18.04.2011. / 07:00

Autor: Jelena Badovinac

Joško Čagalj Jole: Ja sam pjevač koji nikad ne gleda na sat

Popularni Dalmatinac, kojeg smatraju jednim od najboljih zabavljača u Hrvatskoj, kazao je kako mu novac nije prioritet, već su to dobre pjesme, prisjetio se svojih skromnih početaka i odrastanja u gastarbajterskoj obitelji te priznao da mu je supruga Ana potpuno promijenila život

Pjevač je u intervjuu za Extru ispričao kako je karijeru započeo kao one-man-bandPjevač je u intervjuu za Extru ispričao kako je karijeru započeo kao one-man-bandJole i ja poznajemo se više od deset godina i čini mi se da se ama baš ništa u tom periodu nije promijenio. I dalje zajedno zatvaramo lokale kad zalomimo na tamburašima, i dalje voli dobro crno vino i još uvijek ne podnosi prstace. Ostali su mu i čelični živci koji mu danas itekako trebaju jer mu one ljepotice od kćeri, dvogodišnja Ema i četverogodišnja Iva doslovno mogu srušiti kuću, a da on ne reagira, što sam vidjela svojim očima. Ono što je drugačije, njegova je glazba. Zrelija je, aranžerski bogatija, ali i dalje glazba koja će do ranog jutra držati goste na nogama. Joško Čagalj pjevač je skromnog porijekla, koji je unatoč tome danas, mnogi se slažu, najbolji zabavljač u Hrvatskoj.

EXTRA: Kakve su reakcije na pjesmu koja je ovih dana izišla “Ja ti mogu biti tata”?

- Reakcije su dobre, ostao sam prepoznatljiv. Od početka svoje karijere volim opjevavati životne situacije običnih ljudi: došao, uzela, ostavila, zaljubila se, ženi se, ne ženi se i tako dalje. Tako je i tema stariji frajeri i mlađe cure.

EXTRA: Kritičari su vas svrstali među pjevače koji pjevaju lake note. Ima li tu i malo predrasuda s obzirom na vaše porijeklo?

- Moguće. Moji roditelji potječu iz Zagvozda, no prvih deset godina sam živio u Njemačkoj gdje sam se i rodio. Nakon toga smo se vratili u Zagvozd i tamo bio do svoje šesnaestete. Kad me netko pita odakle sam, ja ponosno kažem iz jednog malog mjesta u podnožju Biokova. Volim krš odakle potječem.

EXTRA: Koliko je meni poznato karijeru ste počeli pjevajući po kafićima, i to posve slučajno.

- Nitko u obitelji se nije bavio glazbom. Majka i njene sestre imaju dobar sluh pa sam valjda to od njih naslijedio. Sve je krenulo u kafiću Papagaj. Ja sam uvijek na tulumima zabavljao ekipu pa je vlasnik tog kafića rekao da upriličimo kod njega zabavu. Skupilo nas se tridesetak i napravili smo tulum. Zato smo to ponovili, pa smo zaredali svaki petak, pa je gazda drugog kafića pitao: “Ako si kod njega u petak, možeš li kod mene u subotu?”. Profesionalno sam počeo nastupati krajem 95. Bio sam dvije godine one-man band, onda mi se pridružio prijatelj Milan Terze koji svira gitaru i koji je izrastao u odličnog zabavljača, a 1998. je došlo do suradnje s Tončijem Huljćem.

EXTRA: Jednom smo vodili neki razgovor i rekli ste mi da bi se radije ubili nego prevarili svoju suprugu Anu.

- Prije sam vodio momački i poluplejbojevski život. Nisam bio tip koji voli svaku večer biti s drugom ženom, ali smatrao sam da ne trebam taj uteg. Danas mi je taj uteg sreća u životu. Osjetio sam da je Ana ta jedne noći kad smo se vozili u autu. Pričali smo o humanitarnom radu i koncertu koji sam organizirao za pomoć djeci i ona mi je tada kazala da su ona i roditelji htjeli usvojiti jedno bolesno dijete koje je majka ostavila, a otac mu je završio u zatvoru. Počela je plakati i ja sam shvatio da postoje žene i da postoji Ana. Došla je u vrijeme kad sam imao potrebu imati neku osobu uz sebe i sva sreća da je došla ona.

EXTRA: Otac ste dviju djevojčica, biste li htjeli još djece?

- Volio bih imati i muško dijete, ali i da dođu još dvije curice bio bih sretan.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika