Zboga 'slučaja Čučić' Europski dom ostaje bez prostorija i novcaEuropski pokret Hrvatska i Europski dom Zagreb, hrvatski ogranci Međunarodnog europskog pokreta i Međunarodne federacije europskih kuća, uskoro bi mogli biti deložirani iz svojih prostora na elitnoj lokaciji u središtu Zagreba, a Grad Zagreb mogao bi im ukinuti dio izdašnih sredstava kojima potpomaže njihov rad. Mogle bi to biti prve konkretne sankcije zbog sramotnog i licemjernog ponašanja dijela njihova članstva koje je neizravno stalo u zaštitu svog donedavnog lidera Ljubomira Čučića, bivšeg diplomata koji je godinama zvjerski premlaćivao svoju suprugu Magali Boers Čučić.

Gradonačelnica Vlasta Pavić izjavila je za Nacional da će Grad, nakon što je Središnji odbor iskazao razumijevanje za Čučićevo ponašanje, razmotriti odluku o davanju elitnog prostora u besplatni najam Europskom domuDio Čučićevih kolega neizravno je otkrio svoje razumijevanje za nasilništvo u obitelji 28. svibnja 2003. Tada su Središnji odbor Europskog pokreta i Upravni savjet Europskog doma Hrvatske prihvatili ostavku Ljubomira Čučića, ali kao njegov “visoko častan, moralan i odgovoran čin”.

U svojoj izjavi za Hinu akademik Vlatko Silobrčić u ime tih organizacija čak je izjavio da će Čučić, iako bez funkcija, ondje nastaviti raditi. Silobrčić je dodao i to da će Čučić zapravo biti smijenjen tek nakon nekoliko mjeseci, a osudio je i Nacional koji je, po njegovim riječima, Ljubomira Čučića podvrgnuo medijskom linču. Taj Silobrčićev istup u hrvatskoj javnosti sve donedavna nije izazvao nikakve reakcije.

Da bi moguće sankcioniranje tih organizacija bilo posve opravdano, najbolje potvrđuje izjava koju je Nacionalu o tom slučaju dala Doris Pack, predsjednica izaslanstva Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu i počasna članica Međunarodne federacije Europskih kuća (FIME), čiji je član i Europski dom u Zagrebu: “Ako je točno da članstvo Europskog doma štiti svog bivšeg lidera, dopuštam si zamoliti ih da promisle o proklamiranim europskim vrijednostima za koje se svi borimo, a koje nemaju nikakve veze s psihološkim i fizičkim okrutnostima njihova lidera spram njegove supruge i, posredno, njegove djece. Zato mislim da bi im bilo bolje da se suzdrže od pogrešno usmjerene lojalnosti i imaju razumijevanja za one s kojima se ružno postupa, kao i da se pobrinu za reputaciju Europskog doma.”

Svojom izjavom Doris Pack je posredno ukazala da je dio članstva hrvatskih ogranaka Međunarodnog europskog pokreta i Međunarodne federacije europskih kuća i dalje vrlo daleko od pravih europskih vrijednosti i morala koje svojim aktivnostima nominalno promiču: “I sama sam jako posramljena zato što naša organizacija mora gubiti svoju visoku reputaciju zbog ponašanja takvog člana koji se skriva iza svoje dobre reputacije unutar naše organizacije. To se ne smije dopustiti. Kao počasna članica FIME osjećam se, kao i cijela naša organizacija, izdana takvim njegovim ponašanjem. Jako mi je žao zbog Čučićeve supruge i djece i potpuno razumijem kroz kakav je pakao ona prolazila. Ja nisam sudac, ali vjerujem gospođi Čučić i zato što sam vidjela mnoštvo sličnih slučajeva. Nažalost, mnogi ljudi ne žele vjerovati da visokopoštovani čelnik Europskog doma, jedno vrijeme čak i diplomat, može biti onakva osoba kakvom ga je opisala njegova supruga. No takve stvari događaju se vrlo često i često je žena koja pati viđena kao krivac, dok je društvo spremno ignorirati lošu realnost koja razotkriva licemjerno ponašanje tako uvaženog člana društva. Vjerujem da je gospodin Čučić teško bolestan te da bi trebao biti zbrinut.”

Njene tvrdnje potvrdio je i sam Čučić, na tiskovnoj konferenciji koju je održao 21. svibnja 2003. Nakon što ga je u opsežnom i potresnom osobnom iskazu njegova supruga Magali Boers Čučić prikazala kao psihopata koji ju je godinama teško premlaćivao čak i za vrijeme trudnoće, Čučić je svoju suprugu proglasio mentalno bolesnom, priznao “jedan šamar” a njezine modrice pripisao padu niz stepenice.

Da bi jedan dio Čučićevih kolega unutar Europskog doma i Europskog pokreta Hrvatska mogao imati naglašeno suosjećajno razumijevanje za njegovo nasilništvo, dalo se naslutiti istoga dana kad je Nacional objavio dramatičnu priču njegove supruge, koja se od Čučića zajedno s djecom morala skloniti u sklonište za žene žrtve nasilja u Zagrebu. Kako se tog 20. svibnja na izvanrednoj sjednici Središnjeg odbora Europskog pokreta Hrvatska i Upravnog savjeta Europskog doma skupilo tek 11 od 35 članova, oni su se suzdržali od prihvaćanja Čučićeve ostavke koju je nakon šokantnog otkrića njegove supruge on bio primoran ponuditi. Tada se od Čučićeva nasilništva izravno propustilo ograditi desetero njegovih kolega: Vlatko Silobrčić, Mladen Vedriš, Renata Bačić, Naima Balić, Zvonimir Baletić, Vesna Šimić, Dubravka Kozina, Jagoda Lukavac, Božidar Novak i Jasminka Petter.

Tog tjedna Magali Boers Čučić podnijela je prijavu zbog obiteljskog nasilja Općinskom državnom odvjetništvu, a policija je s njom obavila obavijesne razgovore. Magali Boers Čučić svjedočila je 14 sati, o čemu je Nacional opsežno pisao 27. svibnja. Osam dana nakon prvog izljeva konformističke suzdržanosti dijela njegovih kolega, 28. svibnja, definitivno se potvrdilo da se i iza dijela hrvatskih navodno elitnih promicatelja europskih ideja i načela doista skrivaju fiktivni kozmopoliti s retrogradnim poimanjem uloga muškaraca i žena u obitelji.

Tada se na sjednici Središnjeg odbora Europskog pokreta Hrvatska i Upravnog savjeta Europskog doma, kojoj su prisustvovala 22 člana tih tijela (većina prisutnih članovi obaju tijela), burno raspravljalo o tome treba li Čučićevu ostavku prihvatiti i pod kojim uvjetima.

Prema informacijama koje je Nacional dobio od sudionika tog sastanka, Ljubomira Čučića žestoko su branili akademik Zvonimir Baletić, profesor Ekonomskog fakulteta Anđelko Bilušić i Darko Plevnik. Visok stupanj razumijevanja za Čučićevo premlaćivanje supruge iskazao je Stjepo Martinović, koji je održao gorljiv govor protiv medija koji su Čučića prikazali u negativnom svjetlu. Božidar Novak predlagao je da se Čučićeva ostavka prihvati samo u formi privremenog odstupa dok sud ne odluči je li Čučić kriv ili nije. Asim Kurjak se jedno vrijeme držao suzdržano, a potom se ipak izjasnio da podržava Čučićevu ostavku, dodavši da on također zna kako je to biti žrtvom medijskog linča.

Nasuprot njima, žestoka obrazloženja da Čučićevu ostavku treba smjesta bez komentara prihvatiti iznijeli su Relja Bašić, Branimir Bilić i Mate Granić. Oni su tražili da se odmah sazovu izbori za novi sastav Skupštine, jer je Čučić nanio golemu štetu ugledu tih organizacija. Njihova stajališta podržali su Gojko Bežovan, Olga Carević, Naima Balić i Ante Gavranović. Relja Bašić predbacio je Čučiću da je zbog njega već više uglednika napustilo organizaciju.

Akademik Vlatko Silobrčić na sastanku je rekao kako je on bio taj koji je Čučiću predložio da ponudi ostavku, te je, valjda kao gestu dobre volje zato što je to Čučić prihvatio učiniti, tražio od prisutnih da nakon sjednice daju kompromisno priopćenje za javnost. To je izazvalo nezadovoljstvo dijela sudionika sastanka, a dodatna rasprava razbuktala se kad Silobrčić nije prihvatio da se odmah sazove izbor nove skupštine s obrazloženjem da to ne treba činiti zato što Nacional nije htio objaviti Čučićev demanti. Po Silobrčićevim tvrdnjama, to pokazuje da je Čučić bio žrtva medijskog linča. Nakon žestoke rasprave na kraju je javnosti ipak predočena Silobrčićeva verzija “kompromisnog” priopćenja koje je dodatno osramotilo te organizacije.

Doris Pack nije jedina osoba koja je osudila takvo ponašanje Čučićevih kolega. Zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić za Nacional je izjavila da će zbog tih događaja potaknuti reviziju ugovora između Grada Zagreba i tih organizacija, na temelju kojeg se te organizacije služe elitnim gradskim prostorima uz nevjerojatne privilegije: “Iznimno sam neugodno iznenađena načinom na koji su se ta tijela izjasnila o prihvaćanju Čučićeve ostavke. U razvijenim demokratskim društvima osobe koje bi na takav način bile prozvane zbog nasilništva u obitelji najvjerojatnije bi dale neopozivu ostavku, dok bi je nadležna tijela prihvatila bez ikakvih komentara. Tvrdnje po kojima su njegovi kolege iz tih udruga Čučićevu ostavku prihvatili kao ‘visoko častan, moralan i odgovoran čin’ sugeriraju da unutar dijela članstva tih udruga postoji visoka razina suosjećanja s nasilnicima u obitelji, pa čak i neizravnog toleriranja takvog ponašanja. Moju nevjericu dodatno izaziva i tvrdnja Vlatka Silobrčića da je Čučić zbog otkrivanja njegove nasilničke naravi navodno bio izvrgnut medijskom linču. Zbog očite razlike između vrijednosti koje te udruge nominalno zagovaraju i šokantno retrogradnih vrijednosnih stavova dijela članova tih udruga osobno ću se založiti da se preispita ugovor po kojem udruge Europski pokret Hrvatska i Europski dom koriste elitni gradski prostor u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Svakako bi trebalo preispitati kako je moguće da je neprofitna udruga imala privilegij da gradski prostor daje u podnajam po tržišnim cijenama. Smatram da bi trebalo inicirati i raspravu o tome ima li smisla da grad uopće pomaže tim udrugama s prosječno 500 tisuća kuna godišnje.”

Nacional posjeduje ugovor između Grada Zagreba i Hrvatskog vijeća Europskog pokreta koji su 28. veljače 1991. potpisali Ljubomir Čučić i Mladen Vedriš, tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba. Grad Zagreb se otada na neodređeno vrijeme obvezao tim organizacijama besplatno dati na korištenje elitne gradske prostore u Jurišićevoj 1 u središtu Zagreba. Te organizacije od grada su dobile na korištenje i sav inventar i opremu iz tih prostorija, grad se obvezao da će im besplatno nabavljati novu uredsku opremu i sredstva za rad, plaćati račune za vodu, kanalizaciju, telefon, struju, grijanje te investicijski održavati te prostorije. Grad je pristao čak i snositi troškove djelatnosti Europskog doma u skladu s usvojenim programom rada i financijskim planom te organizacije.

Tu blagodatima koje im grad nudi nije kraj. Iako su te organizacije neprofitne, grad Zagreb dopustio im je da cijeli ili dio prostora koje koriste te organizacije daju u zakup za održavanje raznih tečajeva, modnih revija, tribina i slično. Tako i danas u tim prostorijama posluje privatni restoran koji mjesečno plaća najam tim organizacijama. Koliko te nominalno neprofitne organizacije sustavno koriste mogućnost iznajmljivanja gradskih prostorija, najbolje se vidi na njihovoj Internet stranici (na adresi http://www.europe-house-zagreb.hr/display.php?topic=Dvorana&lang=1), gdje se nalaze cjenici iznajmljivanja prostorija po satu, danu, mjesecu, s posebnim pogodnostima za članove.

Prema izjavi gradonačelnice Vlaste Pavić, koju su Nacionalu dodatno potvrdili i iz Gradskog ureda za financije, Europski dom u Zagrebu godišnje od grada dobiva 450 do 500 tisuća kuna. To nisu sva sredstva koja su im na raspolaganju. Sa svojim projektima te organizacije natječu se i za donacije Vladina ureda za udruge. Prema njihovim službenim podacima, te organizacije su od 1999. do 2003. za ukupno 24 projekta dobile dodatnih 533.400 kuna.

Do zaključenja ovog broja Nacional nije uspio doznati koliko su novca te organizacije uspjele dobiti od raznih međunarodnih organizacija ili stranih ambasada u Hrvatskoj.

Najveći dio tog novca koristio se za provedbu i realizaciju raznih projekata, uglavnom seminara, predavanja i akademskih rasprava, čiji su sudionici za osobnu promociju svog europskog manirizma nerijetko bili pristojno honorirani. Organizacije su izdavale i brojne knjige s “europskim mislima” brojnih uglednih javnih osoba, a često i svojih članova. U aktivnosti tih organizacija ulaze i godišnje dodjele prigodnih nagrada nazvanih “Europski krug”. One se uglavnom dijele u povodu Dana Europe 9. svibnja za “afirmaciju Hrvatske u Europi i Europe u Hrvatskoj”.

Popis dobitnika nagrada sugerira da one često služe za prigodno ulagivanje vlastitim članovima. Primjerice, 1996. jedan od nagrađenih bio je liječnik Asim Kurjak, kojeg je, kad se on zbog brojnih opravdanih razloga našao na udaru medija i javnosti, 26. travnja 2002. Europski dom, poput danas Čučića, bezrezervno štitio od navodnog medijskog linča (vidjeti tekst na Internet stranici Europskog doma na adresi http://www.europe-house-zagreb.hr/full.php?id=10&lang=1).

Najvećim dijelom novca koji bi stizao u te organizacije operativno bi upravljao Ljubomir Čučić. Kao jedan od aktivnijih članova tih organizacija, Čučić se još u prvoj polovici 90-ih uspio nametnuti kao najpogodniji za izbor na funkciju glavnog tajnika Europskog pokreta Hrvatska. Odmah po imenovanju Čučić se izborio i za to da njegova i još nekoliko funkcija postanu profesionalne. Drugim riječima, svoju je nominalno neprofitnu, nevladinu i nepolitičku posvećenost afirmaciji europskih principa odmah profesionalizirao i pretvorio u unosnu sinekuru. Iako je riječ o izbornoj funkciji, Čučić godinama čak nije imao ni nominalnog protukandidata koji bi davao formalni privid demokratičnosti pri njegovim reizborima.

Već u to vrijeme Čučić je članstvu sebe nametao kao najzaslužniju osobu za postojanje i rad tih organizacija. Uz sve opisano, on je, kao i drugi članovi, koristio međunarodnu mrežu tih organizacija za to da si osigura besplatan odlazak na međunarodne seminare ili nešto skuplja stručna usavršavanja. U kojoj je mjeri njegov položaj bio isplativ, najbolje pokazuje to što je Čučić čak dobio povjerenje premijera Račana i predsjednika Mesića za obnašanje funkcije veleposlanika Hrvatske u Belgiji, a jedno je vrijeme figurirao i kao kandidat za šefa Hine. Nedugo nakon što je imenovan ambasadorom, Čučić je odstupio s dužnosti sasuvši s rezigniranošću superiornog intelektualca niz optužbi na račun nesposobne državne uprave. Njegovi protivnici tu su njegovu predstavu prokomentirali kao njegov bijeg od situacije i dužnosti kojoj nije bio ni profesionalno ni osobno dorastao.

Odmah nakon povratka u Hrvatsku Čučić se vratio u prostore Europskog doma u Jurišićevoj 1, za koje je očito smatrao da mu bespogovorno pripadaju zbog starih zasluga za promicanje europske ideje u Hrvatskoj. Tom prilikom nasilno je iz prostorija izbacio Davora Cukona, koji je u vrijeme dok je Čučić bio u Belgiji, obnašao funkciju glavnog tajnika Europskog pokreta Hrvatska. “Povratak Ljubomira Čučića na mjesto predsjednika Europskog doma Zagreb i njegove obitelji na mjesta zaposlenika mene kao glavnog tajnika onemogućuje u daljnjem radu uslijed brahijalne sile koja me je fizički deložirala iz službenog sjedišta Europskog pokreta Hrvatska”, napisao je Cukon u svojoj pismenoj ostavci.

Dvije godine nakon tog incidenta pokazalo se da je Čučićev tadašnji fizički nasrtaj na Cukona bio tek jedan u nizu njegovih primitivnih nasilničkih ispada, tijekom kojih je godinama sustavno premlaćivao svoju suprugu. Nažalost, dio njegovih kolega iz tih organizacija svojim je ponašanjem sugerirao kako to Čučićevo divljačko ponašanje nije tek usamljeni individualni incident, nego obrazac društvenog ponašanja koji je u Hrvatskoj prihvatljiv čak i nekim akademicima. Utoliko se zgražanje i posramljenost Doris Pack mogu lakše razumjeti, baš kao i najave Vlaste Pavić da će revidirati povlašteni status organizacija čiji članovi prihvaćaju takve obrasce ponašanja.

Dio novca koji te organizacije dobivaju od Grada mogao bi se preusmjeriti nekom drugom europskom domu, možda čak i u Zagrebu. Krugovi bliskih Europskom domu tvrde kako se dio članstva sprema napustiti tu organizaciju. Među onima čije se ostavke spominju kao vrlo vjerojatne jesu Olga Carević, Zrinka Vrabec-Mojzeš, Relja Bašić, Mate Granić, Mladen Vedriš, Branimir Bilić, Sergej Morsan, kao i još nekoliko članova. Nije isključeno da bi dio revoltiranog članstva mogao inicirati osnivanje još jednog europskog doma u Zagrebu, jer Međunarodna federacija Europskih kuća to dopušta.

ČUČIĆ JE OSRAMOTIO NAŠU ORGANIZACIJU
Doris Pack ekskluzivno za Nacional komentirala je ponašanje Ljubomira Čučića i članova Središnjeg odbora Europskog doma

I sama sam jako posramljena zato što naša organizacija mora gubiti svoju visoku reputaciju zbog ponašanja takvog člana koji se skriva iza svoje dobre reputacije unutar naše organizacije. To se ne smije dopustiti. Kao počasna članica FIME osjećam se, kao i cijela naša organizacija, izdana takvim njegovim ponašanjem.
Jako mi je žao zbog Čučićeve supruge i djece i potpuno razumijem kroz kakav je pakao ona prolazila. Ja nisam sudac, ali vjerujem gospođi Čučić i zato što sam vidjela mnoštvo sličnih slučajeva. Nažalost, mnogi ljudi ne žele vjerovati da visokopoštovani čelnik Europskog doma, jedno vrijeme čak i diplomat, može biti onakva osoba kakvom ga je opisala njegova supruga. No takve stvari događaju se vrlo često i često je žena koja pati viđena kao krivac, dok je društvo spremno ignorirati lošu realnost koja razotkriva licemjerno ponašanje tako uvaženog člana društva.
Ako je točno da članstvo Europskog doma štiti svog bivšeg lidera, dopuštam si zamoliti ih da promisle o proklamiranim europskim vrijednostima za koje se svi borimo, a koje nemaju nikakve veze s psihološkim i fizičkim okrutnostima njihova lidera spram njegove supruge i, posredno, njegove djece. Zato mislim da bi im bilo bolje da se suzdrže od pogrešno usmjerene lojalnosti i imaju razumijevanja za one s kojima se ružno postupa, kao i da se pobrinu za reputaciju Europskog doma. Vjerujem da je gospodin Čučić teško bolestan te da bi trebao biti zbrinut.