Nestor Kirchner s majkom Marijom OstoichNovi argentinski predsjednik Nestor Kirchner često ponosno ističe skromno imigrantsko porijeklo: “Očevi su roditelji iz Švicarske i Njemačke, a majka mi je Hrvatica rođena u Čileu.” Majka mu je još živa i Kirchner se s 81-godišnjom Marijom Ostoich voli pojavljivati javno. Ona ga je dočekala na aerodromu kada je prije nekoliko u rodnom Rio Gallegosu na jugu Argentine proslavio pobjedu u izbornoj trci. Pojavljujući se javno s majkom i drugim hrvatskim rođacima on želi poručiti da ne pripada političkoj oligarhiji koja je zemlju dovela u teško stanje, već da je čovjek iz naroda.

Kirchner je s bivšim predsjednikom Carlosom Menemom ušao u drugi krug predsjedničkih izbora te je do drugog kruga stekao značajnu prednost pred njim, tako da je bilo jasno da će nadmoćno pobijediti u drugom krugu zakazanom za 18. svibnja. Zato se iskusni i slikoviti 72-godišnji Menem iznenada, samo tri dana prije drugog kuga izbora, povukao. Kirchner je – formalno i legalno – argentinski predsjednik, no već se govori da nema stvarni politički mandat jer je u prvom krugu pobijedio samo u sedam od 20 argentinskih pokrajina.

Stoga se nagađa da provincijalac Kirchner, guverner male patagonske pokrajine Santa Cruz, neće imati političke snage da pokrene zemlju nakon duboke četverogodišnje ekonomske krize. Ondje je došlo do kolapsa nacionalne valute i bankarskog sistema zbog čega 60 posto Argentinaca živi ispod granice siromaštva, a 15 posto ih je nezaposleno. Predbacuje mu se da nema ni političkog iskustva ni biračke baze: Santa Cruz je rijetko naseljena pokrajina i još k tomu bogata naftom. Tvrdi se i da je u predsjedničku trku ušao samo zato što je poslušnik dosadašnjeg predsjednika Eduardoa Duhaldea koji se nije mogao sam kandidirati te je tražio, a u Kirchneru i našao, marionetu preko koje će dalje vladati. ljom, pa je za tu ulogu političke lutke našao. Od Kirchnera se traži i da objasni optužbe da je sedamdesetih godina imao veze sa ultralijevom terorističkom organizacijom Montoneros.

Oni koji poznaju Kirchnera tvrde da su sve te optužbe neosnovane i zlobne, da je snažna i samosvojna politička ličnost te sposoban voditi zemlji bez ikakva tutorstva, usuprot objema oligarhijskim strujama u najjačoj argentinskoj političkoj grupaciji, i Menemovoj i Duhaldeovoj. Doduše, Duhalde je Kirchneru dao ljude da mu pomažu u predsjedničkoj kampanji, a Kirchner je prihvatio u vladu i dosadašnjeg ministra financija Roberta Lavagnu, ali samo zato što je ovaj uspješno suzbijao ekonomsku krizu posljednjih godinu dana i to na tragu ideja s kojima se Kirchner slaže.

Nestor Carlos Kirchner, šesti je predsjednik u zadnjih godinu i pol. Rodio se 1950. u Rio Gallegosu, glavnom gradu pokrajine Santa Cruz. To je lučica na ušću rijeke Gallegos na krajnjem jugu Patagonije, nedaleko od čileanske granice. To je vrlo negostoljubiv kraj, gdje pušu snažni vjetrovi i veći dio godine vlada neugodna zima, pa su se tamo naseljavali samo najuporniji i najotporniji. Njegov otac, također Nestor, često je telegrafom stupao u kontakt s jednim još udaljenijim i još negostoljubivijim mjestom, poštom u čileanskom gradu Punta Arenas, najjužnijim gradom Južne Amerike. U tom je gradu brojna hrvatska zajednica, a obitelj Marie Ostoich, telegrafistica u pošti, porijeklom je s Brača. Preko žice su se sprijateljili, a upoznali su se kada je 1945. nogometna ekipa iz Rio Gallegosa, u kojoj je igrao i Nestor Kircner, gostovala u Punta Arenasu. Vjenčali su se 1946. godine i imali troje djece, među kojima je Nestor Carlos Kirchner jedini sin.

On je izrastao u izuzetno visokog, mršavog mladića buljavih očiju i s blagom govornom manom. Više se zanimao za košarku nego za učenje, ali je ipak bio dobro obrazovan jer se u njegovoj kući mnogo čitalo i politiziralo. Stariji Kichner bio je pristalica argentinskog diktatora Juana Dominga Perona, visokog časnika argentinske vojske, sudionika vojnog puča 1943., pristalice Mussolinijevih ideja koje je upoznao tridesetih godina u Italiji. Peron je – iako je pripadao vojnoj kasti – stvorio populistički pokret koji je sadržavao i mnoge kolektivističke ideje tadašnjeg fašizma, no bez rasističkih i zločinačkih karakteristika. Ubrzo je stekao brojne pristalice pa je masovni peronistički pokret. Njegovi su pristalice stvorili pravi kult Perona, a nastavila ga je njegova druga žena, politički još spretnija, Evita Peron. Peron je održavao veze s Njemačkom i Italijom, a kada je 1945. došao na vlast, svoje veze nije zaboravio. Kada su nacisti pred saveznicima i sudovima za ratne zločine bježali u Argentinu, on ih je prihvatio i iskoristio u svojoj vlasti.

Početkom pedesetih zavladalo je razaočaranje Peronom, a 1952. umrla je i iznimno popularna Evita Peron. Svrgnut je 1955. te je idućih 18 godina proveo u Španjolskoj. Pod vojnim režimima koji su ga naslijedili mnogi su, međutim, zadržali legendu o Peronu i priželjkivali njegov povratak. I obitelj Nestora Kirchnera oduševljeno je dočekala ostarjelog Perona kada se 1973. vratio na vlast u Argentini.

U to je vrijeme Nestor Kirchner studirao u La Plati gdje je upoznao Cristinu Fernandez, peronisticu poput njega, s kojom se vjenčao 1975. Peron je te godine umro, a naslijedila ga je treća supruga, Isabel Peron, dovevši zemlju u politički i ekonomski kaos. Kada su 1976. desničarski generali srušili Isabel Peron i počeli progoniti peroniste, Nestor Kirchner i Cristina Fernadez sklonili su se u Santa Cruz i to im je možda spasilo život. Vojna je hunta od 1976. do 1983. pobila – uglavnom u Buenos Airesu i na sjeveru zemlje – oko 30.000 peronista, a i Kirchner je dvaput bio nakratko zatočen. On i supruga ostali su politički aktivni, ali potajice. Odatle tvrdnje da je tajna peronistička grupa kojoj su pripadali imala veza s Montonerosima, ultralijevom peronističkom revolucionarnom grupom koja se protiv hunte borila i terorističkim akcijama u kojima su sradavali nedužni.

Kirchner je 1976. diplomirao pravo i otvorio je u Rio Gallegasu odvjetničku kancelariju, u kojoj mu se po završetku studija 1979. pridružila i supruga. Kancelarija je jako dobro radila pa su se za tamošnje prilike i dosta brzo obogatili. Hunta je propala 1983. i Kirchner se politički angažirao i javno; 1987. izabran je za gradonačelnika Rio Gallegosa, a 1991. prvi puta za guvernera pokrajine – mandat je potvrdio 1995. i 1999. Njegova je supruga u međuvremenu ušla u senat Argentine.

On je kao guverner preporodio svoju pokrajinu. Zahvaljujući ležištima nafte i plina deficit je ubrzo pretvorio u značajan suficit, toliki da ga je ulagao u švicarske banke i tako stvarao dodatni profit. To se pokazalo spasonosnim kada je prije 18 mjeseci Argentina doživjela ekonomski kolaps te su sve državne službe ostale bez efektivne valute – on je mogao potrebe pokrajine Santa Cruz financirati novcem iz švicarskih banaka. Njegova je pokrajina imala najmanju stopu nezaposlenosti u Argentini, samo 2,5 posto, te najvišu pismenost. Kritičari su tvrdili da to nije bilo teško jer je na ogromnom prostoru od 250.000 km2, bogatom naftom i plinom, živjelo samo 156.000 stanovnika pa je Kirchner, iako guverner, po značaju bliži gradonačelniku nevelikog grada.

Za razliku od guvernera velikih i moćnih sjevernih pokrajina, on je na nacionalnoj sceni bio gotovo potpuno anoniman sve dok se potkraj prošle godine nije kandidirao na predsjedničkim izborima. No on je i prije na nacionalnoj razini iza kulisa pokrenuo neke važne procese. Budući da su u peronističkoj stranci dominirali moćni političari s vezama u krupnom businessu i vojsci, smatrao je da je ona napustila izvorne principe i prestala biti populistička stranka. Zbog korupcije je odlučio u stranci formirati novu frakciju izvornih peronista lijevog usmjerenja.

Budući da je peronistička stranka organizirana kao pokret, u njoj su moguće frakcije koje se bore za prevlast, pa se na predsjedničkim izborima pojavilo čak tri peronistička kandidata. Među njima je najznačajniji bio bivši predsjednik Carlos Menem i tisak mu je davao najviše izgleda.

Menem je prije samo 16 mjeseci izgledao kao politički mrtvac, u medijima prozivan kao glavni krivac za ekonomski kolaps. Nalazio se u kućnom pritvoru i čekao optužbe zbog brojnih afera, između ostalog i zbog prodaje oružja Ekvadoru i Hrvatskoj. Menem je oduvijek izazivao snažne emocije. Rodio se 1930. u pokrajini La Rioja u obitelji arapskih imigranata iz Sirije. Diplomirao je pravo, a peronist je postao kao student. Kada se Peron 1973. vratio na vlast, Menem je postao guverner pokrajine La Rioja. Nakon vojnog puča, bio je smijenjen i zatvoren, a na guvernerski položaj vratio se 1983. Predsjednik je postao 1989. i krenuo u masovnu privatizaciju državnih kompanija, čime je na neko vrijeme stabilizirao privredu, posebno nakon što je argentinsku monetu peso vezao uz dolar. Liberalističkom je politikom stvorio veliki jaz između siromaha i bogatih, kojima je prvenstveno išao na ruku, a na političkom planu radio je na nacionalnom pomirenju: pomilovao je uhićene vođe vojne hunte, ali nije zaustavio kriminalističke istrage protiv njih. Menem je promijenio ustav koji je predsjednicima dozvoljavao samo jedan šestogodišnji mandat pa je 1995. izabran na još četiri godine.

Drugi četverogodišnji mandat 1999. nije uspio izboriti već i zbog osobnih skandala. Menem je voli luksuz, bogate i slavne prijatelje, brze automobile, lijepe žene, skupa dizajnerska odijela i debele cigare. Zbog toga se umiješao u razne sumnjive poslove i financijske afere, a jako mu je štetio i bračni skandal – supruga ga je ostavila ispričavši u novinama mnogo nezgodnih privatnih detalja. Čak ga je optužila da je kriv i za pogibiju njihova sina u jednoj zrakoplovnoj nesreći.

Menem se prije tri godine ponovno oženio, čileanskom ljepoticom Cecilijom Bolocco, bivšom Miss Čilea, mlađom od njega 35 godina. Usred skandala zbog optužbi da je prodavao oružje Hrvatskoj, zbog čega mu je prijetilo i suđenje, Menem je najavio kandidaturu za predsjednika 2003. Iako ga nije nitko ozbiljno shvaćao, pojavio se na izborima, kao jedino poznato ime. U prvom krugu 4. svibnja pojavio se veliki broj kandidata, a nekoliko je izuzetno glasnih protivnika političkog establishmenta – kao na primjer Elisa Corrio – dosta dobro prošlo. Iako su svi zajedno skupili impresivan postotak glasova, glasovi su se raspršili pa nijedan kandidat nije mogao doći u prvi plan.

Tako se dogodilo da su odskočila dva peronista, Menem s 24 posto i Kirchner s 22. Kirchner je izašao s političkom platformom potpuno suprotnoj Menemovoj, zalažući se za državno kontroliran kapitalistički razvoj kakav je svojedobno zagovarao slavni britanski ekonomist Milton Keynes.

Menem je doduše dobio najviše glasova u prvom krugu, ali su se izbori shvaćali kao referendum za i protiv njega, što je značilo da se veliki broj Argentinaca opredijelio zapravo protiv njega. Većina ga je smatrala odgovornim za liberalističku ekonomsku politiku koja je na kraju posve uništila zemlju. Iako o Kirchneru prije prvog kruga nisu mnogo znali, 60 posto birača tvrdilo je da će glasati za nega samo da ne prođe Menem.

Popularna protivnica establishmenta Elisa Barrio pozvala je svoje pristalice da glasuju za Kirchnera, jer je “od dva loša peronistička kandidata Kirchner ipak manje loš od apsolutnog zla Menema”. Popularni argentinski nogometaš Mattias Donnet, napadač slavnog kluba Boca Juniors, rekao je da će glasovati za Kirchnera, jer “reći ‘da’ Kirchneru znači reći ‘ne’ Menemu”.

Kirchner se biračima sviđao jer im se činio poštenim i nije imao političkih repova. Vjeruju mu da je sposoban pokrenuti ekonomske reforme i podržati Lavagnu koji je dogovorio povoljan aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom, smanjio inflaciju na 15 posto te povećati vrijednost pesosa prema dolaru za 25 posto.

Kirchner nije karizmatičan i slikovit kao Menem – doima se sivo, ali iskreno. Njegova mlađa sestra Alicia Kirchner, ministrica za socijalna pitanja u vladi pokrajine Santa Cruz, tvrdi da će Argentinci vrlo brzo vidjeti kako je Kirchner samostojna i odlučna osoba, koja neće dopustiti da mu itko diktira što da radi. Argentinski novinski komentatori tvrdili su da mu je u kampanji izuzetno pomogla supruga, koja plijeni srdačnošću i osobnošću, ali i da je pomoglo njegovo pozivanje na skromnu imigrantsku prošlost njegove obitelji.

Između dva izborna kruga Kirchner je posjetio Brazil i Čile kako bi razgovarao o ekonomskoj i političkoj suradnji s nedavno izabranim brazilskim predsjednikom Luizom Ináciom Lula Da Silvom i čileanskim predsjednikom Ricardom Lagosom. U Santiagu je načinio lijepu gestu: u Ulici Zurich u četvrti Las Condes posjetio je u obiteljskom domu svojeg ujaka, 77-godišnjeg dvostrukog udovca Juana Geronima Ostoicha, i tetku, godinu dana mlađu Anu Ostoich. S njima je uz skromnu večeru koju su mu pripremili, uz stare fotografije obnavljao obiteljska sjećanja na vrijeme kada ga je majka – kao dječaka – slala kod ujaka i tetke u Santiago de Chile na ljetni odmor. Prisjetio se i kako ga je ujak vodio na utakmicu najpopularnijeg čileanskog kluba Colo Colo i argentinskog prvaka Boca Juniors kada su navijali svaki za svoje: ujak za Čileance, a Kirchner za Argentince.