Shalom Harari umirovljeni je pukovnik i savjetnik izraelske vlade i oružanih snagaProšlog je tjedna na poziv Vlade Republike Hrvatske u Zagrebu boravio Shalom Harari, umirovljeni pukovnik izraelske vojske i dugogodišnji savjetnik izraelske vlade i oružanih snaga. Eminentni stručnjak iz oblasti međunarodnog terorizma i izraelsko-palestinskih odnosa u Hrvatsku je došao da hrvatskim snagama sigurnosti prenese izraelska iskustva u borbi protiv terorizma i upozori na opasnost eventualnih terorističkih napada i u Hrvatskoj.

Harari je svoju vojnu karijeru započeo šezdesetih godina prošlog stoljeća kao obavještajni časnik izraelske vojske zadužen za prikupljanje obavještajnih informacija o Iraku, Egiptu i Siriji. Krajem sedamdesetih radio je kao savjetnik za arapska pitanja u sklopu civilne izraelske uprave na područjima današnjih sukoba Jenina, Nablusa, Hebrona, Betlehema i Ramallaha. Osamdesetih je preuzeo dužnost civilnog upravitelja na zapadnoj obali a nedugo potom bio je uključen i u pregovore izraelske vlade s Palestincima i Yasserom Arafatom. Danas je nezavisni savjetnik izraelskih vladinih i nevladinih tijela, aktivan je u promociji izraelskog turizma i komentator izraelskih medija.

Harari je za Nacional govorio o svom sastanku s hrvatskim dužnosnicima, eskalaciji terorizma nakon svrgavanja iračkog režima, izraelskoj borbi protiv bombaša samoubojica i dugogodišnjem sukobu s Palestincima.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali s hrvatskim dužnosnicima i što su bile teme vaših izlaganja na Policijskoj akademiji? – U Hrvatsku sam došao da razmijenim znanje i iskustva s hrvatskim kolegama na području borbe protiv terorizma, te upozorim na buduće projekcije međunarodnog terorizma, eventualno i što se tiče Hrvatske. Postoje dvije grupe ljudi, kažu u mojoj zemlji: oni pametni koji uče iz pogrešaka drugih i oni ne baš bistri koji uvijek uče samo iz vlastitih pogrešaka. Moja je namjera bila da hrvatskim kolegama pomognem u borbi protiv terorizma tako da im prenesem iskustva iz Izraela i da upozorim na pogreške koje smo mi činili u toj borbi kako bi ih Hrvatska izbjegla.

Prije svega, hrvatski turizam je zasigurno najveći potencijalni cilj terorističkih napada s obzirom na to da je vaša zemlja izrazito turistički orijentirana i u nju svake godine dolazi stotine tisuća turista iz zapadnih zemalja, uključujući i državljane Izraela. Turizam je jedan od najvećih i najznačajnijih ciljeva terorističkih napada općenito u svijetu. Sjetite se samo Balija, Mombase, pokolja zapadnih turista u Luksoru. Naime, ideologija islamskih terorista je takva da turizam na zapadni način promatraju kao vrstu zavjere protiv islamskog svijeta.

Sigurno ne mislite kao ni ja ništa loše ako vidite zgodne mlade djevojke u bikiniju na plaži ili terasi kako leže, sunčaju se, a navečer u kasnim noćnim satima izlaze u diskoteke i restorane gdje se pleše i pjeva do kasnih jutarnjih sati. Islamski teroristi to ne doživljavaju tako, jer način života zapadnih turista u zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom poput Egipta, Alžira, Filipina i Indonezije za njih je svetogrđe i nešto što se ne uklapa u njihovu ideologiju gdje su svi drugi ljudi osim njih nevjernici.

Problem je shvatiti što se zapravo krije u mentalnom sklopu takvih osoba. Mediji također imaju važnu ulogu u razotkrivanju takve ideologije, no nažalost ne predaju tome previše značaja. Za medije je bitno da se od terorističkog napada napravi spektakl, a jasno je da se takvim pristupom teroristima ide na ruku, jer preko medija žele posijati paniku među ljudima.

NACIONAL: Smatrate li da balkanske zemlje mogu poslužiti teroristima kao polazište za širenje svojih aktivnosti i izvođenje terorističkih udara, pa i na Hrvatsku? – Jugoistok Europe pa time i Balkan i danas se suočava s teškim izazovima: civilne institucije su slabe, sklone korupciji, organizirani kriminal je vrlo raširen, često umotan u plašt nacionalističkih ciljeva. Previše je strane financijske pomoći i ovisnosti o njoj, što odgovara nacionalističkim ispadima i stvaranju ozračja nasilja. Nakon terorističkih napada 11. rujna u SAD-u pokazalo se da su Bin Ladenovi sljedbenici operirali i na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, pa je svakako nužno da se bude na oprezu.

NACIONAL: Ovih smo dana svjedoci novog vala terorističkih napada u Saudijskoj Arabiji. Smatrate li da su takvi napadi samo početak dugotrajnijih i jačih napada na američke interese u svijetu i islamskim zemljama ili će poslužiti za odvraćanje pažnje od još jačeg napada eventualno u SAD-u? – Napad u Saudijskoj Arabiji dogodio se upravo u trenutku kad je ondje bio američki državni tajnik Colin Powell. Islamski terorizam poznat je da udara po simbolima. Slikom Powella ispred razrušenih objekata u Saudijskoj Arabiji teroristi su poručili kako i najviši dužnosnici američke administracije ne mogu biti nigdje sigurni. Ako znamo da Powell predstavlja simbol SAD-a u svijetu, poruka je sasvim jasna: američka politika nije uništila Al Qaedu i ona je spremna na daljnju borbu protiv američke nazočnosti u arapskom svijetu. Treba reći da Bin Ladenova organizacija nije sposobna izvesti terorističke napade u većem broju, no kada udari, onda je to pogubno. Ohrabruje ipak činjenica da je Saudijska Arabija nakon mnogo godina potpune neaktivnosti napokon započela borbu protiv terorizma. Nedavno je uhićeno 19 osoba koje su nosile 100 kg eksploziva i bile spremne na samoubilačke napade.

NACIONAL: Kako se zapravo može boriti protiv bombaša samoubojica? – Prije godinu ili dvije, mi u Izraelu bili smo očajni što se ne možemo učinkovito suprotstaviti bombašima samoubojicama. Otkrivali smo samo 30 posto planiranih samoubilačkih napada na Izrael. U samo godinu i pol pojačali smo obavještajne aktivnosti, uložili znatna financijska sredstva u opremanje ljudi na terenu, modernizirali sustav nadzora i praćenja dobivenom vrhunskom tehnologijom, ustrojili jako puno manjih specijalnih vojnih snaga i sada je učinkovitost otkrivanja 95 posto svih planiranih napada.

To sam osjetio i sam, jer do prije godinu dana kad god bih boravio na nekom simpoziju u SAD-u ili Europi, svako bih jutro nazvao svoju obitelj ili prijatelje i pitao ih gdje je bombaš danas udario. Posljednjih nekoliko mjeseci takvo pitanje zaista ne postavljam jer naše snage sigurnosti dobro odrađuju posao.

NACIONAL: Smatrate li to izravnom zaslugom premijera Sharona? – Upravo tako, Sharon je dobio veliko povjerenje birača na temelju programa kojim će pojačati vojni i obavještajni pritisak na islamske terorističke skupine kako bi sačuvao živote izraelskih državljana. Financijska izdvajanja za obavještajne službe i oružane snage bila su velika, ali sve uloženo vraćeno je puno većom sigurnošću za Izrael.

NACIONAL: Rat protiv terorizma nosi i civilne žrtve, može li se to opravdati? – Nema sumnje da u takvom ratu stradaju i civili, ali pogledajte tko strada u terorističkim napadima: civili i nitko drugi. Primjerice, u Čečeniji je prije nekoliko dana bio napad samoubojica na tržnicu i gusto naseljeno područje, ali da apsurd bude veći – stradali su muslimani. U Alžiru, gdje je još uvijek izvanredno stanje, svakog tjedna od napada islamskih fanatika pogiba tridesetak žena i djece. U posljednjih deset godina od islamskog terorizma poginulo je 100 tisuća civila u islamskim zemljama, dakle muslimani protiv muslimana.

NACIONAL: Smatrate li da je opravdano rušiti cijela palestinska naselja ako dođe do ranjavanja ili ubojstva jednog izraelskog vojnika? – Terorizam kao sustav, uključujući Hamas i Jihad, na palestinskim područjima uzima civile kao živi štit u vlastitoj obrani ili bijegu. Izraelski civili su teroristički cilj, a njihovi civili predstavljaju živi štit. Teroristi se skrivaju upravo u civilnim područjima, u dvorištima civilnih kuća otkuda ispaljuju rakete, minobacačke granate i ostali arsenal po našim vojnicima.

Ne znam što bi vaša vlada poduzela, ali znam što moja radi, jer nema drugog izbora. Tamo je bezbroj raznih naoružanih grupa koje suludo pucaju sa svih strana. Ne možemo dopustiti da svaki dan bude ubijeno 100 naših vojnika kako bi se probilo kroz civilna područja i uhvatilo skrivene teroriste. U toj situaciji služi nam tenk Merkala, dobro zaštićen oklopom, a vojnici iz njega nikako ne pucaju po civilima osim po onima koji nose Molotovljeve koktele i neku vrstu naoružanja sa sobom. Česte su slike ranjene palestinske djece u medijima koji izvještavaju s lica mjesta. No nitko zapravo ne govori o tome kako djeca od 12 do 15 godina u Jemenu, Libanonu i Palestini služe terorističkim skupinama u obračunu s izraelskim vojnicima.

NACIONAL: Pad iračkog režima i izbor novog palestinskog premijera vjerojatno je omogućio korak naprijed u rješenju bliskoistočnog pitanja. Premijer Sharon je izjavio da je Izrael spreman učiniti bolni ustupak. Je li to stvarna šansa za mir? – Osobno ne vjerujem u mirovni sporazum, odnosno njegovo ostvarenje barem u iduće tri-četiri godine. Palestinskoj upravi Izraelci ne vjeruju ni najmanje. Premijer Sharon je zaista izjavio da će priznati palestinsku državu, nema sumnje u to. Da je to učinio prije deset godina, vjerojatno bi bio hospitaliziran.

Dakle, vidi se da je došlo do pomaka u bliskoistočnom mirovnom procesu i da postoji volja s izraelske strane. Donedavno, Izraelci su bili puno oprezniji u razmišljanju da će doći do mira nego prije deset godina, kad je George Bush izjavio kako se stvara novi svjetski poredak. Ipak, nakon svrgavanja Saddama Husseina s vlasti vratio se optimizam, jer je očito da će i sirijska vlada koja je do sada podržavala terorističke skupine u Palestini morati dobro promisliti što radi, ekonomski je potpuno devastirana, pogotovo sada kada joj više ne dolazi nafta iz Iraka. Uslijedit će diplomatski i ekonomski pritisak na Siriju.

Američki vojnici su na granicama Sirije i Irana, stoga ne čudi turneja iranskog predsjednika Hatamija zemljama Bliskog istoka i arapskog svijeta očito s namjerom da ih upozori na moguće posljedice bilo kakvih napada islamskih fanatika na američke vojnike koje podržavaju neke zemlje.

NACIONAL: Dužnosnici Europske unije još smatraju Arafata palestinskim čelnikom broj jedan i sastaju se s njim, a ne s izabranim premijerom Abu Mazenom. Arafat i dalje kontrolira sigurnosni sustav, tokove novca i mnogi ga Palestinci smatraju jedinim pravim vođom. Kako izraelska vlada gleda na to i što misli poduzeti? – Složio bih se s vama u svemu, no moram vas ispraviti u jednom. Arafat nije čelnik broj jedan nego zapravo simbol palestinskog vodstva. U prošlosti Arafat je bio ključ problema, no danas je on problem za sebe. S američkog gledišta, ako se definitivno ukloni Arafat s političke scene, tada će novi premijer Abu Mazen biti proglašen kolaboracionistom. Stoga, Arafat treba otići tiho u povijest, još mu neko vrijeme treba davati simboličko značenje, sve dok novo palestinsko vodstvo ne bude spremno potpisati mirovni sporazum. Osim toga, svjedoci smo da palestinski tisak sve češće u posljednje vrijeme optužuje Arafata za današnje stanje ni rata ni mira.