u fašistički pozdrav, nosili stare ambleme i zamjećivali da ih iz godine u godinu ima sve manje. Aznar je shvatio da to odlazi u povijest i da se španjolska desnica treba organizirati na nov način i ponuditi nove parole u skladu s desnim idejama u drugim zemljama Europske unije. Aznar je počeo uklanjati stare kadrove, frankonostalgičare, i okruživati se novim ljudima te je iskoristio kriznu situaciju koja je nastala zbog političkog zamora i skandala dotad vladajuće Socijalističke stranke. Za Aznarov politički uspon – tvrdili su zlobnici – zaslužniji je bio njegov rival Felipe Gonzalez, koji je bio umiješan u niz neugodnih situacija, nego sam Aznar, koji i sam priznaje da nije osobit govornik, ali tvrdi da je “gori karizmatični vođa koji vara ljude, nego organizator koji će obaviti posao”. Gonzalezova stranka uplela se i financijske skandale, a izgubila je podršku i zbog ekonomskih teškoća u koje je upala Španjolska, posebno zbog velike nezaposlenosti od čak 22 posto. Na izborima za parlament 1996. Narodna stranka je pobijedila, no Aznarov je problem bio što nije imao dovoljnu parlamentarnu većinu da vlada sam nego je morao ući u savez s regionalnim strankama.

Aznar je naslijedio gomilu problema, posebno u ekonomskoj sferi. No marljivom, upornom politikom počeo je mijenjati prilike u zemlji, što su osjetili i građani Španjolske te su mu na sljedećim izborima 2000. iskazali još veće povjerenje i njegova Narodna stranka dobila je apsolutnu većinu. No u posljednje vrijeme popularnost Narodne stranke u blagom je padu, ali su politički analitičari bili uvjereni da će i bez Aznara pobijediti na izborima 2004. i opet sastaviti vladu, možda u koaliciji s nekom manjom strankom.

No problem je Narodne stranke bio što se pokraj Aznara nije pojavio novi, mlađi vođa, koji bi lako mogao preuzeti i vođenje stranke, ali i države, pa je i to vjerojatno bio razlog što se unutar vladajuće stranke pojavila inicijativa da se nastavi s Aznarom, ali bez samog Aznara, nego s njegovom suprugom Anom Botellom na čelu vlade.

Oni koji zagovaraju takvo rješenje tvrde da je ona sposobna preuzeti vladu jer ona nije neiskusna u politici kako se ponegdje misli. Uz to, Španjolska je zemlja u kojoj političarke imaju prostora za djelovanje pa joj to što je žena neće biti hendikep. I sada su u Španjolskoj žene na brojnim odgovornim mjestima u vlasti, na primjer ministrica vanjskih poslova Ana Palacio. Ana Botella je stekla mnoga politička znanja već i kao aktivna savjetnica svog muža. Oni koji znaju kako se Aznar penjao na političkoj ljestvici tvrde da je za to jako zaslužna upravo njegova supruga, posebno za njegove uspjehe na izborima 1996. i 2000.

Nakon što je on 1996. izabran za premijera, svuda ga je pratila, bila s njim na svim njegovim putovanjima po svijetu, putuje s njim i po Španjolskoj, susrela je brojne svjetske državnike, a mnogo je i sama agitirala po Španjolskoj kad je bila riječ o ženskim pitanjima i putovala zemljom kao aktivistica za ženska prava. Posebno se zalagala da žene u zatvorima stječu znanja kako bi se po izlasku na slobodu mogle resocijalizirati, a pokrenula je i inicijativu da se osnuju posebni socijalni centri u koje bi zatvorenice odlazile nakon izlaska iz zatvora, prije nego što se počnu same snalaziti u društvu.

Jose Maria Aznar hvali svoju suprugu kao političarku. U intervjuu dnevniku El Pais on je izjavio: “Ona ima više nego dovoljno sposobnosti, hrabrosti i odlučnosti za politiku, posebno u današnje doba. Vrlo je vrijedna za našu stranku. Rođena je političarka.”

Zanimljivo je da je ona ušla u politiku prije svog supruga i prije njega postala članicom Narodne stranke. Njih su dvoje vršnjaci. Upoznali su se dok su početkom 70-ih studirali na sveučilištu Complutense u Madridu, zbližili na studentskom putovanju u Rim i vjenčali 1977. Dobili su troje djece, to su danas 24-godišnji sin Jose Maria Aznar jr., 21-godišnja Ana Aznar i 13-godišnji Alonso Aznar.

Ana Botella nakon studija se također zaposlila u državnoj službi i bavila problemima zapošljavanja i socijalne skrbi. I nakon što je Aznar preuzeo vodstvo Narodne stranke, Ana Botella je i dalje radila kao državna službenica u ministarstvu rada te kao voditeljica nekih emisija na televiziji Tele 5. Kad je Aznar 1996. pobijedio na izborima i postao premijerom, ona je uzela neplaćeni dopust i počela pomagati suprugu.

Za razliku od prethodnih španjolskih premijerskih supruga, koje su bile vrlo diskretne i samozatajne žene, ona je stalno bila uz supruga na svim javnim manifestacijama a preuzela je i neke zadatke da njemu olakša rad. Ona vodi kućanstvo premijerske rezidencije, brine se za brojna protokolarna pitanja, djelovala je i kao politički savjetnik svog supruga, a uz to se i brinula za obitelj, posebno kako djeca ne bi trpjela zbog dužnosti svog oca. Zahvaljujući njoj španjolska javnost polako se naviknula na to da ima ne samo premijera, nego i premijersku obitelj s predsjedničkim imidžom. Iako je Španjolska monarhija, gdje državu predstavlja kralj, pa bi premijer morao biti u kraljevoj sjeni kao samo prvi službenik države, to nije bilo tako, navodno zahvaljujući upravo Ani Botelli. To se posebno vidjelo kad se prošlog rujna udavala premijerova kći, 21-godišnja Ana Aznar Botella. Vjenčanje je poprimilo gotovo državni karakter, jer su mu prisustvovali Aznarovi kolege državnici iz cijele Europe, među ostalima Tony Blair i Silvio Berlusconi, a i sam kralj Juan Carlos I. sa suprugom kraljicom Sofijom. Upravo to vjenčanje kćeri bio je trenutak kad se odlučila okrenuti politici. Kći joj je napustila kuću, kao dvije godine prije toga najstariji sin koji se zaposlio u New Yorku, pa joj je ostala briga samo za najmlađeg sina, što znači da sada ima mnogo vremena za svoje davne političke ambicije.

Hoće li se te ambicije ostvariti, međutim, ipak je dvojbeno. Pristaše Narodne stranke oduševljeno je pozdravljaju na stranačkim skupovima, što nije slučaj s drugim kandidatima na ovim lokalnim izborima. No na predizbornom skupu prije nekoliko dana, gdje je Ana Botella otvarala kongres nevladinih organizacija, mladi demonstranti optužili su je da je fašist i ubojica. Bila je nakon toga u centru za homoseksualce, gdje su joj lezbijke prigovarale jer je protiv toga da homoseksualci usvajaju djecu.

Lijevi mediji je napadaju da je ekstremna desničarka, povezana s katoličkom organizacijom Opus Dei, vrlo konzervativna i u socijalnim programima. Vrlo gledana televizijska satirična lutkarska emisija, koja se ruga političarima, već je dugo prikazuje kako stvarnog vladara Španjolske jer navodno ona, a ne njen suprug, zapovijeda u premijerskoj rezidenciji. Desničarski tisak je hvali i otvoreno priželjkuje da postane muževom nasljednicom na premijerskom položaju. Dio lijevih španjolskih komentatora tvrdi, međutim, da bi to bilo apsurdno, jer ona nema dovoljno političkog iskustva da vodi vladu, da je prekratko u politici da bi je birači mogli provjeriti, a i kad bi Ana Botella naslijedila svog supruga, bio bi to primjer nepotizma, neprihvatljiv na Zapadu.

No čuje se i da sve to i nije tako nepojmljivo. Narodna stranka nema – uz Aznara – drugog političara nacionalnog značenja. U Španjolskoj Anu Botellu u posljednje vrijeme mnogi po stilu, iako ne i po političkim stavovima, uspoređuju s jednom drugom odvjetnicom, Hillary Clinton, koja je, nakon što joj je suprug Bill Clinton prestao biti predsjednik SAD-a, postala senatorica. Čuju se i procjene da u svojoj političkoj akciji kopira Hillary Clinton.

Anna Botella agitira već tjednima, a njen suprug, koji je u posljednje doba bio zaokupljen iračkom krizom, namjerava se snažno uključiti u predizbornu kampanju za lokalne izbore tek sljedećih dana, pa će u 14 dana održati 22 govora na raznim predizbornim skupovima. Mnogi su uvjereni da on tako pomaže ne samo svojoj stranci, nego i svojoj supruzi da postane njegova nasljednica.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika